stvarno lijep post... pocetak jako tuzan... ma nemoj biti pesimist... ja uvijek pokusavam gledati na bolje. mislim da je tako lakse proci kroz sve nevolje. i ja volim sigurnost i smirenost... p.s. stavljam te u linkove... pozdrav (:
10.12.2007. (14:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ne poznajem ljudsko biće koje ne teži nekoj sigurnosti i smirenju. Snovi su to nemogući jer sve je prolazno i hlapi, poput kaplji vode na uzavrelom suncu. No, kad se zagledam duboko, u nutrinu, vidim trag svjetla. Vidim utočište...."
Pretuzno...svi mi tezimo sigurnosi i smirenju, svi mi zelimo sigurnost u necijem zagrljaju, poljubac za ohrabrenje, i snove za smirenje...ali ponekad, bas to malo sto zelimo ne mozemo dobiti... Snovi su nemoguci, istina...i ono malo sto covjek stvori, to prolazi i na kraju ishlapi tako da se pretvori u prah... Ima jedna zgodna pjesma, i jako lijepa..."Covjece pazi da ne ides malen ispod zvijezda!" ima istine u tome, koliko god da nam je tesko, ne smijemo dopustiti da na svom koncu odemo u prah, u nepovrat, u nekog koga se nitko nece sjecati...trebamo prijeci u zvijezde, jer one su savrsene...ali da bi dosli do zvijezda, moramo biti velik...jako velik covjek....bolje da napisem: COVJEK S DUSOM...
PUSA!!!
10.12.2007. (17:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...pogodi te jedna sitnica, pogodi te druga sitnica, a onda ti se kao secer na kraju na ledja natovari ogroman teret, a ti to sve bez suprostavljanja primas i nosis... ne, nije sve tako crno kao sto ja pisem, ali kada toliko stvari drzis u sebi, nakon nekog vremena te sve toliko pogodi i osjecas se kao da ti se cijeli svijet srusio... tako poznato... ali utješno je znati da i drugi to osjećaju da nekako u svemu tome nisi sam...
10.12.2007. (17:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja tebe razumijem tesko je kada postanes osoba s dva lica ono nasmjeseno usmjereno je prema van i njime skrivas ono drugo lice koje je u tebi i koje je tuzno i samo...... to drugo lice trpi bol i nosi sav teret na svojim ledima al opet ima dana kada zaboravimo na probleme i postanemo ono sretno lice............. pozzzzzz
10.12.2007. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Onda sam ga poznao tek... nije čudo, prošo je vek... de sine... odma litru svirni... pa da smo mirni... šta ti je trebalo to... mali mišu moj... da pođeš za takvu barabu... što nisi pazila.... što si miša preobrazila.... u ovu žabu...
11.12.2007. (11:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej.. hvala ti na posjetu i komentaru. prvi put sam na tvom blogu i plačem uz ovaj post. osjećam se ko da si me otkrila, moje misli. znaš, jako me podsjećaš na osobu kojoj sam namjenila svoj posljednji post..možda jer ju tražim u svemu što je meni na neki način blisko..ah.. pesimizam je ok.. teško je razočarati se.. al je puno teže prihvatit ako ti se desi nešto lošije od onog što očekuješ.. barem ja tako shvaćam svoje "stanje"..
12.12.2007. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ne poznajem ljudsko biće koje ne teži nekoj sigurnosti i smirenju. Snovi su to nemogući jer sve je prolazno i hlapi, poput kaplji vode na uzavrelom suncu. No, kad se zagledam duboko, u nutrinu, vidim trag svjetla. Vidim utočište...."
lijepo..*
15.12.2007. (09:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...zAljUbLJeNa MaLa...
prwa...
10.12.2007. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...zAljUbLJeNa MaLa...
stvarno lijep post...
pocetak jako tuzan...
ma nemoj biti pesimist... ja uvijek pokusavam gledati
na bolje. mislim da je tako lakse proci kroz sve nevolje.
i ja volim sigurnost i smirenost...
p.s. stavljam te u linkove...
pozdrav (:
10.12.2007. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crna9
"Ne poznajem ljudsko biće koje ne teži nekoj sigurnosti i smirenju. Snovi su to nemogući jer sve je prolazno i hlapi, poput kaplji vode na uzavrelom suncu.
