Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • pametni zub

    omaška

    NULOVENČANI
    ladna lauda
    nemanja isprva bijaše kenjkavi bebac
    nemanja nulovenčani rođen u košuljici
    putuje u vječnost
    lovi ribe rječne lijevom
    ribe jezerske desnom rukom
    dok nogom pridržava zmiju rogatog čela
    udiše vonj pomajke zemlje
    (koja leži nauznak na svojoj posteljici vreloj)

    nemanja, idi i vladaj vaseljenom
    idi i ratuj sa svim živim svijetom
    ratuj pa mu se pokori
    beri cvijeće za pticama jurcaj
    sviraj u sviralu kolo pleši
    zatvaraj krug, uđi, izađi
    lezi nalegni na svijet
    na zemlju na vrelu posteljicu
    nalegni i čekaj
    da bog prosere svijetlo

    avatar

    31.10.2007. (23:57)    -   -   -   -  

  • odmak

    Dobri moj Nemanja jesi li ti baš dobro proučio ovo što si stavio na svoj blog?

    avatar

    01.11.2007. (07:11)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Odmak, što te smeta? Da maknem...
    P.S.
    Mada, mislim, da poveznica svih ovih tekstova i ilustracija nije neshvatljiva.

    avatar

    01.11.2007. (14:27)    -   -   -   -  

  • odmak

    Ne micati. ( Borati, ovo me podsjetilo na: Tuđmanu ne pakovati). Sa tekstom i ilustracijima je sve u redu, ali je li s tobom sve u redu. Kud si ti krenuo? Ili je to samo prigodna priča.

    avatar

    01.11.2007. (14:38)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Bože, Odmak, a kao da su roditelji koji djeci pred san pričaju Crvenkapicu manje okrutni? I, zar zato, jer pričaju, moraju biti optuženi da su progutali bakicu?

    avatar

    01.11.2007. (14:52)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Kako pomiriti postojanje Boga i djavla? Ako je Bog svemocan, onda je i djavo pod njegovom kontrolom. I obrnuto. Slazem s McGinnom, u idealnom drustvu misticko iskustvo biti ce dio svakodnevice.
    Djecak je bio sam u sobi i osjetio kako Bog ulazi kroz prozor, preplavio ga Osjecaj od kojeg je ipak odustao jer je pomislio da mu majka moze uci u sobu, pa Bog vise nije ulazio kroz prozor. Koje bi dijete htjelo da mu majka ima misticko iskustvo?

    avatar

    01.11.2007. (15:00)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Pametni Zub: Odgovor na tvoje pitanje glasi: Isus.
    Hvala na pjesmici!

    avatar

    01.11.2007. (15:07)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Hvala na inspiraciji. Možeš li uklonit prvu verziju pjesme, onu s omaškom luda-lauda?

    avatar

    01.11.2007. (15:11)    -   -   -   -  

  • odmak

    O, ja sam ti bila okružena gutaćima male djece, Lako je za bakicu. Imala sam mamu i tatu u jednoj osobi. Zmaja. Kopala sam se rukama i nogama i još koječim da profunkcioniram.
    Čini mi se da bi se, moja sad već pok. mama, vrlo dobro slagala s tobom. Ja sam, pak, iz nekog drugog filma. Vragu posve nezanimljiva.
    Ali sudeći po interesu za tvoje pisanje i ostalo vrag mi, ipak, neda mira.

    avatar

    01.11.2007. (15:12)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Odmak, čekaj, polako...
    To ti ja inače ovako objašnjavam: to što moji gosti zastupaju ove ili one stavove, a ja ih puštam da ih javno iznose, ne znači da se ja solidariziram s ovim ili onim svjetonazorom ili političkom pozicijom etc.; dakle, kao što post o slobodnim zidarima ne govori o mojoj naklonosti spram masonerije (ili neraspoloženju), tako ni ovaj tekst o Terezi i Ivanu ništa ne govori o mojim afinitetima spram demonologije, nečastivog i srodnih tema.
    Naprosto to shvati kao moje: Buuuuu!, u Noći vještica, dok djeca prolaze u potrazi za bonkasima (hm, možda nije najsretnije rečeno...).

    avatar

    01.11.2007. (15:52)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Nisam htio ništa micati prije no što ti kažeš, jer sam čak mislio da je riječ o igri riječi; samo sam htio predložiti da stvar ekonomiziramo grafijom l(a)uda.
    Hvala, i, jasno, stavit ćemo to u zaseban post večeras.

