Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • fotkam, kuham, putujem...

    lijepo :)
    mi danas palimo svijece, na dusni dan. moja mama cehinja je to uvijek tako radila, a ne na sve svete, na 1.studenog.
    svake godine sve vise svijeca :(

    avatar

    02.11.2007. (13:08)    -   -   -   -  

  • jja

    Ja ne znam razliku Sisveta i Dusnog dana, moze li netko objasniti? Hvala.

    "Ja sam se prvo pokušala suzdržati, a onda sam nekako intuitivno shvatila da je bolje da i ja to izbacim, pa makar i pred njom i da je zapravo dobro da djeca uče nositi se sa tugom, neizbježnošću smrti, bolesti i sličnih situacija koje su dio života."

    Slazem se. A iako rijetko molim, kad molim onda je to bas spomenuta molitva.

    avatar

    02.11.2007. (13:51)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    JJA, onako općenito i grubo...najbitnija razlika je što na Sve svete slavimo svece Katoličke crkve i to kako one kanonizirane (službeno proglašene od crkve) tako i one svece koji nisu službeno proglašeni, ali su svojim djelima i životom isto tako zavrijedili epitet sveca. Na Dušni dan sjećamo se svih naših preminulih-uglavnom duša naših predaka, a ne samo svetaca.
    U početku Crkve se ova svetkovina slavila nakon blagdana Duhova i tako označavala završetak Uskrsnog vremena, što je do danas ostalo kod pravoslavaca. Kasnije (mislim da je to uveo papa Grgur) premješten je na 1. studenog kako bi se povezalo sa nekim poganskim blagdanima Nove Godine....Sorry, pišem na brzinu i po sjećanju, ali to je najbitnija razlika

    avatar

    02.11.2007. (15:30)    -   -   -   -  

  • jja

    Merci :-)

    avatar

    02.11.2007. (15:43)    -   -   -   -  

  • trill

    Ovo ti je tako lijep post...čudo jedno :) Topli, nježni, obiteljski...ma prekrasan :)

    avatar

    06.11.2007. (11:52)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    JJA, ne sjećam se više kako se na francuskom kaže "molim", pa možeš ti mene poučiti...blog je stvarno odličan podsjetnik i izvor informacija, zar ne?
    Trill, baš ti hvala...sva sam se raznježila na tvoj komentar i drago mi je da ga tako vidiš, jer ja vjerujem da iskrenost unutrašnjih opisa nikada ne mogu biti banalni, niti da ih treba odmah diskvalificirati kao nešto nezanimljivo i već viđeno, jer takvi "coolerski" stavovi nas možda štite od dramatike i patetike, ali definitivno nisu prijatelji topline, dobrote i ljudskosti...koju ja preferiram bez obzira na opasnost da upadnem u "manje vrijedne" načine pisanja na blogu...

    avatar

    07.11.2007. (00:00)    -   -   -   -  

  • dva

    nevjerojatno je kak to naši malci percipiraju.. i mi smo se naravno pomolili na groblju. Od svih pokojnika, Mali se sjeća samo jedne bake, (ne njegove, njegove su obje, hvala Bogu, žive), i sad, kad smo bili kod nje zapaliti svijeću, Mali je molio, ne neke uobičajene molitve, već svoju, personaliziranu molitvu, više neki razgovor, pa je Njega pitao, bi li opet malo pustio našu Miciku dolje, da vidi ona kako je narastao..objasnila sam mu da ne može, al da može neku riječ uputiti i baki Mici, pa je i to bilo zgodno za poslušati. nije mi bila namjera raditi cirkus i sprdačine na groblju (možda tako nekome može djelovati, nama nije), već na neki primjeren način objasniti malom djetetu što se to radi tamo.

    pozz

    avatar

    07.11.2007. (12:12)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    dvojko, izgleda da groblja inspiriraju djecu...još sam od jedne svoje prijateljice čula kako je njezin Mali isto imao "inspirativni trenutak" povodom posjete groblju. Ljudi su se smijali i ja to baš vidim kao najljepši znak da život ide dalje, a da se ipak djecu uči da ne zaborave svoje preminule i priprema, na njima primjeren način, na smrt...Ne vidim tu nikakvo nepoštivanje, a ako takvi komentari i dolaze treba ih ignorirati, sigurno ne dolaze od dobronamjernika....
    pozdrav

    avatar

    07.11.2007. (19:15)    -   -   -   -  

  • pegy

    Jako osjećajna je ova tvoja priča. Baš onako da sam i ja skoro počela plakati, dijelom što govoriš o smrti jedne mlade osobe, a dijelom jer imaš tako senzibilno dijete. Mora da živi u okruženju u kojem uči biti upravo takvo. Lijepo je vidjeti to, posebno danas kada su djeca sve više okrenuta materijalnome (isto tako kopirajući odrasle).

    avatar

    07.11.2007. (19:38)    -   -   -   -  

  • (Ne)normalna Kornelija K

    Kako te djeca znaju iznenaditi, zar ne? Ponekad imaš osjećaj da razumiju mnogo više od nas odraslih. Jako lijep post. Ja imam mrvicu od 4 mjeseca. Otkako smo došle iz rodilišta svake večeri 'zajedno' molimo 'Anđela čuvara'...

    avatar

    08.11.2007. (20:52)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Tako se moja unuka razgovara s pranonom koju je upoznala i s njom se družila i igrala. To je način s kojim se nosi s činjenicom da je više nema.

    avatar

    10.11.2007. (06:59)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    je, pegy...situacija je već sama po sebi tužna, pa ju je dovoljno ispričati...Trudim se djevojčicu odgojiti s osjećajem za druge i suočiti ju i sa onom tužnijom stranom života, jer ne vjerujem da djecu treba previše "štititi", to obično ispadne medvjeđa usluga kada se onda odjednom trebaju suočiti sa sličnim istinama)))
    Kornelija K...istina, puna su iznenađenja. Čestitam ti na tvojoj mrvici i jako mi se sviđa da joj od početka moliš Anđela čuvara...meni su se neki smijali dok sam još trudna pjevala svojoj djevojčici u trbuhu, i slušala klasiku...Ali kasnije sam se sama uvjerila da je nakon rođenja prepoznavala melodiju koju sam joj trudna pjevala, i danas ju koristim za situacije kada ju trebam smiriti. Ne moraju sve razumjeti, ali osjećaju naše osjećaje...i to je najljepše u svemu.)))
    ljelja, taj dio suočavanja s bolnim istinama i komunikacije bi vrijedilo možda ponovo preuzeti od djece, zar ne?

    avatar

    11.11.2007. (18:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...