Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • @bla,bla,bla@

    Ajme!!Prestrašno!!Tako mi je žao!!!I vas i Stelinog tate i Kristine.Jučer sam se sjetila Stele.Nije mi bilo lako.Legla sam u krevet i mislila o njoj.Suze su mi se samo spuštale niz obraze.Ne mogu više pisati.Oprostite!Lijepi pozdrav vama i cijeloj vašoj obitelji šalje Petra.

    avatar

    10.12.2007. (21:15)    -   -   -   -  

  • ivana

    ajme...tako mi je žao...stvarno mi je žao...

    neznam kako je to kad se izgubi bliska i voljena osoba...ali ja vjerujem da je jako
    teško...
    tako mi je žao što vas je Stela napustila tako mala...

    lijepo od vas što ste napravili ovaj blog...

    veliki pozdrav....

    avatar

    11.12.2007. (17:32)    -   -   -   -  

  • http://jesusangel.blog.hr

    Dugo nisam bio na vašem blogu koji je posvećen vašem malom anđelu,ali to ne znači da sam ja zaboravio na vas i malu Stelu.Vaša tragedija je ostavila duboki trag u mojoj duši i uvijek kada naiđem na nečijem blogu kako piše da mu je život grozan,da će se ubiti zbog dečka,cure i slično,ja takvima ostavim komentar u kojemu piše adresa vašega bloga pa nakon što pročita sve vaše postove neka mi ponovno kaže da je baš on doživio tugu i tragediju,ali svi su do sada povukli svoje riječi i shvatili su da su ti njihovi problemi mladenačke gluposti a ne prava tuga i bol.
    Na svome sam blogu objavio jedan post u kojemu pišem o karizmatski susretima.Znam da vama takav susret ne može ublažiti bol i tugu,ali ako ipak nešto osjetite da vas vuče da posjetite takav jedan susret,javite mi se i ja ću vam reći kada i gdje budu.
    Veliki pozdrav vama,vašem mužu,kćeri,a malu Stelicu ću pozdraviti kasnije jer nije potrebno sada, zato jer ja nju pozdravljam svaku večer dok molim jedan očenaš za njeno čisto srce koje je prerano napustilo ovaj svijet.

    avatar

    11.12.2007. (20:08)    -   -   -   -  

  • tessa

    dragi roditelji malene stelice, često svratim na vaš blog i beskrajno mi vas je žao, i vas i vaše druge kćeri...a najviše stele..jer iako sam vam i sama poslala komentar da je ona sad na "boljem" mjestu i iako i dalje vjerujem u to, sada s odmakom od vlastitog gubitka, shvaćam i itekako osjećam kako je teško živjeti bez voljenog bića...i sada mi je jasno koliko vas pogađaju komentari da je ona sada anđeo, da morate dalje, da imate i drugo dijete isl., iako znam da su pisani u dobroj namjeri...
    često razmišljam o smislu svega toga, te boli, patnje, totalno izmjenjenog života , zašto se to moralo dogoditi, da li se zaista samo "dogodilo", čista slučajnost? ili postoji neki razlog? naravno, pitanja bez odgovora..a ništa više ne možeš učiniti, kao što ste jednom u postu napisali..za sve ste imali rješenje, nijedan problem nije bio nerješiv, ali ovo...kako se s tim nositi, kako to riješiti, kako ponovo biti dobro kao nekad u "danima sreće"...neizvedivo..
    a opet moraš živjeti, raditi, ići dalje...prepreteško..
    želim vam samo da što više ljubavi bude među vama troje, da zajedno tugujete , da si i dalje budete podrška, da i dalje pišete blog jer je predivan, poseban u svojoj iskrenosti i da jednog dana možda bude malo lakše ...

    avatar

    11.12.2007. (20:17)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Krešimire - hvala ti puno.

    Tessa - puno ti hvala na tvojim lijepim riječima.

    Znam kao i svi koji su doživjeli gubitak voljene osobe da nema odgovora na to prokleto pitanje zašto? Zašto ja? Zašto meni? I opet ne možeš da se ne pitaš, svaki, ali baš svaki dan. I više ne očekuješ odgovor, znaš da ga nema, ali .......................................ZAŠTO?
    Zašto, kad je Stela tako voljela život, kada smo imali tako divne planove, kada je bila sretna i voljena. Kada je bila naš centar Svemira, svima je donosila osmijeh na lica, toplinu u srcu jer je bila dobra, vesela........prelijepa djevojčica.

    I ništa ju više neće vratiti.

