Komentari

mihaelbudrovic.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Živim fotografiju

    Vidim da si uspio staviti fotografije na blog. Dakle, moje su upute bile dobre. :-)

    Vako, za rata... bila sam u Osijeku. Cio rat. Bila sam 11 godina kada je rat počeo. Dvanaesti rođendan sam dočekala u podrumu čekajući hoće li mi se tata vratiti živ iz pogoda na Baranju u kojem je netko iz nekih razloga nešto zabrljao te su svakih nekoliko desetaka minuta stizale vijesti o novim poginulima.
    Tako sam u Osijeku bila i onda kada je pao Vukovar. Nisam sigurna, možda sam neke od činjenica iz tog doba blokirala u svojoj glavi. Ali koliko se sjećam, u kući preko puta bilo je još dvoje klinaca moje dobi. Znam da smo se družili, i znam da roditelji nisu pravili probleme oko toga da, bez obzira na zračne i opće opasnosti, idemo jedni k drugima. Valjda su shvaćali da ne mogu dopustiti da nam djetinjstvo, tj. sam kraj djetinstva, bude do kraja ukradeno.
    Počeh o Vukovaru pisati. Tada je Osijek bio najpustije mjesto na svijetu. Nekoliko dana nakon toga se tata vratio... ja sam željela nove tenisice. I, da. Otišli smo u grad... i kupili nove tenisice. Sve je bilo pusto, samo su neki malobrojni ljudi popravljali oštećenja po zgradama, pločnicima. I zapravo, to je bilo ono što je dobilo taj rat. Upornost ljudi da obnove sve što granata dotakne. Osijek nije bio bez struje i vode. Osijek nije čekao kraj rata da se zgrade obnove. U Osijeku se, čak i kada je Vukovar pao, moglo kupiti tenisica, igračaka, školskog pribora, školskih udžbenika, knjiga... sve sam ja to išla kupovati... nekad pod granatama, nekad smo stigli kući prije njih...

    No, ne volim o tome pisati. Možda vidiš da bacam riječi zbrda-zdola. Ponekad odem u Vukovar. Fotografirati. Tada nekoliko dana razmišljam o ratu koji je ukrao nekome djetinjstvo, nekome mladost... a nekome život, oca, majku, dijete... Odvela sam svoju kćer tamo. Naravno, ima još ruševina. Bilo mi je teško osmogodišnjoj djevojčici objasniti što se to tamo događalo i što je Ovčara, a da ne šokiram dijete brutalnošću. No, nadam se da sam uspjela.

    Pozdrav!

    avatar

    08.12.2007. (16:42)    -   -   -   -  

  • mihaelbudrovic

    Re- http://photoforum.blog.hr/
    -Drago mi što ste podijelili priču o teškom razdoblju svog života sa svima, znam kako nikome nije lako ni prisjećati se, a kamoli pisat o tako teškim uvjetima života i svoje osjećaje i razmišljanja o tim vremenima, ali (ponavljam rečenicu iz posta) nek svi znaju i nek svi čuju, neka se istina o našoj povijesti i našim sudbinama i patnjama pišu u Hrvatskoj, a ne u Haagu ili Beogradu, Da SE NE ZABORAVI…………

    avatar

    08.12.2007. (18:12)    -   -   -   -  

  • HSP Osijek

    Ija sam iz Osijeka i i ako sam bi klinjo od 7 godina bio sam prisutan taman tamo kod "ljepotice" kada je tenk JNA pregazio legendarnog cvenog fiću - čakme i ima na jednoj slici u knjizi "Slavonska krv". I taj događaj treba svimabiti dovoljan dokaz da je nas napala JNA koja je samo bila potpomognuta pobunjenin srbima, ali JNA, jugoslavija i četnici su bila agresori na Hrvatsku. Koliko god se milanović i "drugovi" to trudili sakriti...

    Za Vukovar Kohorta ima dobar slogan: NIKADA ZABORAVITI - NIKADA OPROSTITI

    Bog prašta - Hrvati ne!!

    avatar

    09.12.2007. (00:37)    -   -   -   -  

  • mihaelbudrovic

    -Snimka tenka JNA koji gazi crvenog fića je snimka koja je obišla svijet, snimka koja će (p)ostati jedan od simbola Domovinskog rata.
    -Stvarno je žalosno što je srpska propaganda u svijetu uspjela djelomično prikrit i zakamuflirat, čak i potpuno izokrenut dijelove istine o ratu u Hrvatskoj. Još je žalosnije što takvih ljudi ima i u Hrvatskoj....

    avatar

    09.12.2007. (01:38)    -   -   -   -  

  • Živim fotografiju

    Unatoč svemu, ja ipak mislim da se oprostiti mora. Ne zbog drugih, nego zbog sebe. Jednostavno je teško živjeti u mržnji i neprestanom opterećivanju ružnim. Ne treba zaboraviti, ali treba krenuti dalje i povijest ostaviti iza sebe.
    Zaboravih potpisati prijašnji komentar.
    Frida

    avatar

    09.12.2007. (19:56)    -   -   -   -  

  • mihaelbudrovic

    Re- http://photoforum.blog.hr/ , Frida
    -Slažem se kako bi trebali oprostit, ali nikad ne smijemo zaboravit. Ali mislim kako bi prije oprosta trebali čut jednu službenu ispriku i priznanje genocida nad Hrvatima od državnog i vjerskog vrha Srbije (Srpska pravoslavna crkva je također jedan od zagovaratelja Velike Srbije).
    -Mislim kako smo stvarno zaslužili ispriku, ali sumnjam da ćemo je ikad dobiti, jer Srbija je poslala vojsku na Hrvatsku bez objave rata , a to se protivi svim ratnim pravima i običajima.

    avatar

    10.12.2007. (09:24)    -   -   -   -  

  • dfd

    Pa sad,ako te zanima kako je to bilo u osijeku i okolici svrati na ovaj blog.

    avatar

    15.12.2007. (20:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...