i 150 godina nakon Heineove smrti glavno se oboljenje, koje je bilo uzrok dugogodishnjih njegovih tegoba, ne moze sa sigurnoshcu odrediti. do dan danas je sifilis ostao najchesca pretpostavka dijagnoze ; ipak, postojeci materijal i njegovo savremeno tumachenje- u kontextu moderne sifilisnosologije , baca senku sumnje na H-ovo moguce oboljenje od sifilisa: ova difamirajuca dijagnoza prilepljena nemachkom Jevrejinu moze se objasniti klisheom "jevrejske spolne bolesti", vrlo chesto i rado uspostavljane od strane doktora i sarlatana: chim bi se osetili pritisnuti uza zid erudicijom i grandioznoshcu kakvog genijalnog pacijenta doktori su se dohvatali za, u to vreme, jednu od najvishe ponizavajucih i neuteshnih dijagnoza. neposredni uzrok Heineove smrti prece biti da nalazimo u njegovom dugogodishnjem i dobro dokumentovanom uzivanju opijuma: ili, njegovoj zloupotrebi, kako bi to sitnichari rekli.
"O istiniti , prefinjeni i mocni opijume! Ti, koji u srce siromaha kao i bogatasha, na rane koje nikad nece zamladiti i na moru koja duh podstiche na bunu, privijash melem ublazenja. Rechiti opijume! Ti, koji svojim mocnim besednichkim darom umesh da obezoruzzash gnevne odluke i koji, za jednu noc, choveku opterecenom sagreshenjem, vracash nadanja njegovog mladalachkog doba i ponovo mu podarujesh nekadashnje ruke, neokaljane krvlju, opijume, koji gordom choveku donosish prolazni zaborav na
nepravde neispravljene i uvrede neosvcene,
koji pozivash lazne svedoke na sud snova za pobedu ismejane bezazlenosti, koji umesh da smrsish konce krivokletstvu, koji ponishtavash izreke nepravichnih sudija; ti gradish u srcu tmine, zamishljenim materijalom, veshtinom vecom od Fidijine i Praksitelove, gradove i hramove chiji sjaj nadmashuje raskosh Vavilona i Hekatompilosa i iz haosa jednog sna punog snovidjenja, izvlachish na svetlost dana lica chija lepota je vec odavnapogrebena i prisne i blagoslovene likove, ochiscene od ljage groba. samo ti darivash choveku ta blaga i ti imash kljucheve od raja, o istinski, prefinjeni i mocni opijume"
Ali, pre no shto se pisac ovih redova /De Quincey/ usudio da u chast svog omiljenog opijuma zavapi snazno kao da zahvaljuje na ljubavi, koliko je samo morao da upotrebi lukavstva, koliko govornichke veshtine. u prvom redu sve ovo je vechiti citat onih koji su prinudjeni da priznaju neshto porazavajuce, neprilichno i koji su gotovo resheni da time da time izazovu dopadanje. otud i Heinove rane na vratu, i neskriveno dugo bludenje u svojo pariskoj raci od matraca.
"zahvaljujuci prileznosti koju sam ispoljio pri ovome poslu, verujem da ove uspomene nece biti samo zanimljive, vec takodje, i to u velikoj meri korisne i pouchne. nadajuci se upravi tome, ja sam ih bacio na hartiju i neka mi to bude opravdanje za narushavanje obzirne i poshtovanja dostojne uzdrzljivosti koja mnoge od nas sprechava da javno iznesemo svoje slabosti i zablude. moram priznati da nishta ne moze toliko da ozlojedi Engleza kao ljudsko bice koje nam bez zazora pokazuje oziljke i chireve na svojoj dushi i koje dize onu zavesu stida kojom su vreme ili uvidjavnost prema ljudskoj greshnoj prirodi te nedostatke pristali da sakriju".
i josh neshto: ako ljudi priprosti, zaglupljeni svakodnevnim kuluchenjem u kome nema nicheg lepog, u opijumu uspevaju da nadju veliku utehu, kakvo li ce tek biti dejstvo ove droge na prefinjene i knjizevno obrazovane duhove, na bujnu i odnegovanu mashtu, narochito ako ju je zaran oblikovala patnja - kakvo li ce tek biti njeno dejstvo na mozak zigosan kobnim sanjarenjem: to je tema koju pokushavam da vam predochim- sve uspeshnije. na zalost, sada idem da se bavim dogadjajima iz novembra 1917.
ali, tu smo- nashi smo.
