Komentari

sagittariusclassic.blog.hr

Dodaj komentar (65)

Marketing

  • Majstorica s mora

    Prije nekoliko mjeseci sam imala post pod naslovom Gay-friendly?, baš mi je simpatično kako nas slične teme intrigiraju, samo što je kod mene pisano iz ženskog, a kod tebe iz muškog ugla...Vjerujem da će biti zanimljivo čitati komentare, a moj stav je da sam stvarno bez predrasuda, jer nisam u poziciji da brinem za svoju djecu...

    avatar

    28.10.2007. (20:21)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...@ majstorica, evo, pročitao i komentare. Ti si bila "fina i nježna" pa su takvi i komenti. Ja sam želio biti radikalniji i direktniji pa očekujem da će i komentari biti takvi...:)))) Naglasak je na licemjerju, udica je tu, tko će imati hrabrosti priznati...:))))))

    avatar

    28.10.2007. (20:33)    -   -   -   -  

  • borgman

    pitanje je više o nivou tolerancije. Sam pojam kada kažeš kako je netko OK, na osnovi dojma, govori kako imaš pouzdanog saveznika i savjetnika u svom vlastitom mozgu. Po nekom mom razmišljanju oko dvije trećine ljudi zapravo ne razmišljaju glavom. To previše boli. Pa nemaju ni svoje mišljenje. Oni imaju mišljenje, Crkve, Politike, Mate iz birtije i Filipa iz Big Brothera. E kada sa tuđim mišljenjem paradiraju, kao da je njihovo, niti ne pokušavajući otkriti pravu "istinu" koja sramno čuči u pozadini, tada nastaju homofobni, rasistički i regionalni ispadi. A pošto je definitivno LAKŠE imati tuđe mišljenje, onda će i ove osobine, (ponekad nastale i od pogrešno pročitanih naslova u žutom tisku) biti uredno podržane, ohrabrene i potaknute... bljak

    avatar

    28.10.2007. (20:42)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...@ borgman, dobro, ti dakle misliš, ako sam dobro shvatio, da nije pitanje jesi li ili nisi, već je stvar u nivou osobne tolerancije?...:))))

    avatar

    28.10.2007. (20:48)    -   -   -   -  

  • rU

    udica je tu ...
    i mamac na udici. no, sumnjam da će ga netko progutati.

    jer, lako je biti u načelu bez predrasuda, to je točno.
    a dugo su konkretne životne situacije.

    vjerujemo kako će nam 'svoji', bliski po kulturi, obiteljskom backgroundu, obrazovanju itd. automatski biti stvarno bliski. no, često ustanovimo da nije tako. npr. veze i brakovi u kojima se sve idealno poklapa ... a onda ispadnu katastrofa ...

    nisam roditelj, no razumijem strah roditelja kad im dijete odabere partnera koji je 'to different' ... znaju da će takvom paru biti teže, zbog reakcija okoline ...

    učili su me da cijenim ono što je čovjek sam napravio od sebe, a ne ono što je dobio rođenjem kao prtljag rase, nacije ... ono za što nije niti zaslužan, niti kriv ..
    i uvijek se držim toga ...

    a etnička čistoća je zabluda ... na ovim našim vjetrometinama to je neostvarivo

    imam i ja predrasuda, dakako, tko ih nema ...
    zazirem od ljudi koji su suviše medeni i snishodljivi u komunikaciji, odbojni su mi oni koji brbljaju bez prestanka ili se smiju suviše kričavo ili mlitavo drže ruku pri rukovanju ...

    a, ustvari, kad nekima od takvih dadeš šansu, ponekad ustanoviš da su sasvim OK ...