    avatar

    01.11.2007. (16:15)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Odmak, kad smo kod te teme, ipak, budući da o tome tek malo znam, samo dvije natuknice:
    1. U molitvi 'Oče naš', zaziv 'nego izbavi nas od zla' valja isprva korigirati tako da zlo shvatimo personalno: Ivan Pavao II je kazao da onaj tko Sotonu ne shvaća kao osobu zapravo i nije kršćanin, nije vjernik! Dakle, prvi je korak shvatiti da se radi o izbavljenju od Zlog.
    2. Bonaventura Duda veli da je bolje kazati 'otrgni' nego 'izbavi': otrgni nas od Zlog!
    Ipak, da ne krstim jariće, pročitaj pozvanijeg tumača.

    avatar

    01.11.2007. (16:29)    -   -   -   -  

  • odmak

    Sotona, vrag, nečastivi, belzebub ne znam ima li još koje ime bez sumnje je osoba. Ivan Martinac, koji je bio vrlo supersticiozan tu spodobu nikad nije htio nazvati imenom. Spomenuo bi samo prvo slovo. Bez sumnje je osoba nije nikakva imaginacija. Ja to vjerujem. Naravno vjerujem da nije Bog ali ima neki značaj jer je tu i kako bi 'moji' rekli neprekidno nas tanta.
    I sva se pitanja dalje vrte oko toga zašto smo tu. Svi mi. Uključujući i demone. Velike i male unutar nas. A mogu se ograničiti samo na sebe.
    A vrlo je široko polje djelovanja.

    Nećeš se ljutiti ako sad ubacim dio jednog svog posta:

    Knjigu 'Isus kakvog nisam poznavao' od P. Yancey-a Drago Pilsel je poklonio A. Stankoviću. Činilo se da je Stankoviću to čak bilo neugodno ili se samo meni učinilo.
    U svakom slučaju kupila sam je. Dakle autor, odrastao u 'strogoj, fundamentalističkoj (strogo protestantsko okruženje- prakticirala je bijeli rasizam) crkvi na jugu Sjedinjenih Američkih Država, mladi je Phillip Yancey doživio Boga kao roditelja zlostavljača-krutog, srditog, spremnog da osudi svaki pogrešni korak.' Tako piše u zaglavlju knjige u bilješci 'O piscu'.
    Te bih retke, iako dolazim iz potpuno različite sredine, mogla potpisati i ja. Prolazila sam kroz iste muke odrastanja u vjeri do nevjerovanja u postojanje Boga pa potom do otkrića Boga posve drugačijeg nego su me o njemu učili, zapravo me Bogom plašili. Čitajući dakle knjigu nalazim poglavlje o blaženstvima. Sramim se onog što sam ja napisala. Na sreću moji postovi prolaze nezapaženo, a ako tko zaluta toplo preporučujem Yancey-a, jer se, poslije onog što on piše, čovjek zamisli o vrijednostima i 'vrijednostima' koje nam nameće potrošačko društvo i kapitalizam koji nije samo divlji izvana nego je 'divlji u srcu' jer nas vraća na: čovjek je čovjeku vuk a država i crkva maćeha. S ljudima koji misle da povijest počinje s njima ( s njima će valjda i umrijeti, jer su smrtni, a to prečesto ili uvijek zaboravljaju. Što je njima iznova sagraditi bolji i veći Dubrovnik.). Gube se vrijednosti koje su se tisućljećima, mukotrpno na razne načine sticale i učile. Često i pogrešne, ali imale su neke parametre na koje smo se oslanjali. Borili se protiv njih ali ih i brusili pokušavajući ih uistinu, te vrijednosti kao i same sebe, učiniti boljima bliže idealima ili Bogu kako tko u što vjeruje.

    Evo nečeg iz knjige:

    -Da sam sjedio među slušateljima kad je Isus iznosio Blaženstva, piše autor, uvjeren sam da bih otišao zbunjen ili uvrijeđen, a ne utješen. Devetnaest stoljeća kasnije, još uvijek nastojim shvatiti njihov smisao. Ali sad, posebno kad se sjetim svojih tinejdžerskih dana mahnitog legalizma, vidim da se moje shvaćanje razvijalo u fazama.
    Nisam, i možda nikad neću biti, spreman izjaviti: „Evo, to znače Blaženstva“. Ali postupno, skoro osmotično, uspio sam ih prepoznati kao važne istine.. Za mene, ona se mogu primijeniti na najmanje trima razinama.
    OBEĆANJA KAO MAMCI. U prvoj fazi razumijevanja smatrao sam Blaženstva sredstvom za umirivanje koje je Isus dobacio nesretnima: „Eto, pošto niste bogati i zdravlje vam nije najbolje, a lice vam je vlažno od suza, bacit ću vam nekoliko zgodnih fraza da biste se bolje osjećali.“ Kasnije je moj cinizam izblijedio a moja vjera ojačala, vidio sam u njima stvarna obećanja bitna za Isusovu vijest.
    ….. Izgledi za buduće nagrade ( da će se dugačka Gospodnja ruka ispružiti prema pravdi, vjerovati da će jednog dana raspršiti oholice, a neznatne uzvisiti i gladne nasititi dobrima) ni u kom slučaju ne dokidaju našu potrebu da se sada, u ovom životu, borimo za pravdu. Ali je jasna povijesna činjenica da za osuđenike u sovjetskom gulagu, za robove u Americi i kršćane u rimskim kavezima, koji su čekali na red da se suoče sa divljim zvijerima, obećanje nagrade nije bilo izvor srama već nade. Ona vas održava u životu. Ona vam dopušta da unatoč svemu vjerujete u pravednog Boga. Kao zvono koje se oglašava s drugog svijeta, Isusovo obećanje o nagradama objavljuje da, bez obzira kako sada stvari stoje, zlo nema budućnosti, samo dobro.-

