Vidim nema komentara, možda ovaj post nisam tribala niti napisat. Možda ga i izbrišem. Ionako se već danas više neće spominjati Vukovar . I Hrvatska i mediji će odahnuti osjećajući da su ispunili ljudsku dužnost do slijedeće obljetnice. Život ide dalje a čirihaua je sve više. Šteta što Bela Hamvas ne svjedoči današnjem vremenu, pretpostavljam kako bi opisao čirihao politikusa i njihove igre sa cijelim narodima i tzv. demokracijom.
19.11.2007. (09:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dalmacija moja inspiracij
mozda je u glavi osjecaj krivnje...mozda san moga vise ucinit...mozda je tribalo ic drugin puten...mozda sve ovo sanjam...mozda san posta osobenjak koji misli samo nase...mozda je prenapuhano...mozda nije dovoljno istrazeno...mozda je daleko od moje posteje...mozda sam se prominija...mozda ne mislim na sve one koji su svoje najmilije izgubili...mozda se moram sramit...sto mi razne misli padaju u glavu...tragedija ostaje...sijecanja se gube...zalosno...
19.11.2007. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Ako možeš da vidiš uništeno delo svoga života i bez i jedne reči da ga ponovo gradiš i da bez uzdaha i protesta podneseš gubitak onoga što si dugo čekao. Ako možeš da budeš zaljubljen ali ne i lud od ljubavi. Ako možeš da budeš jak i da pritom ostaneš nežan, da ne mrziš one koji tebe mrze, a da se ipak boriš i da se braniš. Ako možeš da čuješ kako tvoje reči izvrću nevaljalci da razdraže glupake i da čuješ kako luda usta o tebi lažu, a da sam ne kažeš ni jednu laž. Ako umeš da sačuvaš dostojanstvo u slavi, ako možeš da budeš skroman, Ako možeš da zadobiješ pobedu posle poraza i te dve varke podjednako primiš, onda će svi kraljevi, bogovi, slava i pobeda biti tvoji poslušni robovi, a što je veće od svake slave i svih kraljeva, Bićeš čovek, sine moj!
Rudyard Kipling
19.11.2007. (16:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oh, nemoj brisat. Zanimljiva perspektiva. Mene na čirihaue više podsjeća Big Brother, šoping konzumerizam, liberalna demokracija, itd. Vukovar, e to mi je uvijek asocijacija na Zrinskog i Siget, Alamo, junaštvo malobrojnih... odjek zvjerstva iz povijesti kao otrežnjenje i podsjetnik da nikad nismo, a i nećemo napustiti povijest, tragediju... ali da uvijek treba prkositi neljudskosti. Bela Hamvas itekako svjedoči o našem vremenu, jer svjedoči o svakom vremenu, budući da je razmišljao bezvremenski. Ali to je opet moje mišljenje. Vrijedan post, šteta bi bilo mjeriti mu vrijednost brojem komentara. :)) Pozdrav
19.11.2007. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osejava
digod se i makinja pokvari, a kada se pokvari onda se i kvari. dok ruka na nju dođe odnija đava sve. govorim o ovoj mojoj tipkalici. šta bi ja bez nje. pa, moram reći da si mi falila jer te nisam čitala ima dana. a sad kad sam došla sunce me obasja. briga me je za politiku. ko ih sve uzduž i poprijeko jebe. oprosti, nikada više psovka, ali sada je morala past. još jednom oprosti. ......
ljubav, ljubav je ono što pokreće moju cirkulaciju. ali nijedna moja rič u kometaru ne može biti ni blizu svega izrečenoga. zlatice, naprosto si bila dobra. ali valjda je to tako kada srce piše. a ono da još ima leptirića, e to je najlipše. bacila si me u ljubavni trans. odmah sam pokušala i sama riječima opisivati moju ljubav, ali ne ide to lako. triba to znati. i kada se osjeća nije lako slovo stavit na papir. obećala sam sebi da ću vježbat sve dok mi se i zadnji osjećaj ne pojavi na papiru. a crteži? izvrsni. moram biti iskrena i reći ti da radove tvoga muža nisam odveć pogledavala. ali sada si mi ga dočarala. na drugi način. pozdrav ti i želim još ovakvih ljubavnih ispovijesti
19.11.2007. (18:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dalmacija moja inspiracija, dobro si opisao sve osjećaje koji more dobre ljude. Možda nedostaje osjećaj stida što su se takve stvari događale u zemlji u kojoj živimo ( ti doduše ne, koliko sam shvatila) i razočaranje narodom kojem smo pripadali. Mene ne peče savjest jer smo za vrime rata udomili prognanike i 3 godine sam volonterski radila sa ženama izbjeglicama i prognanicama za Međunarodni crveni križ i polumjesec - u sklopu psihosocijalnog programa sam vodila radionicu šivanja i patchworka i na neki način olakšala ženama izbjegličke dane. Ne želim se uopće sjećati njihovih priča i sudbina, jer čula sam puno strašnih stvari o kojima se nikad neće saznati. Neke su se vratile svojim spaljenim ognjštima ali ih je na sriću puno završilo diljem šarena svita gdje su uspili stat na noge - svako malo mi se netko od tih žena javi što me stvarno veseli. @draga Anka, pismu mi je u orginalu već priložio Milord koji mi moram priznat nedostaje sa svojim komentarom, kao i armin, da ne govorim o hogaru. @ludlud, fala na super komentaru, topli pozdrav. @osejava, taman sam tila zavapit - di mi je osejava, fala lipa, uredno ko cviće zalivaš moju sujetu ko što kaže moja Luce - bloga joj njenog koje također nešto nema - biće uredno snima sve nedostatke u gradu pa nema vrimena. pozdrav !
