Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing


  • Catma

    Pa Nemanja čitam ja tebe i razmišljam.Eto Tadzio npr.
    Znaš što se dogodilo malom glumcu nakon te epohalne uloge.Znaš,naravno.Stari gay navlačio ga je po pederskim salonima čija je ikona nakon filma postao.Nikada nije ostvario nikakvu filmsku karijeru.On je postao i ostao Tadzio.U srednjim godinama izjavio je da mu je film upropastio život i da gorko žali.Weissmiller koji urliče po hodnicima ludnice....tvoj način razmišljanja je pravolinijski,kao i svaka analiza.Mi nemamo izbora osim postmodernizma jer je to Castanedina kolektivna rekapitulacija,Steinerova kolektivna pralaya.Poanta je da kraja ni početka nema.Pravolinijsko razmišljanje je judeokršćanska misao koja poput negatine petlje uzrokuje strah od smrti zbog koje sve ovo izvodimo.Ovo=da na navlastiti Ego zaljepimo za neke zasluge,intelektualne,humanitarne tralala.Kružno,desnohemisferno razmišljanje je sintezno.Kaže da je bolje biti nitko i ništa te da je broj veza koje se mogu stvorili između dva pojma beskrajan.Nije postmodernizam oznaka ovog vijeka.Radio ga je još Borges u svojim izokretanjima priča u "Sveopštoj historiji besčašća",baš kao što je i sam ustvrdio da je barok oznaka samo ironije.Ali on je znao staroengleski.Napajao se milongama.I i ga nećemo shvatiti ukoliko i sami ne posegnemo za istim.To je taj obrat tj. vraćanje na početak koje čuva od dekadencije.Tišina u kojoj shvaćaš da je sve već rečeno,ali rečeno kome? Meni osobno? Mislim kad sam već na svijetu.Valjda da.Paradoks je u tome što su svi ti veliki u svoje vrijeme umirali od usamljenosti na prvom mjestu.Nije li najbolji način da im vratimo dug posthumni dijalog?
    Ne čuva li nas upravo to od iluzije da smo veliki,neshvaćeni,usamljeni geniji?Pa doći će nekad neko dijete pametnije od nas svih i ustvrditi da smo bili tek hrpa sjebanih pametnjakovića bez pravih odgovora i još ispravnijih pitanja...

    avatar

    08.11.2007. (09:16)    -   -   -   -  

  • odmak

    Evo ti malo Der Tod in India:

    Sveti grad.

    Deveti krug pakla, pomislila sam u Varanasiju kojeg zovu i drugačije kako im taj tren padne na pamet. Rano jutro, bio je još je mrak, kad smo krenuli dočekati zoru na Gangesu ili Gangi kako je zove naš vodič kojeg Indija, na neki način, već duže drži zarobljenim.
    Tijelo i duša su već ispunjeni teškim, smradnim mirisom Indije. Od dolaska na zrakoplovnu luku u New Delhi gdje nas je zapljusnuo miris raskužnog sredstva sa još bezbroj nedefiniranih mirisa koji peku oči i koje lutajući već nekoliko dana po Delhi-u, Jaipuru, Agri, Kađurahu taložimo na sebe.
    Vodič nas putom upoznaje s poviješću i religijama Indije čija mistična religioznost privlači znalce, a i one koji lutaju u potrazi za bitnim izbačeni svojom ili bez svoje volje iz vlastitog puta, vlastitih uvjerenja ili neuvjerenja – iz praznine.
    Gdje sama ja tu? S kakvom namjerom, željama, nadanjima sam krenula na ovaj put? Trošim posljednje snage i novce, to mi je jasno. Radim li to iz potrebe samouništenja? Sama sam. Tišina se, nakon mjeseci bijesa koji je vladao mojim tijelom i dušom, uvukla u moje srce. Tišina praznine koja nije ništavilo. Ne kaže li se to ovdje nirvana? Veći dio vremena šutim.
    Smeđa Ganga ( žensko je). Tisuće ljudi; žena, muškaraca, djece u ritualnom pranju.
    Slušam objašnjenja; godinama putuju jer žele tu umrijeti. Ovisno o mogućnostima spaljuju ih kad umru. Neki se samo, pred smrt, spuste u rijeku pa se može vidjeti plutajuće leševe.
    Vode nas tamo gdje ih spaljuju. Mole da ne snimamo. Neizdrživ smrad. Čujemo zvuk kao kad se, s namjerom da se čuje, otvara šampanjac.
    -To puca lubanja, kaže naš vodić. -Dobar je znak. Duša je otišla nebo.
    Je li to Conrad vidio kad je pisao: Srce tame?
    Odlazak duše u nebo iznad Indije. Morat ću negdje naći: Nebo iznad Berlina. Pod hitno.

