Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • davor

    Umjesto Descartesovog ''mislim, dakle jesam'', Heidegger (slijedeći u tome Schelera) kaže ''raspoložen sam, dakle uvijek već nekako jesam (pa čak i kad o tome ne mislim)''. Mada Descartesovo cogito ne označava puko mišljenje, racionalistička tradicija je uvelike sklona odreći raspoloženju/osjećanju/''zatečenosti''/ugođaju spoznajnu vrijednost. No, to je doista zatvaranje očiju pred očitim: raspoloženje uvijek već određuje naš život, prije nego li ''volja'' ili ''razum''. Raspoloženje, ugođaj je pravi a priori, više nego li shematizam razuma; ono je doista uvijek već tu.
    Je li takvo razmišljanje neka ''iracionalnost'', ''subjektivizam''? Ne. Ono što nam ''osjećaji'' imaju za reći nije manje smisleno od onog što kazuje ''razum'' ili ''volja''.

    avatar

    16.11.2007. (08:43)    -   -   -   -  

  • činovnik

    Raspoloženje je primarni oblik ljudskog bivstvovanja, poanta je ovih tekstova. Ako sam dobro shvatio, ono je i početak filozofiranja. Međutim, raspoloženja mogu biti ovakva i onakva, to svi znamo. Zato bi se moglo zaključiti da filozofiranje može ići različitim putevima, ovisno o 'početnom položaju' tj. raspoloženju. Dakle, nije mi jasno kako se može izbjeći subjektivizam, ili možda preciznije – kontingentnost filozofiranja, ako ono počinje od raspoloženja. Ovime ne negiram da raspoloženja šalju važne i smislene poruke, ali mi se nekako maglovito čini da su one previše heterogene da bi bile filozofski upotrebljive.

    avatar

    17.11.2007. (19:04)    -   -   -   -  

  • alethea

    o dosadi sam imala vlastitu teoriju s deset godina. jedna od mojih tadašnjih teza, bila je: dokolica je majka znanja. doduše, ne znam da li je čuvstvo dosade univerzalno, jer u situaciji, gdje da bi preživio, moraš izmust kravu, ocijepat drva, poorat polje, ako bi stalno živio u strahu, bili doživio taj specifičan osjećaj obuhvatne dosade o kojoj govori Heidegger.

    avatar

    17.11.2007. (20:01)    -   -   -   -  

  • davor

    Doista, ima nešto u racionalističkom stavu što, naspram hirovitosti raspoloženja, pruža nadu u izvjesnost jednoznačnosti - no, opet, možda bi valjalo razmotriti i iz kojeg raspoloženja izvire ta težnja za izvjesnošću?
    Kako god, neslaganja po pitanjima kojima se pristupa racionalno ipak nisu mala. Naravno, s racionalističkog stajališta se ta neslaganja najčešće vide kao manjak racionalnosti pojedinaca, a ne kao nedostatak samog racionalističkog pristupa. I upravo su raspoloženja/osjećaji pritom uobičajeno osumnjičeni kao troublemakers. No, empirija je neumoljiva: razum mnogo puta ne dovodi do slaganja, s druge strane nesumnjivo postoje kolektivna raspoloženja u kojima su ''svi kao jedan'', dakle u suglasju.
    Vodi li onda ta nemogućnost izvjesnosti filosofiju u kontingentnost, u neku hirovitu proizvoljnost?
    Neka se raspoloženja tradicionalno doživljavaju kao osobito filosofska. Jedno od njih je dvojba (o kojoj smo nedavno nešto razgovarali), drugo je dokolica. Čini mi se da ta raspoloženja imaju nešto zajedničko, naime da uključuju stanovito oslobađanje. Dvojba oslobađa razum od fiksiranosti u ''samorazumljivim'' mnijenjima/nazorima, dosada/dokolica oslobađa htijenje od fiksiranosti na ''samorazumljive'' poslove, dužnosti, ali i ''zabave''... Radikalno iskustvo tih raspoloženja možda vodi nečemu ovakvom, odnosno ovakvom... Je li moguće uopće reći ''filosofija'' bez da se time podrazumijevaju neka takva iskustva? Čini mi se da gotovo svatko tko sebe smatra filosofom (kakvim god) podrazumijeva pritom, barem implicitno, i iskustva takvih raspoloženja. Tako da bih rekao da je notorna hirovitost/kontingentnost raspoloženja ipak preuveličana; raspoloženja u sebi uključuju neku zakonomjernost. Npr. u obliku: tko prođe kroz to i to raspoloženje, taj često na stvari gleda drugačije nego onaj koji kroz njega nije prošao.
    Dapače, rekao bih da je zakonomjerno da u svojoj nestalnosti :D nakon takvih ''negativnih'' raspoloženja, slijede i ''pozitivnija'' (naime ona kojima lakše kažemo ''da!''). Nakon rastakanja fiksiranosti razuma i htijenja u gore navedenim raspoženjima, često uslijedi ono koje je (tradicionalno) ''izvor'', arche (dakle počelo, a ne samo početak) filosofije, a to je čuđenje, odnosno udivljenje. A taj pathos udivljenja, opet, kako postaje stalniji i sabraniji, možda zaslužuje ime onog ''raspoloženja'' koje je u samom nazivu filosofije (pa stoga, vjerujem, nije nešto za nju kontingentno) - dakle philia.

