prekrasan post si napisala... i zadnja rečenica mi se jako svida.da mnogo je ljudi patilo zbog rata. ne samo u hrvatskoj već diljem svijeta.iako smo bili hvala bogu tada samo djeca sve se to još uvijek osjeti.posljedice će se osjećati još mnogo godina. i tuga koja isijava iz očiju žrtava ostati će vječni podsjetnik ljudske zlobe i nepravde.ljudske pohlepe i nemilosti. jer sve se to događalo bas ovdje.gradovima kojima prolazimo.a pogotovo vukovar koji je bio vrlo teško pogođen.da tužno je to. tužno je kada znamo da je rat uništao toliko mnogo života,uništio sve ono što su ljudi godinama stvarali.
19.11.2007. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo ja samo tražim načine na koje da ti se obratim...mislio sam ti poslat mail sa slikama ali ne stanu sve slike u mail...a neda mi se slat 4 maila. hehe post je predobar i stvarno sam ga sa velikim zanimanjem pročitao. Gledao sam i ja puno tih dokumentaraca o Vukovaru i nikako mi nije moglo doć u glavu sve to šta sam vidio. Toliko straha i uništenja na svim tim cestama, kao što si i sama rekla. Teško mi je bilo vjerovati da iz svega toga može nešto dobro izać.... i onda evo tebe. :) tvoja razmišljanja i postovi mi nikada neće dosaditi i uvijek ću te sa guštom slušat i čitat tvoje postove. Neznam kakav je Vukovar sada, ali vjerujem da je lijepo obnovljen i da kad se svi radovi završe da će bit skoro ravan Rijeci. Šalim se naravno.... Neću više pisat o tvom gradu dok ne dođem sam gore i ne uvjerim se kakav je i dok ne vidim sve ljepote koje nudi. ;) Uživaj i čujemo se.
19.11.2007. (17:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ej! Slažem se sa svime ovime što si rekla. Danas dok smo ispijale jutarnju kavicu u našem omiljenom bircu u svom Gradu, Stepka i ja smo pričale o strahotama u Vukovaru. Do nas su sjedila neka 3 primitivca koja su se smijala tome kako mi možemo pričat o tako nečem ozbiljnom. Zamalo sam se digla, došla do njih i išamaral ih. stvarno su zatucani. iako su stariji od nas, vidi se da pojma nemaju o nekim stvarima koje su se događale u njihovoj okolini. pljujem na ljude koji se mogu rugati nečem što je toliko obilježilo mnoge živote. Čak i njjihove, premda toga nisu svjesni... pusu ostavljam. i da, nisam te zaboravila. samo me Internet Explorer zeza i puno puta mi ne da ostaviti komentar kod tebe.... *hug*
19.11.2007. (22:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hay! Evo da ti prvo zahvalim da preljepom komentaru koji si mi ostavila...i ja to mogu reći za tvoj post...malo sam pogledala cijeli blog i uistinu mi se sviđa...u mnogim riječima mogu pronaći sebe.... A sada ovaj post....da, znam tu priču o jednom gradu....svake školske godine je naša srednja škola povodom godišnjice pada Vukovara organizirala kratko prisječanje te smo tim povodom i čitali to...zaista, svaka riječ istinu govori....i možda jedan grad čine ljudi, ali i ljude na neki način obilježava i trajno povezuje njihov grad....grad u kojem se smiju, u kojem se međusobno druže, kasne na posao, svađaju se i raspravljavaju o povečanju poreza....grad u kojem se rađaju, rastu i umiru...grad koji postaje dio njih....i njihova života.....i onda se eto netko sjeti kako bi bilo u životu tako dosadno da stalno vlada mir, veselje i radost....i nisu važni razlozi....sebičnost, politika, mržnja, zavist ili neki viši ciljevi....to nas, malene ljude zapravo ne zanima....za nas rat nije bilo to, neka igra, prepucavanje, osveta....jer za nas je rat bio mnogo više....jer mi smo bili ti što smo smo izgubili naše domove, naše prijatelje, našu slobodu i našu sreću....jer mi smo bili ti kojima su eto od svega ostale samo uspomene....bol i tuga u srcu i pitanje "kako je jedno ljudsko biće koje je stvoreno kako bi voljelo i bilo voljeno moglo učiniti nešto takvo?" ....ali ljudi zapravo nisu svjesni toga...ne, to mogu znati samo oni koji su to proživjeli, oni koji dok koračaju tim ulicama svaki dan vide neizbrisive tragove užasa.....i stoga budi ponosna, ponosna na svoj grad, na sebe što si dio njega..... ....mi mali ljudi zapravo nikada nećemo shvatiti poantu rata, uništavanja i mržnje....i zato, ni ne treba mrziti....jer mržnjom se ništa ne može postići, ona guši naše srce i dušu.... ....kako si i sama rekla mi smo tada bili samo djeca, i ne sjećamo se puno toga, ali ponekad se znam sjetiti svoga rodnoga grada ( Sarajevo) u kojem već odavna ne živim, i iako nisam ni nikad neću biti dio njega....nekako mi je drago kada odem tamo, poseban je to osjećaj....ali zato iz priča svojih roditelja i njihovih preživjelih i ostalih prijatelja sam puno toga čula....i znam što su oni proživjeli.....i kako su zapravo izgubili nepovratno jedan cijeli život....sreću, radost, prijatelje i dom.... ....i stoga, budimo sretne....što eto imamo priliku za neko novo, bolje vrijeme...i za mir....slobodu....i ravnopravnost.....sreću....radost....i svoj grad. pozzzz