    Ponekad ljudi kažu kako se sve događa s nekim razlogom.
    Ja taj razlog u ovom svom užasu koji živim ne vidim.
    Znam samo da je razlog što mog djeteta više nema jedan čovjek. Čovjek koji je pregazio na smrt moju malu djevojčicu koja je samo htjela doći u školu. Mi kao roditelji ne možemo ni na milisekundu predahnuti od ove silne patnje i boli koju osjećamo zbog svog nenadoknadivog gubitka, ali zar je ovo normalno da je prošlo već više od godinu dana i da se ništa ne događa? Da nas nitko ne zove i ne obaviještava? Ima li suđenja? Hoće li taj "čovjek" biti KAŽNJEN što je ubio dijete. Moje dijete. To je onaj ZAŠTO koji nas tako silno proganja. Zašto se to dogodilo? Zato jer je netko pogriješio. Jednostavno i čisto. I što sada. Ništa? Nikome ništa. Kao da se i nije dogodilo. To je nešto s čim se jednostavno ne možemo nositi. To nas ubija polako svaki dan.

    avatar

    11.12.2007. (22:31)    -   -   -   -  

  • tessa

    nije normalno i ne mogu vjerovati da još nije ni počelo suđenje i da je taj čovjek slobodan i normalno živi...ne znam stvarno zašto je to tako i kako je to moguće..znam samo da takvi procesi dugo traju i obično završe u korist onih "krivih"..prijatelja mi je pregazio auto isto kad je prelazio zebru na zeleno, teško je stradao i još ima posljedice, a prošlo je devet godina i ništa..utvrđuju se "sve okolnosti": da li je zaista bilo zeleno, da li je signalizacija na semaforima bila ispravna, kolika je bila preglednost, da li je sve ispravno postavljeno na tom raskršću....i da ne nabrajam, al ti odvjetnici idu do takvih detalja da ti se smuči, a situacija čista kao suza...pa onda odgoda ročišta i to na godinu dana...i tako godine prolaze.. nije baš neka utjeha za vas, ali kad je takva realnost...znam još takvih slučajeva..mada ne znam za nijedan koji nije ni počeo poslije toliko vremena... lijepi pozdrav

    avatar

    12.12.2007. (16:34)    -   -   -   -  

  • mama

    Draga moja Sandra
    Približavaju se blagdani,koje ja i ti nemožemo slaviti...
    Jer njih nema...
    Več neko vrijeme nisi poslala e-mail,pa se ja tebi javljam,nadam se da se nije
    ništa dogodilo...
    Veliki pozdrav!

    avatar

    15.12.2007. (14:45)    -   -   -   -  

  • Dora

    Na to pitanje zašto?? nikada necemo dobiti odgovor...držite se.....stalno smo uz vas......

    avatar

    15.12.2007. (20:17)    -   -   -   -  

  • Bad girl

    I da mi daju svijet
    da uzmem sebi,
    i da me učine jačom od Boga,
    sekundu jednu
    razmišljala ne bih;
    uzela bih tebe
    umjesto toga...

    Stelina mama,tata i Kristina držite se!!!!Hrabri ste!!!

    avatar

    16.12.2007. (12:41)    -   -   -   -  

  • Bad girl

    Nije lako živjeti usamljen
    jer uspomena uvijek boli
    čovjek može sve da preboli
    ali ne može onog koga iskreno voli!!

    avatar

    16.12.2007. (12:43)    -   -   -   -  

  • tajana.. :)

    strašno,..:((((

    avatar

    16.12.2007. (14:50)    -   -   -   -  

  • *sazui*

    uvijek se rasplačem kada dodjem na ovaj blog..možda će zvučati sablasno,ali prošli sam tjedan gledala u zvijezde,i jedna je sjala najjače.Znala sam da to Stela gleda svoje roditelje.
    Stela je anđeo koji je prekratko živio,zato će s neba sipati ljubav i dobrotu koju nije stigla dok je bila među nama.

    avatar

    16.12.2007. (16:05)    -   -   -   -  

  • Danijela

    Uvijek u mislima s Vama.
    Puno pozdrava od Danijele
    www.danijelamagdalena.blogg.se

    avatar

    16.12.2007. (16:45)    -   -   -   -  

  • ~mArIjAnA#

    evo mene..ko i svakog posta....
    imate istu temu posta, kao gospođa alison..
    slučajo sam bila do njenog bloga isto prekrasan,
    da ponekad nam se čini ko da su tate najjači na svijetu, a zapravo su kao i svi drugi...
    teško je svima nama,
    do sljedećg posta, lijep pozdrav.....

    avatar

    16.12.2007. (20:46)    -   -   -   -  

  • Leptir

    nema riječi utjehe kad se izgubi dijete ja znam izgubila sam sina. poginuo je 30.1.2008.ništa nemože ublažiti njegov odlazak.mi živimo život bez života moj robi imao je 20.godina

    avatar

    18.08.2008. (15:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...