    Ne želim se ponovo vratiti. Ja vjerujem u dobro, dobro, veliko Dobro.

    avatar

    08.11.2007. (12:13)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..kad sam ja bila jako mlada druzila sam se ne nekim ljudima s akademije, medju njima je bila smedjokosa kopija gorenarecenog lika, halucinantno, u nju se, narafski, odmah bio zaljubio dimitrije popovic i tako je jedna djevojcica sa salate postala inspiracijom cijelom jednom ciklusu da ne kazem prici. I danas neobicno slici na njega.

    avatar

    08.11.2007. (12:30)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    St. John

    I live yet do not live
    I wait as life goes by
    This life I live alone I view
    As robbery of life
    And so it is a constant death
    With no way out at all
    God hear me what I say is true
    I do not want this life
    I am so removed from you I say
    What kind of life can I have
    I pity me yet my fate is clear
    I will keep up this lie
    The fish taken from out the sea
    Is not without reprieve
    Its dying is a brief affair
    And then it it brings relief
    Yet what convulsive death
    Can be as bad as my own life
    I live yet do not live at all
    I die yet do not die at all
    The more I live the more I die
    The more I live the more I die

    I live yet do not die at all
    I die yet do not live at all

    avatar

    08.11.2007. (13:45)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Naivnost stava da postoje naivni i manje naivni stavovi vraća nas na početak. Bogu (koji to nije, jer je ne vjerujem u Njega) ista je postmoderna, moderna i pramoderna misao. Ili kako kaže Propovjednik: "Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima? Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja." I kurčenje do bola.

    avatar

    08.11.2007. (14:08)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    words and music by Eric Idle

    Some things in life are bad
    They can really make you mad
    Other things just make you swear and curse.
    When you're chewing on life's gristle
    Don't grumble, give a whistle
    And this'll help things turn out for the best...

    And...always look on the bright side of life...
    Always look on the light side of life...

    If life seems jolly rotten
    There's something you've forgotten
    And that's to laugh and smile and dance and sing.
    When you're feeling in the dumps
    Don't be silly chumps
    Just purse your lips and whistle - that's the thing.

    And...always look on the bright side of life...
    Always look on the light side of life...

    For life is quite absurd
    And death's the final word
    You must always face the curtain with a bow.
    Forget about your sin - give the audience a grin
    Enjoy it - it's your last chance anyhow.

    So always look on the bright side of death
    Just before you draw your terminal breath

    Life's a piece of shit
    When you look at it
    Life's a laugh and death's a joke, it's true.
    You'll see it's all a show
    Keep 'em laughing as you go
    Just remember that the last laugh is on you.

    And always look on the bright side of life...
    Always look on the right side of life...
    (Come on guys, cheer up!)
    Always look on the bright side of life...
    Always look on the bright side of life...
    (Worse things happen at sea, you know.)
    Always look on the bright side of life...
    (I mean - what have you got to lose?)
    (You know, you come from nothing - you're going back to nothing.
    What have you lost? Nothing!)
    Always look on the right side of life

    avatar

    08.11.2007. (14:20)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Calm is the morn

    Calm is the morn without a sound,
    Calm as to suit a calmer grief,
    And only thro' the faded leaf
    The chestnut pattering to the ground:
    Calm and deep peace on this high wold
    And on these dews that drench the furze,
    And all the silvery gossamers
    That twinkle into green and gold:
    Calm and still light on yon great plain
    That sweeps with all its autumn bowers,
    And crowded farms and lessening towers,
    To mingle with the bounding main:
    Calm and deep peace in this wide air,
    These leaves that redden to the fall;
    And in my heart, if calm at all,
    If any calm, a calm despair:
    Calm on the seas, and silver sleep,
    And waves that sway themselves in rest,
    And dead calm in that noble breast
    Which heaves but in the heaving deep.

