doživljaj je bio putovati od mostara do čilipa kraj dubrovnika onim kaubojskim vlakom bez prozora ljeti. pustiš ga da krene i ti zericu potrčiš za njim i stigneš ga bez problema. sijećate se prekrasnog češkog filma: "strogo kontrolirani vlakovi.", genijalni film sa pečatiranjem stražnjice...
pozdrav saraji, boro
17.12.2007. (09:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I meni nedostaje putovanje vlakom, a moja djeca tek mogu zamišljati kakav je to ugođaj voziti se vlakom , onako usporeno promatrati okolini, i kao što pišeš, usput slušati priče putnika. . .pozdrav ti ostavljam
17.12.2007. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijelo vrijeme, zapravo, razmišljam da je je ova blogerska priča upravo kao priče iz vlaka. Čudni su bili ti susreti. Ispričali bi se svi životni događaji. Sudbine ovakve i onakve. Čovjeku se činilo da je stekao novog prijatelja a onda bi svi izćeznuli i nikad se više ne bismo vidjeli. Ali.., priznajem da sam prolazila razne faze. Nekad bi me zabavljalo, nekad sam samo slušla, nekad sam i sama pričala, ali na kraju kako sam postajla starija i opterečenija šutila bih, pokušavala se iskljuiti i ne slušati. A sad..? Više se i ne sjećam kad sam zadnji put putovala vlakom. Vlakovi su se nekako izgubili. Nema ih više.
17.12.2007. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina je, svi se sjecamo mladosti, djetinjstva i vlakova... Nema ni vlakova a i djetinjstvo nas je ostavilo, jos je samo dijete u nama ostalo...i lijepa sjecanja!
17.12.2007. (19:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad putujem vlakom(obično.jednom do dva puta mjesečno),promatram ljude oko sebe i cijelim putem se čudim..kako se ljudi opuste na tome putovanju..pozdrav tebi
18.12.2007. (19:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
doživljaj je bio putovati od mostara do čilipa kraj dubrovnika
onim kaubojskim vlakom bez prozora ljeti. pustiš ga da krene
i ti zericu potrčiš za njim i stigneš ga bez problema. sijećate
se prekrasnog češkog filma: "strogo kontrolirani vlakovi.", genijalni
film sa pečatiranjem stražnjice...
pozdrav saraji, boro
17.12.2007. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja ...
ja bi slušala ono tu-dum, tu-dum i sanjarila
17.12.2007. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
otkucaj
I meni nedostaje putovanje vlakom, a moja djeca tek mogu zamišljati kakav je to ugođaj voziti se vlakom , onako usporeno promatrati okolini, i kao što pišeš, usput slušati priče putnika. . .pozdrav ti ostavljam
17.12.2007. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
A ja sam najviše od svega voljela dolaske u grad na malenoj rijeci,
u proljeće, kada olista Wilsonovo...
Eh, te uspomene ;)
Zagrljaj ostavljam ti.
R.
17.12.2007. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Cijelo vrijeme, zapravo, razmišljam da je je ova blogerska priča upravo kao priče iz vlaka.
Čudni su bili ti susreti. Ispričali bi se svi životni događaji. Sudbine ovakve i onakve. Čovjeku se činilo da je stekao novog prijatelja a onda bi svi izćeznuli i nikad se više ne bismo vidjeli. Ali.., priznajem da sam prolazila razne faze. Nekad bi me zabavljalo, nekad sam samo slušla, nekad sam i sama pričala, ali na kraju kako sam postajla starija i opterečenija šutila bih, pokušavala se iskljuiti i ne slušati.
A sad..? Više se i ne sjećam kad sam zadnji put putovala vlakom. Vlakovi su se nekako izgubili. Nema ih više.
17.12.2007. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MNP
istina je, svi se sjecamo mladosti, djetinjstva i vlakova...
Nema ni vlakova a i djetinjstvo nas je ostavilo, jos je samo
dijete u nama ostalo...i lijepa sjecanja!
17.12.2007. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lučica
Kad putujem vlakom(obično.jednom do dva puta mjesečno),promatram ljude oko sebe i cijelim putem se čudim..kako se ljudi opuste na tome putovanju..pozdrav tebi
18.12.2007. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragovi na dusi
http://www.magic_blog.bloger.hr/post/vlak-zivota/236788.aspx
pogledaj
19.12.2007. (08:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...