Komentari

xavierlibertador.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • rutvica

    This life might eventually
    just be the end of me
    kad nemaš kaj pametnog za reć, uvijek dobro dođe neki rokerski citat :)

    avatar

    02.12.2007. (19:34)    -   -   -   -  

  • tessa k jutarnja

    ove bi misli mogao komotno posvetiti meni... i to ne kao trampu posveta.
    ako mi dozvoliš, ubaciti ći ih svoj CV.
    moj je problem što na mjestu "najvjerojatnije" ne stoji "izvjesno"... ulijecalo bi sigurnost....
    prije velike smrti neki ljudi dožive i pokoju malu. najgore s malim smrtima je što poslije njih nisi mrtav. oprosti što sam depresivna...trenutno imam samo nebo. nedostaje goriva, navigacijskog sistema i krila, a pilot....pilot ima presmiješan CV.

    avatar

    03.12.2007. (06:00)    -   -   -   -  

  • Terra Desolata

    Kada pogledam petnaest godina unazad, uhvati me tjeskoba od silne autodestrukcije. Zato sam nedavno odlučila prikloniti se odricanju (kada još uvijek ne uspjevam biti umjerena) kao temelju tako nedostižnog unutrašnjeg mira.

    avatar

    03.12.2007. (13:35)    -   -   -   -  

  • Anti - Bane

    Život je 100 - postotni uzročnik smrti.
    A pušenje pripomaže ranijem dolasku iste. Tako bar kažu.

    avatar

    03.12.2007. (19:37)    -   -   -   -  

  • rutvica

    zaboravili ste napomenuti da se ta bolest zvana život širi spolnim putem :)

    avatar

    03.12.2007. (19:54)    -   -   -   -  

  • neptunka

    najmrskiji su mi psedo-filozofi koji iznose svoje duhovno siromaštvo u obliku jednokratnih mudrosti. to je još niži nivo od paula coelha i njegove instant spiritualnosti. onda se takvi jadnici umrežuju s petparačkim madame bovaryjevicama iz Konzuma ili Bille pa brišu komentare koje su im nepoželjni i stvaraju svoju sektu dokonih i frustriranih anonimusa kojima je blog jedini sadržaj života. Taština se uvijek napuhava iz nemoći, a umreženo ispovijedanje na blogu daje ti dojam da to nekome nešto znači, a onda i dojmu da i ti nešto značiš. Ali taj netko je možda još jadniji, vulgarniji, siromašniji i tužniji lik u životu od tebe. Umjesto da se okrene svijetu, pravim vrednotama, umjesto da se pokuša shvatiti što su emocije, što je pravi intenzitet života, umesto da krene u možda tragičnu potragu za smislom, on se tješi egotripskim lažima, svakodnevnim ispraznostima, i ispovijedanju ekstaza i patnji malog narcisizma

    avatar

    05.12.2007. (09:44)    -   -   -   -  

  • neptunka

    p.s.
    zaboravio sam reći: ovo s brisanjem ne-apologetskih komentara s bloga bilo je izvedeno tipično u staljinističkoj maniri, satrti neprijatelja koji nije član virtualne sekte istomišljenika, podilazitelja, i onih koji se dive dubokoumnim spoznajama ptice Minervine u njezinom povečernjem letu, a možda inspirirano dnevnom politikom (cf. kako je milanović izbrisao jurčića pa će na budućim fotografijama gdje se zajednički grle umjesto ćele jurčića biti tegla sa cvijećem kao što bi to rekao kundera). Eto što je blogerska solidarnost: isključivanje drugog, gregarizam, i plemensko ponašanje: najtoplije je u toru sa svojima, pa makar ovčice bile fiktivne, pa nijednu ne možeš ni dotaknuti, ni prepoznati, kao što je to pokušao Polifem u trenutku kad je Odisej htio pobjeći iz njegove pećine. Jer tvoj blog i jest pećina u kojoj postoji samo lažna svjetlost, samo odsjaji na zidu, spektakl utvara, a ti sam misliš da su te sjene, te šare koje se prikazuju prava istina o stvarima. I prijatelji koji ti se dive samo su sjene sjena i jedva da postoje u njihovim pećinama. Ti likovi su kao iz reality showa, a tvoj blog na nivou misli i replika jednog umreženog big brothera koji pristojno udaljava da ne bismo rekli "smakne" smakne sve one koji mu se ne sviđaju.

    avatar

    05.12.2007. (10:45)    -   -   -   -  

  • zavijer

    Navedene komentare sam uklonio samo zato jer sam zamoljen.

    Ove neću jer nisam.

