Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Baka

    Addendum to EAR:
    Oh, I wish that I could be,
    Oh, I wish that I could be
    Richard Cory.

    avatar

    28.10.2007. (23:02)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    But I live in the Left's factory
    And I curse the life I'm living
    And I curse my poverty
    And I wish that I could be,
    Rachael Corry

    avatar

    28.10.2007. (23:40)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Čito (za razliku od Pounda). od njega mi je dobar i John Evereldown

    avatar

    29.10.2007. (07:54)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Cortege

    Four o’clock this afternoon,
    Fifteen hundred miles away:
    So it goes, the crazy tune,
    So it pounds and hums all day.

    Four o’clock this afternoon,
    Earth will hide them far away:
    Best they go to go so soon,
    Best for them the grave to-day.

    Had she gone but half so soon,
    Half the world had passed away.
    Four o’clock this afternoon,
    Best for them they go to-day.

    Four o’clock this afternoon
    Love will hide them deep, they say;
    Love that made the grave so soon,
    Fifteen hundred miles away.

    Four o’clock this afternoon—
    Ah, but they go slow to-day:
    Slow to suit my crazy tune,
    Past the need of all we say.

    Best it came to come so soon,
    But for them they go to-day:
    Four o’clock this afternoon,
    Fifteen hundred miles away

    avatar

    29.10.2007. (09:50)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Zub, daj to e korigiraj da ne strši ovaj nered od slova u linku, ja sam neurotik i esteta, dvostruko me živcira!
    Mene je na EAR-a upozorila Njetočka Nezvanova. Očito, s pravom. Izgleda da svi znate čoveka, jedini sam ja izbivao s nastave. Crni ja.

    avatar

    29.10.2007. (09:53)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Kretenoidna interpretacija: Richard Cory je sam pjesnik koji teži savršenstvu koja, kao i uvijek, vodi u smrt.
    Biografska inerpretacija: prema nekim tumačenjima Richard Cory zapravo je pjesnikov brat Herman. Herman je Edwardu preoteo curu i oženio se njome, o čemu je Edward napisao pjesmu
    Cortege. Herman je postao uspješni biznismen, ali je na kraju krahirao, umro - ubila ga kletva brata, pjesničkog šamana.
    Narodna interpretacija: Bog dao, Bog uzeo

    avatar

    29.10.2007. (10:04)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Kad sam bio dijete (dakle, prekjučer) imao sam prastaru antologiju američke poezije u raspadu. Žuti listovi, korice obložene iznutra i izvana portretima pjesnika. Tu sam prvi put čitao EAR, kao i ee cummingsa, Poe-a, Whitmana

    avatar

    29.10.2007. (10:07)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Pa dobro, majku mu, kako si po putu preskočio Pounda?
    S Poundom i Eliotom je čudna stvar.
    Ispada, naime, da ih svi koji ih vole zavole negdje u pubertetu, u trećem/četvrtom razredu srednje škole, dakle u vrijeme kad teško da djeca imaju znanja da bilo što od te poezije shvate, osim da naslute njenu veličinu.
    No, nekako ti Cantosi i žene koje idu gore-dolje ostanu za cijeli život.
    Ja dakle uopće nisam siguran da i danas razumijem ili znam što je bio osnovni poetski Poundov drive, ali se čitajući njegovu poeziju osjećam kao Frankenstein kad začuje violinu: samo zagrgljam i klimam glavom u smjeru te nebeske glazbe.
    To je Pound (a valjda i Dante i Petrarca) čuo kod Arnauta Daniela, tu istu muziku.

    avatar

    29.10.2007. (11:04)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Preskočio i Pounda i Eliota i Audena, pa čak i Borgesa (poezija). Osobna antipatija: suviše učenih aluzija koje iz nekog razloga ne podnosim u poeziji. No, možda je vrije za promjene.

    avatar

    29.10.2007. (15:07)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    and the night goes.

    shto je nesreca veca, tim je zivot grandiozniji, velichanstveniji i vredniji zivljenja u ochima njegovog uzivaoca-
    "u skladu s mrachnom ironijom koja je obiljezila cijeli njegov opus bila je i chinjenica da je Robinson svoju najbolju poeziju napisao u razdoblju najvecih osobnih nesreca i neuspjeha, u kojem ga je publika doslvce ignorirala, a da mu je slava uporno rasla kasnije, u vrijeme kad je ono najbolje u njemu vec bilo iscrpljeno".( zlatna knjiga americhke poezije, nakladni zavod Matice Hrvatske, 1980- sastavio: Antun Sholjan).

    ja sam, takodjer, americhke >Pesnike upoznao u neznom dobu izmedju 10 i 12. godine zive vage- najneznijem dobu, mozda, shto se poetske prijemchljivosti tiche.

    moram priznati da je Pound i na mene ostavio najdublji utisak- pored Whitmana, TS-a,Poe-a, Thoreaua, Melvilla, Emersona, Frosta, HemingwaA...-dugo sam vremena ishchitavao, do dugo u noc, "zlatnu knjigu americhke poezije, koja je obilovala loshim, ali dobrim prevodima (recimo, prevodi Tina Ujevica su takodje uvrshteni u izdanje iz 1980.) kao Molitvenik pred spavanje- ne bi li odagnao strah od .... straha. ( kako mi niko nije mogao pomoci da se njega, tog vrlo nepozeljnog momenta u okviru dorastanja, ratosiljam, okrenuo sam se malo kasnije Majci Bozjoj i Bogu Zashtitniku samom, kao pokroviteljima mirnoga sna; vrlo uspeshno, zahavljujuci njihovoj direktnoj i svesrdnoj pomoci, kao i mojoj krotkosti u veri, pobedio sam strah shto je lio iz otrovane mashte).

