“STAZA JE PREDIVNA. BUDI MIRAN”. - Pripadnik plemena Dakota
Dragi prijatelji, Pjesma koju nam je danas ponudila „Bijela kula” kao da je u fluidima inspirirala velikog Alberta Anstajna u vrijeme nastanka njegove teorije relativnosti. Kako to izgleda kada se izglobimo iz prostorne i vremenske dimenzije, pokusajmo osjetiti kroz danasnje tihovanje:
29.VIDJELA SAM KAKO DLANOM, OKOMITO
Vidjela sam kako dlanom, okomito, lomis sekundu kao da je orah, a na mjestu gdje tece spojnica, crta razdjelnica, ziva nit za zrnca vremena.
I vidjela sam kako se sekunda rascijepila, poput tajnoga otvora, sto ceka taj okomit udar, i kako kroza nj silazis u bezvrijeme, drzeci me za ruku.
Onda odemo kuda nam se hoce - u Tvoje selo, kad si tamo bio djecak, u Atlantidu, na sjevernu zvijezdu... I ne plasimo se da ce ista proci.
Onda se vratimo kroz rascjep sekunde, munjevito, okomito, ja u svoj trogodisnji stas, Ti u sve stasove, ja u svoj zaborav, Ti u Svoje pamcenje svih nas.
„Bijela kula”, knjiga 102. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
30.12.2007. (07:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Savrseno
blazenstvo zivi
samo u srcu koje
je pronaslo mir.
Hinduisticka
poslovica
LIJEP JE DAN!
pozdrav svim prijateljima
i teozofima, boro
30.12.2007. (07:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
“STAZA JE PREDIVNA. BUDI MIRAN”. - Pripadnik plemena Dakota
Dragi prijatelji,
Pjesma koju nam je danas ponudila „Bijela kula” kao da je u fluidima inspirirala velikog Alberta Anstajna u vrijeme nastanka njegove teorije relativnosti. Kako to izgleda kada se izglobimo iz prostorne i vremenske dimenzije, pokusajmo osjetiti kroz danasnje tihovanje:
29.VIDJELA SAM KAKO DLANOM, OKOMITO
Vidjela sam kako dlanom, okomito,
lomis sekundu kao da je orah,
a na mjestu gdje tece spojnica, crta razdjelnica,
ziva nit za zrnca vremena.
I vidjela sam kako se sekunda rascijepila,
poput tajnoga otvora, sto ceka taj okomit udar,
i kako kroza nj silazis u bezvrijeme,
drzeci me za ruku.
Onda odemo kuda nam se hoce -
u Tvoje selo, kad si tamo bio djecak,
u Atlantidu, na sjevernu zvijezdu...
I ne plasimo se da ce ista proci.
Onda se vratimo kroz rascjep sekunde,
munjevito, okomito,
ja u svoj trogodisnji stas, Ti u sve stasove,
ja u svoj zaborav, Ti u Svoje pamcenje svih nas.
„Bijela kula”, knjiga 102. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
30.12.2007. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Njofra
..
30.12.2007. (07:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
i ja tebi FRANJO, SRETNA TI NOVA 2008! godina
dragi prijatelju. boro
30.12.2007. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
neka ti 2008 godina bude sretna i izdašna u svemu!
30.12.2007. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
ljubim te moja draga irida, tako i svako
dobro u NOVOJ GODINI 2008!. boro
30.12.2007. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...