22.11.2007. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvo ostavljam ti pozdraav! A drugo ja sam iz okolice Velike Gorice i mi ovdje nismo osjetili onaj pravi rat,a isto sam bila i dijete koje se ne sjeća tih strahota,možda je tako i najbolje. Lijepo si ovo napisala.pusa:-*
24.11.2007. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako lijepo sto pises o jednoj temi koja se nazalost polako zaboravlja. Tuzno je to kako ljudi zaboravljaju sve sto su oni nama bliski prozivjeli zbog nas. Mrznja nije rjesenje, ali nazalost ona jedina ostaje. Ustvari, prie bi to nazvala gorcinom, tugom...koja se sasvim opravdana. Moram priznati da jos nisam vidjela blog na kojem netko spominje Framu, ja isto idem na Framu iliti susrete mladih, tako da mi je drago sto si to napisala :) Pozdrav, Nolita...
25.11.2007. (21:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme naježila sam se...ovo je bilo tako lijepo! I nisam znala da si iz Vukovara,ali evo,sad znam...Predivan je onaj dio kad si rekla da ne gledas ljude po kojoj su nacionalnosti...malo je takvih,posebno u mjestima poput tvog...al lijepo je znat da postoje i rijetki...I da,ovaj citat od Siniše Glavaševića...pa skoroooo da ga znam napamet:D Predivan je!
26.11.2007. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, ja sam ti iz Djakova. Ne idem dugo na Framu, jos se uhodavam...prije sam redovito isla na misu, i nekad bi znale prijateljica i ja poslije skole tak do katedrale (inace sve pohvale nasoj katedrali, moras doci, ako vec nisi bila, prelijepa je)...i onda smo saznale za Framu pa krenule... Ja isto obozavam to, inace se sastajemo srijedom, ali redovito su organizirana razna putovanja, molitve i to, bude zanimljivo. Ne znam kako je kod vas, mi uvijek nesto pjevamo, citamo neke price, zezamo se i takto...ma zakon :) Etogac, Pozdrav, Nolita...
26.11.2007. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kikich...=)
ej mala...sorry sta ti se ne javljam al ne stignem, sad par dana nisam imala net pa nisam mogla...pokusat cu ovaj vikend...imam puno za ucit...ljubim te...pusa
28.11.2007. (00:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prekrasno napisano... Baš su mi roditelji bili u Vukovaru neki dan...ja nažalost nisam mogla zbog škole, a stvarno sam htjela ići.. =( i puno isprika što te nisam ranije iskomentirala...
02.12.2007. (12:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
02.12.2007. (12:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ena
hey malena! neću komentirati post.. pretužna mi je priča o vukovaru.. samo ću reći da mržnja nije rješenje iako je podržavam u ovom slučaju.. svi vukovarci imaju pravo mrziti, imaju veliki razlog za to.. šaljem ti pusu!
03.12.2007. (17:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ey... jako si dobro napisala ovaj post...tužno je jako... mrzim taj rat što se dogodio...životi bi nam bili drukčiji i bolji...a ovako samo tugujemo i patimo.. ma...neću prosipat tugu...dovoljno je prosuto tuge i plača.. ajd pozz... navrati...
03.12.2007. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.zoe jane*
prekrasan post si napisala...
i zadnja rečenica mi se jako svida.da mnogo je ljudi patilo zbog rata.
ne samo u hrvatskoj već diljem svijeta.iako smo bili hvala bogu tada
samo djeca sve se to još uvijek osjeti.posljedice će se osjećati još mnogo godina.
i tuga koja isijava iz očiju žrtava ostati će vječni podsjetnik ljudske zlobe i
nepravde.ljudske pohlepe i nemilosti.
jer sve se to događalo bas ovdje.gradovima kojima prolazimo.a pogotovo vukovar
koji je bio vrlo teško pogođen.da tužno je to.
tužno je kada znamo da je rat uništao toliko mnogo života,uništio sve ono što su ljudi
godinama stvarali.