    Promijeni nadimak.

    avatar

    05.12.2007. (11:08)    -   -   -   -  

  • zavijer

    Ispravljam se,
    ove neću ukloniti jer mi se vrlo sviđaju.

    Za razliku od prošlih, nisu prijetvorni
    nego vrlo frustrirano iskreni.

    avatar

    05.12.2007. (11:33)    -   -   -   -  

  • neptunka

    ne mogu promijeniti nadimak jer nisam bloger i trebao bi se udubiti u to da saznam kako se to radi, niti to želim postati. koristim ovaj postojeći nadimak u kompjutoru, a ionako nije bitno tko iza njega stoji, jer tko god sudjeluje u toj ništavnoj igri virtualnog reality showa i sam je ništavan. Sve drugo je tišina.

    avatar

    05.12.2007. (11:37)    -   -   -   -  

  • zavijer

    Netko to moze vidjeti kao reality show
    ja preferiram promatrati to kao odličnu prozu, vrsno karakteriziranih likova.

    Tvoje, recimo, komentare čitam s guštom.
    I s izvjesnim emotivnim angažmanom koji stere se na nekoliko razina.

    Čovjek bi mogao reći - identificiram se s likom!
    Identificiram se, pače, s nekoliko.

    Ako to nije solidna literatura, ne znam što je.

    avatar

    05.12.2007. (11:51)    -   -   -   -  

  • neptunka

    Dobra literatura napaja se istinskim životom. I taj istinski život mora se osjetiti da bi literatura bila dobra. Ako se život s onim bogatstvom koje nosi, a to može biti ne samo radost nego i patnja i ljudska drama, zamjenjuje efemernim intimiziranjem s nepoznatim osobama koje grickaju svaku tvoju riječ nesuvislim banaliziranjem onoga što prolaziš, onda to znači da si ti tako nisko pao da svoju intimu više i ne cijeniš kad je tako lako dijeliš s drugima kojima je irelevantna. Zato i jesam napravio paralelu blogova s Big Brotherom. Ti ljudi i olako nude svoju intimu zato što je zapravo nemaju ili im vrijedi koliko i napojnica koju daju da bi izišli iz anonimnosti. Tako i bloger abdicira od svoje unutrašnjosti i istine, banalizira je do vulgarnosti da bi mogao komunicirati s drugim blogerima, i tako radeći svaki dan, ne shvaća da putem gubi ono najdragocjenije: sebe i svoju dušu.

    avatar

    05.12.2007. (13:36)    -   -   -   -  

  • zavijer

    Iz svih se ovih efemerija, i lažno-iskrenih banalizacija,
    više se nego dobro onome tko zna čitati
    iščitava stvaran život.

    A duša se rijetko gubi otvaranjem, pa ma kako banalnim, komunikacijskim,
    no zatvorenost je u pravilu deformira.

    Jedino što zatvorena može činiti je
    uspravno i dostojanstveno
    žderati samu sebe.

    avatar

    05.12.2007. (15:08)    -   -   -   -  

  • neptunka

    Pokazat ću ti jednim primjerom kako se duša gubi otvaranjem. Recimo da imaš ženu koja sa svojim mužem kojega navodno voli ne želi dijeliti svoju intimu, niti rješavati razgovorom stanovite probleme, ženu koja nikad ne želi išta otkriti o sebi svom najprisnijem čovjeku, ali zauzvrat se na svome blogu povjerava nepoznatima i uživa u tome, to joj je važnije i od muža i od djece koje posve zapostavlja, i svi oni s kojima komunicira znaju više tajni o njoj negoli vlastiti muž. Zar to nije abdikacija od života, od realnosti, zar to nije bijeg u neautentičnost. Na svjestan i trezven način koji je utoliko sudbonosniji negoli egzotično putovanje uz drogu ili alkohol. Na blogu živi punim životom, a u realnosti samo funkcionira. Javlja se za komentar desetinama ljudi koje uopće ne poznaje a nije sposobna komunicirati s najbližima. I na kraju muž može razgovarati i saznati nešto o njoj samo preko njezina bloga i komentara drugih blogova. To ja zovem dezinkarnacijom života. Življenjem u virtualnoj laži. To znači da smo došli do kraja. Ali to je izgleda civilizacijski proces, to nije samo stvar malih komuna ili brakova. Prestali smo biti ljudi od krvi i mesa, nego smo postali neki općeljudi, sami sebima apstraktni i neuhvatljivi. Prema «živom životu» osjećamo kao neko gađenje, rekao bi Dostojevski, pa ne možemo ni podnijeti da nas netko podsjeti na njega. Dotjerali smo dotle da pravi život smatramo tako reći radom, službom, a svoje najintimnije srce žrtvujemo bogu nestvarnosti. Ostavite li nas same, bez mreže, blogova, odmah ćemo se zaplesti, izgubiti, nećemo više znati što da volimo, što da mrzimo, kako da se ravnamo. Blog je veličanstveno utočište za tu temeljnu promašenost života.

