Meni se nameće jedno drugo pitanje, pitanje odnosa „filozofiranja“ i „življenja filozofije“..:)))...Reći DA životu posred bilo čega (bilo to Zlo ili Dobro) čini mi se - življenjem svoje filozofije, čak i kad se put kojim se putuje ne može ili ne zna riječima izreći, čak i u šutnji i tišini..za razliku od filozofiranja kojeg, čini mi se - nema bez izricanja, bez govorenja (o NJOJ). Za jednog Guida stoga je filozofiranje daleko ko najdalja galaksija ovog svemira..:)))..čak i za njegovog tvorca Benignija kažeš – pokazao se KAO pravi filozof – izgleda da on nikako ne može biti samo – filozof..:)))..što ti kao filozof (ne moram reći da ovdje ovaj „kao“ ima drugo značenje od onog „kao“ kojeg si ti upotrijebio uz Benignija..:))) misliš o tome – tko se ustvari može i smije nazvati filozofom...i da li se može nazvati filozofom čak i filozof (u konvencionalnom smislu) ako ne govori DA životu posred bilo čega??..:)))
15.12.2007. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sviđa mi se tvoj nagovor na filozofiju. Volim filozofirati. To mi je prva ljubav i nedovršena ljubav. Vjerujem da mi mnogo daje. Progovoriti zajedno s pisanim tekstom je prekrasno iskustvo (makar i bila samo kibic kao ovo vrijeme na Forumu oko Zaratustre) koje ne bih doživjela da nisam naišla na tebe Davore i na Miljea. Zadovoljna sam što ste mi otvorili taj put gdje čitanje i razgovaranje mijenja moj život. Da, dolazi do spoznaja o sebi, osvijetle se neke sjene, unatrag u prošlosti, analiziraju se neka velika spremanja u životu, ili mala, već kako nas je impuls vodio, instiktivno, da bih sada imala uvid da je sve išlo nekom redu, ne da bih se stavila pod kontrolu svog racia, već nekom podsvjesnom spoznajom koja me neprimjetno vodi da s neredom ne mogu ići naprijed. To se pak potvrdi u onome što si ispričao da je neizbježno iskustvo naukovanja, vježbanja, ako želimo bolje vidjeti, bolje uočavati. Da filozofija nije neki zauvijek stečeni i napredujući imetak znanja, govoriš, i dalje da se pojave neki novi početci , jer neka znanja „zastare“, a neka u „modernosti“ idu dalje, mene fascinira kako su filozofi Grčke pa vremenski do ovamo i drugi filozofi pametno filozofirali i pomislim kako je nama vrlo malo ostalo da produžimo rađanje pameti, a opet s druge strane kao da ljudi slabo uče, jer imamo ratove, glad, ekološke katastrofe i sada globalizam koji kroz medije i trgovinu zatupljuju. Tupi ne pomiču svijet! Opet kao pojedinci suočeni smo sa psihosomatskim bolestima, s depresijom, spoznajemo koliko smo sami i nekako se više vezujemo za tuge nego za radost. Možda bi filozofiranje učinio pomak da osvijestimo te tuge i ostavimo ih iza sebe i da s radošću krenemo dalje. U tom pokušaju pojavile su se neke knjige koje je vrijedno pročitati, a da nisu „samopomoć jer mi to zaslužujemo“. To su knjige koje otkrivaju mogućnost filozofije da promjeni život na bolje. Nemaju svi otvoren put na ova naša dva sastajališta. Uživala sam čitajući ih: Sofijin svijet, Umjesto prozaka-Platon, Utjeha filozofije i znatiželjna sam da li ih ljudi čitaju?