    avatar

    28.10.2007. (20:59)    -   -   -   -  

  • greentea

    smatram da ne spadam među one iz naslova posta. ne osjećam se u dovoljnoj
    mjeri pripadnikom niti jedne grupe ljudi okupljene po bilo kojoj osnovi, da bi
    bi ljudi različiti od mene u meni mogli izazivati takve osjećaje. volim ljude
    promatrati kao ljude. ne kao hrvate, srbe, crnce, cigane....nego kao ljude!
    koliko god podjele na grupe, nacije, religije bile stvarne smatram ih
    velikom greškom i zabludom zbog koje su rasizam i slične stvari moguće.
    osjećam se pripadnikom ljudske vrste koja mi se cijela povremeno gadi i
    vidim ju kao ogavnu zagnojenu ranu na površini zemlje. ne vidim da
    bilo koja grupa ljudi posebno odskače u svojim osobinama kao
    pozitivnija od drugih. ne vjeruješ valjda da je kršćanstvo zaista bolja
    religija od bilo koje druge? ne vjeruješ valjda da su hrvati zaista bolji
    narod on nekog drugog naroda? da, teško je ljudima kad im se u životu
    dese stvari o kojima pišeš - jer je teško biti mali čovjek! zaista je to patnja i teško je.
    skvrčiti svoju božansku i bezvremenu dušu, koja zna da smo svi ljudi i svi smo isto,
    i ušutkati ljubav i plemenitost u sebi prodajući najbolji dio sebe za
    prihvaćanje u društvu, iako i sami znamo da to društvo baš i nije nešto.
    teško je i šokantno cijeli život o sebi mislit da smo dobri ljudi, a onda
    odjednom shvatiti da se u praksi dokazujemo sasvim drugačijima!
    razumijem te. ali više od nizanja brojnih priznanja u komentarima koji
    će pokazati da nisi sam i da su i drugi takvi, mene bi zanimalo da iskreno
    pokušaš objasniti: zašto? zašto je tako teško reći-gle, moje dijete je sretno s
    ovom osobom! i ja sam sretan zbog te sreće! zašto je lakše tu sreću -koju
    svi tako teško pronalazimo- razoriti i gledati svoje dijete kako pati, nego
    biti sretan s njim i zbog njega/nje? kakva je to vrsta roditeljske ljubavi?
    bezuvjetna? vječna? nesebična?
    ti tražiš priznanje da su drugi tebi jedanki po ovom pitanju, kako bi se ti
    bolje osjećao jer si takav? je li to tvoje konačno rješenje tog problema?
    ako smo svi takvi, onda je to u redu?
    ali, priznajem ti hrabrost i iskrenost. i to je velika stvar. sagledati sebe
    kakvi zaista jesmo. to vidim kao jedini mogući početak promjene koja
    će nas učiniti boljima....ili još boljima....oprosti na dužini komentara.
    pozdrav, strijelče:))))))))

    avatar

    28.10.2007. (21:08)    -   -   -   -  

  • greentea

    uf, sto mu čajčeka! zaista je preedugačko - oprosti!

    avatar

    28.10.2007. (21:08)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...@ Ru, sviđa mi se što si napisala, sve stoji, :))) ...ALI....ispalo je kao žena u bikiniju, sve se vidi ali je ono najintrigantnije ipak skriveno...:))))

    avatar

    28.10.2007. (21:09)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...@ greentea, zahvaljujem na komentaru i nije predugačko. A reci mi, što misliš kad Jean-Marie Le Pen, na francuskoj televiziji kaže da on nije ravnopravan u Francuskoj jer on se kao bjelac ne može prošetati u svim kvartovima Pariza dok stanovnici tih kvartova mogu ići kuda žele... ( nemojte mi sad naljepiti etiketu, nisam fan dotičnog )...:))))))))

    avatar

    28.10.2007. (21:19)    -   -   -   -  

  • rU

    hhihi, mislim da su jednodjelni intrigantniji od bikinija...

    i vidjela sam na djelu, u svojem susjedstvu, roditelje koji su ucjenama spriječili brak kćeri s jednim iz nekog drugog plemena ...
    pa se pitam kako gledaju na vlastito unuče koje se rodilo kao vanbračno dijete ...

    i, složila bih se s borgmanom, radi se o vidu duhovne lijenosti, o mišljenju u stereotipima ...

