I found this beautiful poem wrote by a classic writer and I will post here because I think Brane was so full of life and happiness and wanted the best for his beloved. I think he would say that:
Remember by Christina Rossetti
Remember me when I am gone away, Gone far away into the silent land; When you can no more hold me by the hand, Nor I half turn to go yet turning stay. Remember me when no more day by day You tell me of our future that you planned: Only remember me; you understand It will be late to counsel then or pray. Yet if you should forget me for a while And afterwards remember, do not grieve: For if the darkness and corruption leave A vestige of the thoughts that once I had, Better by far you should forget and smile Than that you should remember and be sad.
14.11.2007. (08:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
e hvala tebi šta si pokrenila ovo... i meni znači kad vidim da nisam sama.... imam osjaćaj d a više svima idem na živce s tim pa ni ne spominjem al me to baš razdire iznutra... osim sa starom frendicom više a nikim nemam normalan odnos.. nije da želim da je tako al je jače od mene... ne znam kako naprid, sama ne mogu... a nikom ne dopuštam da mi se približi... mislim da neću moć ovako dugo, neznam šta je to u meni da me toliko koči.... ka da nisam normalna od onda, ka da ja više nisam ja....
14.11.2007. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
sjećam se... dva dan prije neg je poginuo smo bili na kavi u sunca...moja mala sestra ,on i ja... i u sunca je svirala whish you were here, inače moja omiljena pisma, i on je znao i namjerno je još pol sata iza pjevušio... sad kad ju čujem čujem njega kako pjevuši... kako se smješka.... muka mi dođe, kao da je zna mi ju triba otpivat i ostavit mi svoj glas u sjećanju da me podjeća na njega...na to sunčano jutro...na bezbrižnost....na sreću...na to koliko ga volim... kako da nađem mir, kako....ma koliko god sam jaka, ili tako želim izgledat , ja sam obična jadna duša koja ne zna di da ide.....
14.11.2007. (20:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam,i ja se osjecam tak napusteno... Setam po Zg-u,po ulicama po kojima smo toliko puta skupa setali,di smo pili smijali se,sjecam se svakog trena,svega kaj se dogadjalo...Sjecam se i njegovih ludiranja,kad bi otisli kod prijateljice kaj si sije robu,i ima hrpe korzeta, haljina,svakakve robe,i ja sam probavala,probavao je i on :D Nikad ga necu zaboravit u korzetu...Mrsav,nemas ga kaj vidit,i strukic,a kak nema sise,gore presirok,pa ga utezemo... Pa ta njegova opsjednutost Kaltenbergom! Kak me tlacio za tu pivu! Little Angel... Neznam ni ja koliko jos budemo mogli tak dalje,ali opet... Gledam kako mu je majcici i bracotu... Da im barem se nekak moze olaksat,jer iz iskustva znam, ljudi napustaju,ljudi ne razumiju...
Upravo kak ti kazes-imas osjecaj da si svima vise dosadila...Tak i ja... Ljudi jednostavno bjeze od problema,kao da su zarazne bolesti... Tesko je izgubiti Andjela,toliku dobrotu... Boli... Jako...
Sjecaj se ovdje koliko god zelis,s vremenom, budem uspomene tudje i moje spojila u jedan veliki post,kaj bude kao spomenar... Za palog Andjela
15.11.2007. (13:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Darkheart
I found this beautiful poem wrote by a classic writer and I will post here because I think Brane was so full of life and happiness and wanted the best for his beloved. I think he would say that:
Remember by Christina Rossetti
Remember me when I am gone away,
Gone far away into the silent land;
When you can no more hold me by the hand,
Nor I half turn to go yet turning stay.
Remember me when no more day by day
You tell me of our future that you planned:
Only remember me; you understand
It will be late to counsel then or pray.
Yet if you should forget me for a while
And afterwards remember, do not grieve:
For if the darkness and corruption leave
A vestige of the thoughts that once I had,
Better by far you should forget and smile
Than that you should remember and be sad.
14.11.2007. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
e hvala tebi šta si pokrenila ovo... i meni znači kad vidim da nisam sama.... imam osjaćaj d a više svima idem na živce s tim pa ni ne spominjem al me to baš razdire iznutra... osim sa starom frendicom više a nikim nemam normalan odnos.. nije da želim da je tako al je jače od mene... ne znam kako naprid, sama ne mogu... a nikom ne dopuštam da mi se približi... mislim da neću moć ovako dugo, neznam šta je to u meni da me toliko koči.... ka da nisam normalna od onda, ka da ja više nisam ja....
14.11.2007. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
sjećam se... dva dan prije neg je poginuo smo bili na kavi u sunca...moja mala sestra ,on i ja... i u sunca je svirala whish you were here, inače moja omiljena pisma, i on je znao i namjerno je još pol sata iza pjevušio... sad kad ju čujem čujem njega kako pjevuši... kako se smješka.... muka mi dođe, kao da je zna mi ju triba otpivat i ostavit mi svoj glas u sjećanju da me podjeća na njega...na to sunčano jutro...na bezbrižnost....na sreću...na to koliko ga volim... kako da nađem mir, kako....ma koliko god sam jaka, ili tako želim izgledat , ja sam obična jadna duša koja ne zna di da ide.....
14.11.2007. (20:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xsorrowx
Znam,i ja se osjecam tak napusteno...
Setam po Zg-u,po ulicama po kojima smo toliko puta skupa setali,di smo pili
smijali se,sjecam se svakog trena,svega kaj se dogadjalo...Sjecam se i
njegovih ludiranja,kad bi otisli kod prijateljice kaj si sije robu,i ima hrpe korzeta,
haljina,svakakve robe,i ja sam probavala,probavao je i on :D
Nikad ga necu zaboravit u korzetu...Mrsav,nemas ga kaj vidit,i strukic,a kak nema
sise,gore presirok,pa ga utezemo...
Pa ta njegova opsjednutost Kaltenbergom!
Kak me tlacio za tu pivu!
Little Angel...
Neznam ni ja koliko jos budemo mogli tak dalje,ali opet...
Gledam kako mu je majcici i bracotu...
Da im barem se nekak moze olaksat,jer iz iskustva znam,
ljudi napustaju,ljudi ne razumiju...
Upravo kak ti kazes-imas osjecaj da si svima vise dosadila...Tak i ja...
Ljudi jednostavno bjeze od problema,kao da su zarazne bolesti...
Tesko je izgubiti Andjela,toliku dobrotu...
Boli...
Jako...
Sjecaj se ovdje koliko god zelis,s vremenom,
budem uspomene tudje i moje spojila u jedan veliki post,kaj bude
kao spomenar...
Za palog Andjela
15.11.2007. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...