    Eto to je, Nemanjiću moje mišljenje i držim se njega kao pijan plota: Bez obzira kako sad stvari stoje , zlo nema budućnosti, samo dobro.

    Itd, itd… Osobno se veselim činjenici da sve ono o čemu P.Yancey govori korespondira sa mojim načinom razmišljanja. Skoro pa mi nije rekao ništa novo, ali rekao je to na razumljiv i jednostavan način, kako već američki autori rade, a da ipak nije profanirao vjeru, što također znaju napraviti.

    avatar

    01.11.2007. (17:56)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Uz blagdan Svih Svetih

    TOP-LISTA PREDRASUDA
    PREDRASUDA BR 1
    -blagdan Svih svetih je dan mrtvih
    Nažalost vrlo, vrlo često spominjemo 1. studenog, odnosno blagdan Svih svetih kao "Dan mrtvih". Kako je došlo do tog velikog nesporazuma teško je reći - ili zbog neznanja ili zbog nedostatka vjere ili zbog pogrešnog tumačenja tradicije...
    U kršćanstvu NEMA DANA MRTVIH, jer nema mrtvih. Ljudska duša je besmrtna, njen život se nakon smrti mijenja ali ne prestaje i zato postoji Dušni dan koji se slavi nakon Svih svetih i koji je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne.
    PREDRASUDA BR.2
    - blagdan Svih svetih je zajednički blagdan svih svetaca koje je Crkva do danas proglasila svetima
    Blagdan Svih svetih posvećen je svim ljudima koji su došli do svetosti BEZ OBZIRA JE LI IH CRKVA PROGLASILA SVETIMA ili ne. Postoji puno više svetih ljudi koje nikad nismo upoznali ili čuli za njih nego onih koje je Crkva proglasila svetima. Proglašavanje svetim nekog čovjeka nije "evidentiranje svetaca" nego izdvajanje pojedinaca koji su poznati kao sveti i koje možemo smatrati svojim uzorima, učiteljima i iskazivati im štovanje. Budući da je nemoguće sve svete ljude poznavati i proglasiti svetima njihov zajednički blagdan je 1. studenoga.

    PREDRASUDA BR. 3
    - sveci su bili savršeni ljudi, ljudi bez mane
    Mi vrlo rado vjerujemo u takve "istine" jer onda lako zaključimo da takvo nešto nije za nas pa smo "mirni". A sveci su imali i svoje mane i svoje slabosti i nisu uopće lako došli do svetosti, ali nisu odustajali. Njihova ljubav prema Bogu i ljudima bila je jača od njihovih nedostataka, bila im je pokretač u svakoj borbi sa sobom, vodila ih je u njihovom duhovnom rastu i u njihovim djelima, tako da su mogli unatoč svemu biti nositelji Božjeg svjetla u svijetu.

    avatar

    01.11.2007. (17:59)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Odmak....pitaš me:"Nećeš se ljutiti ako sad ubacim dio jednog svog posta?".
    Ne, neću se ljutiti. Neću se ljutiti, upravo nasuprot, drago mi je kad ti je oko nečega toliko stalo da se tako zdušno angažiraš, misliš, pišeš, citiraš...kako bih se pobogu ljutio kad te zbog te tvoje srčanosti volim?!

    avatar

    01.11.2007. (18:04)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    ... i ne uvedi nas u iskushenje
    i izbavi nas od zloga

    avatar

    02.11.2007. (13:44)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    i ne uvedi nas u iskushenje
    no izbavi nas od zloga

    avatar

    02.11.2007. (13:44)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    amin

    avatar

    02.11.2007. (13:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...