    Lord Alfred Tennyson

    avatar

    08.11.2007. (15:19)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Catma, sredi misli. Om shantih.

    avatar

    08.11.2007. (17:02)    -   -   -   -  

  • Catma

    Om namah Shivaya Nemanja i tebi.Nu ću yogat malo,imaš pravo.To je ugodnije neg mislit Bob mi pomogao i Sveta Crkva babilonska.Tebi - šta ti već pomaže u obnašanju funkcije susjednog svemirodršca.Nije lako držat Nebo tjemenom da se ne obruši,znam ja, suosjećam...

    avatar

    08.11.2007. (17:33)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Vidi je sad! Catma, Catma, nemreš tak, uzmeš svoju lutkicu i doma! Sjedni tu u kut i lijepo zanovijetaj do imendana.
    P.S.
    Čudno je to...već sam kliknuo pošalji, kadli sam vidio da si od svih mantri spomenula onu Šivi. Čudno je to, jer sam od osnovnoškolskih dana vezan uz tu (maha)mantru.
    Čudno, velim.

    avatar

    08.11.2007. (17:37)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Tko se može ljutiti na Nemanju? To je kao da se ljutiš na Isusa - poznatog Božjeg agenta provokatora koji u jednom trenu liječi šizofreničare, u drugom oživljava mrtve, a u trećem, ruši štandove uličnim prodavačima.

    avatar

    08.11.2007. (18:03)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Odlična usporedba! Ni sam se ne bih bolje sjetio.
    Ali, da riješimo ovu situaciju: zašto bi se Catma ljutila? Ne vidim razloga. Pa nije moguće da je dvije riječi (sredi misli) i jedna dobra želja (om shantih) mogu naljutiti!? Catma, ljutiš li se ti?

    avatar

    08.11.2007. (18:12)    -   -   -   -  

  • Catma

    Ne Manga.MahatmaCatma oprašta svima sve na svijetu!Čak i sebi što je jutros bila nesmotrena bila pa na tvom blogu poluhotimično pokušala rešit davnu frustraciju kad se u trećem osnovne pojavila radosna na astronomskoj grupi a tamo bili sve neki...dečki.Veći od nje....pa zbrisala sa svojom lutkicom...

    avatar

    08.11.2007. (19:26)    -   -   -   -  

  • Catma

    OhmeinGotverlieblingverlaufWiesenwahr!
    Jesi li ti to napisao "skravljenjem mjeseca"?
    Slutiš li ti šta to sad proizvodi u mojoj glavi?
    Inače,zagledali Nemanjiću...staklenih očiju.A znaš ne bi ja toliko trznula da me pitanje Istine toliko ne kopka.Zezao se ti il ne činjenica je da iza svake prave šale bude neka tuga...pa me tako rastuži Tadzi danas vrag će ga znati zašto.Lijepa ispovijed, inače.
    Što se lutkice tiče,mislila sam da misliš na moju slatku glasnogovornicu s bloga u masonskoj pregačici zvanoj Djevojčica s iglicama.Ili na još slađi Avatar Boba Graditelja što ga Microsoft svojevremeno htio prikazati kao Korisničko Sučelje u vidu malog geeka s naočalima pa su ljudi stakleno gledali.Pa ga Microsoft povukao s tržišta....šmrc.
    Shalom Nemanja za danas (or whatever)!