16.12.2007. (00:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej, plejadablue. :) Ipak za Benignija rekoh da se ''potvrdio kao filosof'' - uostalom, on svoju filosofiju ''izriče'', makar ne u pisanoj riječi, nego u filmovima (a što mu neki - svakako ne i ja - zamjeraju, naime, da su mu filmovi didaktični, suviše tezični). Njegov Guido, mada je možda sličniji onom filosofskom postolaru iz moje prethodne vježbe a ne nekom filosofskom ''formalnom profesoru'' ;) poput npr. Hegela, ipak nije postolar nego knjižar. Pa ga na samom početku filma vidimo kako oduševljeno čita Schopenhauera. ;) A vjerujem da mu ni Hegelova usporedba o ''lukavstvu duha'', koji i ono najgore preobrne u nešto dobro, ne bi bila strana. Je li profesionalac u filosofiji doista i filosof ako ne živi filosofiju? Evo što kažupravi filosofi. ;) Lucija, tako sam i ja doživio filosofiju, kad sam je prvi put iskusio - kao nešto što me transformira, ali ne u nekoga drugoga nego sve više u sebe samoga. Knjige koje sam susretao, koje sam najprije jedva napola razumijevao, ipak su mi se nekako duboko obraćale, dok pomalo to razumijevanje nije postajalo nešto veće, i dok nisam počeo i sam zamuckujući govoriti poneku rečenicu s njima, nalaziti neki svoj glas. Drugačije je s tobom, tvoj glas je već formiran i lijep, i pogađa mnoge; ipak, drago mi je ako i tebi knjige koje ''ljube ono mudro'' govore nešto vrijedno za čuti. U tom slučaju dijelimo sličan osjećaj, dijelimo isto raspoloženje - a to su-raspoloženje bi se grčki reklo, sym-pathein. Dakle, simpatični smo. :)
16.12.2007. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
činovnik
Iskustvo i uvjerljiva literatura koju sam čitao mi sugeriraju da je Monod, nažalost, u pravu. Inputi koje je procesuirao moj razum su kao jedan od outputa dali razmišljanje slično Monodovom. Kažem 'nažalost' jer takvo razmišljanje nije ugodno i sigurno da se tu nema što 'voljeti'. Baš suprotno. Ali kakvo je to rješenje prihvatiti naivnost, ako razum govori drugačije? Točno je da je logička posljedica Monodovog razmišljanja da nema nikakvog puta, ali mislim da to ne znači da je um zatvoren. Ostavlja se mogućnost pojave nekog inputa koji će radikalno promijeniti output. Nisam filosof, nego sam mizozof. I mislim da nije Sve Jedno, nego je svejedno.
16.12.2007. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali, ostavlja li se doista ta mogućnost? Koliko ja vidim, prirodna znanost je najprije odbacila svaku prirodnu svrhovitost (causa finalis) kao neznanstveno objašnjenje, da bi potom, stoljeće ili dva kasnije, ''sa žaljenjem'' (??) ustanovila da nije našla nikakvu svrhu u prirodi. A ako je znanost nije našla, valjda znači i da je nema. No, kako će je naći ako prethodno metodski odstrani svaku pomisao na moguću svrhovitost?
16.12.2007. (16:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na linku, davore...to je i više od odgovora koji sam tražila..:))..i naravno da ne mogu ne komentirati Nietzschea ( s čijom filozofijom, a ni samim filozofom nisam "na čisto") i njegovo "Filosofov produkt jest njegov život... To je njegovo umjetničko djelo."..naime, vječno pitanje da li je prije kokoš ili jaje nameće mi se nakon te njegove misli..:)))..osobno mislim da ništa od toga nije ni prije ni poslije, nego istovremeno jest i jedno bez drugog uopće nije, ali po pitanju filozofije i života tezulja mi ipak prevaže na stranu života, pa bi prije rekla da je filozofija produkt života, a o tome da stremi postati umjetničko djelo uopće ne sumnjam...bar ona koja se može nazvati "pravom"...:)))..naravno, ako ne okrenemo ploču pa život proglasimo samim izričajem (govorenjem) filozofije..:))).. sad kad mislim, vidim da sam si samo potvrdila da se pitanja postavljaju kad se već znaju odgovori, jer svi su odgovori već dani, samo ih se treba sjetiti...i još bi trebala reći - hvala ti što si me podsjetio..:)))
18.12.2007. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema naravno, nikakvih apsoluta u našim sadašnjim postulatima. Svijet nije s nama počeo, a vjerojatno neće ni završiti i zato mi je draže biti nesuvremen. Slažem se, na putu smo traganja i između neba koje zove na sigurnost i dna koje nas vuče u nihilizam treba izabrati srednji put. Znanstveno otkriće prirode nije negacija postojećeg života, već afiramcija naše prirodnosti.
Sve najbolje želim za blagdane!
24.12.2007. (16:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Umijeće je sve preobraziti u Sofije - ili obrnuto. ( kaže Novalis, u Himnama noći :) ) a ja pozivam čokoladne mišiće čestitare da svakome budu po jedan slatki zalogaj ovdje, i želim tople i sretne blagdanske dane.