No, kad se zagledam duboko, u nutrinu, vidim trag svjetla.
Vidim utočište...."
Pretuzno...svi mi tezimo sigurnosi i smirenju, svi mi zelimo sigurnost u necijem zagrljaju, poljubac za ohrabrenje, i snove za smirenje...ali ponekad, bas to malo sto zelimo ne mozemo dobiti...
Snovi su nemoguci, istina...i ono malo sto covjek stvori, to prolazi i na kraju ishlapi tako da se pretvori u prah...
Ima jedna zgodna pjesma, i jako lijepa..."Covjece pazi da ne ides malen ispod zvijezda!" ima istine u tome, koliko god da nam je tesko, ne smijemo dopustiti da na svom koncu odemo u prah, u nepovrat, u nekog koga se nitko nece sjecati...trebamo prijeci u zvijezde, jer one su savrsene...ali da bi dosli do zvijezda, moramo biti velik...jako velik covjek....bolje da napisem: COVJEK S DUSOM...
PUSA!!!
10.12.2007. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
one love one life
...pogodi te jedna sitnica, pogodi te druga sitnica, a onda ti se kao secer na kraju na ledja natovari ogroman teret, a ti to sve bez suprostavljanja primas i nosis... ne, nije sve tako crno kao sto ja pisem, ali kada toliko stvari drzis u sebi, nakon nekog vremena te sve toliko pogodi i osjecas se kao da ti se cijeli svijet srusio...
tako poznato... ali utješno je znati da i drugi to osjećaju da nekako u svemu tome nisi sam...
10.12.2007. (17:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fear of the unknown dark world
i ja tebe razumijem
tesko je kada postanes osoba s dva lica
ono nasmjeseno usmjereno je prema van i njime skrivas ono drugo lice koje je u tebi i koje je tuzno i samo......
to drugo lice trpi bol i nosi sav teret na svojim ledima al opet ima dana kada zaboravimo na probleme i postanemo ono sretno lice.............
pozzzzzz
10.12.2007. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sibirski Brijač
Onda sam ga poznao tek... nije čudo, prošo je vek... de sine... odma litru svirni... pa da smo mirni... šta ti je trebalo to... mali mišu moj... da pođeš za takvu barabu... što nisi pazila.... što si miša preobrazila.... u ovu žabu...
11.12.2007. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~zagrli me sad, jako, najbolje što znaš~
ej.. hvala ti na posjetu i komentaru. prvi put sam na tvom blogu i plačem uz ovaj post. osjećam se ko da si me otkrila, moje misli. znaš, jako me podsjećaš na osobu kojoj sam namjenila svoj posljednji post..možda jer ju tražim u svemu što je meni na neki način blisko..ah..
pesimizam je ok.. teško je razočarati se.. al je puno teže prihvatit ako ti se desi nešto lošije od onog što očekuješ.. barem ja tako shvaćam svoje "stanje"..
12.12.2007. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crna9
Hallo ljepotice... cekam na tebe... u nestrpljenju da svratis do mene, i naravno komentiras me...i napises novi post, da uzivam u rijecima...
Pusa!!!
15.12.2007. (01:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*...butterfly...*
"Ne poznajem ljudsko biće koje ne teži nekoj sigurnosti i smirenju. Snovi su to nemogući jer sve je prolazno i hlapi, poput kaplji vode na uzavrelom suncu.
No, kad se zagledam duboko, u nutrinu, vidim trag svjetla.
Vidim utočište...."
lijepo..*
15.12.2007. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sibirski Brijač
Netko mi je rekao da griješim što čekam da stvari same naiđu, ali to i nije tako loš sistem... jedino ih treba čekati na pravom mjestu...
16.12.2007. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...