07.11.2007. (20:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tko zna od čega je umro Jelačić? ista je spika, povijesničari obilaze kao mačak oko vruće k. novembar? misliš na julijanski oktobar? ili na rođenje Indhire Gandhi?
07.11.2007. (21:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ova slika mladog glumca, sluti smrt dobar dobar film, a knjiga tek...raspadajuće ozračje, strahovi. Odkuda odjednom svima takve asocijacije? Ti si se Nemanja tek rodio. A buba zub (baja babašika zubac) je uistinu vrlo mlad. Jedina bih ja imala pravo i privilegiju raspadanja. Vi se samo igrate na rubu.
08.11.2007. (00:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odmak, svaki čovjek na svakom mjestu u svako vrijeme ima pravo na raspadanje! Mi smo naprosto dekadenti, ali to ne iscrpljuje našu definiciju: mi mislimo da je i sama Priroda dekadentna, smrtonosna i usmrćujuća, jer ako je nešto navlastito naravno, onda je to izvjesna smrt i rasapadanje, te je tako naša dekadenca sasvim prirodna: mi se raspadamo u sudelovanju z naravo! Raditi u skladu s prirodom znači surađivati na svojoj propasti! Ovaj stav nije ciničan, moderan, nego je kiničan, arhajski: starodrevan, krepak stav neposrednog uvida u neskrivenu bit fizisa: priroda je čedomorka: umirati počinjemo u trenu (pri)rađanja! Kažem da takva prirodna dekadenca shvaćena kao dekadentnost prirode same ne iscrpljuje našu osebujnost: mi smo i maniristični ljudi bez duše, artificijelna bića pravdanja s neumitnim, bića infinitezimalnog odgađanja neminovnog kraja. Mi bismo da produžimo naš život ad infinitum, i odatle to mučaljivo raspadanje kao simptom života onkraj prirodnoga roka trajanja. Većina bi nas odavno umrla (od dosade) da nije suvremene farmakopeje, konzervansa! Samo nas (al)kemija drži na životu. U tom smislu mi smo Inner Sanctum vrlog novog svijeta: njegovi Magi! Naša je magija tehnika, a naše osnovno osruđe RC: mi sve, nadasve političke procese, ravnamo uz pomoć daljinskog upravljača. Tradicionalan je moral ovdje anakron i neprimjeren: promijeniti program u trenu, neke partije ili televizije, nama je čas posla, tek nježan pritisak na dugme. I naša Finalna Solucija računa na jedno jedino dugme - ono na Doomsday Machine. Zbiljska mogućnost konačnoga kraja svijeta, ultimativna je potencija i krajnja stvarnost našega naraštaja. Mi možda ne možemo baš sve stvoriti, ali već sada možemo sve razoriti. Bez skurpula, bez žaljenja, bez kajanja, bezbrižno. Scirocco je vjetar Venecije i mi jedrima punim južine brodimo prema konačnom brodolomu, protiv struje, prema Izvoru. Ali, ni tu nema nikakve izvjesnosti: One short sleep past, we wake eternally, And Death shall be no more ; Death, thou shalt die. Drugim riječima, a što ako je smrtno ozbiljni Donne u pravu? Što ako raspadanja nema, ili, kako bi to prokleti Augustin smislio, ako je ono vječno?
08.11.2007. (03:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da "ne roditi se" ne potpada pod termin dekadencije, nego da je, naprotiv, izraz ekstremne vitalnosti, koja neće ni čuti za početak raspadanja. Jer koji osjećaji napadnu rođene i ponovno rođene: Moj prijatelju mene opet ima goni me natrag u pičku Naslanjam se na tebe to je ta bol u leđima i težina u želucu Saginjem se do kante ispunjene bljuvotinom do pola Povraćam i ja al povraćam na prazno jer sve što je Ostalo od mene ostalo je u... Jelačićeva glava očito je pogodna za momčadske sportove (napose za astečki ritualni nogomet). Ali Donne smrtno ozbiljan? Ne doživljavam ga tako. Čak se i u citiranim stihovima zajebava sa smrću, što ne znači da je njegova misao neozbiljna. Čini se logičnim da je raspadanje vječno, prema logici; ako se nisam ni rodio, neću ni umrijeti. Naravno, drugi kažu da sam rođen, ali ja to nemam u svojoj svijesti, to je samo još jedan mit.