25.12.2007. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
možda taj tisućljetni san je bio..misleading. možda smo išli krivim putem...nekako mi je prilično nevjerojatno da je inteligencija puka slučajnost. možda samo ne slijedimo znakove...možda ih ne vidimo. meni nije svejedno.
12.01.2008. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Odblijesci zrcalnih ćelija Razgoličena istinom glasa iz prošlosti, ja osjetih sram, osjetih prvi puta moju nesposobnost osjećanja. Pokušah se sjetiti trga cvijeća i onog davnog vremena, prije tog kobnog ljetnog podneva, vremena kada sam vjerovala u ljubav. Slika male kavane se ukaza pred mojim unutarnjim očima. Začuh glasove, prepoznah misli kojima smo se onda hranili. To je bilo prekrasno vrijeme vjerovanja u energiju koja se u nama nagomilavala, ljubav prema životu na čija vrata smo tek bili zakucali. Tada smo znanje ispreplitali sa osjećajima, u svakoj pročitanoj istini tražili svoju, uranjali u svaku rečenicu srcem i pokušavali svojim emotivnim jezikom tumačiti naučeno. "Po mnijenju gorko, po mnijenju slatko, po mnijenju toplo, po mnijenju hladno, po mnijenju boja, a uistinu samo atomi i praznina." začuh glas koji je dolazio iza stvarnosti. To nije bio istinski ton na koji su moje uši u svakodnevici naučile, to je bilo titranje koje se u mojoj svijesti pretvaralo u sliku. "Čiji li je to glas tako dalek i blizak u isto vrijeme?" pokušah se sjetiti od kuda mi je ta rečenica poznata. U mojoj svijesti bljesnu jedno novo svijetlo, nove nijanse boja zatreperiše u pred mojim unutarnjim očima. Vidjeh nasmješeno lice čovjeka iz vremena prije našeg, lice nasmješenog filozofa kojeg smatramo ocem teorije o atomima. Demokrit je tvrdio da postoji stvarnost iza "stvarnosti", iza onoga što se može vidjeti, čuti ili opipati, iza onoga o čemu nam tako jasno i neporecivo svjedoče naša osjetila. Sada osjetih da sam to zaboravila i da sam počela misliti da se Demokritov stvarni svijet ne može vidjeti jer o njemu nema nikakva svjedočanstva izvan Demokritova uma. Kao da je netko podigao željeznu zavjesu, iznenada se u jednom treptaju oka u najdubljem dijelu moje duše zabljesnu cijeli jedan svijet iza stvarnosti i ja ga vidjeh, čuh i omirisah. Misao, proizašla iz te nove spoznaje, me povede dalje u sjećanje i ja spoznah da je to ono što mi omogućuje povezivanje stvarnosti i njenog zaleđa, povezivanje ta dva tako bliska i u istom trenu daleka svijeta. Pogledah u riječnik stranih riječi, starogrčka riječ Atomos znači nedjeljiv, pa je Demokrit u ono davno vrijeme tvrdio da su atomi, te za njega najsitnije više nedjeljive čestice materije, prava stvarnost ovog svijeta, da ne postoji ništa elementarnije od njih. Sjećam se da smo i mi, djeca novoga vremena, donedavno bili uvjereni da se one dalje ne mogu dijeliti. "Atomi prebivaju u praznini, svi su istog oblika i veličine, ali različitog rasporeda u prostoru. Međusobno se udružujući i preslagujući, tvore svo obilje pojavnog svijeta. Oni to čine vođeni nekom nuždom, zakonom, logosom." tvrdio je nasmiješeni filozof, a mi danas znamo da je Demokritova jedina greška bila u tvrdnji da materija nije beskonačno djeljiva. Njegovu nuždu, zakon i logos danas objašnjavamo međusobnim djelovanjem kvanta energije. "Beskonačna djeljivost materije, prostora i vremana je posve očigledna" neki drugačiji tonovi se mješaju u moju svjesnu spoznaju. "To Aristotel pobija mišljenje svog sunarodnjaka." odgovara moje sjećanje. "Ali on to u onom vremenu nije mogao dokazati." zaključuje moja svjesna spoznaja. "Problem beskonačne djeljivosti je za antičke filozofe bio osnovni problem koje su željeli riješiti." sjećam se