Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing


  • foreverlove

    haj dobar blog

    avatar

    19.12.2007. (20:49)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Samo sam pročitao. Ništa više.

    avatar

    19.12.2007. (20:59)    -   -   -   -  

  • skaska

    odlično

    avatar

    19.12.2007. (21:18)    -   -   -   -  

  • nažigač

    Ja znam gdje se rodio Mali Bog. U Donjim Mamićima...

    avatar

    19.12.2007. (21:32)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    kad nisu pazili :p

    avatar

    19.12.2007. (22:24)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    gledao sam taj film.

    avatar

    20.12.2007. (13:43)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Ko mu je kriv kad je indiskretan

    avatar

    20.12.2007. (15:04)    -   -   -   -  

  • ona koja korača

    baš bi voljela pogledati taj film ;-)

    Pozdrav =D

    avatar

    20.12.2007. (20:07)    -   -   -   -  

  • krijesnica

    Draga virtualna prijateljice.Zahvaljujem ti na druženju i želim ti od srca svako dobro:)

    avatar

    21.12.2007. (09:21)    -   -   -   -  

  • mvko

    Mislim da je ova anegdota neprimjerena, jer na neki način potiče ljude da ismijavaju Boga i svetinje. Možda bi ispričana u uskom krugu ljudi imala drugačjiji smisao i mogla bi proći, ali ovako javno ponuđena svima - to mi se ne sviđa. Ali to je samo moje mišljenje. Zato postoje komentari, zar ne? Nadam se da mi nećeš zamjeriti.
    Lijepi pozdrav

    avatar

    22.12.2007. (23:23)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    mislim da je ovo jako licemjerno. ili, možda, ne razumijem dobro komentar... recimo, da je vic ispričan nakon obilne večera dva prijatelja - svećenika iz župa A i župe B, bilo bi primjereno? no, kada je priča ponuđena i očima svetinje u kojoj su neki slabi vjernci (da ne kažem heretici), onda je to neprimjereno?
    meni je to, naprosto, slicemjerno...

    avatar

    23.12.2007. (00:23)    -   -   -   -  

  • odmak

    blago meni,

    Pokušat ću odgovoriti. Cijeli svoj život ( a traje već dugo, pomalo mi je dosadio, rijetko mi tko ima što novoga reći) sam se trudila prodrijeti u suštinu. Vjeruj mi trebalo mi je vremena i vremena da najprije smjestim sebe u bliži i dalji okoliš. U ideologije, vjeru, makro i mikro svijet koji mi je nametnut ( ja, bar, ne znam da me itko pitao želim s li se tu naći).
    Odgojena sam u rigidnoj katoličko desnoj priči u koliko tolikom blagostanju možda u ponašanju obitelji i većem nego smo imali, ali vukli su se neki ostaci bivših stanja i imanja. Komunizam protiv kojeg smo bili nije nas slomio. Govorim u množini, jer dok je moj otac ležao u Lepoglavi i Staroj Gradiški odgajali su me i brinuli se o meni od djeda, majke, bake prateta i maminih sestara, njihovih obitelji puno njih i to je sve trajalo do trenutka kad sam se udala u kojem trenu, te iste godine je i moj dobri, paćenički otac izašao iz zatvora.
    Sve sam lijepo uredno, kao pravi praktični katolik, prošla. Vjeronauke, i ostalo što ide uz kršćanstvo.

    Jes, sumnjala sam debelo u postojanje Boga.