    avatar

    28.10.2007. (21:19)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...@ Ru, vjerojatno ga vole kao i svako dijete. To bi bilo normalno....:)))))))

    avatar

    28.10.2007. (21:26)    -   -   -   -  

  • greentea

    joj, strijelac, kak si ti naivan! ne vole ga! (vanbračno unuče iz Ru-inog komentara)
    a, taj tvoj francuz nema nikakve prilvilegije u francuskom društvu koje ti na koje se
    on žali nemaju?
    bi li se on mijenjao s njima? mislim, kad je njima tako dobro? ili je tu netko malo
    licemjeran i nepošten?
    nisam dobila odgovor ni na jedno pitanje koje sam ti postavila. kukavico. ku-ku!:))))
    (kao čistokrvni slavonski seljak kažem ti bez pardona: ebo te sanader! beeeelj!!!)

    avatar

    28.10.2007. (21:43)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Slazem se, sve je ok dok se to desava nekom drugom.
    Iskreno, ne znam kako bih reagirala da mi kcer doma dovede crnca ili... Jer, mogu ja tu sada palamuditi (u prijevodu srati) da bi mi bilo najvaznije da je ona sretna, sto u principu i je, ali... Ipak postoji ali. I mislim da ga vecina imamo. Htjeli to priznati ili ne. Kao sto si rekao "crven sam ispod koze."

    avatar

    28.10.2007. (21:52)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...@ kora-kri, mislim da će se mišljenja roditelja i onih koji to tek trebaju postati jasno podijeliti...:)))

    avatar

    28.10.2007. (22:17)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...@ greentea, pitanja?!?! idem ponovno, repetitio mater studiorum est ( valjda sam se dobro sjetio, imal sam 2 iz latinskog )...nisam vjernik, ne mislim da su hrvati bolji narod ali mislim da su uzorno marljivi i "široke duše", mmm, teži dio, nisam siguran kako bi se postavio, u postu sam napisao da predpostavljam kako bi se postavio i želim čuti što drugi misle, ali prije svega me zanima da li se osobni stav izrečen u postu može odmah i bez rezerve nazvati licemjernim...:)

    avatar

    28.10.2007. (23:09)    -   -   -   -  

  • borgman

    zapravo mislim ovako. Stereotipima upravljana glava vidi stereotipno. Ti imaš nesreću da na tvom blogu koji "uzgajaš" tako da ljudi misle svojom glavom, pokušavaš dobiti odgovor na stereotipno pitanje, to ti je više za neki otvoreni forum. Ovi ovdje, o svemu imaju SVOJE mišljenje. E sad, kod tih koji su SVOJI, postoje emocije i iskustva koja kreiraju "osobnu politiku". Npr, ne smeta mi suprotna, ni bilo koja druga vjera, sve dok me ne odluče "pokrstiti". Ne smeta mi boja kože dok je ne počnu iznositi kao nešto "bitno". Ne smeta mi spolno opredjeljenje, dok me ne pokušaju "naguziti". dakle, ne smeta mi ono protiv čega se ne moram braniti na bilo koji način. A da će u svijetu koji je vrlo stereotipan stigma vjere, boje i spolnog opredjeljenja biti nad svakom glavom koja viri, i da će svakome tko je u njihovom bliskom, obiteljskom krugu biti teže, nego je potrebno...biti će!

    avatar

    29.10.2007. (06:08)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...@ borgman, sve što si naveo mogu potpisati, bez ostatka. Ne smeta me ako ispadnem nadobudan tražeći nešto što možda ne mogu dobiti...:)))))