    avatar

    05.12.2007. (16:00)    -   -   -   -  

  • rutvica

    moj muž zna za moj blog, čita kad mu se da. ponekad mu se ne da jer je sve to već čuo od mene u živo.
    amen.

    avatar

    05.12.2007. (17:52)    -   -   -   -  

  • neptunka

    zavidim ti, ti si potencijalno sretna osoba. tvoj eskapizam je drukčije vrste, usklađen i potpun

    avatar

    05.12.2007. (18:08)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    Blog, internet, novotarija je samo zbog odsustva živog tkiva u komunikaciji.

    Netko blog ne koristi kao surogat, nego u druge svrhe.

    Onaj kojem je surogat ili bijeg potreban
    to nalazi gdje god i kako god.
    Da magnetska oluja izbriše sutra odjednom
    cijeli ovaj ovdje cirkus, ne znam što bi bilo drukčije.

    Utočišta neautentičnosti,
    načina za bježanje od golog funkcioniranja unutar uloge, zadane ili odabrane
    ima i bilo je uvijek dovoljno i bez njega.

    Potreba će curiti i izbijati bez obzira,
    osim ako se silom ne suzbija i doživotno.
    A uglavnom i tad.

    Zbog čega, intimna je i individualna stvar
    i u konkretnom slučaju dalje neću ulaziti.

    Uostalom,
    možeš li prepoznati trenutak u kojem ti je
    diskurs promijenio oblik i postao
    polemika u kojoj emocije i misli - umjesto krvi i mesu oko sebe - iznosiš
    neznancu ili nekolicini koja ovdje viri, čekaš i reagiraš na odgovor?
    Je li lakše?
    Je li nešto znači ako kažem da shvaćam?

    Došli smo do kraja bez obzira na frustraciju koja te dere,
    jer ona je postojala ista takva
    i kad smo bili na početku.

    avatar

    05.12.2007. (19:02)    -   -   -   -  

  • tessa k jutarnja

    draga djeco, samo da vas pozdravim
    moram priznati da ste me živo zainteresirali...a počela sam napokon i uživati (tražilo je uglazbljivanja, ali mislim da sam uspjela), pa je užitak dvostruk. (pregrist ću jezik da se ne nadovežem na riječ užitak...eto pregrizoh).
    ako mi dozvolite časak, nadovezala bih se na recimo iz par pasusa iznad
    pa recimo, hipotetički naravno, da ako se i najsolidnija literatura može doživljavati na nekoliko načina, možda bi se (samo predlažem) nekako mogla i ta smijurija od života.
    eto, toliko
    hvala što ste me na čas pripustili u ovu veleučenu raspravu
    sa živim zanimanjem očekujem nastavak, pogotovo ovaj dio koji se tiče te sirote žene koja samo funkcionira u realnosti...cccc
    mogu samo reći da je duboko žalim, tja valjda stoga jer sam sama komunikativna, sa hrpom stvarnih prijatelja u stvarnom životu, i nikad mi nije bilo na kraj pameti abdicirati od istog.
    ali uostalom, tko sam tu ja?

    avatar

    05.12.2007. (19:19)    -   -   -   -  

  • tessa k jutarnja

    ...a o djeci te poglavito mužu mužu, kojeg zbog specifične mu težine nikako ne mogu apstrahirati, da i ne govorim.
    uistinu, uistinu, žalim tu ženu.
    i nekako mi drago mi da je ne poznajem. nije mojj tip.
    više od tipova koje životna zaobilazim u širokom luku.
    ali ima nas svakakvih...pa i u najsolidnijoj literaturi...di neće na tuđem blogu.

    avatar

    05.12.2007. (19:32)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    Evo, malo smo se zabavili,
    red je da se krene dalje -

    u revijalnom tonu u kojem sve ovo i
    započe.

    avatar

    05.12.2007. (19:41)    -   -   -   -  

  • neptunka

    eto to je ona nepodnošljiva frivolnost na koju se svodi svaki ispovjedni blog zbog kojeg odustajem, nakon dana i pol uludo protraćenih, od dalje suradnje. Adieu!

    avatar

    05.12.2007. (20:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...