    Poundova poezija, osim svoje ugladjene metrike, nudi nam, bolje reci iznudjuje stav, svojim chestim pozivima na zivot i budnost, pribranost i hrabrost:

    I beseech you enter your life.
    I beseech you learn to say "I"
    When I question you.
    For you are no part, but a whole;
    No portion, but a beign.

    (zanimljiva usporedba- "Sein und Zeit")
    neprestano nas poziva Pound svojim pesmama da iznesemo na svetlost dana jedan zdravi egoizam, bez kojeg je istinski altruizam neostvariv. Nada i osecajnost glavni su sastojci njegove moci (poetska osecajnost je pleonazam); otuda verujem i kasnije odushevljenje za Duceove metode, i, ko zna, mozda i lichnost. no, to su stvari koje zahtevaju mnogo vishe prostora i svesti, i razumevanja povijesnih proporcija bitka. da bi se o tome moglo razgovarati neophodan je jedan podudarni dar shvatanja.

    May I for my own self song's truth reckon,
    Journey's jargon, how I in harsh days
    Hardship endured oft.

    SIEG HEIL

    ps. "Few people think more than two or three times a year; I have made an international reputation for myself by thinking once or twice a week."

    George Bernard Shaw

    avatar

    29.10.2007. (16:05)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ajše, drimše, lipše, zar "jedan zdravi egoizam, bez kojeg je istinski altruizam neostvariv" zaista vodi u Duceovo naručje? Prije bih rekao da je riječ o kretenizmu (na koji, priznajem, nitko nije imun).
    Zamišljam da je Sylvia Plath (opet Amerika) mislila na ljude oboljele od opisanog sindroma kad je napisala:
    "Will they occur,
    These people with torso of steel
    Winged elbows and eyeholes
    Awaiting masses
    Of cloud to give them expression"
    Je li tvoja fascinacija Heideggerom iz istog dućana ugljenove boje?

    avatar

    29.10.2007. (19:18)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Zubu, krivo si procijenio Igru. On je sve samo ne ljubitelj karbonare. A ni Poundova fascinacija Duceom nije tako jednostavno objašnjiva: ne kažem da post festum cijela stvar ne izgleda kao notorni idiotizam, ali danas je sve jasnije da te okolnosti nije tako jednostavno objasniti; ne mislim na fašizam, mislim na okolnoti Poundova oduševljenja Duceom.

    avatar

    29.10.2007. (21:36)    -   -   -   -  

  • Baka

    A Pact
    I make a pact with you, Walt Whitman -
    I have detested you long enough.
    I come to you as a grown child
    Who has had a pig-headed father;
    I am old enough now to make friends.
    It was you that broke the new wood,
    Now is a time for carving.
    We have one sap and one root -
    Let there be commerce between us.

    munjeni Ezra... :)

    avatar

    29.10.2007. (22:45)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    Zube, pojavljujesh se kao prgav, i povrh toga - preduzimljiv.

    shta znachi, molim te- tj., koji je taj "isti ducan ugljenove boje"- ili mozda boje ugljena? na kojoj o'kuci se on nalazi?

    stvar koju , pogreshno je tumachivshi, dozivljavash mojom fascinacijom H.-om (i to na koji nachin), samo je jedno od mnogih ogledala (polomljenih ogledala irskih sluzavki) moje sveopshte posvecenosti istrazivanju povijesnih proporcija obivanja bitka, u raznim dobima, njegovih psihoestetskih proporcija, Sudbine i Sluchajnosti, povesnozbivajuceg mishljenja, koje svakako stoji izvan svake veze sa naukama, umetnoshcu ili politikom - (btw, ovo sve vec pred-stavljeno u Platonovom mishljenju. "istorijski" se o povesti ne da razmishljati: u toliko je heidegger deo moje radinosti, iako jedan od onih kao onaj koji su utabali shumske puteve jezika (logos) tj. raz-mishljanja) -

    na rutama na kojima se krece strast moje malenkosti.

    shto se Pounda tiche, o njemu lichno najradije razmishljam kao o onome koji se na putu iz Amerike u Englesku (sa kojima znamo vec shta ce se dogoditi, drgovi,ne?) iskrcao u Veneciji, u - na vaseljeni, vec chuvenom odelu... i tu objavio svoju prvu zbirku pesama: zapravo, odshtampao je gotovo sam- vrlo hrabru zbirku poezije A Lume Spento (oshtampao na
    od-oka-mogucim ostacima zalihe papira odredjeneg za neko crkveno izdanje crkvene priche; mislim o njemu radije kao divljem, pesnichki sablasnom, strasnom i punom dushe mladom evropskom amerikancu, za kojega bi bilo nedostojanstveno reci da je gentleman: koji iste godine na pushta Veneciju za London- u koferu A Lume Spento.
    nije bilo za ochekivati da ce prvenac nepoznatog americhkog venecijanera na sebe privuci paznju. The Evening Standard ipak ima chast i zaslugu da je ovu zbirku udostojio pozora, jednim osvrtom , prozetim za engleske okolnosti gotovo frenetichnim odushevljenjem . . . and another ten years.

    fresh, sahriuded, bearing the secret.

    ostalo je zlochin i precutno anatemisanje- nad njim, u svakom sluchaju, zao chin najveci.

    a sada je odvec kasno.

    laku noc, gospodo (i gospodje) ahahaha)

    avatar

    30.10.2007. (01:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...