    avatar

    08.11.2007. (21:26)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Catma, kad sam spomenuo lutku, mislio sam na tvoj avatar. Ne dramatiziraj.
    Da sam išta loše kanio, počeo bih opasku opomenom da se na mome blogu meni ne može kazati da mislim pravolinijski, prarabolično, eliptično ili bilo kako, naprosto ne ako se previđa da je tekst na koji se referira pusta zajebancija! Jer, zar ti zaista misliš da ja mislim kako svaka osoba u svako vrijeme ima pravo na raspadanje? Da? Ne? Možda? Ne znaš?
    Vidiš, ja ne znam, jer već ta, uvodna rečenica ne znači ama baš ništa.
    Kasnije sljedi Hocke, onda opće mjesto o tehnici kao magiji, te na kraju burleska s Donneom i Augustinom. Dakle, sura zajebancija. Manje ili više očita i duhovita, ali šala, Catma moja.
    Ne trebaš je stoga uzimati za ozbač, baš kao ni ove opaske o sređivanju misli.
    Žao mi je što su u tvojoj grupi bili sami astronomi, ali i ja imam priču o tome.
    Kad sam ja bio prvi razred osnovne, ljudi su se spustili na Mjesec. No, meni je fascinantniji bio stanoviti gospodin Kotnik, astronom koji je iz studija TVZ komentirao prijenos događaja, nego posada Apola 11. Pod dojmom toga događaja i tog komentara - vidiš kako sam ja dobar i pravi Hrvat, mene je tumačenje ganulo, a vizualne činjenice, iako najspektakularnije u dotadašnoj povijesti svijeta, ostavile su me ravnodudušnim, kao da sam bio razočaran tim skrnavljenjem Mjeseca - negdje do 4 razreda OŠ govorio sam da ću kad odrastem biti astronom. Ne atronoaut, nego astronom. Moja je jadna majka tiho noću plakala: kud baš da joj jedino dijete bude astronom!? Pa što će u životu raditi!? Od čega će živjeti, sada, kad su ljudi već dospjeli na Mjesec? Otac, ponosan što ću istovremeno igrati u Dinamu i biti astronom, kupovao mi je razne knjige o astronomiji: ne bi vjerovala, ali prave udžbenike astronomije, tako da je moja neprimjerena ambicija polako poprimala zapanjujuće i zabrinjavajuće razmjere: ja sam vrlo pribrano prijateljima svojih roditelja s 8 godina objašnjavao ne samo da ću biti astronom, nego i da su tahioni brži od svjetlosti, na primjer. Prvi dio rečenice ljudi bi pratili s odobravanjem i smješkom, dok bi se do kraja rečenice zagledali u mene staklenih očiju. I tako, velim, trajalo je to sasvim oznanstveljno argumentirano nekih četiri, pet godina, na radost i ponos mene i moga oca, a onda sam dobio nagradu za nakakvu priču o Djedu Mrazu, s orkestrom blok-flauta pobjedio na Baroknim večerima u Varaždinu, i uglavnom se okrenuo glazbi sfera u raznim područjima poetskih djelatnosti. Kasnije sam kao hommage prvoj ljubavi (astronomiji, ne Tanji) bio sjajan fizičar, ali sam tu ljubav sasvim iznevjerio i gotovo prevario, natjeravši je da se ona bavi mnome, a ne ja njom. Što se zvijezda tiče, i njih sam prezreo, rekavši u jednom intervjuu da sam ja Sunce, i kad izađem, zvijezde iščezavaju. Tako je nekako uminuo i moj interes za astronomiju. Nekako istovremeno kad i za ljudska lica.

    avatar

    08.11.2007. (22:21)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    ...slatku glasnogovornicu s bloga u masonskoj pregačici zvanoj Djevojčica s iglicama! Masonska pregačica zvana Djevojčica s iglicama. Ha, ha, ha, odlično.
    Glasnogovornica ima masonsku pregaču, Bob je Graditelj...dobro, Catma, kud to vodi? Zar ne primjećuješ da ti je blog prepun slobodnozidarske simbolike?
    P.S.
    OhmeinGotverlieblingverlaufWiesenwahr!
    Odista očarano livadama tumaraš?! Ma nemoj! Kako to? Što je tome razlog?