naučenih lekcija iz filozofije i mirim se sa spozanjom o mom današnjem neznanju. "Unatoč mnogim oštroumnim pokušajima dokazivanja, beskonačna djeljivost materije, prostora i vremena, je ostala do danas neriješiv problem za konačno otkrivanje tajne nastanka i spoznaje univerzuma." moja misao ponovo proizlazi iz pamćenja i poziva se na sve ono u zadnje vrijeme pročitano u novonastajućoj znanstvenoj biblioteci. "Demokrit je već onda tvrdio da je kretanje osnova svih nastajanja i postojanja, da postoje polje gibanja atoma, da ta polja tvore cijeli univerzum u kojem tako nema mjesta za Bogove." uzbuđuju se me moje zrcalne ćelije. "Uzrok postanka svega jest kretanje. Atom je materija koja se kreće. Svojstva su predmeta (miris, okus, zvuk, slika) po mnijenju, a prirodni su samo atomi i praznina. Atomi imaju svoje odlike, a njih su tri: oblik, red i položaj. Bića se razlikuju jedino strukturom (oblikom), dodirom (redom) i okretom (položajem) što čini temelj osjetilnosti. Mračnu spoznaju daju osjeti, a istinsku spoznaju daje mišljenje. Najprije djeluje osjetilna mračna spoznaja, a zatim na njezino mjesto dolazi istinska razumska spoznaja. Osjetila samo klize po površini pojava. Za dosezanje istinske spoznaje potreban je utjelovljeni um." čujem ponovo tonove Demokritovih misli. "Odraz je strujanje likova, slika, idola, s objektivnih predmeta u osjetila." pokušavam, služeći se njegovim riječima, uspostaviti misaoni dialog s nasmijanim filozofom. "To je teorija odraza, ili kako vi danas kažete zrcalna teorija" odgovara mi misao. "Riječ je sjena djela." mislim sjećajući se njegovih ideja "Slike vanjskih predmeta s pomoću osjetila ulaze u dušu
19.01.2008. (16:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plejadablue
Meni se nameće jedno drugo pitanje, pitanje odnosa „filozofiranja“ i „življenja filozofije“..:)))...Reći DA životu posred bilo čega (bilo to Zlo ili Dobro) čini mi se - življenjem svoje filozofije, čak i kad se put kojim se putuje ne može ili ne zna riječima izreći, čak i u šutnji i tišini..za razliku od filozofiranja kojeg, čini mi se - nema bez izricanja, bez govorenja (o NJOJ). Za jednog Guida stoga je filozofiranje daleko ko najdalja galaksija ovog svemira..:)))..čak i za njegovog tvorca Benignija kažeš – pokazao se KAO pravi filozof – izgleda da on nikako ne može biti samo – filozof..:)))..što ti kao filozof (ne moram reći da ovdje ovaj „kao“ ima drugo značenje od onog „kao“ kojeg si ti upotrijebio uz Benignija..:))) misliš o tome – tko se ustvari može i smije nazvati filozofom...i da li se može nazvati filozofom čak i filozof (u konvencionalnom smislu) ako ne govori DA životu posred bilo čega??..:)))
15.12.2007. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Sviđa mi se tvoj nagovor na filozofiju. Volim filozofirati. To mi je prva ljubav i nedovršena ljubav. Vjerujem da mi mnogo daje. Progovoriti zajedno s pisanim tekstom je prekrasno iskustvo (makar i bila samo kibic kao ovo vrijeme na Forumu oko Zaratustre) koje ne bih doživjela da nisam naišla na tebe Davore i na Miljea. Zadovoljna sam što ste mi otvorili taj put gdje čitanje i razgovaranje mijenja moj život. Da, dolazi do spoznaja o sebi, osvijetle se neke sjene, unatrag u prošlosti, analiziraju se neka velika spremanja u životu, ili mala, već kako nas je impuls vodio, instiktivno, da bih sada imala uvid da je sve išlo nekom redu, ne da bih se stavila pod kontrolu svog racia, već nekom podsvjesnom spoznajom koja me neprimjetno vodi da s neredom ne mogu ići naprijed. To se pak potvrdi u onome što si ispričao da je neizbježno iskustvo naukovanja, vježbanja, ako želimo bolje vidjeti, bolje uočavati.
