Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (47)

Marketing

  • rU

    hihi, majstorice, uvijek - u sridu ...

    s 13-est sam odjednom dobila obline ... preko noći ...
    a u ženskom tijelu ja sam još još uvijek bila dijete, pravo derište ...
    počeli mi se nabacivati puno stariji dečki, pa bi se povukli kad bi shvatili koliko mi je godina ...

    a ja sam tako željela biti dječake figure, uskih bokova, malih grudiju ...
    no, vrlo brzo sam shvatila da čak i ako umrem od gladi to neću nikada postići ... hihihi

    dugo sam se smatrala ružnim pačetom ... i tek u zreloj dobi otkrila da je za ženu - biti lijepa, uglavnom - stvar odluke ...

    avatar

    27.10.2007. (10:57)    -   -   -   -  

  • Irida

    evo i mene, vraćam se pomalo...i meni su problem bili ime (također po pokojnoj baki koju nisam ni upoznala) i noge kojima sam stalno tražila nedostatke, ali bilo je toga još..., danas mi je to sve skupa smiješno...u pravu si, treba te faze samo preživjeti...

    avatar

    27.10.2007. (11:21)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Pa da draga moja, ime i krive noge. Ja sam mami jako zamjerala sto mi je dala ime koje ne postoji nigdje na svijetu i svi lome jezike dok ga izgovore. Ma ne svi, ali Talijani da. Pa se lijepo u Italiji zovem Elena. Eto, snasla sam se. I svi kazu da mi dobro stoji to ime. Vi me znate kao Koru, mislim da mi i to sasvim dobro stoji. Dakle, bolje bi bilo da si imena dajemo sami.
    A noge... Uf, jako krive. No sada su u modi krive noge. Pa pogledaj malo manekenke. No jedno je vazno, danas sam sigurna u sebe, tako da me ni ime a ni noge vise ne zamaraju. Ljudi ipak prihvacaju mene i to je najvaznije.
    P.S. Kradem vrijeme na poslu. Znala sam da tu ima novi post. Nadam se da cu i ja danas uspjeti napisati novi.
    Velika pusa.

    avatar

    27.10.2007. (11:55)    -   -   -   -  

  • maslina Oliva

    možda se sjećaš pričice: 3D+1R+1B (Dyslalia, Dysgraphia, Dyslexia, Rhinophonia, Batharismus) koji idu uz dijagnozu: sustavno su poremećeni slijedeći glasovi: S, Z, C su nazalne distorzije, R je nedovoljno vibrantna distorzija, Š, Ž, Č, Ć, DŽ, Đ su interdentalne distorzije.....
    možda ne spada u komplekse, ali nije bilo nimalo ugodno...nisam voljela pričati pred nepoznatim ljudima.....

    s četrnaest godina, stigle je kratkovisnost, a s njom i ružne, plastične naočale preko socijalnog....bilo me sram za popizditi, no nakon niza godina, bila sam u mogućnosti sama birati okvir, a sada svoje zelenkaste okvire ne bih dala za ništa na svijetu, usput trebaju mi nova stakla, i tražim iste takve okvire......

    i naravno višegodišnji izmišljeni kompleks o debljini, na visinu 158 i težinu 48....; ))))..
    srećom, uspješno otklonjen.....

    .

    avatar

    27.10.2007. (12:34)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Ma naravno! Ove tvoje plus visina - vječito najviša u razredu, od osnovne škole.
    Ime - hehe, ti znaš kako se zovem, pa gdje toga ima?! Htjela sam se zvati Biserka, kao i svaka druga curica...a sada ne bih mijenjala ni ime ni prezime (naročito prezime, zadržala sam ga i nakon udaje).
    Noge - uh. Dok muška većina nije rekla "AHHH..." na neke moje modne eksperimente koji su zgrozili ženski dio populacije. Nakon toga u kupovinu idem sama, s prijateljicama pričam o svemu osim o modi i nosim minice. I dan-danas.
    I baš me briga što tko misli o tome ;-)))))).
    A visina od 177 i pol naprosto vapi za štiklama od 12 centimetara, hihi. Pa joj ih i priuštim kad sam raspoložena za šalu.
    Kompleksi? Dječje bolesti.
    Najgore je s onim ljudima koji ih ne odboluju kad im je vrijeme. Takvi rigaju vatru na sve koji nisu poput njih, jadni i frustrirani.
    Lakše je pljunuti drugoga nego suočiti se sa vlastitim likom & djelom. Jer, suočavanje podrazumijeva akciju, a pljuvati sasvim lijepo mogu i pasivno se valjuškajući u svom blatu, kojim se tako rado nabacuju na ostatak neiskompleksiranog svijeta.
    Daleko im lijepa kuća. I ružni interijeri duše ;-)))))))).