08.11.2007. (07:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
i 150 godina nakon Heineove smrti glavno se oboljenje, koje je bilo uzrok dugogodishnjih njegovih tegoba, ne moze sa sigurnoshcu odrediti. do dan danas je sifilis ostao najchesca pretpostavka dijagnoze ; ipak, postojeci materijal i njegovo savremeno tumachenje- u kontextu moderne sifilisnosologije , baca senku sumnje na H-ovo moguce oboljenje od sifilisa: ova difamirajuca dijagnoza prilepljena nemachkom Jevrejinu moze se objasniti klisheom "jevrejske spolne bolesti", vrlo chesto i rado uspostavljane od strane doktora i sarlatana: chim bi se osetili pritisnuti uza zid erudicijom i grandioznoshcu kakvog genijalnog pacijenta doktori su se dohvatali za, u to vreme, jednu od najvishe ponizavajucih i neuteshnih dijagnoza. neposredni uzrok Heineove smrti prece biti da nalazimo u njegovom dugogodishnjem i dobro dokumentovanom uzivanju opijuma: ili, njegovoj zloupotrebi, kako bi to sitnichari rekli.
"O istiniti , prefinjeni i mocni opijume! Ti, koji u srce siromaha kao i bogatasha, na rane koje nikad nece zamladiti i na moru koja duh podstiche na bunu, privijash melem ublazenja. Rechiti opijume! Ti, koji svojim mocnim besednichkim darom umesh da obezoruzzash gnevne odluke i koji, za jednu noc, choveku opterecenom sagreshenjem, vracash nadanja njegovog mladalachkog doba i ponovo mu podarujesh nekadashnje ruke, neokaljane krvlju, opijume, koji gordom choveku donosish prolazni zaborav na
nepravde neispravljene i uvrede neosvcene,
koji pozivash lazne svedoke na sud snova za pobedu ismejane bezazlenosti, koji umesh da smrsish konce krivokletstvu, koji ponishtavash izreke nepravichnih sudija; ti gradish u srcu tmine, zamishljenim materijalom, veshtinom vecom od Fidijine i Praksitelove, gradove i hramove chiji sjaj nadmashuje raskosh Vavilona i Hekatompilosa i iz haosa jednog sna punog snovidjenja, izvlachish na svetlost dana lica chija lepota je vec odavnapogrebena i prisne i blagoslovene likove, ochiscene od ljage groba. samo ti darivash choveku ta blaga i ti imash kljucheve od raja, o istinski, prefinjeni i mocni opijume"
Ali, pre no shto se pisac ovih redova /De Quincey/ usudio da u chast svog omiljenog opijuma zavapi snazno kao da zahvaljuje na ljubavi, koliko je samo morao da upotrebi lukavstva, koliko govornichke veshtine. u prvom redu sve ovo je vechiti citat onih koji su prinudjeni da priznaju neshto porazavajuce, neprilichno i koji su gotovo resheni da time da time izazovu dopadanje. otud i Heinove rane na vratu, i neskriveno dugo bludenje u svojo pariskoj raci od matraca.
"zahvaljujuci prileznosti koju sam ispoljio pri ovome poslu, verujem da ove uspomene nece biti samo zanimljive, vec takodje, i to u velikoj meri korisne i pouchne. nadajuci se upravi tome, ja sam ih bacio na hartiju i neka mi to bude opravdanje za narushavanje obzirne i poshtovanja dostojne uzdrzljivosti koja mnoge od nas sprechava da javno iznesemo svoje slabosti i zablude. moram priznati da nishta ne moze toliko da ozlojedi Engleza kao ljudsko bice koje nam bez zazora pokazuje oziljke i chireve na svojoj dushi i koje dize onu zavesu stida kojom su vreme ili uvidjavnost prema ljudskoj greshnoj prirodi te nedostatke pristali da sakriju".
i josh neshto: ako ljudi priprosti, zaglupljeni svakodnevnim kuluchenjem u kome nema nicheg lepog, u opijumu uspevaju da nadju veliku utehu, kakvo li ce tek biti dejstvo ove droge na prefinjene i knjizevno obrazovane duhove, na bujnu i odnegovanu mashtu, narochito ako ju je zaran oblikovala patnja - kakvo li ce tek biti njeno dejstvo na mozak zigosan kobnim sanjarenjem: to je tema koju pokushavam da vam predochim- sve uspeshnije. na zalost, sada idem da se bavim dogadjajima iz novembra 1917.
ali, tu smo- nashi smo.
07.11.2007. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baka
Tadzio.