Da filozofija nije neki zauvijek stečeni i napredujući imetak znanja, govoriš, i dalje da se pojave neki novi početci , jer neka znanja „zastare“, a neka u „modernosti“ idu dalje, mene fascinira kako su filozofi Grčke pa vremenski do ovamo i drugi filozofi pametno filozofirali i pomislim kako je nama vrlo malo ostalo da produžimo rađanje pameti, a opet s druge strane kao da ljudi slabo uče, jer imamo ratove, glad, ekološke katastrofe i sada globalizam koji kroz medije i trgovinu zatupljuju. Tupi ne pomiču svijet!
Opet kao pojedinci suočeni smo sa psihosomatskim bolestima, s depresijom, spoznajemo koliko smo sami i nekako se više vezujemo za tuge nego za radost. Možda bi filozofiranje učinio pomak da osvijestimo te tuge i ostavimo ih iza sebe i da s radošću krenemo dalje.
U tom pokušaju pojavile su se neke knjige koje je vrijedno pročitati, a da nisu „samopomoć jer mi to zaslužujemo“. To su knjige koje otkrivaju mogućnost filozofije da promjeni život na bolje. Nemaju svi otvoren put na ova naša dva sastajališta. Uživala sam čitajući ih: Sofijin svijet, Umjesto prozaka-Platon, Utjeha filozofije i znatiželjna sam da li ih ljudi čitaju?
16.12.2007. (00:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Hej, plejadablue. :) Ipak za Benignija rekoh da se ''potvrdio kao filosof'' - uostalom, on svoju filosofiju ''izriče'', makar ne u pisanoj riječi, nego u filmovima (a što mu neki - svakako ne i ja - zamjeraju, naime, da su mu filmovi didaktični, suviše tezični). Njegov Guido, mada je možda sličniji onom filosofskom postolaru iz moje prethodne vježbe a ne nekom filosofskom ''formalnom profesoru'' ;) poput npr. Hegela, ipak nije postolar nego knjižar. Pa ga na samom početku filma vidimo kako oduševljeno čita Schopenhauera. ;) A vjerujem da mu ni Hegelova usporedba o ''lukavstvu duha'', koji i ono najgore preobrne u nešto dobro, ne bi bila strana. Je li profesionalac u filosofiji doista i filosof ako ne živi filosofiju? Evo što kažu pravi filosofi. ;)
Lucija, tako sam i ja doživio filosofiju, kad sam je prvi put iskusio - kao nešto što me transformira, ali ne u nekoga drugoga nego sve više u sebe samoga. Knjige koje sam susretao, koje sam najprije jedva napola razumijevao, ipak su mi se nekako duboko obraćale, dok pomalo to razumijevanje nije postajalo nešto veće, i dok nisam počeo i sam zamuckujući govoriti poneku rečenicu s njima, nalaziti neki svoj glas. Drugačije je s tobom, tvoj glas je već formiran i lijep, i pogađa mnoge; ipak, drago mi je ako i tebi knjige koje ''ljube ono mudro'' govore nešto vrijedno za čuti. U tom slučaju dijelimo sličan osjećaj, dijelimo isto raspoloženje - a to su-raspoloženje bi se grčki reklo, sym-pathein. Dakle, simpatični smo. :)
16.12.2007. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
činovnik
Iskustvo i uvjerljiva literatura koju sam čitao mi sugeriraju da je Monod, nažalost, u pravu. Inputi koje je procesuirao moj razum su kao jedan od outputa dali razmišljanje slično Monodovom. Kažem 'nažalost' jer takvo razmišljanje nije ugodno i sigurno da se tu nema što 'voljeti'. Baš suprotno. Ali kakvo je to rješenje prihvatiti naivnost, ako razum govori drugačije?
Točno je da je logička posljedica Monodovog razmišljanja da nema nikakvog puta, ali mislim da to ne znači da je um zatvoren. Ostavlja se mogućnost pojave nekog inputa koji će radikalno promijeniti output.
Nisam filosof, nego sam mizozof. I mislim da nije Sve Jedno, nego je svejedno.
16.12.2007. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Ali, ostavlja li se doista ta mogućnost? Koliko ja vidim, prirodna znanost je najprije odbacila svaku prirodnu svrhovitost (causa finalis) kao neznanstveno objašnjenje, da bi potom, stoljeće ili dva kasnije, ''sa žaljenjem'' (??) ustanovila da nije našla nikakvu svrhu u prirodi. A ako je znanost nije našla, valjda znači i da je nema. No, kako će je naći ako prethodno metodski odstrani svaku pomisao na moguću svrhovitost?
