Komentari

mama44.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Tri Pojma

    Draga mama,
    ovo je (nadam se) jedan od zadnjih mojih komentara na blogu. Želim ti svu sreću ovoga svijeta, a najviše - da nikad ne ovisiš o bili čijoj, a osobito ne ženskoj solidarnosti.
    Jadan je to svijet koji misli da žena živi odlično ako je muž ne tuče.
    Jednom sam ja bila ta koja je pokrenula razvod. Čini mi se da sam tek tada spoznala što je sve u stanju moj inače mirni i tolerantni muž.
    Ja imam posao, prilično dobru plaću... ali nemam hrabrosti. da je mogu prikupiti, da me ne sputavaju, da nije moje dječice... otišla bih u tripičkematerine.

    avatar

    12.12.2007. (20:28)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    ja bih isto ponovila kao Zona - jadna je ova država i jadan je ovaj svijet što misli da je ženi super ako ju (nitko) ne tuće.... e sranja...

    avatar

    12.12.2007. (21:15)    -   -   -   -  

  • dorilys

    Svaka cast na hrabrosti i strpljenju! Divim ti se :)
    (Zapravo me tuga uhvatila od ovog tvog posta, ali ona se neda rijecima izreci...)

    avatar

    12.12.2007. (21:19)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Pročitavši ovu mučnu priču uviđam koliku sam ja imala sreću u nesreći. Jer naravno da je nesreća kad nakon 15 godina braka moraš doslovce pobjeći od muža koji eto nije kriv što je obolio na živce i ima PTSP ali je i te kako kriv što odbija uredno uzimati lijekove.
    Uglavnom, vratio se on sa višemjesečnog liječenja u "ustanovi" i pristane on na sporazumnu rastavu. Dakle, sporazumna rastava je kad se supružnici unaprijed dogovore oko alimentacije , skrbništa nad djetetom, uvjetima viđanja djece, podjeli imovine... U takvim slučajevima angažiran je obično samo jedan odvjetnik koji zastupa oba supružnika. A neki čak niti ne uzmu odjvjetnika.
    E sad, kod nas je situacija prilično "čista". Naime, oboje smo zaposleni, svatko ima svoj auto, imovine nismo imali jer smo živjeli kod njegovih, ušteđevine još manje jer smo kao i većina Hrvata živjeli na kredit. Ja sam se s djetetom vratil kod svojih roditelja, on je ostao u kući svojih.
    Prepustila sam njemu na volju hoće li uopće i koliko plaćati alimentaciju (naravno, ponudio je najmanji mogući iznos ali moram priznati da je prilično uredno plaća).
    Morali smo i mi proći torturu u Centru za socijalnu skrb, ali samo jednom. Nismo se uopće trebali pojavljivati na sudu, osim na zadnjem ročištu gdje smo se zadržali valjda 20-ak minuta (i to zato što smo morali ispuniti nekakvu anketu).
    Moj poznanik ima pak "sporazumnu" rastavu malo drugačijeg tipa. Naime, njegova gospođa odlučila je da će se oni sporazumno rastaviti. I kao i tvoj suprug angažirala je neku bijedu od odvjetnika njemu iza leđa. Pozvala ga na kavu da se dogovore o svemu i onda se pojavila s odvjetnikom. Pa su mu uručili papir na kojem je pisalo da će mali pripasti majci i da će otac plaćati 1500,00 kn mjesečno na ime alimentacije. Čovjek je rekao da se slaže sa svime osim s alimentacijom jer jednostavno ne može toliko plaćati, ali da bi nekako uspio odvojiti 1000,00 kn. Samo za usporedbu, moj muž plaća 600,00. Pa je gospođa popizdila i tužila ga. Ali i dalje inzistira na sporazumnoj rastavi. Ali pod njenim uvjetima. Ali to je njegova priča. A mužjacima ja baš i ne vjerujem pretjerano.
    Kako nešto može biti sporazumno ako jedna strana podiže tužbu?
    Što se sutkinje i socijalnih radnica tiče, za njih imam samo riječi pohvale. Zato me zaprepastilo ovo sve što si napisala. Ali mislim da je glavna kvaka u tome što nisi zaposlena. Jer u našem društvu samo novac je bitan. Kažu - rađaj Hrvate, brini se za djecu i muža. Žrtvuj sebe i karijeru. Ne brini ženice, tvoj mužić će biti pravi mužjak zaštitnik i priskrbiti novce. I bit će ponosan što je njegova supruga odlučila biti domaćica i majka. Ili prevedeno na realni jezik - robinja. Jer činjenica je da domaćice ne cijeni NITKO. Silom prilika probala sam i tu ulogu. Hvala lijepa. Radije bih ribala javne zahode nego opet bila domaćica pa da mi se nabija na nos svaka NJEGOVA krvavo zarađena kuna. Jer ti si se valjda sve te godine samo izležavala i češkala milostivu među nogama. A djeca su se sama odgajala, ručak se sam stvorio na stolu, roba se sama oprala i ispeglala...Domaćica nikad ne smije biti umorna. Jer od čega bi zaboga ona bila umorna, pa nije išla raditi u poduzeće.
    Čovjek koji jedva da zna koliko mu djeca imaju godina a kamo li da zna kako im se zove učiteljica ili teta u vrtiću odjednom je žrtva pohlepne i krvožedne pijavice koja ne misli ni na što drugo nego kako će potrošiti njegove teškom mukom stečene novčiće na svoje užitke i hirove.
    A lijena je kao krava jer, zamislite vi to - ona nigdje ne radi. I onda hoda unaokolo izigravajući žrtvu i jadnika.
    Odvjetnicima se ne čudim jer njihov je posao da budu nemilosrdni i otmu nam i zadnju kunu iz džepa. Ali sutkinja.... pa još žena... Fuj, gadi mi se.
    A tek gospodin Žrtva... nemam riječi.... nije u stanju reći dobar dan ali je i te kako u stanju svoje usrane gaće i smrdljive čarape nonšalantno ostaviti da ih opereš.
    Živimo u beskrupuloznom i okrutnom svijetu i ti si na žalost u vrlo lošoj poziciji. Ako nemaš svojih prihoda i nemaš kamo otiši s djecom on te može u nedogled ovako zajebavati i vući po sudovima. I uvijek će se do u najsitnije detalje analizirati TVOJA podobnost da budeš djeci dobra majka. Na žalost, money makes the world go around.
    Jedna stvar te ipak može utješiti - u Hrvatskoj je zakon još uvijek naklonjeniji majkama. I zato glavu gore i ne daj se i pokaži mudonji zube. Samo neka on odugovlači. Što duže traje parnica to će ti veće zaostatke morati platiti. Jer imaš pravo dobiti naknadu unatrag za svaki mjesec od dana kad je podnesen zahtjev za rastavu braka pa sve do donošenja presude i njezine pravomoćnosti.