19.11.2007. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cheese boy
Evo ja samo tražim načine na koje da ti se obratim...mislio sam ti poslat mail sa slikama ali ne stanu sve slike u mail...a neda mi se slat 4 maila. hehe post je predobar i stvarno sam ga sa velikim zanimanjem pročitao. Gledao sam i ja puno tih dokumentaraca o Vukovaru i nikako mi nije moglo doć u glavu sve to šta sam vidio. Toliko straha i uništenja na svim tim cestama, kao što si i sama rekla. Teško mi je bilo vjerovati da iz svega toga može nešto dobro izać.... i onda evo tebe. :) tvoja razmišljanja i postovi mi nikada neće dosaditi i uvijek ću te sa guštom slušat i čitat tvoje postove. Neznam kakav je Vukovar sada, ali vjerujem da je lijepo obnovljen i da kad se svi radovi završe da će bit skoro ravan Rijeci. Šalim se naravno.... Neću više pisat o tvom gradu dok ne dođem sam gore i ne uvjerim se kakav je i dok ne vidim sve ljepote koje nudi. ;)
Uživaj i čujemo se.
19.11.2007. (17:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jane
Ej! Slažem se sa svime ovime što si rekla.
Danas dok smo ispijale jutarnju kavicu u našem omiljenom bircu u svom Gradu, Stepka i ja smo pričale o strahotama u Vukovaru. Do nas su sjedila neka 3 primitivca koja su se smijala tome kako mi možemo pričat o tako nečem ozbiljnom. Zamalo sam se digla, došla do njih i išamaral ih. stvarno su zatucani. iako su stariji od nas, vidi se da pojma nemaju o nekim stvarima koje su se događale u njihovoj okolini.
pljujem na ljude koji se mogu rugati nečem što je toliko obilježilo mnoge živote. Čak i njjihove, premda toga nisu svjesni...
pusu ostavljam.
i da, nisam te zaboravila. samo me Internet Explorer zeza i puno puta mi ne da ostaviti komentar kod tebe....
*hug*
19.11.2007. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Natural Blondie
Hay! Evo da ti prvo zahvalim da preljepom komentaru koji si mi ostavila...i ja to mogu reći za tvoj post...malo sam pogledala cijeli blog i uistinu mi se sviđa...u mnogim riječima mogu pronaći sebe....
A sada ovaj post....da, znam tu priču o jednom gradu....svake školske godine je naša srednja škola povodom godišnjice pada Vukovara organizirala kratko prisječanje te smo tim povodom i čitali to...zaista, svaka riječ istinu govori....i možda jedan grad čine ljudi, ali i ljude na neki način obilježava i trajno povezuje njihov grad....grad u kojem se smiju, u kojem se međusobno druže, kasne na posao, svađaju se i raspravljavaju o povečanju poreza....grad u kojem se rađaju, rastu i umiru...grad koji postaje dio njih....i njihova života.....i onda se eto netko sjeti kako bi bilo u životu tako dosadno da stalno vlada mir, veselje i radost....i nisu važni razlozi....sebičnost, politika, mržnja, zavist ili neki viši ciljevi....to nas, malene ljude zapravo ne zanima....za nas rat nije bilo to, neka igra, prepucavanje, osveta....jer za nas je rat bio mnogo više....jer mi smo bili ti što smo smo izgubili naše domove, naše prijatelje, našu slobodu i našu sreću....jer mi smo bili ti kojima su eto od svega ostale samo uspomene....bol i tuga u srcu i pitanje "kako je jedno ljudsko biće koje je stvoreno kako bi voljelo i bilo voljeno moglo učiniti nešto takvo?"
....ali ljudi zapravo nisu svjesni toga...ne, to mogu znati samo oni koji su to proživjeli, oni koji dok koračaju tim ulicama svaki dan vide neizbrisive tragove užasa.....i stoga budi ponosna, ponosna na svoj grad, na sebe što si dio njega.....
....mi mali ljudi zapravo nikada nećemo shvatiti poantu rata, uništavanja i mržnje....i zato, ni ne treba mrziti....jer mržnjom se ništa ne može postići, ona guši naše srce i dušu....