    avatar

    27.10.2007. (13:18)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    kad bi krenula o kompleksima ne bi stala 2 sata, ali definitivno najukorijenjeniji je onaj sa naocalama koje moram nisiti vec 20 godina. doduse, vec 12 godina nosim lece, a naocale samo po doma, ali ipak, ne daj boze da me neko vidi s njima...

    avatar

    27.10.2007. (13:29)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...može muško mišljenje? Uglavnom, "rahitična", "neugledna", srednješkolska "ružna pačad", danas izgleda mraaak! A one druge su u pravilu katastrofa. Ispada da su srednješkolske ljepotice imale par godina slave a slava "ružne pačadi", koja je počela kasnije se sad počela mjerit decenijama. I tko je sad profitirao?...:)))))))
    ps. pročitajte moj uradak "žene na drugi pogled", to je to...:)))))))

    avatar

    27.10.2007. (15:45)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    moji kompleksi su počeli s pubertetom i pozadinom koja je dosegla poprilične razmjere. da nevolja bude veća, udala sam se za čovjeka koji je uvijek mislio da imam veliku guzicu. trenutačno je ne bih mijenjala nizašto na svijetu ;)
    zovem se zaista staromodno, al nisam pomodna cura pa mi to ne smeta

    avatar

    27.10.2007. (16:56)    -   -   -   -  

  • marin

    Ja sam oduvijek bio lijep i mlad, te skroman i nikada nisam imao komplekse.

    avatar

    27.10.2007. (18:24)    -   -   -   -  

  • rU

    a jedini je problem, marine - perfekt .... hihihihi

    avatar

    27.10.2007. (20:20)    -   -   -   -  

  • free

    s 15 godina imala sam 40 kg na 163. nosila sam debele štrample i tajice ispod traperica da ih popunim, mrzila sam svoje prste jer su bili tanki i dugački, a danas mi je drago što su takvi. :) svi imaju neki kompleks, ali pretpostavljam da ih prerastemo.

    avatar

    27.10.2007. (21:22)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........začudo, ja nisam nikad bila iskompleksirana iako sam imala matrijala, crne vidljive dlake-kad bi mi ko spomenuo brkove ,ja bi ih pogladila i nasmijala se, veliku stražnjicu, ja bi se pitala kako nevide mali struk, itd...uvik bi se nasmijala na negativni komentar jer san bila voljena od prijatelja i sretna, nisam se šminkala, ni sređivala, nosila san šta mi je bilo udobno i drago......i danas kad gledam slike iz mladosti, mediteranski sam tip, bila sam u pravu, kao i svi mladi, bila sam prekrasna...........

    avatar

    27.10.2007. (21:45)    -   -   -   -  

  • marin

    Ru, ovo nije lijepo od tebe. Boli:))))))))))

    avatar

    27.10.2007. (23:49)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Nijesam imala neke komplekse,uvijek sam spadala u zlatnu sredinu,jedino ako se računa visina ali samo do nekih 15-16 godina a iza tega sam visinu smatrala prednošću i sa svojih 176 cm još nosila take i dobro se osjećala.

    avatar

    28.10.2007. (00:24)    -   -   -   -  

  • Tamoya Sanshal

    pa ne čini mi se da imaš krive noge sad kad te vidim:)
    to možda kad si bila mala
    Važno da su zdrave i da možeš daleko na njima
    pozdrav

    avatar

    28.10.2007. (00:40)    -   -   -   -  

  • misko

    Krive noge?
    Hm...tko bi to rekao! Svašta ću ovdje pročitati!
    Ja sam imao premršave ruke, pa valjda i dan.danas volim malo vježbati...inače, stidio sam se i svoje visine, uvijek sam stršao u društvu...kasnije se to pretvorilo u prednost...pogodi koju!

    avatar

    28.10.2007. (07:57)    -   -   -   -  

  • marinianis

    A tek moje ime? I ja sam ime dobila po baki. Bilo je jedinstveno u cijeloj osnovnoj i srednjoj školi, i u pola grada, pa na faksu, i u pola firme gdje radim, a kad ga izgovorim pred "organima", kako je nepopularno biti Srbinom , provjere me i po tom pitanju, a baka po kojoj sam dobila ime je rođena u Klenovniku u Hrvatskom zagorju.
    Bilo je to moje prisjećanje na mladenačku frustraciju potaknutu tvojim razmišljanjima.
    O izgledu bih mogla napisati dvostruko više.
    Kišni pozdrav s mog zagrebačkog prozora tebi na more!!

