Komentari

mirinemir.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • saraja azra

    evo kazati ću ti mislim da je to osobni izbor
    ali ako i kada se odluči stupiti u brak
    od tada pa nadalje sve je pitanje vjere u brak i u odabranika/cu
    nema pravila i nema sigurnog puta ka sreći
    također i oni koji žive zajedno bez braka mog biti sretniji i obratno
    pozdrav s otoka

    avatar

    26.10.2007. (11:39)    -   -   -   -  

  • Rose And Butterfly

    meni je brak uvijek bio sinonim za nesto prekrasno... valjda je to zbog toga sto zivim u obitelji u kojoj se brak cijeni, a roditelji se jos uvijek ponasaju poput zaljubljenih srednjoskolaca... :)) ne bih htjela sa dragim zivjeti nevjencano, nekako mi se to ne svidja... iako, kaze moja mama, bolje prvo probat, pa ako ide ide... a s obzirom da smo dragi i ja vec dugo zajedno i znamo si mane i vrline mislim da nam proba nije potrebna, bar za sad... istina, nije sve idilicno, ali malim koracima naprijed i mozda uspijemo... :)

    avatar

    27.10.2007. (09:40)    -   -   -   -  

  • detalj

    U svakom slučaju sam za odgoj u kojemu će i riječ odluke biti moja obvezujuća: '' Za cijeli život!'' Iako ne živim bračnim načinom života susrećem se s ljudima: ženama i muškarcima , koji su vrijedni takve sebedarne ljubavi jednog drugome. Taj dar je i određeno povjerenje da sve svoje stavljamo u Njegove ruke, koji zajedno s nama sustvara našu sreću u našima svagdanima. Želim ti hrabrost srca i puno sreće!Blagoslovljena ti nedjelja!

    avatar

    27.10.2007. (22:15)    -   -   -   -  

  • obadzo

    ...no coment, vrati se na dio Tosine pisme ....život je igra bez granica,
    umorna priča, trganje stranica... samo bi ja reka:...na njima ipak nesto pise:)..lip pozdrav

    avatar

    28.10.2007. (15:12)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Tri i po godine mladalačke ljubavi i zanosa,
    devet tužnih i napornih godina braka i
    dvadeset četiri godine samovanja...
    Dvoje sad već odrasle djece..
    Što reći:ljudi koji nisu sposobni
    prilagođavanju i kompromisima,
    neka se ne žene...i ne udaju...

    avatar

    28.10.2007. (16:40)    -   -   -   -  

  • anastazijaa

    Tu nema pravila,ja osobno nemam iskustvo predbračnog života,poznajem ljude koji su dugo bili u vezi i živjeli zajedno po na kraju raskinuli i krenuli ispočetka,a poznajem i one koji su nakon mjesec dana veze ušli u brak ,sve je to po meni vlastiti odabir takvih situacija,a ja sam bez predbračnog iskustva već 14 godina u braku :) ,pozdrav lijepi

    avatar

    28.10.2007. (17:26)    -   -   -   -  

  • baca iva

    Ja sam već 33 godine u braku i to odmah " s potpisom pred svećenikom". Razumijem ako se netko odluči da živi sam. Svatko može kako hoće. Ali čini mi se da je problem današnje mladeži manjak spremnosti na žrtvu, jer u braku se ne beru samo ruže. Kad kažemo "žrtva" odna mislimo na velike stvari. A zapravo radi se o svakodnevnim kompromisima. Ako netko za to nije u stanju, onda neka niti ne počima. Ali i u zajedničkom životu kojega ne zovemo brakom, također je nužan kompromis. Evo sad sam tek pročitao da je to napisao i Žubor vode. Pozdrav za laku noć!