    avatar

    29.10.2007. (09:10)    -   -   -   -  

  • neazess

    Stereotipi ljudima olakšavaju viziju svijeta. To znači da ljudski mozgovi još uvijek nisu dovoljno razvijeni da bi vidjeli sve fine nijanse, pa im je jednostavnije kreirati nekoliko isključivih ladica u glavi i sve trpati u njih kako ne bi došlo do preopterećenja sustava :))).
    Usprkos svojoj "etničkoj čistoći" imam najrazličitije prijatelje i poznanike (dakle u svom dvorištu: bilo različite vjerske, etničke skupine i čak spolne orijentacije). Nekad (tamo do svoje 19. :)) sam i ja imala više predrasuda, i ove tvoje teme su me okupirale, a onda me (zanimljivo) život suočio s velikim dijelom mojih predrasuda i nekako sam tu temu prerasla.
    Ipak, kad pažljivo razmislim imam i ja stereotipe i predrasude: dijelim ljude na širokoumne i one koji to nisu. Hoće li biti ili ne često utječe i odgoj i sredina u kojoj su odrasli, pa neke opće priznate "skupine" često imaju velik broj zajedničkih stavova. Ipak, i među njima se često mogu naći iznimke i zbog tih iznimaka doista vrijedi ne poistovjećivati svakog čovjeka sa "skupinom u koju pripada" već ga promatrati isključivo kao osobu. Međutim, kad naiđem na osobu uskih i rigidnih nazora, svakako je ne želim preblizu sebi, ne zato što mi smeta njeno postojanje, čak ne niti zato što je se bojim, već zato što uporno i uporno pokušava mene uvjeriti da je njen način mišljenja ispravan i da bih i ja (i svi ostali) trebala "tako pametno" razmišljati kao on/ona. Ukratko, rekla bih to ovako: stereotipiziram ljude prema tome jesu li ograničeni vlastitim stereotipima ili ne. I imaš pravo, one prve, zapravo ne želim u svom dvorištu jer su mi naporni. :))))

    avatar

    29.10.2007. (09:52)    -   -   -   -  

  • neazess

    Eh da, zaboravih, a mislim da je važno :)). Osobe kakve sam opisala da ne želim u svom dvorištu po defaultu ne potpadaju pod bilo koju već priznatu skupinu, već se mogu pojaviti u svakoj po malo. Kako prekonzervativni, tako i "preliberalni" tipovi koji zbog "tolerancije i nevrijeđanja" manjina, zabranjuju ostalima nešto (poput viceva, izgovaranja vlastitog mišljenja ili ekstreman primjer: Swarceneger koji u školama zabranjuje riječi mama i tata kako se djeca istospolnih roditelja ne bi našla uvrijeđena ??!!!?!) također, po mojoj procjeni, spadaju u skupinu rigidnih i ograničenih tipova. Zapravo vrlo je jednostavno: oni koji su uvjereni da je samo njihov način jedini ispravan za sve (ma koji to način bio) i siluju sve oko sebe sa time - oni su mi u "nemilosti". Što ćeš - rigidna sam :)))))).

    avatar

    29.10.2007. (11:17)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    Hmm. Interesantno kao i obično. Iz roditeljske perspektive u principu smo svi isti. Neke stvari se dobijaju odgojem, ali većina stiže u genetičkom paketu. Seksualna orjentacija je nešto što dobivamo u tom genetskom paketu. Devijacija gena broj neki. To roditelj mora prihvatiti kao nešto na što nije mogao utjecati, kao što je i hrpa drugih genetski preduvjetovanih bolesti. Ako voli svoju djecu, volit će ih i takve.
    Ono drugo, je stvar odgoja. No postavlja se pitanje koliko danas roditelji odgajaju djecu, a koliko je za to zaslužna televizija, mediji, okolina, mladenački bunt itd. Najbolji primjer su roditelji rokeri, čija djeca idu na cajke. A u konačnici jedino bitno po tom pitanju je da li ste spremni zauzeti stav, koji ćete braniti svim sredstvima. I dokle ste spremni ići. Pa ko voli nek izvoli ;)))

    avatar

    29.10.2007. (12:12)    -   -   -   -  

  • balk.

    ne mogu odoljeti:))
    u jednom sam postu spomenula da su moji prijatelji iz različitih sfera... mogu ti reči da su šoping i kavica s feminiziranim profesorom antropologije (koji će pričati o svom finjak dečku) puno ugodniji nego sa frustriranom bankovnom činovnicom (koja će pričati o svom iritantntnom mužu):)) i nemam predrasuda po tom pitanju.
    mali mulati su mi najljepša djeca na svijetu:)
    ali kad pogledam sve to skupa i probam ukomponirati svoju djecu u taj svijet ispada da nije toliko jednostavno.
    Ali stav koji imam i koji ću zadržati kad su potomci u pitanju u svakom je slučaju obrambeni stav. Mogu usaditi ono što mogu i ništa više od toga, jer kao što 012 station veli, nije sve na roditeljima.
    Bila bih podrška i grizla sve koji imaju predrasude:))

    avatar

    29.10.2007. (13:21)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...@ neazess, tvojim komentom bih mogao komotno zamjenit prve 3/4 svog posta i ništa se sadržajno ne bi promjenilo. No, imam za tebe pitanje, ako sam dobro razumio, pojednostavljeno rečeno, "zašiftala" si se u dosadašnjem životu malo "u lijevo". Što misliš, hoće li se u ostatku tvog života zadržati trend ili će se događati i "retrogradne" varijacije?...:)