    avatar

    12.12.2007. (21:49)    -   -   -   -  

  • dorilys

    ne boj se, vidi se iz posta da nije pisan kao plakanje. Ja sam ga vise dozivila kao upozorenje nama mladjima, koje mi je i mater uvik govorila; osiguraj se prvo, zavrsi skolu, nadji ok posao, ljubav moze cekat :)
    pozz

    avatar

    12.12.2007. (22:05)    -   -   -   -  

  • skaska

    .mene bi čudilo da je sve nekak drugačije...ak još budeš blogala do tada preporučit ću ti jednu knjigu koja će tek izaći, sigurno će ti biti lakše, jer je i meni u rukopisu bila osvježenje. u svakom slučaju tvoj položaj je turbo nezavidan; živjeti skupa nakon razvoda je najnezgodnija varijanta i podosta se pribojavam da ne pukneš na zdravlje. situacija je ustvari idealna za pokoju autoimunu bolest. ne plašim te al tak je. drž se.

    avatar

    12.12.2007. (22:12)    -   -   -   -  

  • Kalista

    Ma najcrnje od svega je sto ta rastava nista ne rijesava, ostajete i dalje zajedno u stanu i...nista i dalje psihicki teror i dalje si u pat poziciji. Mozes li ikako potraziti posao, pa makar u Rijeci (ako zivis u blizini koliko sam skuzila), kao bilo sta (briga o starijima, ciscenje)???
    Ne samo da ce ti financijski pomoci (i to je upitno, dok platis benzin) nego ces izaci iz kuce, biti ce ti malo lakse. Puno ti srece zelim i izdrzi, ignoriraj ga, kuhaj, spremaj zbog djece, ako se on prislepa...jednostavno ignoriraj (moze te time nervirati jer mu ti dajes tu moc) kada znas da za sada ne mozes promijeniti.