19.11.2007. (20:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ne bih uspio, a ti bi mogla, jer si sustavna, razložna i neumorna, a znaš biti slikovita, potaknuti postom malu raspravu o zakašnjelim pokušajima krpanja pravde: "drž'te đenerala". Čemu sad, pa konačno i pošto, ti kasni povici i sva ta beskrajna jalova sudologija? Što smiruje, kome pomaže? Je li baš to pravda za kojom žude stradalnici? Kome će to pomoći da živi? Hoće li bolne rane manje i krače krvariti? Koliko će drugih pravdi u toj buci potonuti i zakasniti? Hulim li? Neću dalje. Veliki pozdrav od milorda
19.11.2007. (22:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Milord, osjećam se jadno, ima bit da nisam uspila poslat pravu poruku. A ono što osjećam-mislim, mogu samo preko Bloga. Teško je sentipensante što bi trebalo činiti da se isperu krvave "kapi prokletstva" kojom je natopljena vukovarska zemlja. Na taj dan su u Makarskoj palili svijeće na Kačićevom trgu i cijelom dužinom Vukovarske ulice - danas se komentira tko je , tj. koje stranke su zapalile svijeće a jedan meni drag i pametan čovjek se vozao na motoru sa ustaškom zastavom. Moram priznati da ne znam odgovore na tvoja pitanja ali znam da govor mržnje i ispoljavanje sućuti kao mjerila nacionalne ljubavi i strasti koja je prethodila tragediji, nije način kojim se trebamo kretati ka budućnosti. Još jednom hvala na mudrim riječima, topli pozdrav.
20.11.2007. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja ipak, kao nepopravljivi optimist, vjerujem da će ipak pobjediti čovječnost. uostalom Zlo je oduvijek sastavni dio naših života, ali na kraju ipak gubi iz bitke u bitku. pa ne vidim ni kako bi moglo dobiti i rat. triba samo sačuvati vjeru u čovjeka i samo čovjeka ;)
20.11.2007. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga zlate, kao i svaki onaj koji ima pravo ili se barem želi nazvati čovjekom, kao i ti, i ja sam užasnuta kad vidim pustoš koja ostaje iza čirihaua ili iza, kako to veliki vidra kaže, ljudi nahvao (..."ma rijet vam ću jednu stvar: budi vam draže što ste uzaznali odkud su izišli i koji su početak imali ljudi od ništa i nahvao, koji smetaju svijet"…"to sjeme tugljivo od mojemunskijeh obraza i ljudi od ništa, o(d) trimjed, nahvao"… "obrazi od barbaćepa, kojijeh nenavidos vlada i nerazum vodi, mojemuče, žvirati, barbaćepi, tovari i osli, koze, ljudi nahvao, sjeme prokleto, po negromanciji učinjeni") i ne znam zašto si mislila brisati post koji ukorak prati ove odlične crteže za koje, zbog nestručnosti, ne mogu reći lijepoga koliko bih htjela iz straha da ne budem kao ona kiševićeva glupača ;) topli, topli pozdrav uz pjesmu borisa viana.