    ...@ manga, odgoj? Ako nisi, pročitaj post "shifting", to ti je prava realnost...:)

    ...@ balk, znao sam da ćeš oplemeniti ovaj post...:))))))))))))

    avatar

    29.10.2007. (14:19)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Sagi: vjerujem da nikad više neću koristiti uobičajene ljudske ladice (ove koje su opće priznate tipa: on/a je te i te vjere, rase, spolne orijentacije, nacionalnosti... na kraju moramo priznati da do dobi do koje sam ih koristila to zapravo nisu niti bile moje ladice).
    Hoću li stvoriti neke vlastite ladice koje su u skladu samo s mojim (čudnim :)) nazorima (osim već ove dvije postojeće)....tko zna...život će pokazati...
    U međuvremenu, ću sigurno svakog čovjeka gledati kao jedinku, a ne kao pripadnika grupe za koju vrijede određena pravila s kojima je istovjetan - možda se iz toga izrode neka "samo moja pravila". :)))

    avatar

    29.10.2007. (15:47)    -   -   -   -  

  • 012 STATION posada

    Ponovio sam gradivo, ali... ja i danas pamtim nešto što mi je stari rekao kad sam odlazio na studij za aerospace drajvere. Pošto znam da bi održao svoju riječ, nikada, ali stvarno nikada mi nije palo na pamet da prekršim tu njegovu "zapovjed". Eto o tome se radi. Koliko je roditelj u stanju biti odlučan u provedbi svog stava. Svi kad se suočimo sa zidom na kraju ipak odustanemo. Po čemu bi "djeca" ili mladi ljudi bili izuzetak ;))))

    avatar

    29.10.2007. (18:55)    -   -   -   -  

  • fanny

    Većina nas se uglavnom izjašnjava tolerantnima, zgrožena rasizmom i netolerancijom, u mnogim područjima.
    No, da li je to stvarno tako...
    Ja sam u nekoliko navrata razmišljala o tome. Imam kolegu koji je oženjen s mulatkinjom, intelektualci su oboje, divna su obitelj, ali djeca već sada doživljavaju neke stvari...
    Pitala me kćer nedugo - što bi mama rekla da dovedem kući dečka - crnca ili Kineza?
    Bome sam se zamislila... Ne zato što bi meni smetalo, nego zato što znam kakav smo mentalitet. Meni bi osobno mali kosooki unuk ili mali mulat - bio najprije unuk. No, da li je ljubav ponekad dovoljna da izdrži sav primitivizam okoline. A on postoji, to je neupitno.
    Isto sam razmišljala, da imam sina i da postanem svjesna da je gay. Bilo bi isto tako, vjerojatno.
    No, ipak se najbolje zna, kad se doživi na vlastitoj koži. Ovako, ipak ostaje samo na tome - da osuđujem sve vrste pravljenja razlike između ljudi, zbog - vjere, nacije, boje kože, kulturne različitosti. ljude dijelim na - dobre i zle, poštene i nepoštene. Ne mora uvijek biti i nije, sve crno-bijelo.
    U ovom ratu nisam izgubila nikoga svoga, da sam živjela negdje na prvoj crti, izgubila dom i najdraže, bilo bi drugačije. Tu pacifistička i tolerantna priča ne funkcionira. Zato razumijem i ta razmišljanja, iako sama mislim drugačije.
    Ustvari, sve te priče stvorili smo sami, kompliciramo si život bespotrebnim stvarima, valjda zato - jer smo "razumna" bića. Kod životinja je drugačije i - poštenije...
    Pozdrav :)))

    avatar

    29.10.2007. (21:24)    -   -   -   -  

učitavam...