    avatar

    28.10.2007. (23:17)    -   -   -   -  

  • sunflower_sun

    ..svaki korak mog zivota neko je novo iskustvo...ponekad sjetim se svojih veza,ponekad 'slobode',egoizma i nepregledne besmislenosti..sada imam i 'papir' i nista nije promijenilo moje stavove prema odnosu,prema obitelji i moralnim vrijednostima..papir je u ladici a mi zivimo svoje zivote koji su se spojili u jedno i potrajat ce upravo onoliko koliko budemo jednako se davali i uzimali troseci ljubav koja nas je spojila..kad nestanu vrijendnosti nestane i veza a papir zamijeni neki drugi...bolje je upoznati se i ne srljati bas kao i u sve pore zivota,no nema nekih 'generalnih proba' u zivotu..treba biti odlucan i znati sto hoces od sebe i drugih te onda to kompromisom pokusati objediniti...ipak uvijek glasam za ljubav - bez koje nista nema smisla...tebi veliki pozdrav...

    avatar

    29.10.2007. (07:20)    -   -   -   -  

  • little bluestar

    pa recimo da imam slično razmišljanje ovoj autorici, ne baš tako kritično, ali...
    za sada živim s čovjekom kojeg volim i mislim da nikakav komad papira, ma koliko me u to uvjeravali, ne bi ništa između nas promijenio, osim što bi postala gđa. Sva naša međusobna moralna odgovornost jednog prema drugome proizlazi iz našeg razumijevanja, poštivanja, ljubavi i svega što dobru vezu čini dobrom već dugo godina.
    Odgoj i tradicija nam nameću brak kao neku instiuciju nužnu za zajednički život, na neki način ljudi dokazuju ozbiljnost zajedničkog života stupanjem u brak.... na neki način...
    Sva ta ceremonija i prosidba, veliko bijelo vjenčnje....lijepo je...nužno nije...u svakoj od nas čući neka odgojem i tradicijom nametnuta želja za time...ali svjesno i razumno....
    brak kao institucija ništa ne mijenja za dvoje ljudi koji žive zajedno i vole se.....barem mene brak niti bi spriječio da ga prevarim ako do toga dođe niti da raskinem tu vezu (razvedem se), čovjekov unutarnji kompas je to što će nas voditi, a nikakve crkvene ni državne ograde nas neće zaustaviti, niti dati nam povoda da budemo bolji ....

    avatar

    29.10.2007. (14:39)    -   -   -   -  

  • meani

    Moja iskustva?! Dok sam bila u vezi bivši je konstantno pljuvao po braku. Kad sam vezu prekinula došao je sa prstenom. I dan danas ne shvaća da smo prekinuli, a ni meni nije lako prihvatiti situaciu.
    Osobno sam protiv zajedničkog života. To mi nema nikakva smisla, pogotovo kao test. Što bih ja trebala nekome kuhati i prati a nisam mu ništa i još sam na testu. Onaj tko nije spreman na brak nije spreman niti na zajednički život i to će se kada tad raspasti.

    avatar

    29.10.2007. (20:46)    -   -   -   -  

  • krijesnica

    Dobro jutro
    Hm, možda kukavičluk odnosno strah od stega..od rušenja navika i svakodnevne rutine. Ne znam. Osobno mislil i nadam se kako nemam fobiju od braka ali čim pomislim na njega diže mi se kosa na glavi..iako s druge strane mislim kako brak može biti i nešto lijepo.

    avatar

    30.10.2007. (07:32)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Tako slično mome braku, a ipak me veseli...nekako mi je baš to prirodno i utješno...čini mi se da su ljudi koji se pomire sa brakom pošteđeni one stalne samoće i straha da jednog dana neće imati tko šalicu čaja pružit...duge godine "običnog života" i "mira" su ono za što se molim svaku veče!

