Komentari

laughinggranny.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • smiling cricket

    Kako lijep osjećaj samoće na ovom bregu. Ali i hladan:) Pozdrav!

    avatar

    21.12.2007. (00:16)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    čarobno i zadivljujuće

    lijepi pozdrav

    avatar

    21.12.2007. (01:39)    -   -   -   -  

  • Tužni pas

    Ja vidim zov da se krene uzbrdo. Uvijek uzbrdo. U svakoj dilemi uzbrdo.

    avatar

    21.12.2007. (07:47)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    poput kvačica
    studen se hvata za nos-
    kihavica

    avatar

    21.12.2007. (11:43)    -   -   -   -  

  • Dor

    Ljepoti se valja pokloniti, staro je pravilo, pa makar nam, katkad, i prste sledila! Bitno je da je u duši, u toj našoj unutarnjoj galaksiji (odakle nam se znao, ranije, češće javljati naš dični i neumorni tragač ljepote Tomislav) toplo, ugodno, pjesnički. Jer, pjesnici su, zar ne, ptice vrhova i kad sniježi, i kad su, naoko, nedohvatljivi …(?)

    Pjeva autorica «nitko ne priča», a što nas podsjeća na onaj jedan stih u čuvenoj onoj Goetheovoj Putnikovoj noćnoj pjesmi»: «Nad svim brežuljcima / Je mir», a, također, i na onaj jedan stih iz prve zbirke pjesama «Idro mojoj duši» vrsnog čakavskog poete Velimira Pašare, (inače, rođenog na otoku pisca ovih redaka Žirju): «Nad pričun vlada muk», što će reći da je svatko od njih troje, ma koliko različiti bili, negdje blizu kad je riječ o percepciji iliti sposobnosti da se spozna odnos pjesnika i zatečenog u prostoru, odnosno, u prostranstvima …

    Stoga nam se čini da su drugi i treći stih ovog, htio to netko ili ne, slojevita haikua («samo studen na putu / do kostiju») cijena kojom se plaća da se, eto, živi i doživi studen – topline! (No, zasmetali kome ova nam misaona figura oksimoron, neka, za sebe, pronađe osobni zaključak!)

    avatar

    21.12.2007. (12:34)    -   -   -   -  

  • angie

    Da, samoća i hladnoća brrrr.....osjećam ju već do kostiju. Pozdrav!!

    avatar

    21.12.2007. (16:32)    -   -   -   -  

  • lox

    brutalna hladnoca zaleduje moje misli..

    avatar

    21.12.2007. (16:54)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Ma, sve je jasno kad zima putuje do kostiju na ovakvi snig i led, ali mi nije jasno kako mi se zima uvukla u kosti ,usred noći, u toplom krevetu? :-) Pozdrav!

    avatar

    21.12.2007. (17:23)    -   -   -   -  

  • rU

    dah, u inje pretvoren,
    šutke
    grane okiva

    avatar

    21.12.2007. (18:02)    -   -   -   -  

  • Dor

    Vrla gustirno (na mom bi se školju reklo gusterno), nedavno je onaj nesretni planinar, hladan i promrzao, upravo u ime one mu unutarnje topline, umjesto u topao krevet, krenuo u susret surove planine na čijem je uzvišju trebao strasnim zagrljajem zagrliti tu svoju i snježnu i «nježnu» ljepoticu! Ali, nažalost, nije, već je završio kako je završio. Jeste li se, čitajući onaj i onakav moj komentar, zapitali, možda, što je to u čovjeku što ga motivira i nagoni na takve i slične mu čine, a studen do kostiju?! Toplina, dakako! Toplina moći, uspjeha, slave … Tä, zar nema toga i kod Vas dok se uspinjete i pentrate po internetskim prostranstvima, a hakeri, a virusi, a kojekakva vrebala … prijete ter prijete?!

    avatar

    21.12.2007. (19:05)    -   -   -   -  

  • polona

    zelo lepo... a tole me je streslo do kosti.

    avatar

    21.12.2007. (19:25)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Predivan prizor...i toplo mi oko srca pri pogledu na njega ,usprkos zimi...Pozdrav

    avatar

    21.12.2007. (19:49)    -   -   -   -  

  • sharlatan

    ...po šumi širom, bez staze, puta, Ježurka ježić povazdan luta....
    Ali danas ne!

    avatar

    21.12.2007. (20:25)    -   -   -   -  

  • Kai, Sweden

    I like your haiku about the coldness.
    Same coldness here but no snow yet.
    But every morning the fields are white of frost.

    Winter evening
    the stars appear
    in the windows

    Kio tsukette, Kai

    avatar

    21.12.2007. (23:16)    -   -   -   -  

  • laughing granny

    smiling cricket, nihonkichigai - breg je stvarno čaroban do ludila, ili dok ti nos i noge ne otpadnu, pretvoreni u led ...

    tužni pas - nešto se krije u ovome što kažeš, ali još ne znam točno što ...

    Piskaralo - kvačica je dobra riječ, jer štipa, štipa :-))

    Dor - uvijek se pitam: koliko se mogu stvarno približiti prirodi? Moram priznati da se po ovakvoj hladnoći najprirodnije osjećam u kući, promatrajući led i inje iz sigurnosti zapećka ... ipak, nekad ne mogu dočekati trenutak kad ću istrčati van, jer ne mogu dugo bez one injekcije životne energije (tj one topline o kojoj pričaš u prvom svom komentaru) koju samo u bliskom susretu s prirodom možemo dobiti ...

    angie, lox - a tek kad zapuše tu na sjevernoj strani, onda je stvarno veselo!

    gustirna - odgovor: spavaća soba ti je ledenica, kao i moja! :-))

    Ru - te grane! jedan dan blistaju u ledu, drugi dan su prekrivene kristalima inja ...

    polona - kar hitro nazaj v zapeček!

    žubor vode - Doru će biti drago što si tako iskreno opravdala njegov oksimoron ...

    Dobrodošao, sharlatane! I kako si me nasmijao, od prve! Ali ježevi na brdu u svojim kućicama već duuugo snivaju dubokim i zadovoljnim snom ....

    Kai - hearty greetings from the snowy mountain to the frosty fields ...

    avatar

    22.12.2007. (04:16)    -   -   -   -  

  • Dor

    Hvala, hvala našoj LG na iskrenosti, kao i žuboru vode na podršci onog mi oksimorona. Pukao bih, evo, poput cvrčka, a da, i ne baš usput, pripomenem koliko je samo istine u onoj lat. nomen est omen! Ergo je u žuboru vode toliko božanstvene ljepote da joj se uistinu moraš - pokloniti!

    avatar

    22.12.2007. (11:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...