    avatar

    18.11.2007. (12:16)    -   -   -   -  

  • činovnik

    Pretpostavljam da ciljaš na to da težnja za izvjesnošću proizlazi iz tjeskobe zbog kontingencije i prolaznosti, koje razaraju ne samo izvjesnost, već i smisao. Ovakvo raspoloženje može biti vrlo paralizirajuće, a može uzrokovati i psihosomatske smetnje. I onda se mora potražiti čvrsti oslonac.
    Dobro, problem hirovitosti filozofije, koja se nužno temelji na raspoloženju, se riješava selekcijom, odnosno hijerarhizacijom raspoloženja (jer su neka “osobito filozofska”). No, zapela mi je za oko ona “zakonomjernost” po kojoj nakon “”negativnih” raspoloženja, slijede i “pozitivnija””. Mislim da do prijelaza s negativnog na pozitivno raspoloženje ne mora doći. Npr. zatečenost pred kontingencijom možda može prijeći u čuđenje, odnosno u neko “pozitivno” filozofiranje, ali ne vidim nikakve prepreke da ona prijeđe u npr. nihilizam i da na tome ostane (izgleda da i sam misliš kako ta zakonomjernost nije potpuna jer kažeš kako često (a ne uvijek) slijedi čuđenje).

    avatar

    19.11.2007. (08:02)    -   -   -   -  

  • davor

    Pa da, put spoznaje se oduvijek shvaćao kao svojevrsna avantura čiji je ishod ipak neizvjestan... O tome u jednom od prvih postova na ovom Uvodu, ...kao u neki ocean bez obala (to je post na kojeg trebao voditi prvi link u mom prethodnom komentaru). Ja sam potom odmah slijedećim postom pokušao sugerirati da možda i usred te pučine imamo jedan unutarnji kompas koji nas može voditi kući. Čini mi se da je to u skladu s Platonovom odredbom filosofije kao erotičkog umijeća.

    avatar

    20.11.2007. (09:38)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Unaprijed se ispričavam što nisam pročitala post, ali ovdje se radim o problemu svih nas blogera, i treba djelovati odmah!
    Ovo se tiče i tebe!
    Već par blogera je zaskočio hakeri blogovi su samo nestali, a help desk nije želio pomoći!
    Molim te!
    To se sutra može i tebi dogoditi
    dođi na ovaj link i samo daj svoj potpis
    treba minuta vremena a doći će do odjeka
    Hvala

    Prava na očuvanje bloga

    avatar

    27.11.2007. (19:18)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Nekako sam sklon držati se isključivo racionalizma kod analize stvari. Raspoloženje samo modificira stvari.
    U praksi, naravno, može biti strahovito korisno, ali to mu ne daje pravo da bude primarni način dolaženja do zaključaka. Raspoloženje nije više od inicijatora, pratioca ili pomagača. Posao odrađuje um. :)

    Tekst prije je genijalan. Podsjeća me jako na crtani film "Waking life", a malo i na neke filozofski nastrojene pisce koje sam čitao. Sve to zbog odijevanja filozofije u ruho svakodnevice.

    avatar

    27.11.2007. (23:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...