    avatar

    30.10.2007. (10:04)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Stvar bi barem trebala biti prvenstveno poznavati samoga sebe. A tek onda razmišljati o tome da li kao takav kakav sebe poznaješ, a pri tome mislim na ZRELO spoznavanje samog sebe, jesi u stanju živjeti u zajednici koja nije tvoja matična obitelj i onda krećeš razmišljati o zajedničkom životu ili braku. Meni nije žao mog propalog braka. Konačno, bio je to i moj odabir, u kombinaciji s onim poznatim okolnostima biološkog sata i, kako je to jedan vedski astrolog rekao, karmički odabir genetskog materijala za moga sina (fakat je ko čelik!!!). Ono nešto zbog čega mi nikada neće biti žao što je moj brak zaključen u crkvi jest upravo predbračni tečaj koji smo pohađali. Jedan divan župnik (PMD) tečaj je vodio tolikom mudrošću i tolikom zrelošću, a rečenica koju je izrekao o svom odabiru svećeničkog poslanja mi se zasjekla u pamćenje. Rekao je otprilike ovako: "Ja sam odlučio postati svećenik kad mi je bilo 17 godina i to zato što sam u sebi oduvijek osjećao neki strašan gnjev za koji sam već tada znao da ga možda nikada neću moći obuzdati, a trpjela bi moja žena i moja djeca, a i ja skupa s njima. Ljubav i zaljubljenost - bilo je i toga. Ali taj moj gnjev je, možda još i danas (tu se nasmijao) strašan. I znao sam da ga jedino molitvom i postom mogu ublažiti, i to čestom molitvom. A kad bih onda našao vremena za svoju obitelj?".

    Cijeli tečaj je bio niz anegdota na temu predbračnog savjetovanja i crtica. Pa je tako spomenuo i jednu ženu koja se, jadna (tako on), četiri puta udavala i svaki puta me došla pitati za savjet, a, jadnica, nikako nije imala sreće. Sve same ništarije i pijanice. Tako dođe ona četvrti put do mene, da vjeruje u brak, ljubav - a ja joj na to kažem: Pa zar ti nije bilo dosta tri puta, ajde pokušaj biti s čovjekom, a da se ne udaješ. Al, udala se ponovno (i tu se opet nasmije).

    Svaki brak ili zajednica ove vrste zahtijeva odgovornost prvenstveno prema samome sebi. Ne možeš nikome biti dobar partner ako nisi u miru sam sa sobom i ako sebi nisi prijatelj. I tu, upravo tu je najveća zamka. "Mladi" se uglavnom bave pitanjem što ako on/ona ode, prestane voljeti itd. A što ako si ti taj/ta koji prestane voljeti? Koji spozna da je odabir bio pogrešan? Zašto već unaprijed svaljivati odgovornost na onu drugu stranu? A inače, komunikacija je ključ svakog uspješnog odnosa. A toga danas nema. Brak se nažalost i dalje u praksi pretvara u neki deus ex machina za koji se očekuje vlastitim mehanizmima sam od sebe rješava probleme partnera koji su ga sklopili, dok se partneri vremenom počnu promatrati u svjetlu nekih uvriježenih i uobičajenih generalizacija. Pa, eto tako je i drugima. Ili pak, s druge strane, e baš neću da mi bude tako, pa zato ostajem sam/sama. Brak ili zajednički život nisu garancija ni za što. A moguće je i to da dvoje tek duljim zajedničkim životom krene svak svojim putem vlastite evolucije na kojem zajednica preraste u dvije osobe koje, čak i ako su na početku imale mnogo toga zajedničkog, vremenom su se sve više razdvajale. Tko je kriv? Nitko. Svak ima svoju sudbinu, svoje pute. Jedino bi bilo krivo sebe ili drugoga unaprijed osuditi na propast.
    A jesam se raspisala...

    avatar

    31.10.2007. (21:30)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    U brak sam ušla jako mlada. naravno trudnoća plus zaljubljenost vodi do sudbonosnog DA.
    Nakon 21 godine braka sljedila je rastava i svak na svoju stranu. Živim u vanbračnoj zajednici i nepada mi na pamet da se udam. Papir veže ljude pa i onda kada je ljubav nestala. Djeca vežu ljude u brakove koji su nesretni. Nitko ne razmišlja da djeca mogu biti sretnija kad ima roditelje koji su se razveli pa ne galame jedan na drugog, nego da su roditelji zajedno a ne vole se. čemu takav brak?
    Za djecu? ne treba im.
    Za rodbinu, za susjede, za prijatelje?
    Brak je izbor. Želimo li ga ili ne.
    Ja mislim da se ljudi u jednoj vezi više poštuju, vole i trude nego kad su u braku. Nekako smatraju da u braku pažnja, trud i poštovanje više nije potrebno.
    U svakom slučaju NEKA ŽIVI LJUBAV sa ili bez papira.

    avatar

    31.10.2007. (23:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...