16.12.2007. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plejadablue
Hvala na linku, davore...to je i više od odgovora koji sam tražila..:))..i naravno da ne mogu ne komentirati Nietzschea ( s čijom filozofijom, a ni samim filozofom nisam "na čisto") i njegovo "Filosofov produkt jest njegov život... To je njegovo umjetničko djelo."..naime, vječno pitanje da li je prije kokoš ili jaje nameće mi se nakon te njegove misli..:)))..osobno mislim da ništa od toga nije ni prije ni poslije, nego istovremeno jest i jedno bez drugog uopće nije, ali po pitanju filozofije i života tezulja mi ipak prevaže na stranu života, pa bi prije rekla da je filozofija produkt života, a o tome da stremi postati umjetničko djelo uopće ne sumnjam...bar ona koja se može nazvati "pravom"...:)))..naravno, ako ne okrenemo ploču pa život proglasimo samim izričajem (govorenjem) filozofije..:))).. sad kad mislim, vidim da sam si samo potvrdila da se pitanja postavljaju kad se već znaju odgovori, jer svi su odgovori već dani, samo ih se treba sjetiti...i još bi trebala reći - hvala ti što si me podsjetio..:)))
18.12.2007. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alethea
ako misliš da su ovi suvremeni i rušitelji manje strastveni od svrhovitih sentimentalaca- varaš se.
19.12.2007. (00:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Algon Cordy
Nema naravno, nikakvih apsoluta u našim sadašnjim postulatima. Svijet nije s nama počeo, a vjerojatno neće ni završiti i zato mi je draže biti nesuvremen. Slažem se, na putu smo traganja i između neba koje zove na sigurnost i dna koje nas vuče u nihilizam treba izabrati srednji put.
Znanstveno otkriće prirode nije negacija postojećeg života, već afiramcija naše prirodnosti.
Sve najbolje želim za blagdane!
24.12.2007. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Umijeće je sve preobraziti u Sofije - ili obrnuto. ( kaže Novalis, u Himnama noći :) ) a ja pozivam čokoladne mišiće čestitare da svakome budu po jedan slatki zalogaj ovdje, i želim tople i sretne blagdanske dane.
25.12.2007. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Nisam gledala njegove filmove, ali ovo si genijalno napisao. Volim maniu.
30.12.2007. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wes c.addle
možda taj tisućljetni san je bio..misleading. možda smo išli krivim putem...nekako mi je prilično nevjerojatno da je inteligencija puka slučajnost. možda samo ne slijedimo znakove...možda ih ne vidimo.
meni nije svejedno.
12.01.2008. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Odblijesci zrcalnih ćelija
Razgoličena istinom glasa iz prošlosti, ja osjetih sram, osjetih prvi puta moju nesposobnost osjećanja. Pokušah se sjetiti trga cvijeća i onog davnog vremena, prije tog kobnog ljetnog podneva, vremena kada sam vjerovala u ljubav. Slika male kavane se ukaza pred mojim unutarnjim očima. Začuh glasove, prepoznah misli kojima smo se onda hranili. To je bilo prekrasno vrijeme vjerovanja u energiju koja se u nama nagomilavala, ljubav prema životu na čija vrata smo tek bili zakucali. Tada smo znanje ispreplitali sa osjećajima, u svakoj pročitanoj istini tražili svoju, uranjali u svaku rečenicu srcem i pokušavali svojim emotivnim jezikom tumačiti naučeno.
"Po mnijenju gorko, po mnijenju slatko, po mnijenju toplo, po mnijenju hladno, po mnijenju boja, a uistinu samo atomi i praznina." začuh glas koji je dolazio iza stvarnosti. To nije bio istinski ton na koji su moje uši u svakodnevici naučile, to je bilo titranje koje se u mojoj svijesti pretvaralo u sliku.
"Čiji li je to glas tako dalek i blizak u isto vrijeme?" pokušah se sjetiti od kuda mi je ta rečenica poznata. U mojoj svijesti bljesnu jedno novo svijetlo, nove nijanse boja zatreperiše u pred mojim unutarnjim očima. Vidjeh nasmješeno lice čovjeka iz vremena prije našeg, lice nasmješenog filozofa kojeg smatramo ocem teorije o atomima.