20.11.2007. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osejava
pedesetice, često šetam po blogovima i čitam. na neke se ne vratim nikada (jer se uglavnom zaljubljujem na prvi pogled, što nije dobro kako neki kažu), na neke dođem ponekad, tvoj ne preskačem. e, sada, ne bih htjela, a možda se to i dogodi, sipati samo hvalu i ispasti glupačica kojoj sve paše što ti našvrljaš. ne bih ni htjela ne iskazati svoje osjećaje spram napisanoga. u razmišljanju što je dobro ja biram staviti znak trenutnog osjećaja. ako je to tog trenutka i čin zalijevanja tvoje sujete neka tako bude. moraš priznati da je najvažnije kako se pisac osijeća poslije napisanoga. a ja kad napišem komentar onda sam zadovoljna. jedno nekada ne mogu izraziti slovima sve što tijelo govori. ustvari, moram ti priznati da me ponekad buni puno misli na jednome mjestu. ne želim uvijek duboko i oštoumno, želim lagane riječi, koje klize, koje miluju, koje mame na samoanalizu. toga svega nalazim u nekim tvojim postovima i zato ću te i dalje zalijevati. ako koja moja suza padne na tvoj blog ne zamjeri. život i nije lagan, a suza je lijek
20.11.2007. (22:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rat. Bila sam jako mlada. I bila sam povremeno (rijetko) na ratištu. Takva mi je bila "misija". (Ipak, imala sam sreću, ni blizu onoga što su mnogi proživili na svojim ognjištima i u cijelom tom užasu). Sjećam se kad su u 4-5 sati ujutro zakucali na moja vrata, u mom makarskom domu. Otvorila mater. Došli su po mene. Obaviješteni smo da počinje akcija "Oluja". I mi smo u tome imali svoj zadatak. Nitko ne može vratiti taj osjećaj - oslobađanje. Dani ponosa i slave - sjećate se pjesme? Danas. Uopće nemam problema sa svojom ulogom u onome što je bilo. Ali javlja se drugo pitanje. Da se ne daj Bože ponovi, kako bih ja reagirala? Činjenice: Jasno je ko je bio agresor, ko žrtva. Jasno je da je plaćena prevelika cijena (a u kom ratu nije). Jasno je da smo dobili državu na koju imamo apsolutno pravo. Ali nije jasno zašto Vukovar nije dovoljan razlog da neki konačno shvate. Da shvate da je njihova žrtva bila uzaludna samo iz jednog razloga. Jer se unutar te nove države stvorilo toliko antagonizama, toliko mržnje Sjevera i Juga, toliko podijeljenosti na "crvene" i "crne", toliko međusobnih netrpeljivosti unutar jednog te istog naroda koji je složan samo kad je najgore. Ne razumijem nas same. Pita li se itko kakav je njegov zadatak u vremenu - danas? Zbog Vukovaraca se ne osjećam pozvana uopće dirati rane, komentirati, vraćati se.... Mogu šutiti. I u tišini promišljati o nesretnim sudbinama među kojima je, da su stvari samo malo drukčije krenile, mogla biti i moja. Bi li u tom slučaju ja sama bila ovakva kakva jesam.. ili ipak malo skromnija i poniznija, sklona oprostu svom krvniku, koji imaju samo ljudi kojima su sudbine u ratnom užasu postale precrne i kojima su goli životi bili jedino preostalo. Danas. Šta znače "dani ponosa i slave"? I je li Vukovar sredstvo, kao što danas saznajemo da je bio u onim najtežim njegovim trenucima? Šta nas povijest uči - mislim, ništa! Osim da je ljudska glupost konstanta. A što je povijest naučila hrvatski narod? Da se mogu boriti protiv svakog neprijatelja, ali da ne znaju živjeti u miru (nije li i to svojevrsna glupost?!). Možda ipak ne bih trebala suditi preoštro. Imamo se mi čime i hvaliti i ponositi (ali u ovom "ludilu" i to teško vidimo). Ali znajući da smo inteligentan narod (provedene neke studije), upravo brine što to ne znamo iskoristiti. I naravno, uvijek ću vjerovat da dobro pobjeđuje. Inače ne bi imalo smisla. P.S.: Ide mi na živce što se brkaju neki pojmovi. Što ćemo o humanosti, dobroti i sličnim "glupostima" govoriti na nekoj apstraktnoj razini, globalnoj... A kad govorimo o onoj lokalnoj, sve pada u vodu. A tu bi zapravo sve trebalo početi. Kako su se stvari uspjele izvrnuti naopako??? Ili ja imam totalno krivu sliku svega?
21.11.2007. (01:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@da vinci, vjera u čovjeka nas zapravo i drži, ja sam vječni optimista i idealista i otkad sam ušla u hrvatsku blogosferu, bez obzira na veliki broj šupljih, bezveznih i provokativnih blogova, zahvaljujući nekima vraća mi se vjera u naš narod i raduje šarolikost, širina i dubina naših ljudi. @osejava, baš je lipo ovo naše virtualno druženje, postala si nazaobolazni dio mog bloga i ako nisi znala imaš već i fanove, tvoji komentari se cekaju. @luce moja, hvala na bogatom doprinosu na bolnu temu. Pošto dobro znaš da sam uvijek javno iznosila svoje stavove i mišljenje - digod izravno al češće kroz razne javne "duhovne" proizvode - tipa 4 A - alternativno, angažirano, avangardno, anarhistički..... znaš što me najviše nervira kod našeg naroda - šutnja. Za vrime rata sam se najaviše ljutila i govorila da smo pi.ka narod - svjedočili smo ratnim grozotama, prevarama, kriminalu.... i javno šutili a privatno razglabali o svemu, kritizirali sve i svkoga kao i danas o situaciji u Hrvatskoj. Da ne govorim da smo još manje činili i na vrijeme reagirali. Ne prizivam bunovništvo i revoluciju, ali zašto toliki kukavičluk ili strah koji omogućava da chiricao creatures vladaju. Nemaš ti krivu sliku svega al komentari na ovaj post za koji sam mislila da ih uopće neće biti, dokazuju da svi imamo mišljenje i stavove samo ih javno ne iznosimo niti poduzimamo akcije da se poredak stvari u užem i širem okruženju mijenja.