07.11.2007. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
tko zna od čega je umro Jelačić? ista je spika, povijesničari obilaze kao mačak oko vruće k. novembar? misliš na julijanski oktobar? ili na rođenje Indhire Gandhi?
07.11.2007. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
A jesi li ti buba Zubu čuo da su se mračnjaci loptali s Jelačićevom glavom iz osvetničkomagijskih razloga?
07.11.2007. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
I ova slika mladog glumca, sluti smrt dobar dobar film, a knjiga tek...raspadajuće ozračje, strahovi. Odkuda odjednom svima takve asocijacije? Ti si se Nemanja tek rodio. A buba zub (baja babašika zubac) je uistinu vrlo mlad. Jedina bih ja imala pravo i privilegiju raspadanja. Vi se samo igrate na rubu.
08.11.2007. (00:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Odmak, svaki čovjek na svakom mjestu u svako vrijeme ima pravo na raspadanje!
Mi smo naprosto dekadenti, ali to ne iscrpljuje našu definiciju: mi mislimo da je i sama Priroda dekadentna, smrtonosna i usmrćujuća, jer ako je nešto navlastito naravno, onda je to izvjesna smrt i rasapadanje, te je tako naša dekadenca sasvim prirodna: mi se raspadamo u sudelovanju z naravo! Raditi u skladu s prirodom znači surađivati na svojoj propasti! Ovaj stav nije ciničan, moderan, nego je kiničan, arhajski: starodrevan, krepak stav neposrednog uvida u neskrivenu bit fizisa: priroda je čedomorka: umirati počinjemo u trenu (pri)rađanja!
Kažem da takva prirodna dekadenca shvaćena kao dekadentnost prirode same ne iscrpljuje našu osebujnost: mi smo i maniristični ljudi bez duše, artificijelna bića pravdanja s neumitnim, bića infinitezimalnog odgađanja neminovnog kraja. Mi bismo da produžimo naš život ad infinitum, i odatle to mučaljivo raspadanje kao simptom života onkraj prirodnoga roka trajanja. Većina bi nas odavno umrla (od dosade) da nije suvremene farmakopeje, konzervansa!
Samo nas (al)kemija drži na životu.
U tom smislu mi smo Inner Sanctum vrlog novog svijeta: njegovi Magi!
Naša je magija tehnika, a naše osnovno osruđe RC: mi sve, nadasve političke procese, ravnamo uz pomoć daljinskog upravljača. Tradicionalan je moral ovdje anakron i neprimjeren: promijeniti program u trenu, neke partije ili televizije, nama je čas posla, tek nježan pritisak na dugme. I naša Finalna Solucija računa na jedno jedino dugme - ono na Doomsday Machine. Zbiljska mogućnost konačnoga kraja svijeta, ultimativna je potencija i krajnja stvarnost našega naraštaja. Mi možda ne možemo baš sve stvoriti, ali već sada možemo sve razoriti. Bez skurpula, bez žaljenja, bez kajanja, bezbrižno.
Scirocco je vjetar Venecije i mi jedrima punim južine brodimo prema konačnom brodolomu, protiv struje, prema Izvoru.
Ali, ni tu nema nikakve izvjesnosti:
One short sleep past, we wake eternally,
And Death shall be no more ; Death, thou shalt die.
Drugim riječima, a što ako je smrtno ozbiljni Donne u pravu?
Što ako raspadanja nema, ili, kako bi to prokleti Augustin smislio, ako je ono vječno?
08.11.2007. (03:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Mislim da "ne roditi se" ne potpada pod termin dekadencije, nego da je, naprotiv, izraz ekstremne vitalnosti, koja neće ni čuti za početak raspadanja. Jer koji osjećaji napadnu rođene i ponovno rođene:
Moj prijatelju mene opet ima goni me natrag u pičku
Naslanjam se na tebe to je ta bol u leđima i težina u želucu
Saginjem se do kante ispunjene bljuvotinom do pola
Povraćam i ja al povraćam na prazno jer sve što je
Ostalo od mene ostalo je u...
Jelačićeva glava očito je pogodna za momčadske sportove (napose za astečki ritualni nogomet). Ali Donne smrtno ozbiljan? Ne doživljavam ga tako. Čak se i u citiranim stihovima zajebava sa smrću, što ne znači da je njegova misao neozbiljna. Čini se logičnim da je raspadanje vječno, prema logici; ako se nisam ni rodio, neću ni umrijeti. Naravno, drugi kažu da sam rođen, ali ja to nemam u svojoj svijesti, to je samo još jedan mit.
08.11.2007. (07:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...