a jesi se nahvalila, hehehehee, no, svejedno, najveći pozdrav i pusa malom čovjeku :-))))
07.12.2007. (08:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pasikarka
Aaaaa stara moja divota!!! Kad ides po majcu na cvitice??? Ma vidis ti kako Adi zna :))) Kako ce dobit brata ili setru ;)))Puno poljubaca od nas troje :-))
07.12.2007. (11:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Renata, hvala na prekrasnim riječima. Ja zaista više ne nalazim riječi s kojima bi opisala što osjećam. I suprug i ja se zaista trudimo koliko toliko normalno funkcionirati jer dobro znamo da moramo radi Tine. I ona je naše dijete, i ona je isto doživjela ovu traumu kao i mi. Bile su jako vezane i Tina strašno pati, ali je u tim godinama kada to ne pokazuje već je potisnula u sebi i daje svojim osjećajima maha tek kada je sama, kada ju nitko ne vidi i ne čuje. Mi sada odrađujemo dvostuki zadatak, živimo paralelno dva života. Jedan je pružiti Tini što manje moguće negativne posljedice iz ove strašne tragedije, da odraste (istina s tugom u srcu) u jednu zdravu mladu osobu koja će imati šansu za bolji život, svoj život i svoju obitelj, a drugi je naša beskrajna tuga za Stelom. Beskrajna tuga. Mi se u dubini duše jednostavno odbijamo suočiti s činjenicom da je više nema. Živimo nekako ubrzano, zadovoljno što nam dani idu brzo jer smo stalno kao u nekom očekivanju nečega. A onda se opet, barem ja, strašno ražalostim jer shvatim da sam svaki dan sve dalje i dalje od onih naših sretnih dana kada je Stela živjela, kada smo bili svi zajedno. Prošlo je trinaest mjeseci, a meni je u duši kao da je prošlo trinaest minuta. Jako patim. Sandra
07.12.2007. (17:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hoces li nas docekati u majici za cvjeticima, he,he?
Nadam se da se temperatura smanjila . Poslala sam ti email na ovu adresu na lijevoj strani, zanima me kakve su cijene u Svedskoj , da znamo koliko cash-a nositi. Pozvati cu te jednu vecer.
08.12.2007. (08:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nadam se da je Adrian ozdravio .. A kako i ne bi uz tako divnu mamu i toliku ljubav. Sve najbolje vam želim!
A ova rekonstrukcija priče odnedavno me je toliko nasmijala, razgalila, da ti ne mogu reć'. Kako li je to tek bilo uživo? Sretna sam zbog tvoje sreće. Uživaj !!!
I hvala ti za tvoj predivan rad sa djecom. To je nešto prekrasno. Daj nam Bože puuuuno takvih plemenitih ljudi. /i tu sam zasuzila ..., ali neka, potrebno je malo dušu isprat'!/
Lijep pozdrav ...
08.12.2007. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kokicaa
ajde brzo po jednu malo bebu :)))
super je Adi!
06.12.2007. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more~snova
moram prvo kupit majicu na sitne cvitice :-)
06.12.2007. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
family
Znači kada na blogu osvane slika tebe u majici na cvjetiće, možemo čestitati! Pa požuri u dućan po majicu!
I neka Adrian čim prije ozdravi!
06.12.2007. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
S.O.S. - Ljubav nema granica
Baš je sladak, hahaaaa... neka ti mali Adrian što brže ozdravi!
06.12.2007. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh....
a jesi se nahvalila, hehehehee, no, svejedno, najveći pozdrav i pusa malom čovjeku :-))))
07.12.2007. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pasikarka
Aaaaa stara moja divota!!! Kad ides po majcu na cvitice??? Ma vidis ti kako Adi zna :))) Kako ce dobit brata ili setru ;)))Puno poljubaca od nas troje :-))
07.12.2007. (11:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Draga Renata,
hvala na prekrasnim riječima. Ja zaista više ne nalazim riječi s kojima
bi opisala što osjećam. I suprug i ja se zaista trudimo koliko toliko normalno
funkcionirati jer dobro znamo da moramo radi Tine. I ona je naše dijete, i ona je
isto doživjela ovu traumu kao i mi. Bile su jako vezane i Tina strašno pati, ali je u
tim godinama kada to ne pokazuje već je potisnula u sebi i daje svojim osjećajima
maha tek kada je sama, kada ju nitko ne vidi i ne čuje. Mi sada odrađujemo dvostuki
zadatak, živimo paralelno dva života. Jedan je pružiti Tini što manje moguće negativne
posljedice iz ove strašne tragedije, da odraste (istina s tugom u srcu) u jednu
zdravu mladu osobu koja će imati šansu za bolji život, svoj život i svoju obitelj, a drugi je
naša beskrajna tuga za Stelom. Beskrajna tuga. Mi se u dubini duše jednostavno
odbijamo suočiti s činjenicom da je više nema. Živimo nekako ubrzano,
zadovoljno što nam dani idu brzo jer smo stalno kao u nekom očekivanju nečega.
A onda se opet, barem ja, strašno ražalostim jer shvatim da sam svaki dan sve dalje i dalje od onih naših sretnih dana kada je Stela živjela, kada smo bili svi zajedno. Prošlo je trinaest mjeseci, a meni je u duši kao da je prošlo trinaest minuta. Jako patim.
Sandra
07.12.2007. (17:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvrk
Hoces li nas docekati u majici za cvjeticima, he,he?
Nadam se da se temperatura smanjila .
Poslala sam ti email na ovu adresu na lijevoj strani, zanima me kakve su cijene u Svedskoj , da znamo koliko cash-a nositi.
Pozvati cu te jednu vecer.
08.12.2007. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vražja posla
Čestitke, draga! A mali ti je zakon. Definitivno se moraš ponositi njime. Zakon je!
08.12.2007. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
Nadam se da je Adrian ozdravio ..
A kako i ne bi uz tako divnu mamu i toliku ljubav.
Sve najbolje vam želim!
A ova rekonstrukcija priče odnedavno me je toliko nasmijala, razgalila, da ti ne mogu reć'.
Kako li je to tek bilo uživo?
Sretna sam zbog tvoje sreće.
Uživaj !!!
I hvala ti za tvoj predivan rad sa djecom. To je nešto prekrasno.
Daj nam Bože puuuuno takvih plemenitih ljudi.
/i tu sam zasuzila ..., ali neka, potrebno je malo dušu isprat'!/
Lijep pozdrav ...
08.12.2007. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vražja posla
Naježila sam se kad sam čitala tvoj komentar kod mene.
09.12.2007. (07:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Juliere
Adrian zeli seku ili bracu. To je njegova poruka tebi... zelim mu brzi oporavak.
10.12.2007. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...