    Sumnja, kao i sve što se tiče ovog našeg kršćanskog odgoja, uvijek je išla uz muke i kajanja. Ateistički odgoj ne poznaje ta stanja, pa čak i većina katolika koja je došla poslije moje generacije odgajana je drugačije. I moja djeca također. Vjerujem, a to često od njih i čujem, da su mi zahvalni na tome. ( da ne idem u detalje ima tu puno zasluga II vatikanski kongres poslije kojeg se crkva otvorila prema nama laicima a i u svojim su redovima napravili malo promaje. Nažalost crkva u Hrvata nekako šepa za tim promjenama. Malo je u tim redovima onih koji su se odcijepili od svoje tvrde stijene i ognjišta, što nije nužno zlo, kad ne bi jahali na tome da svi budemo isti)

    Skratit ću ali… vjeruj mi uložila sam puno truda, čitala, razgovarala, družila se s onima koji su imali što reći, osamljivala se. Tražila kroz knjige, glazbu, ljubavi i djela, svakojaka, nekih se sramim, pitala, pitala druge i sebe, svoje srce, pitala i Boga i njegovog sina Isusa i majku mu i razne druge svece ( oprosti ako vuće na ruganje, ali to ti je moja obrana protiv svih zlih sila i mojih bljutavosti). I kako vidiš još pitam.

    Danas sam duboki vjernik. U srcu skoro pustinjak. Sve više vuče na mistiku. U mojim godinama to izgleda jedino preostaje.

    Danas ljude biram po srcu.
    Ne po mom (ajde dobro malo i po mom) Biram ih po njihovom srcu. Njihovim zapitanostima. Razgrćem njihova djela, pisane riječi, bune, vrijeđanja i tražim ono što ih pokreće. Ako je to potreba da Jesu. Da budu ljudi, ljudskiji, na usluzi sebi i drugima... onda su to i moji prijatelji. Svejedno je boja kože, oblik nosa i očiju, različiti narodi, vjere i sve drugo.

    Iznad svega me ljute zatvorenosti. Uvjerenja da je samo njegovo, njihovo jedino pravo, izabrano.

    Zamisli Svemogućeg Boga da bira malu grupu, u ovom slučaju katolika-Hrvata sa tvrde stijene od stoljeća sedmog za svoj izabrani narod.

    Pa ajde malo razmislimo. Pored tolikog prostranstva zvijezda, sazvjeđa, planeta, svemira baš ova tvrda gruda.

    Nije da mi nije drago da voli moj narod i mene, ali uvjerena sam da voli i druge i nije mu namjera učiniti ih svih Hrvatima.

    Da mu je to bila namjera učinio bi to na samom početku. Kad je stvarao svijet. Ne bi čekao da se toliko tisućljeća međusobno mrzimo i ubijamo.

    A zašto nas je stvorio takve? U mržnji? Jer on nas je stvorio, nije li?

    Eto zašto se još uvijek pitam. S malo odmaka i ruganja da se baš na odgovore koji mi padaju na pamet odmah ne upucam.

    Zona Z,

    pozvala si me u Vinkovce. Da znaš da ću doći. Nisam nikad bila u Vinkovcima. Predpostavljam da postoji neki hotel. Ako nije bila promocija doći ću na promociju.

    avatar

    23.12.2007. (09:10)    -   -   -   -  

  • odmak

    blago meni,

    na kraju vidim da nisam odgovorila na tvoju primjedbu. Moje je mišljenje da se Bog na ovu anegdotu nije uvrijedio. Ako nas je stvorio na svoju sliku i priliku ni taj mu( slatki ) dio našeg života nije nepoznat.

    Uostalom što je za Boga mali i veliki krug ljudi, a i mene ti malobrojni čitaju, pa nema velike štete.

    Nikad ne brišem komentare.

    avatar

    23.12.2007. (11:08)    -   -   -   -  

  • mvko

    Možda sam te ipak uvrijedila svojim komentarom a to mi nije bila namjera. I ja sam sigurna da se Bog nije uvrijedio na tu anegdotu. Kad sam govorila o uskom krugu ljudi mislila sam na krug dobronamjernih ljudi, koji će shvatiti šalu i neće je dalje iskorištavati kojekakvim dodacima koji na kraju prelaze u izrugivanje i blasfemiju.
    Pozdrav

    avatar

    23.12.2007. (20:50)    -   -   -   -  

  • Rurpom

    na veliki stol. Carnehan nastavio: "Zemlja nije izraden od polovine refurbished laptops deals

    avatar

    30.09.2009. (19:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...