Komentari

totustuus14.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • Apstraktna misao

    predivno...hvala na komentaru...hvala na divnim mislima...lijepo je osjetiti to nešto u dubini...
    mir i dobro

    avatar

    05.12.2007. (23:09)    -   -   -   -  

  • Apstraktna misao

    moram ovo malo podrobnije komentirati....ovaj blog, ovi postovi odišu ljepotom koju dugo nisam osjetio...ti odišeš iskrenim srcem...u tebi ima one prave ljudskosti...kako je lijepo čuti i osjetiti to... hvala ti na tome...ostani to što jesi...hvala...
    neka te dobri Gospodin blagoslovi i mir ti podari, milosrdan neka ti bude, i milošću svojom neka te prati prijateljice...

    avatar

    05.12.2007. (23:16)    -   -   -   -  

  • leticia

    Bog je milosrđe.... beskrajno milosrđe....Ljubi nas kad se najmanje možemo ljubiti, kad smo sami sebi odurni, jer On je nepromjenjiv, Njegova ljubav je neograničena našim padovima.... Bog je neizmjerna ljubav.....Osjećam strah Božji kao krepost, i zbog te kreposti želim biti što bolja, želim Mu se svidjeti, ali se ne bojim svog Oca. On vidi moja nastojanja, sa mnom je u svim težinama, padovima.... Lakše i brže prašta nego što sama sebi praštam.... " Učite od mene, jer sam blaga i ponizna srca".... o Bože, istopit ću se od Tvoje ljubavi....

    avatar

    06.12.2007. (12:20)    -   -   -   -  

  • Isusova ribarica

    "već odražavaš nešto od ljepote moje svetosti na način koji će trajati zauvijek."
    a što će tek biti kad je u potpunosti budem posjedovala..... ljubav....

    avatar

    07.12.2007. (22:38)    -   -   -   -  

  • mirjam

    ... , što ni ti ni ja nećemo izvesti sami, nego ćemo to postići zajedno."
    Toliko me uvijek nanovo osupne ta Božja čežnja za nama, ta Božja čežnja za zajedništvom, dok mi mali ljudi uvijek sve pokušavamo sami, ohološću, bahatošću, ... , uvijek nanovo se silno iscrpljujemo svojim snagama umišljajući si veličinu. I uvijek nanovo shvatimo da sami ne možemo i da sami nismo stvoreni. Netko nas je htio, Netko nas je stvorio i bez toga Netko ne možemo ništa. I taj nas zove, On nas treba, On nas je i stvorio jer nas želio u zajednišvu sa sobom. On nam se nuđa. A mi? Bježimo ... Pa se vraćamo, ali opet sa zadrškom. On čeka .. I uvijek nanovo čeka da dođemo, da si olakšamo, da nam On olakša život.
    Kada ćemo to shvatiti? I kad shvatimo, kao slabi ljudi, hoće li to biti trajno ili će opet naša pala narav pomisliti, mogu sam. Sve dok se jednom ne smirimo.
    Jer, nemirno je srce naše dok se ne smiri u Gospodinu !

    Hvala za ovaj lijepi tekst,
    lijep pozdrav ...

    avatar

    08.12.2007. (10:46)    -   -   -   -  

  • harisma

    kljuc i naglasak bi dala na onoj zadnjoj recenici- zajedno! Veliki pozdrav..

    avatar

    09.12.2007. (03:06)    -   -   -   -  

  • andjel

    divne riječi i hvala ti što si ih podijelila s nama
    blagolsov ti ostavljam i usputno pozivam na www.andjel.com/forum
    dobro došla

    avatar

    17.12.2007. (19:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...