Demokrit je tvrdio da postoji stvarnost iza "stvarnosti", iza onoga što se može vidjeti, čuti ili opipati, iza onoga o čemu nam tako jasno i neporecivo svjedoče naša osjetila. Sada osjetih da sam to zaboravila i da sam počela misliti da se Demokritov stvarni svijet ne može vidjeti jer o njemu nema nikakva svjedočanstva izvan Demokritova uma.
Kao da je netko podigao željeznu zavjesu, iznenada se u jednom treptaju oka u najdubljem dijelu moje duše zabljesnu cijeli jedan svijet iza stvarnosti i ja ga vidjeh, čuh i omirisah. Misao, proizašla iz te nove spoznaje, me povede dalje u sjećanje i ja spoznah da je to ono što mi omogućuje povezivanje stvarnosti i njenog zaleđa, povezivanje ta dva tako bliska i u istom trenu daleka svijeta.
Pogledah u riječnik stranih riječi, starogrčka riječ Atomos znači nedjeljiv, pa je Demokrit u ono davno vrijeme tvrdio da su atomi, te za njega najsitnije više nedjeljive čestice materije, prava stvarnost ovog svijeta, da ne postoji ništa elementarnije od njih. Sjećam se da smo i mi, djeca novoga vremena, donedavno bili uvjereni da se one dalje ne mogu dijeliti.
"Atomi prebivaju u praznini, svi su istog oblika i veličine, ali različitog rasporeda u prostoru. Međusobno se udružujući i preslagujući, tvore svo obilje pojavnog svijeta. Oni to čine vođeni nekom nuždom, zakonom, logosom." tvrdio je nasmiješeni filozof, a mi danas znamo da je Demokritova jedina greška bila u tvrdnji da materija nije beskonačno djeljiva. Njegovu nuždu, zakon i logos danas objašnjavamo međusobnim djelovanjem kvanta energije.
"Beskonačna djeljivost materije, prostora i vremana je posve očigledna" neki drugačiji tonovi se mješaju u moju svjesnu spoznaju.
"To Aristotel pobija mišljenje svog sunarodnjaka." odgovara moje sjećanje.
"Ali on to u onom vremenu nije mogao dokazati." zaključuje moja svjesna spoznaja.
"Problem beskonačne djeljivosti je za antičke filozofe bio osnovni problem koje su željeli riješiti." sjećam se naučenih lekcija iz filozofije i mirim se sa spozanjom o mom današnjem neznanju.
"Unatoč mnogim oštroumnim pokušajima dokazivanja, beskonačna djeljivost materije, prostora i vremena, je ostala do danas neriješiv problem za konačno otkrivanje tajne nastanka i spoznaje univerzuma." moja misao ponovo proizlazi iz pamćenja i poziva se na sve ono u zadnje vrijeme pročitano u novonastajućoj znanstvenoj biblioteci.
"Demokrit je već onda tvrdio da je kretanje osnova svih nastajanja i postojanja, da postoje polje gibanja atoma, da ta polja tvore cijeli univerzum u kojem tako nema mjesta za Bogove." uzbuđuju se me moje zrcalne ćelije.
"Uzrok postanka svega jest kretanje. Atom je materija koja se kreće. Svojstva su predmeta (miris, okus, zvuk, slika) po mnijenju, a prirodni su samo atomi i praznina. Atomi imaju svoje odlike, a njih su tri: oblik, red i položaj. Bića se razlikuju jedino strukturom (oblikom), dodirom (redom) i okretom (položajem) što čini temelj osjetilnosti. Mračnu spoznaju daju osjeti, a istinsku spoznaju daje mišljenje. Najprije djeluje osjetilna mračna spoznaja, a zatim na njezino mjesto dolazi istinska razumska spoznaja. Osjetila samo klize po površini pojava. Za dosezanje istinske spoznaje potreban je utjelovljeni um." čujem ponovo tonove Demokritovih misli.
"Odraz je strujanje likova, slika, idola, s objektivnih predmeta u osjetila." pokušavam, služeći se njegovim riječima, uspostaviti misaoni dialog s nasmijanim filozofom.
"To je teorija odraza, ili kako vi danas kažete zrcalna teorija" odgovara mi misao.
"Riječ je sjena djela." mislim sjećajući se njegovih ideja "Slike vanjskih predmeta s pomoću osjetila ulaze u dušu
19.01.2008. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...