21.11.2007. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ mydearmuirghael, zaboravih tebe, Borisova pisma je odgovor na temu, nisam se baš snašla sa linkom za kiševića kojaga baš volim, na koju si pismu mislila ? Hvala na uvijek originalnom komentiranju.
21.11.2007. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da si trebala napisati ovaj post ako si za time osjetila plemenitu potrebu, štoviše, imperativ je napisati takav post kako ni Hrvatska ni svijet ni nitko živ ne bi mogao odahnuti! Nismo zaslužili odahnuti. Pozdrav i zahvaljujem na respectu koji si ostavila kod mene, eto, sad ja ovdje moram iskazati iskreni respect, zaslužila si ga :)
21.11.2007. (14:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ja se nisam snašla stavljjući link koji ne radi...testing, testing...link, drugu put :)
21.11.2007. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osejava
zaboravila sam ti reći, pedesetice, moja ljubav je jarac. što bih dala da sam mogla čitati ovaj tvoj blog davne devedeset i treće. možda bih danas drugačije pisala.
..... .....
Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima izmoren putovima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetni dan, sine moj! - Što si vidio u ljetni dan, sine moj? Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek. - Što si vidio, sine moj, u ljetni dan? Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku. - Hoćeš da usneš, sine moj? - Ne, oče, idem živjeti. ..... ....
danas mi je ovakav dan. a imam ja i ljepših dana. za laku noć i ugodan san svim izmorenim dušama «Epilog» moga dragoga Ive Andrića.
21.11.2007. (23:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Za Osejavu: Setite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj najbolje leče oko nekoga nehotice povredite. Setite se da se držite za ruke i cenite trenutke jer jednog dana voljena osoba neće biti tu. Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podeli vaših dragocenih misli s drugima (Carlin) .
Za Blogamimoga: Suze se dogadjaju. Izdržite, odbolujte, i produžite dalje. Jedina osoba koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budite ŽIVI dok ste živi (Carlin)
Za Malog brata Karla: Odbacite nebitne brojeve. To ukjučuje starosnu dob, težinu i visinu. Prepustite doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćate. Nastavite da učite. Naučite vise o kompjuterima, veštinama, vrtlarstvu , o bilo čemu. Nikada ne dajte mozgu da bude besposlen(Carlin)
Za Hogara: Život se ne meri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzimaju dah.
22.11.2007. (07:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma guštam kako ste se svi raspisali, evo moja Anči šalje komentatorima priloge, ma di to ima.
@osejava, priča me podsjeća na zen priče i Zlatoustog - svrati na blog ludlud - tip je jako interesantan i super piše, @istina, nisam baš shvatila prvi dio, ostalo na žalost igra, tili mi to, il ne tili. Igra mimo nas, a vi mladi ćete se morat uključit. Što prije to bolje. Al ne u pleme čirihau kričers već u borbu protiv njih. Naš život su sxebali, ne dajte da vladaju vašom budućnošću.
22.11.2007. (17:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ 50+: Ma razumimo se mi odavno. Znaš da sam i ja i javno i privatno uvik govorila ono što mislim i čak zvučala preoštro (a znalo se razbit i o glavu, ali to je cijena, je li tako?! Srećom tvrda glava. Valjda zato kažu da sam tvrdoglava!) @ Anka Makaranka: Hvala vam. Iako se na trenutak može činiti sebičnim kad se kaže "produžite dalje", ali to je ustvari život, ako ga hoćemo prihvatiti u svim njegovim oblicima; kad je dobro - sve cvjeta, kad nije - borba! Ustvari, bilo bi jako loše kad ne bismo išli dalje ;-). @ 50+: Volila bi ja da malo baciš pogled na blogove Politika i Zvone Radikalni. Imaš linkove na mom blogu. Radi se o politčkim temama. Dva vrlo zanimljiva blogera (politički oponenti) pišu i potkrijepljuju svoje teorije. Ma, meni su odlični. A ovo se referiram na ono što kažeš da ne damo da vladaju našom budućnošću. Prvo pravilo - biti informiran!
22.11.2007. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
Vidim nema komentara, možda ovaj post nisam tribala niti napisat. Možda ga i izbrišem. Ionako se već danas više neće spominjati Vukovar . I Hrvatska i mediji će odahnuti osjećajući da su ispunili ljudsku dužnost do slijedeće obljetnice. Život ide dalje a čirihaua je sve više.
Šteta što Bela Hamvas ne svjedoči današnjem vremenu, pretpostavljam kako bi opisao
čirihao politikusa i njihove igre sa cijelim narodima i tzv. demokracijom.