    avatar

    28.10.2007. (08:26)    -   -   -   -  

  • rU

    ime? dugaaaačko.
    sad ga - skratih.

    kad bi me u djetinjstvu mama oslovila punim imenom, znala sam da sam nešto skrivila ...hihih

    sudeći po širokom osmjehu, marine ... ne baš previše ...

    avatar

    28.10.2007. (08:34)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Ime. Katkada me ubijalo, toliko izdajničko i unikatno da ništa nisam mogla poricati. Uvijek se znalo da sam negdje bila, nešto zakuhala. Imala sam nadimke, između raznih i Lili. A noge, hehe, duge i dobre, nisam ostala dužna minicama:)))

    avatar

    28.10.2007. (08:38)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Hm, dala si me sa ovim postom u razmisljanje zaista :))
    Imao sam vise kompleksa kao Junior :))
    Jako rano sam dobio uzasno cupave noge za razliku od druge djece.
    Dugo sam mislio da sam premrsav
    ime mi se nije svidjalo
    Mislio sam da imam kriv nos
    Kao i svi muskarci, mislio sam da mi je chuna mala :))
    Onda sam porastao u momka od svojih jedno 20 godina i skuzio, da mi nos nije kriv
    Da cupave noge imaju i ostali muskarci,
    Ime mi je bilo svejedno ionako svi koriste nadimke
    A dali je chuna mala jos neznam, bar se do sad niko nije bunio :)))))))
    Hvala za to sto si u mislima sa svijecom uz moj Vukovar.

    avatar

    28.10.2007. (09:53)    -   -   -   -  

  • Decy

    a tko ih nema!!!
    tj. nije imao.
    jer kad sazrijemo-shvatimo koliko smo zgodne i originalne.
    svašta se tu nakupilo.
    zato sam u četrdesetoj počela nositi kraću suknju, jer sam shvatila da imam super noge.
    ma, mi ženskice smo cjepidlake i želimo biti likovi iz serija u tim godinama.

    avatar

    28.10.2007. (10:42)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Baš tako kako veliš - treba ih preživjeti.
    Samopouzdanje raste proporcionalno njihovom smanjivanju.
    Savladamo sve nedoumice u vezi s imenom i prezimenom, nogama, bokovima, a kad prvi put uhvatimo dvoglas i netko zaplače dirnut, to upišemo kao jedan od onih prijelomnih trenutaka.
    A te mnoge i razne prijelomne čuvamo kao drage uspomene.

    avatar

    28.10.2007. (10:57)    -   -   -   -  

  • greentea

    joj, kod mene sve uvijek naopako! mama me uvijek pitala: zašto ne možeš biti ko ostali ljudi?
    a ja nisam znala koji su to ostali ljudi, bilo ih je previše da bi se mogla ugledati u toliku gomilu.
    i tako nisam imala komplekse u mladosti, ali sam sad pod stare dane shvatila da sam trebala!
    uvatilo me sad, retrogradno! bila sam premršava, pa to sad nadoknađujem. bila sam previše
    mirna i šutljiva, pa sad skrešem i di ne treba -nek se zna! pozdrav, majstorice!:))))

    avatar

    28.10.2007. (12:12)    -   -   -   -  

  • Tužni pas

    Off topic: humana genetika - očekivao bih puno molekularnih biologa u području, čak i u RH. To naravno ne garantira zabavnije simpozije ali je šansa veća za kvalitetniji sadržaj.
    O kompleksima: koji su opasniji, oni iz mladosti ili oni koje steknemo u struci kada shvatimo da ne znamo dovoljno, da ne shvaćamo dovoljno brzo, idt, itd?

    avatar

    28.10.2007. (14:35)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Moram priznati da nikada.......Samouvjerenosti mi nikada nije nedostajalo. Nisam nikada imala komplekse u smislu da bi se tako javno morala sramiti ih. I ja sam dobila ime po svojoj baki ali mi je dobro i neobično pristajalo oduvijek. Volim svoje ime i ne bi ga nikada mijenjala nizašto.
    Žao mi je kada ljudi moraju odrastati s kompleksima a to mora da jako opterećuje......

    avatar

    29.10.2007. (09:06)    -   -   -   -  

učitavam...