Komentari

laughinggranny.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • gustirna

    Oh, sive li, čelične budućnosti! Hladno je. Di je ona topla maca pod rukom? :-)

    avatar

    04.12.2007. (08:47)    -   -   -   -  

  • rU

    zaista izgleda kao neka zastrašujuća mehanička budućnost ...

    bez srčeka ... hihihiih

    avatar

    04.12.2007. (10:49)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Baš kako je rekla Ru... djeluje zastrašujuće...

    avatar

    04.12.2007. (14:05)    -   -   -   -  

  • Tužni pas

    U 2 posta dva prozora u dva svijeta. Pozdrav iz međusvijeta.

    avatar

    04.12.2007. (14:16)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    ljepota je u oku onog koji gleda,
    kao i zastrašenost i hladnoća,
    nema toplijeg mjesta od Kyoto stanice

    avatar

    04.12.2007. (16:04)    -   -   -   -  

  • Dor

    Zagledana u prozor, autorica, s dodatnom zabrinutošću, prati kako «kiše teku / niz prozor …». A da je uistinu turobna i sumorna raspoloženja, potvrđuje nam i svojom sljedećom konstatacijom hladne joj i neprihvatljive datosti ambijenta: «prikaze / iz drugih svjetova» ...

    Jer, onako naviknuta na bliska i draga joj lica, s kojima se već godinama susretala i družila u podneblju rođenja sunca, sada su se, odjednom, pred njom, na dolasku ili odlasku (svejedno) stvorile sve te nekakve prikaze, priviđenja, utvare ..., – kao dokazi otuđenja i disharmonije u odnosu čovjekove emotivnosti i kojekakvih modernističko-futurističkih konstrukcija, bolje, destrukcija!

    Pa je, stoga, i ovaj haiku jedan od onih koji upečatljivo svjedoči duhovnu dimenziju doživljaja naše haiku poetese u koje su sva čula, u svakom Božjem času, na tragu one Paljetkove misli kako se «pjesma pravi od svega i vrlo često nastaje slučajno, kao i sam život, što bi mu ona htjela biti sukus.» …

    avatar

    05.12.2007. (00:06)    -   -   -   -  

  • laughing granny

    gustirna, Ru, žubor vode - potpuno razumijem vaše viđenje: međutim, kako Tomislav kaže malo niže, doživljaj viđenoga često nosi obilježja koja proističu iz sveukupnog iskustva i formiranih stavova promatrača. Naročito u Kyotu, gdje su ogromne površine posvećene starim hramovima i njihovim zelenim vrtovima/ parkovima, ovaj kolodvor iz budućnosti ne dojmljuje se nimalo strašno. Više, veličanstveno, kao neka svemirska stanica koja savršeno funkcionira. Ne smijemo zaboraviti da se radi o velikom kolodvoru, kroz kojega dnevno prolazi ogroman broj ljudi. A ljude treba zbrinuti, uputiti, dozvoliti da se ovdje osjećaju sigurnima i da mogu neometano i sto brže obaviti svoj posao i/ ili nastaviti putovanje. Ovo mjesto pruža im sve što im u prolazu može zatrebati. Ako nam budućnost bude kombinirala svemirsku funkcionalnost s najvećim poštivanjem tradicije i zelenih prostora, možda ne ćemo loše proći.
    Na žalost, bojim se ljudi i njihove gramzivosti, uvijek i svagdje...

    tužni pas - razumijemo se mi, tužni psiću, hvala ...

    nihonkichigai - dobro je čuti drukčiji stav!

    Dor - nećeš vjerovati, ali nema disharmonije u ovom zdanju, iako bi to čovjek mogao pomisliti promatrajući sliku. Mjesto je apsolutno "dobro" - ima dobre vibre, rekli bi ljudi. Svi su tu nasmijani, prijatelji i suputnici se susreću u brojnim kafićima, oni s viškom vremena pregledavaju knjige u knjižari, drugi kupuju potrebne stvari u marketu, pa cvijeće i poklone, ili pakirani ručak - ukratko, imaš osjećaj da se na putovanju možeš osjećati savršeno opušteno i udobno.

    Samo još da dodam na kraju - svemiru svemirsko, ja se s brega ne dam ...

    avatar

    06.12.2007. (01:30)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    hvala na podršci,neobično mi je drago da ste i vi uhvatili
    tu virbraciju kyoto stanice,koja kao da širi ruke kad dolazimo,
    i maše nam,vičući:"dođi mi opet i sretan ti put",kad odlazimo,
    već razmišljajući,kad ćemo se opet vratiti

    avatar

    06.12.2007. (15:14)    -   -   -   -  

  • Dor

    Jest, razmišljao sam i ja o tome i sve mi se to što kažeš nekako nametalo, nudilo, gledano s ove perspektive, no ubrzo sam ustuknuo, odstupio od bilo kakve druge i drukčije opcije, pošto sam povukao paralelu s jednom nedavnom TV emisijom (Drugi format) u kojoj je bilo riječi o percepciji prostora i gdje se je moglo čuti mišljenja kako se u tim i takvim hladnim konstrukcijama čovjek osjeća podosta otuđeno i usamljeno, te kako svatko, više-manje, u većini današnjih futuristički koncipiranih kolodvora, živi neki poseban, izdvojen život, za razliku od ranijih intima i neposrednosti koje su, oduvijek bile, imanentne putnicima i putovanjima diljem svijeta …

    Osim toga, vrla naša LG, zbunila me je i upotreba one ti indikativne riječi prikaze! U svakom rječniku našega standarda naći ćeš puno i temeljito objašnjenje te riječi i pripadajućih joj sinonima, no meni se učinilo dostatnim i zavirivanje u Anićev "Veliki rječnik hrvatskog jezika", a u kojemu je lijepo zapisano da ta riječ u množ. označuje i priviđenja, i utvare, ono nešto, što se ne bi baš moglo lako spojiti s vedrim i nasmijanim ljudima …

    Pa, pravo reci, koga ne bi sve ovo zbunilo ako su riječi, uopće, takve kakve jesu?! Uz vlastiti mi doživljaj ambijentalne hladnoće i otuđenosti, slijedio sam dimenziju i te tvoje sugestije, krivnjom spomenute riječi ...

    avatar

    06.12.2007. (19:09)    -   -   -   -  

  • laughing granny

    Dragi Dor, sve si iz teksta izvrsno iscitao: prikaze su zaista prikaze, i da nema ovih komentara, sve bi ostalo na tome: za razliku od komentatora, autoru ne bi trebalo biti dozvoljeno pojasnjavati tekst - on ima pravo tek na dodatak, na ps... koji, - evo, kad vec grijesim - glasi: mada se ova slika dojmljuje kao prikaza, njen stvarni dozivljaj je sasvim drukciji. Mislim da u tome ne bi trebalo biti kontradikcije...
    I konacno, velike zahvale na tako pazljivom citanju - ne samo na ulozenom vremenu i trudu, vec i potpunim ulazenjem u tekst, na svim njegovim razinama ... puo lijepih pozdrava, lg

    avatar

    06.12.2007. (20:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...