Poštovana Vesna. Pročitala sam blog, pisma, sjećanja... S 23 godine ostala sam udovica i djelomice mogu razumijeti kakva težina Vam je u tijelu. Od tada je već prošlo dosta vremena i možda polako razumijem ljude koji su znali doći na grob, a ja kao da sam bila ljubomorna na njihovim životima, zajedništvu, ljubavima... Ne postoje riječi koje bi u tim trenucima uopće mogle izraziti suosjećanje i vjerujte ljudi oko Vas jednostavno ne znaju kako se ponašati prema Vama, na koji način Vam prići. Osjećaju da bi trebalo nešto reći, ali što da ne djeluje kao fraza, kao da je izrečeno tek reda radi? Možda čak više vrijedi stisak ruke, zagrljaj od ispraznih riječi. Žele Vas trgnuti, jer vide da tonete, da se želite približiti ništavilu koje Vas toliko privlači. Nemojte to učiniti. Una je uvijek i zavijek dio Vas, prisutna je svugdje u svakom predmetu koji je dotakla dok je bila s Vama, u svakom svitanju i zalasku, u kapi kiše i u buri , svugdje. Njeno fizičko nepostojanje boli, razdire dušu, ali molim Vas pokušajte izdržati. Šaljem Vam pozdrav uz želju da smognete snage i pobijedite bol koja Vam je u duši
08.11.2007. (09:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na razumijevanju. Ali...prebroditi bol ? Neću pitati kako, već zašto, zašto sve to činiti kad ništa nema svrhe? Moja je jedina svrha bila ( i jest ) ona a odgovor je jednostavan - nje nema.
09.11.2007. (23:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alana
Poštovana Vesna. Pročitala sam blog, pisma, sjećanja...
S 23 godine ostala sam udovica i djelomice mogu razumijeti kakva težina Vam je u tijelu. Od tada je već prošlo dosta vremena i možda polako razumijem ljude koji su znali doći na grob, a ja kao da sam bila ljubomorna na njihovim životima, zajedništvu, ljubavima...
Ne postoje riječi koje bi u tim trenucima uopće mogle izraziti suosjećanje i vjerujte ljudi oko Vas jednostavno ne znaju kako se ponašati prema Vama, na koji način Vam prići. Osjećaju da bi trebalo nešto reći, ali što da ne djeluje kao fraza, kao da je izrečeno tek reda radi? Možda čak više vrijedi stisak ruke, zagrljaj od ispraznih riječi. Žele Vas trgnuti, jer vide da tonete, da se želite približiti ništavilu koje Vas toliko privlači. Nemojte to učiniti. Una je uvijek i zavijek dio Vas, prisutna je svugdje u svakom predmetu koji je dotakla dok je bila s Vama, u svakom svitanju i zalasku, u kapi kiše i u buri , svugdje. Njeno fizičko nepostojanje boli, razdire dušu, ali molim Vas pokušajte izdržati.
Šaljem Vam pozdrav uz želju da smognete snage i pobijedite bol koja Vam je u duši
08.11.2007. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Hvala na razumijevanju. Ali...prebroditi bol ? Neću pitati kako, već zašto, zašto sve to činiti kad ništa nema svrhe? Moja je jedina svrha bila ( i jest ) ona a odgovor je jednostavan - nje nema.
09.11.2007. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
yoko
Život! Svrha je život koji Vam je Bog namijenio...
19.12.2007. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...