Komentari

mirinemir.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • tratincicamala

    neznam jel to ratna priča...susjeda mi iz Vukovara....eto ,navratih kod nje,onako u prolazu da je malo obiđem,kako to mi znamo,ona kod nas...mi kod nje...bez neke najave...spontano...uđem tako kod nje...inače veselu,nasmijanu,večeras ju nađoh u suzama...a ja mislila kako to sve dobro podnosi...
    Molim se da njoj i svim kojima je kao njoj ,koji pate,kojima je Vukovar vječna bol...kojima su u Vukovaru ostali najmiliji...neka im dragi Bog da snage ... za svaki novi dan

    avatar

    18.11.2007. (21:07)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Moja ratna priča.......ne volim ih pričati. A imam ih. Kuća 50 metara od linije razgraničenja.....prognaništvo.....fijuci granata iznad glave....najlon na prozorima.....beba (susjedina) od 20 dana a vani tutnji.....vlažni podrum......povremeni obilasci kuće......mijenjanje krova u jesen '92 vlastitim rukama, a na zimu opet ista stvar.....dijete u vrtiću, mi na poslu - zvuk sirene.....ne, ne volim pričati te priče! Sorry :((((((

    avatar

    19.11.2007. (10:38)    -   -   -   -  

  • saraja azra

    evo moja jedna od mnogih......
    kad god prođem cestom bez ljudi ja se sjetim
    opustjelog grada te 1991 (mjesto radnje srednja bosna).....
    .osjetim miris rata i straha i osjećaj napuštenosti.
    ..i dan danas sad kada sam i sama majka nikako ne mogu a da se ne sjetim..
    ...i ja ne gledam ni ratne filmove ni priče o ratu...
    .ja ugasim televizor i sama u tišini se borim da ti demoni rata koji su negdje ostali u meni ne ovladaju sa mnom i da se ne osjećam napušteno odbačeno i samo
    pozdrav s otoka

    avatar

    19.11.2007. (11:44)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    pak ću ti jednu ispričati....već sam ju pričala na blogu, ne znam jesi li čitala. Mjesto radnje: Zagrb, Ilica. Godina:1993, proljeće. Prijateljica i ja šećemo Ilicom, gledamo izloge (sve cijelo, čisto, blistavo ko da i nije rat) kad odjednom: buuuummmm!!!!! Prasak! Ja se instinktivno bacim na pločnik i u trenutku dok sam padala, sjetila sam se gdje sam......ljudi su me samo gledali....bio je to Grički top....ja nikad nisam bila u podne tamo i mislila sam da on više simbolički puca. A ne! On puca ko pravi pravcati!
    I dan danas se smijem sama sebi......

    avatar

    19.11.2007. (12:09)    -   -   -   -  

  • sunflower_sun

    ...at nije zahvatio moj grad no iz mista otisli su mnogi...neki se nazalost nisu vratili i ostavili su samo tuznu pricu iz rata bas kao sto su i sve druge tuge nanosene ratom..najveci strah bio je kad je dosao poziv za mog oca a odmah potom i za mog brata...strah u ocima moje majke koji necu zaboraviti..ponos mog oca i hrabrost mog malog brata...no ta prica ima sretan kraj ...veliki broj poznanika stradalo je,ostalo invalidom,nosi sa sobom posljedice rata i upravo oni podsjecaju me na pricu koja nece pasti u zaborav..tebi veliki pozdrav iz uzasno sparne australske noci..

    avatar

    19.11.2007. (13:35)    -   -   -   -  

  • Rose And Butterfly

    http://enfiprarh.blog.hr/2007/05/1622572484/nikada-vise.html ovo je moje vidjenje rata... moje najsnaznije iskustvo vezano uz njega... samo da se ne ponovi...

    avatar

    19.11.2007. (17:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...