19.11.2007. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dalmacija moja inspiracij
mozda je u glavi osjecaj krivnje...mozda san moga vise ucinit...mozda je tribalo ic drugin puten...mozda sve ovo sanjam...mozda san posta osobenjak koji misli samo nase...mozda je prenapuhano...mozda nije dovoljno istrazeno...mozda je daleko od moje posteje...mozda sam se prominija...mozda ne mislim na sve one koji su svoje najmilije izgubili...mozda se moram sramit...sto mi razne misli padaju u glavu...tragedija ostaje...sijecanja se gube...zalosno...
dalmacija moja inspiracija
19.11.2007. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Ako možeš da vidiš uništeno delo svoga života
i bez i jedne reči da ga ponovo gradiš
i da bez uzdaha i protesta podneseš gubitak onoga
što si dugo čekao.
Ako možeš da budeš zaljubljen
ali ne i lud od ljubavi.
Ako možeš da budeš jak
i da pritom ostaneš nežan,
da ne mrziš one koji tebe mrze,
a da se ipak boriš i da se braniš.
Ako možeš da čuješ kako tvoje reči izvrću nevaljalci
da razdraže glupake
i da čuješ kako luda usta o tebi lažu,
a da sam ne kažeš ni jednu laž.
Ako umeš da sačuvaš dostojanstvo u slavi,
ako možeš da budeš skroman,
Ako možeš da zadobiješ pobedu posle poraza
i te dve varke podjednako primiš,
onda će svi kraljevi, bogovi, slava i pobeda
biti tvoji poslušni robovi,
a što je veće od svake slave i svih kraljeva,
Bićeš čovek, sine moj!
Rudyard Kipling
19.11.2007. (16:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
Oh, nemoj brisat. Zanimljiva perspektiva. Mene na čirihaue više podsjeća Big Brother, šoping konzumerizam, liberalna demokracija, itd. Vukovar, e to mi je uvijek asocijacija na Zrinskog i Siget, Alamo, junaštvo malobrojnih... odjek zvjerstva iz povijesti kao otrežnjenje i podsjetnik da nikad nismo, a i nećemo napustiti povijest, tragediju... ali da uvijek treba prkositi neljudskosti.
Bela Hamvas itekako svjedoči o našem vremenu, jer svjedoči o svakom vremenu, budući da je razmišljao bezvremenski. Ali to je opet moje mišljenje. Vrijedan post, šteta bi bilo mjeriti mu vrijednost brojem komentara. :))
Pozdrav
19.11.2007. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osejava
digod se i makinja pokvari, a kada se pokvari onda se i kvari. dok ruka na nju dođe odnija đava sve. govorim o ovoj mojoj tipkalici. šta bi ja bez nje. pa, moram reći da si mi falila jer te nisam čitala ima dana. a sad kad sam došla sunce me obasja. briga me je za politiku. ko ih sve uzduž i poprijeko jebe. oprosti, nikada više psovka, ali sada je morala past. još jednom oprosti.
......
ljubav, ljubav je ono što pokreće moju cirkulaciju. ali nijedna moja rič u kometaru ne može biti ni blizu svega izrečenoga. zlatice, naprosto si bila dobra. ali valjda je to tako kada srce piše. a ono da još ima leptirića, e to je najlipše. bacila si me u ljubavni trans. odmah sam pokušala i sama riječima opisivati moju ljubav, ali ne ide to lako. triba to znati. i kada se osjeća nije lako slovo stavit na papir. obećala sam sebi da ću vježbat sve dok mi se i zadnji osjećaj ne pojavi na papiru. a crteži? izvrsni. moram biti iskrena i reći ti da radove tvoga muža nisam odveć pogledavala. ali sada si mi ga dočarala. na drugi način.
pozdrav ti i želim još ovakvih ljubavnih ispovijesti
19.11.2007. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
@dalmacija moja inspiracija, dobro si opisao sve osjećaje koji more dobre ljude. Možda nedostaje osjećaj stida što su se takve stvari događale u zemlji u kojoj živimo ( ti doduše ne, koliko sam shvatila) i razočaranje narodom kojem smo pripadali. Mene ne peče savjest jer smo za vrime rata udomili prognanike i 3 godine sam volonterski radila sa ženama izbjeglicama i prognanicama za Međunarodni crveni križ i polumjesec - u sklopu psihosocijalnog programa sam vodila radionicu šivanja i patchworka i na neki način olakšala ženama izbjegličke dane.
Ne želim se uopće sjećati njihovih priča i sudbina, jer čula sam puno strašnih stvari o kojima se nikad neće saznati. Neke su se vratile svojim spaljenim ognjštima ali ih je na sriću puno završilo diljem šarena svita gdje su uspili stat na noge - svako malo mi se netko od tih žena javi što me stvarno veseli.