    avatar

    08.11.2007. (22:37)    -   -   -   -  

  • Catma

    Yah.Kuda ide ovaj svijet?
    Kuda idu divlje svinje?
    Kuda idemo kao guske u magli?
    O.Kuda?
    Tko će nas voditi nujne zalutale ...ja još uvijek gledam (u) zvijezde i grah prebranac da doznam.Lutam očarano livadama (hvala na prevodu,nešto je NJemačko jednostavno protutnjalo livadom mog uma...ne pitaj).Možda sam se sjetila i tužne priče o Klausu i Eriki Mann.Vrag će ga znati masonski Nemanja,vrag će ga znati...

    avatar

    08.11.2007. (23:14)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Prebranac? Isti onaj Canetov?

    avatar

    09.11.2007. (00:02)    -   -   -   -  

  • odmak

    Kuc, kuc. Stalno na tom svijetu samo je raspadanje. Ili vrtnja u krug? Ali iz neumorne vrtnje jezgre izlete mali kvarkovi i odu...Gdje? Nemanjiću što je Catma tebi i što si ti Catmi? (osim orgazmičke prepiske poslije koje je na kraju najslađa cigareta, ali ovo ne pišem ja. To demoni upravljaju mojom rukom)

    avatar

    09.11.2007. (05:03)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Catma je sljedbenica Malaclypse Mlađeg, mala Diskordijanka. Kao sljedbenica Eride, boginje kaosa, Catma ispovijeda svetu Nietzscheovu dogmu Svetog Chaoa: "I tell you: one must have chaos in oneself, to give birth to a dancing star. I tell you: you still have chaos in you."
    Shvatljivo je da je bilo sasvim naravno da Cat-ma - antiteza Dog-mi - instinktivno prihvati manirističke ljude (vidi gore) za koje je, per definitionem, politika kaos iz državnog rezona, a estetski ideal discordia concours:
    If they be two, they are two so,
    As stiff twin compasses are two:
    Thy soul, the fixed foot, makes no show
    To move, but doth, if the other do;
    And though it in the center sit,
    Yet when the other far doth roam,
    It leans, and hearkens after it,
    And grows erect, as that comes home.

    Za tvoju prvu informaciju "Diskordijanci su nastali 1957. u kuglani u južnoj Kaliforniji. Kerry Thornley i Greg Hill navodno su doživjeli kratkotrajni nestanak vremensko-prostornog kontinuuma i dosegnuli stanje prosvjetljenja. Kad se sve vratilo u normalu, sjeli su i formulirali razlog te pojave: kaos. Nedugo potom objavili su knjigu Principia Discordia. U njoj opisuju situaciju koja je potaknula prosvjetljenje.
    Dakle, ta dva mladića iz Californije, poslije poznata po imenima Omar Ravenhurst i Malaclypse Mlađi, prepuštali su se svojoj navici srkanja kave u kuglani koja je radila non-stop i rješavali svjetske probleme. Te je večeri glavna tema rasprave bila nesloga i jedan su se drugome žalili na vlastiti život. Riješimo problem nesloge, rekao je jedan od njih, i svi će ostali problemi nestati.
    Sljedeće je večeri jedan od njih usnio san. U snu ga je posjetila Erida, grčka božica nesloge, i rekla mu: Ja sam kaos. Ja sam tvar od koje vaši umjetnici i znanstvenici grade ritmove. Ja sam duh u kojemu se vaša djeca i klaunovi smiju u sretnoj anarhiji. Ja sam kaos. Živa sam i kažem vam da ste slobodni.
    Osim što je obnova ezoterične grčke i rimske mitologije, diskordijanizam je autosubverzivan dadaistički zen za zapadnjake. Njegovi sljedbenici uživaju u Eridinim misterijima, a usput potiču radoznalost i strah od tisućljetnog rata između načela nesloge svoje božice i autoritarnog poretka tajnoga društva Illuminati. Smatraju da je hipofiza najviši organ ljudskog tijela: tu se odvijaju sve promjene. Važno mjesto u njihovoj strukturi vjerovanja zauzima truć-trać, ili Sveti Kaos, simbol sličan jinu i jangu, koji izražava napete odnose između kaosa i reda."
    Sve u svemu, vidiš da me Catma denuncira kao pobornika ideje ordo ab chao. Bezobrazno derište.