    avatar

    13.12.2007. (05:03)    -   -   -   -  

  • ljelja

    kao dijete razvedenih (na sreću) roditelja i kao (do sada) uspješna ženska strana braka kažem: Djeca osijećaju i i znaju. Bolje bi im bilo bez njega.
    Divim se i zahvalna sam svojoj majci što je pokupila djecu iako kronično bolesna i bez posla i stana krenula u veliki grad ...

    avatar

    13.12.2007. (07:20)    -   -   -   -  

  • ...Jani29...

    oznanica mi radi na sudu.. i neke od njezinih zadnjih riječi bile su : možemo bit sretni što imamo kako-tako funkcionalnu obitelj ( nisu nam roditelji rastavljeni, ona jednostavna obiteljska priča gdje ima i sreće i svađa ali u dobrim omjerima ).. ošamutilo me njezino pričanje koliko zapravo svinja ima, koliko ljudi mogu biti neceivilizirani i koliko zapravo na kraju ipak ispaštaju djeca..ponekad oni koji su u igri ne vide čisto situaciju, ali oni izvana ( prijatelji, socijalna ili čak i djeca sama ) jako je dobro osjete.. mislim si, da bi ti bilo jednostavnije da tvoju situaciju približiš djeci..jer su oni odrasle osobe i imaju pravo znati istinu.. na nesreću, možda će im on jednog dana ispričat svoju verziju priče, a ti ? nemoj čekati, pokušaj razgovarati s djecom, jer možda oni sve vide i shvaćaju ..koliko bi ti bilo lakše da to možeš podijeliti s njima ? tvoje danas nije samo tvoje, to je i njihovo.. isto tako i budućnost..

    avatar

    15.12.2007. (17:29)    -   -   -   -  

  • zanzarela

    citam i ne vjerujem....nisam nikad a nadam se da niti necu bit u takvoj situaciji...ti najbolje znas sta je dobro za tvoju djecu...samo imaj vjere u sebe i snage i hrabrosti da sve to izdrzis

    avatar

    16.12.2007. (16:27)    -   -   -   -  

  • zanzarela

    citam i ne vjerujem....nisam nikad a nadam se da niti necu bit u takvoj situaciji...ti najbolje znas sta je dobro za tvoju djecu...samo imaj vjere u sebe i snage i hrabrosti da sve to izdrzis

    avatar

    16.12.2007. (16:30)    -   -   -   -  

  • Vražja posla

    Moram priznati da sam pomalo šokirana. Nadam se da ćeš sve prebroditi i stati na svoje noge da ne moraš njega trpjeti. I zbog sebe i zbog djece. I ne, ne moraš biti sretna što te ne tuče, zašto bi morala? Nije mi jasno samo kako je mogao šutjeti i odjedom ti poslati odvjetnika? Samo budi hrabra!

    avatar

    16.12.2007. (19:36)    -   -   -   -  

  • mosor2

    Ako se mama44 odnosi na dob, onda smo praktički vršnjaci. I ja sam imao hrabru mamu, kad su se moji razveli (imao sam 10 godina, a sestra 3). S tom razlikom da je moj stari znao popiti, i zagalamiti, a bogami i lupiti. I onda je jednog dana kad se vratio našao promijenjenu bravu. Proces se vukao nekoliko godina, i bio prilično prljav, sa lažnim svjedocima i prefriganim advokatom na strani mog oca - u jednom su trenutku svjedočili kako nema gdje živjeti (a stanovao je kao jedinac u obiteljskoj kući s ocem, mojim djedom) i spremao se graditi novu kuću na vlastitoj zemlji - pa mu je ona morala plaćati nužni smještaj, na adresi na kojoj se nikad nije pojavio. Meni moj stari nikada nije oprostio što sam se tada opredijelio, iako smo kasnije nastavili održavati relativno normalne odnose. Ali sloboda i ljudsko dostojanstvo su vrijedni svega toga. Slažem se sa ljeljom. Hrabro, svi ti držimo fige.

    avatar

    17.12.2007. (12:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...