@draga Anka, pismu mi je u orginalu već priložio Milord koji mi moram priznat nedostaje sa svojim komentarom, kao i armin, da ne govorim o hogaru.
@ludlud, fala na super komentaru, topli pozdrav.
@osejava, taman sam tila zavapit - di mi je osejava, fala lipa, uredno ko cviće zalivaš moju sujetu ko što kaže moja Luce - bloga joj njenog koje također nešto nema - biće uredno snima sve nedostatke u gradu pa nema vrimena. pozdrav !
19.11.2007. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milord55
Blistaš: dobro je biti čovjek. I hvala što si nam pokazala to blago od crtrža. pozdrav od milorda
19.11.2007. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milord55
Ja ne bih uspio, a ti bi mogla, jer si sustavna, razložna i neumorna, a znaš biti slikovita, potaknuti postom malu raspravu o zakašnjelim pokušajima krpanja pravde: "drž'te đenerala". Čemu sad, pa konačno i pošto, ti kasni povici i sva ta beskrajna jalova sudologija? Što smiruje, kome pomaže? Je li baš to pravda za kojom žude stradalnici? Kome će to pomoći da živi? Hoće li bolne rane manje i krače krvariti? Koliko će drugih pravdi u toj buci potonuti i zakasniti? Hulim li? Neću dalje. Veliki pozdrav od milorda
19.11.2007. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dijete u meni
..jako zanimljivo
19.11.2007. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
Dragi Milord, osjećam se jadno, ima bit da nisam uspila poslat pravu poruku. A ono što osjećam-mislim, mogu samo preko Bloga. Teško je sentipensante što bi trebalo činiti da se isperu krvave "kapi prokletstva" kojom je natopljena vukovarska zemlja. Na taj dan su u Makarskoj palili svijeće na Kačićevom trgu i cijelom dužinom Vukovarske ulice - danas se komentira tko je , tj. koje stranke su zapalile svijeće a jedan meni drag i pametan čovjek se vozao na motoru sa ustaškom zastavom. Moram priznati da ne znam odgovore na tvoja pitanja
ali znam da govor mržnje i ispoljavanje sućuti kao mjerila nacionalne ljubavi i strasti koja je prethodila tragediji, nije način kojim se trebamo kretati ka budućnosti. Još jednom hvala na mudrim riječima, topli pozdrav.
20.11.2007. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vinci
ja ipak, kao nepopravljivi optimist, vjerujem da će ipak pobjediti čovječnost. uostalom Zlo je oduvijek sastavni dio naših života, ali na kraju ipak gubi iz bitke u bitku. pa ne vidim ni kako bi moglo dobiti i rat. triba samo sačuvati vjeru u čovjeka i samo čovjeka ;)
20.11.2007. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
muir
draga zlate,
kao i svaki onaj koji ima pravo ili se barem želi nazvati čovjekom, kao i ti, i ja sam užasnuta kad vidim pustoš koja ostaje iza čirihaua ili iza, kako to veliki vidra kaže, ljudi nahvao (..."ma rijet vam ću jednu stvar: budi vam draže što ste uzaznali odkud su izišli i koji su početak imali ljudi od ništa i nahvao, koji smetaju svijet"…"to sjeme tugljivo od mojemunskijeh obraza i ljudi od ništa, o(d) trimjed, nahvao"… "obrazi od barbaćepa, kojijeh nenavidos vlada i nerazum vodi, mojemuče, žvirati, barbaćepi, tovari i osli, koze, ljudi nahvao, sjeme prokleto, po negromanciji učinjeni") i ne znam zašto si mislila brisati post koji ukorak prati ove odlične crteže za koje, zbog nestručnosti, ne mogu reći lijepoga koliko bih htjela iz straha da ne budem kao ona kiševićeva glupača ;)
topli, topli pozdrav uz pjesmu borisa viana.
20.11.2007. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osejava
pedesetice, često šetam po blogovima i čitam. na neke se ne vratim nikada (jer se uglavnom zaljubljujem na prvi pogled, što nije dobro kako neki kažu), na neke dođem ponekad, tvoj ne preskačem. e, sada, ne bih htjela, a možda se to i dogodi, sipati samo hvalu i ispasti glupačica kojoj sve paše što ti našvrljaš. ne bih ni htjela ne iskazati svoje osjećaje spram napisanoga. u razmišljanju što je dobro ja biram staviti znak trenutnog osjećaja. ako je to tog trenutka i čin zalijevanja tvoje sujete neka tako bude. moraš priznati da je najvažnije kako se pisac osijeća poslije napisanoga. a ja kad napišem komentar onda sam zadovoljna. jedno nekada ne mogu izraziti slovima sve što tijelo govori. ustvari, moram ti priznati da me ponekad buni puno misli na jednome mjestu. ne želim uvijek duboko i oštoumno, želim lagane riječi, koje klize, koje miluju, koje mame na samoanalizu. toga svega nalazim u nekim tvojim postovima i zato ću te i dalje zalijevati. ako koja moja suza padne na tvoj blog ne zamjeri. život i nije lagan, a suza je lijek
20.11.2007. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogamimoga
Rat. Bila sam jako mlada. I bila sam povremeno (rijetko) na ratištu. Takva mi je bila "misija". (Ipak, imala sam sreću, ni blizu onoga što su mnogi proživili na svojim ognjištima i u cijelom tom užasu). Sjećam se kad su u 4-5 sati ujutro zakucali na moja vrata, u mom makarskom domu. Otvorila mater. Došli su po mene. Obaviješteni smo da počinje akcija "Oluja". I mi smo u tome imali svoj zadatak. Nitko ne može vratiti taj osjećaj - oslobađanje. Dani ponosa i slave - sjećate se pjesme?
