Khm! Bok :) A sad odgovor na pitanje iz posta - nisi jedina koja se to pita, svi se pitamo. Ja virujem da i najsamouvjereniji ljudi nekad imaju faze kad misle za sebe da suprotni spol, odnosno spol koji ih privlači i ljubav nisu njihova domena. Ali znaš i sama da nije tako. Jednostavno nisi naišla ni na koga ko je voljan odvojiti dovoljno za tebe. Još uvik. Čak ono, vrlo sam sigurna u to da svakodnevno svi nailazimo na likove koji su spremni odvojit nešto svog vrimena / srca / života za nas, ali jebiga, znaju da nisu spremni odvojiti koliko je potrebno da bi se druga osoba osjećala voljenom. I tako... Ali, triba bit fer pa pogledat koliko je situacija bilo u kojima se ti možda nisi bila spremna žrtvovat dovoljno i to je skroz ok - zašto bi se žrtvovala previše? Oću reć, život je takav da smo nekad i mi, koji sebe doživljavamo kao glavnu ulogu u filmu (dakle, svi) upravo ta strana koja "najebe" i onda takve situacije zapamtimo, a one kad je "najebo" neko drugi zaboravljamo. I to je skroz normalno, kao i da se pitaš to što se pitaš. A kad dođe neko ko će bit spreman odvojit sve što ima samo za tebe, joj, kako ćeš zaboravit u sekundi ovakve postove... I pisat neke ružičaste. :)
Pozdrav i pusa!
--lydia
15.12.2007. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
azhdaja
Khm! Bok :)
A sad odgovor na pitanje iz posta - nisi jedina koja se to pita, svi se pitamo. Ja virujem da i najsamouvjereniji ljudi nekad imaju faze kad misle za sebe da suprotni spol, odnosno spol koji ih privlači i ljubav nisu njihova domena. Ali znaš i sama da nije tako. Jednostavno nisi naišla ni na koga ko je voljan odvojiti dovoljno za tebe. Još uvik. Čak ono, vrlo sam sigurna u to da svakodnevno svi nailazimo na likove koji su spremni odvojit nešto svog vrimena / srca / života za nas, ali jebiga, znaju da nisu spremni odvojiti koliko je potrebno da bi se druga osoba osjećala voljenom. I tako... Ali, triba bit fer pa pogledat koliko je situacija bilo u kojima se ti možda nisi bila spremna žrtvovat dovoljno i to je skroz ok - zašto bi se žrtvovala previše?
Oću reć, život je takav da smo nekad i mi, koji sebe doživljavamo kao glavnu ulogu u filmu (dakle, svi) upravo ta strana koja "najebe" i onda takve situacije zapamtimo, a one kad je "najebo" neko drugi zaboravljamo. I to je skroz normalno, kao i da se pitaš to što se pitaš. A kad dođe neko ko će bit spreman odvojit sve što ima samo za tebe, joj, kako ćeš zaboravit u sekundi ovakve postove... I pisat neke ružičaste. :)
Pozdrav i pusa!
--lydia
15.12.2007. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...