....kako si i sama rekla mi smo tada bili samo djeca, i ne sjećamo se puno toga, ali ponekad se znam sjetiti svoga rodnoga grada ( Sarajevo) u kojem već odavna ne živim, i iako nisam ni nikad neću biti dio njega....nekako mi je drago kada odem tamo, poseban je to osjećaj....ali zato iz priča svojih roditelja i njihovih preživjelih i ostalih prijatelja sam puno toga čula....i znam što su oni proživjeli.....i kako su zapravo izgubili nepovratno jedan cijeli život....sreću, radost, prijatelje i dom....
....i stoga, budimo sretne....što eto imamo priliku za neko novo, bolje vrijeme...i za mir....slobodu....i ravnopravnost.....sreću....radost....i svoj grad.
pozzzz
22.11.2007. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stepka
Prvo ostavljam ti pozdraav!
A drugo ja sam iz okolice Velike Gorice i mi ovdje nismo osjetili onaj pravi rat,a isto sam bila i dijete koje se ne sjeća tih strahota,možda je tako i najbolje.
Lijepo si ovo napisala.pusa:-*
24.11.2007. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tutto bene..!
Jako lijepo sto pises o jednoj temi koja se nazalost polako zaboravlja. Tuzno je to kako ljudi zaboravljaju sve sto su oni nama bliski prozivjeli zbog nas. Mrznja nije rjesenje, ali nazalost ona jedina ostaje. Ustvari, prie bi to nazvala gorcinom, tugom...koja se sasvim opravdana. Moram priznati da jos nisam vidjela blog na kojem netko spominje Framu, ja isto idem na Framu iliti susrete mladih, tako da mi je drago sto si to napisala :) Pozdrav, Nolita...
25.11.2007. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lepa protina
Ajme naježila sam se...ovo je bilo tako lijepo! I nisam znala da si iz Vukovara,ali evo,sad znam...Predivan je onaj dio kad si rekla da ne gledas ljude po kojoj su nacionalnosti...malo je takvih,posebno u mjestima poput tvog...al lijepo je znat da postoje i rijetki...I da,ovaj citat od Siniše Glavaševića...pa skoroooo da ga znam napamet:D Predivan je!
26.11.2007. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tutto bene..!
Eh, ja sam ti iz Djakova. Ne idem dugo na Framu, jos se uhodavam...prije sam redovito isla na misu, i nekad bi znale prijateljica i ja poslije skole tak do katedrale (inace sve pohvale nasoj katedrali, moras doci, ako vec nisi bila, prelijepa je)...i onda smo saznale za Framu pa krenule... Ja isto obozavam to, inace se sastajemo srijedom, ali redovito su organizirana razna putovanja, molitve i to, bude zanimljivo. Ne znam kako je kod vas, mi uvijek nesto pjevamo, citamo neke price, zezamo se i takto...ma zakon :) Etogac, Pozdrav, Nolita...
26.11.2007. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kikich...=)
ej mala...sorry sta ti se ne javljam al ne stignem, sad par dana nisam imala net pa nisam mogla...pokusat cu ovaj vikend...imam puno za ucit...ljubim te...pusa
28.11.2007. (00:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Penny Lane
umm.
lijepo.
jako lijepo.
ja sam pisala pjesmu o vukovaru.
super blog inache.
pozdrav
29.11.2007. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Sound Of A Child*
*sa zakašnjenjem*
Palimo svijeću za Vukovar.
[.sorry što ne komentiram redovito,doma mi net ne radi.]
01.12.2007. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jane
Draga kad će novi post?
Skinula sam mozillu i preporodila se, sad više nemam problema s Internet Explorerom. probaj i ti =)
pusa
02.12.2007. (01:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Head against the sky
Prekrasno napisano...
Baš su mi roditelji bili u Vukovaru neki dan...ja nažalost nisam mogla zbog škole, a stvarno sam htjela ići.. =(
i puno isprika što te nisam ranije iskomentirala...
02.12.2007. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Head against the sky
Nadam se da ću uskoro vidjeti novi post ;)
Kisss
02.12.2007. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ena
hey malena! neću komentirati post.. pretužna mi je priča o vukovaru.. samo ću reći da mržnja nije rješenje iako je podržavam u ovom slučaju.. svi vukovarci imaju pravo mrziti, imaju veliki razlog za to.. šaljem ti pusu!
03.12.2007. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
** D€jA **
ey...
jako si dobro napisala ovaj post...tužno je jako...
mrzim taj rat što se dogodio...životi bi nam bili drukčiji i bolji...a ovako samo tugujemo i patimo..
ma...neću prosipat tugu...dovoljno je prosuto tuge i plača..
ajd pozz...
navrati...
03.12.2007. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...