Danas. Uopće nemam problema sa svojom ulogom u onome što je bilo. Ali javlja se drugo pitanje. Da se ne daj Bože ponovi, kako bih ja reagirala? Činjenice: Jasno je ko je bio agresor, ko žrtva. Jasno je da je plaćena prevelika cijena (a u kom ratu nije). Jasno je da smo dobili državu na koju imamo apsolutno pravo. Ali nije jasno zašto Vukovar nije dovoljan razlog da neki konačno shvate. Da shvate da je njihova žrtva bila uzaludna samo iz jednog razloga. Jer se unutar te nove države stvorilo toliko antagonizama, toliko mržnje Sjevera i Juga, toliko podijeljenosti na "crvene" i "crne", toliko međusobnih netrpeljivosti unutar jednog te istog naroda koji je složan samo kad je najgore. Ne razumijem nas same. Pita li se itko kakav je njegov zadatak u vremenu - danas?
Zbog Vukovaraca se ne osjećam pozvana uopće dirati rane, komentirati, vraćati se.... Mogu šutiti. I u tišini promišljati o nesretnim sudbinama među kojima je, da su stvari samo malo drukčije krenile, mogla biti i moja. Bi li u tom slučaju ja sama bila ovakva kakva jesam.. ili ipak malo skromnija i poniznija, sklona oprostu svom krvniku, koji imaju samo ljudi kojima su sudbine u ratnom užasu postale precrne i kojima su goli životi bili jedino preostalo.
Danas. Šta znače "dani ponosa i slave"? I je li Vukovar sredstvo, kao što danas saznajemo da je bio u onim najtežim njegovim trenucima?
Šta nas povijest uči - mislim, ništa! Osim da je ljudska glupost konstanta. A što je povijest naučila hrvatski narod? Da se mogu boriti protiv svakog neprijatelja, ali da ne znaju živjeti u miru (nije li i to svojevrsna glupost?!). Možda ipak ne bih trebala suditi preoštro. Imamo se mi čime i hvaliti i ponositi (ali u ovom "ludilu" i to teško vidimo). Ali znajući da smo inteligentan narod (provedene neke studije), upravo brine što to ne znamo iskoristiti. I naravno, uvijek ću vjerovat da dobro pobjeđuje. Inače ne bi imalo smisla.
P.S.: Ide mi na živce što se brkaju neki pojmovi. Što ćemo o humanosti, dobroti i sličnim "glupostima" govoriti na nekoj apstraktnoj razini, globalnoj... A kad govorimo o onoj lokalnoj, sve pada u vodu. A tu bi zapravo sve trebalo početi. Kako su se stvari uspjele izvrnuti naopako??? Ili ja imam totalno krivu sliku svega?
21.11.2007. (01:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
@da vinci, vjera u čovjeka nas zapravo i drži, ja sam vječni optimista i idealista i otkad sam ušla u hrvatsku blogosferu, bez obzira na veliki broj šupljih, bezveznih i provokativnih blogova,
zahvaljujući nekima vraća mi se vjera u naš narod i raduje šarolikost, širina i dubina naših ljudi.
@osejava, baš je lipo ovo naše virtualno druženje, postala si nazaobolazni dio mog bloga i ako nisi znala imaš već i fanove, tvoji komentari se cekaju.
@luce moja, hvala na bogatom doprinosu na bolnu temu. Pošto dobro znaš da sam uvijek javno iznosila svoje stavove i mišljenje - digod izravno al češće kroz razne javne "duhovne" proizvode - tipa 4 A - alternativno, angažirano, avangardno, anarhistički..... znaš što me najviše nervira kod našeg naroda - šutnja. Za vrime rata sam se najaviše ljutila i govorila da smo pi.ka narod - svjedočili smo ratnim grozotama, prevarama, kriminalu.... i javno šutili a privatno razglabali o svemu, kritizirali sve i svkoga kao i danas o situaciji u Hrvatskoj. Da ne govorim da smo još manje činili i na vrijeme reagirali. Ne prizivam bunovništvo i revoluciju, ali zašto toliki kukavičluk ili strah koji omogućava da chiricao creatures vladaju. Nemaš ti krivu sliku svega
al komentari na ovaj post za koji sam mislila da ih uopće neće biti, dokazuju da svi imamo mišljenje i stavove samo ih javno ne iznosimo niti poduzimamo akcije da se poredak stvari u užem i širem okruženju mijenja.