    avatar

    09.11.2007. (05:49)    -   -   -   -  

  • odmak

    Ne znam za tu dvojicu prosvijetljenih, iako znam za neke druge. Sve mi se više događa, kao svojevremeno kad sam otkrila Borgesa, da nisam posve sigurna jesu li neki ljudi i događaji izmišljeni ili uistinu postoje i dogodili su se. Istina je da to i nije važno. Bar ja mislim. Pitanje je postojimo li i mi.
    Kako god, vjerno slijedim judeokršćanski nauk, tu sam našla kakav takav mir, iako je mir u mom slučaju prezahtjevna riječ i pojam, naravno.
    U ovim našim osmišljavanjima ...kad već jesmo, a nećemo se ubiti, jasno mi da se i drugi pitaju. Nisi ti jedini koji glavom pridržava nebesa, ali neka tebe nama, pa se valjda i drugi mogu pitati kako i zašto i čemu...hoću reći da nemam ništa protiv drugačijih razmišljanja i svjetonazora dok me ne prisiljavaju da mislim kao oni.

    A ta vesela borba svakoga sa svakim izvan nas i unutar nas...?

    Moja dobra prijateljica uputila se u utorak sa velikom grupom ljudi iz Hrvatske, čak je rekla da je grupa posebno velika za tako malu zemlju, kod Sai Babe. Nije joj to prvi put.
    Ona traži mir. Ne samo mir... traži... sve moguće i mogu ti reći pomicala je brda svojom vjerom. Mjenjala je ljude oko sebe. Iz nje struji određena dobra volja itd i što je najvažnije uvjerene da može. Živi Bog hoda zemljom, kaže ona misleći na Sai Babu, ludost je, kaže ne otići ga posjetiti.
    Bog je tu prije nas i oko nas )ponekad i u nama), govorim joj, ne moram ići tako daleko.

    A kaos i red? Kakav bi naš život io kad bismo sve znali? A što ja znam sa tom hipofizom?!
    Moj je organ srce.
    I hvala ti što si koliko toliko nježan. Znam koliko ti to teško pada.

    avatar

    09.11.2007. (09:14)    -   -   -   -  

  • Catma

    Cane.Prebranac.Taj mašala:)
    Nemanja,bio si marljiv pa si googlao ili si samo marljiv?
    Jasno krasno da je tu na tvom blogu o koji sam se spotakla nakon tvoje objave hereze da si se ti rodio prvi Nešto Neodoljivo.
    Kao što je jsano krasno da mi se Erida osobno bogojavila u snu zaljepivši mi za majicu svoj logo koji je glasio " I am Chaos Not the Concept".To što tute u svijetu postoji čitav svemir u svemiru koji je u svemiru poput palačinke s javorovim sirupom ( Malaclypse tvrdi da je leteća lazanja,al neka mu) nije stvar mog sljedbeništva njih ili njihovog mene.Mi se,takoreći naganjamo po toj Šumi Striborovoj,trčimo očuđeni livadama i gledamo u zvijezde.Neki se samo pretvaraju da gledaju,optička varka smišljena radi onih koji koriste trenutak nepažnje da bi nam maznuli Prsten iz džepsiju.I tako dalje, ad infinitum.Sauron još uvijek postoji u toj priči,kao i njegova Crna vještica Morgana LeFey.A zašto postoje i nisu u mentalnoj ustanovi gdje im je mjesto?Zato što čudna rasa ljudi Crvenih vratova zamjenjuje fikciju za fuckiju.
    Idem sad čitat Ivanu,pametnu ženu iz više razloga.
    Pozdrav Tebi Care Nemanja te sviti tvojoj svakolikoj od prijateljskog Catmara i njegovih skeptičnih žreca (oprosti im na tome...takvi su stalno,za to su plaćeni valutom neprocjenjivom: pažnjom i slobodnim vremenom)

    avatar

    09.11.2007. (13:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...