21.11.2007. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
@ mydearmuirghael, zaboravih tebe, Borisova pisma je odgovor na temu, nisam se baš snašla sa linkom za kiševića kojaga baš volim, na koju si pismu mislila ? Hvala na uvijek originalnom komentiranju.
21.11.2007. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semiotika
Naravno da si trebala napisati ovaj post ako si za time osjetila plemenitu potrebu, štoviše, imperativ je napisati takav post kako ni Hrvatska ni svijet ni nitko živ ne bi mogao odahnuti! Nismo zaslužili odahnuti.
Pozdrav i zahvaljujem na respectu koji si ostavila kod mene, eto, sad ja ovdje moram iskazati iskreni respect, zaslužila si ga :)
21.11.2007. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
@semiotika, zahvaljujem, počašćena sam posjetom.
21.11.2007. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
muir
...ja se nisam snašla stavljjući link koji ne radi...testing, testing...link, drugu put :)
21.11.2007. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osejava
zaboravila sam ti reći, pedesetice, moja ljubav je jarac. što bih dala da sam mogla čitati ovaj tvoj blog davne devedeset i treće. možda bih danas drugačije pisala.
.....
.....
Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima izmoren putovima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetni dan, sine moj!
- Što si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
- Što si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćeš da usneš, sine moj?
- Ne, oče, idem živjeti.
.....
....
danas mi je ovakav dan. a imam ja i ljepših dana. za laku noć i ugodan san svim izmorenim dušama «Epilog» moga dragoga Ive Andrića.
21.11.2007. (23:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Za Osejavu:
Setite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i
vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako.
Poljubac i zagrljaj najbolje leče oko nekoga nehotice
povredite. Setite se da se držite za ruke i cenite
trenutke jer jednog dana voljena osoba neće biti tu.
Dajte vremena ljubavi, dajte
vremena razgovoru, i dajte vremena podeli vaših
dragocenih misli s drugima (Carlin) .
Za Blogamimoga:
Suze se dogadjaju. Izdržite, odbolujte, i produžite
dalje. Jedina osoba koja je uz nas čitav život
smo mi sami. Budite ŽIVI dok ste živi (Carlin)
Za Malog brata Karla:
Odbacite nebitne brojeve. To ukjučuje starosnu
dob, težinu i visinu.
Prepustite doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćate.
Nastavite da učite. Naučite vise o kompjuterima,
veštinama, vrtlarstvu ,
o bilo čemu. Nikada ne dajte mozgu da bude
besposlen(Carlin)
Za Hogara:
Život se ne meri brojem udisaja koje napravimo,
nego trenucima koji nam oduzimaju dah.
22.11.2007. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina koja je glupost
dobre slike,
dobra djela,
dobro zlo.
dobro*?
Vukovar?
rat?
Tuđman?
dobro?
dobre slike,
ostalo ne igra
22.11.2007. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
Ma guštam kako ste se svi raspisali, evo moja Anči šalje komentatorima priloge, ma di to ima.
@osejava, priča me podsjeća na zen priče i Zlatoustog - svrati na blog ludlud - tip je jako interesantan i super piše,
@istina, nisam baš shvatila prvi dio, ostalo na žalost igra, tili mi to, il ne tili. Igra mimo nas, a vi mladi ćete se morat uključit. Što prije to bolje. Al ne u pleme čirihau kričers već u borbu protiv njih. Naš život su sxebali, ne dajte da vladaju vašom budućnošću.
22.11.2007. (17:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogamimoga
@ 50+: Ma razumimo se mi odavno. Znaš da sam i ja i javno i privatno uvik govorila ono što mislim i čak zvučala preoštro (a znalo se razbit i o glavu, ali to je cijena, je li tako?! Srećom tvrda glava. Valjda zato kažu da sam tvrdoglava!)
@ Anka Makaranka: Hvala vam. Iako se na trenutak može činiti sebičnim kad se kaže "produžite dalje", ali to je ustvari život, ako ga hoćemo prihvatiti u svim njegovim oblicima; kad je dobro - sve cvjeta, kad nije - borba! Ustvari, bilo bi jako loše kad ne bismo išli dalje ;-).
@ 50+: Volila bi ja da malo baciš pogled na blogove Politika i Zvone Radikalni. Imaš linkove na mom blogu. Radi se o politčkim temama. Dva vrlo zanimljiva blogera (politički oponenti) pišu i potkrijepljuju svoje teorije. Ma, meni su odlični. A ovo se referiram na ono što kažeš da ne damo da vladaju našom budućnošću. Prvo pravilo - biti informiran!
22.11.2007. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...