strasno.....ne znam sto drugo da kazem osim da mi je neizmjerno zao.....:(
25.10.2007. (01:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roditelj
Draga gospođo Sandra, Kako se bliži 31.10. sa sve većim knedlom u grlu prolazim "onim" raskrižjem. Prošli je tjedan moja djevojčica svoju svijeću priložila srcu na pločniku, a jedna u obliku srca već čeka u njenoj sobi da bude položena na isto mjesto u srijedu 31.10. Prilažem Vam dva linka na pjesme koje mi mnogo znače i u koje ponekad pobjegnem tražeći .....odgovor?....utjehu?....nadu?....smisao?..... S poštovanjem Tata....jedne učenice 3.b....koja ZNA da je Stelina najdraža boja ljubičasta
25.10.2007. (10:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
OPROSTITE ALI NISAM IMALA SNAGE GLEDATI ONE SLIKE....SVA SAM SE SLEDILA....PROŠLI SU ME TRNCI I UŽASNO ME ZABOLJELO....NEMAM RIJEČI....OSIM DA VAM KAŽEM DA SMO UZ VAS I DA VAS PUNO VOLIMO!!!!! DRŽITE SE....MOLIM VAS.POZDRAV
25.10.2007. (14:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roditelj- dragi tata, sjećam se kako su se naše cure "prepoznale" još u prvom razredu, vidjele su da se slažu, brzo se sprijateljile i često se igrale. Vaša je kćerkica izgubila svoju malu prijateljicu, ali ja znam da će ju pamtiti cijelog života. Hvala za pjesme i lijepi Vam pozdrav.
Dora- ne trebaš se ispričavati, znam da ti je teško, hvala ti što si stalno uz nas.
Voli vas Sandra, Stelina mama
25.10.2007. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cura iz Pule
stvarno neznam sto bih rekla...svakodnevno posjecujem ovaj blog,uvijek dolazim vidjet dali ima sto novoga...neke snimke sam pogledala puno puta...i svaki put osjecam kao da me nesto steze u grlu i suze idu samo od sebe jedna za drugom...ovaj sam video u suzama pogledala...jedva...prebolno je,previse tuge i nema utjehe...jako mi je zao i sve bi napravila da mogu vratit vasu Stelu...bila je predivna,preslatko dijete...nisam ju poznavala i zbog toga mi je jako zao...jer tako dobro bice ne pronalazi se svugdje...bila je posebna...htjela bi vas bar malo utjesiti,ali nema utjehe...nema rijeci koja bi mogla ublaziti bol koju osjecate...ja imam tek 13 godina,jos sam mala...ali tako se bojim da se nesto nekom ne dogodi,nekome koga volim ili bilo kome koga poznam...jer neznam dal bi uspjela izdrzat....divim vam se kako sve to uspjevate,kako ste hrabra i divna zena...neznam sto bi vise rekla...zaista sam ostala bez rijeci i preplavile su me bol,tuga i suze...kao da sam Stelu poznavala oduvijek...tako predivno i dobro bice......zao mi je,jako....drzite se... puno pozdrava....
25.10.2007. (18:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mare
ajme... ne znam što bih van rekla osim da su mi suze krenule niz lice.... u grlu kod da mi je knedla zapela,,, ajme strašno.... držite se, ne znam šta vam drugo da kažem svi smo uz vas....pozdrav
25.10.2007. (18:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo ja sam opet došla... pročitala sam post.. i pogledala slike... jako su tužne... neznam što da vam kažem... polako se bliži taj dan...morate biti jaki zbog vaše druge kčerkice.... pričate li o seli u kući?? pitam vas to pitanje..jer znam da vam je teško samo se sjetiti tog kobnog dana.. budući da sam ja malo kasnije došla na blog..neznam kako je stelica preminula.. ali....sam malo shvatila..po vašim postovima....... proči ću još.....držite se i budite mi jaki! puno vas pozdravljam!!
26.10.2007. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
što drugo reći osim strašno... pogledao sam sve slike i...neznam što bih rekao. prvi razred... ne mogu zamisliti kako se vi osjećate...
26.10.2007. (13:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*ana*
...ovo je strašno... dok sam gledala slike... trnci su me prolazili... jednostavno... užas... nemam riječi... stvarno nemam riječi, al na ovo ne mogu ostat ravnodušna... ne znam...
svi smo uz vas...
26.10.2007. (13:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...žeže...
...nisam mogla gledati slike...jako mi je teško,jer se tako i ja prisjećam nekih stvari,a ne želim ih se prisjećati jer me nešto u grudima steže i osjećam se užasno...znam da Vam je teško...ne znam što da Vam napišem,jer znam da Vam nikako ne mogu olakšati...nitko to ne može...posebno sada......... samo se bojim da nešto krivo ne napišem...ne želim nikoga uvrijediti,a najmanje Vas...samo Vam želim reči HVALA...hvala Vam što djelite svoje uspomene na Stelu s nama...tako i mi koji ju nismo poznavali, sada znamo kakva je bila.....
26.10.2007. (16:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ajme slike su prestrašne..... neznan šta da vam kažem....... slike su pretužne.............. suze su mi same od sebe poćele teći............ samo se držite...........
26.10.2007. (16:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maturantica
...nedavno sam naišla na ovaj blog... mnogi suosjećaji s Vama... želim vam izraziti moje iskreno saućešće... mlada sam... i sad kad bi trebala najviše uživati u svome životu...dijeliti radost... i sreću... s drugima... ja proživljavam teške trenutke..uskoro će godinu dana od kada nje, moje princeze nema... moje sestrične Jelene..imala je samo 19 godina..a u životu sam htjela samo jedno.. da pored sebe imam samo nju... željela sam je samo savršeno voljeti..nedostaju mi njezini meki obrazi, zagrljaji..iskren osmijeh i preslatke okice..pored nje sam disala punim plućima.. voljela sam njenu pojavu..a sada...:( sada sam prepuna negativnih misli, emocija.. i zbunjena sam..i ljuta sam...i razočarana sam...i očajna...strah i bol su mi se uvukli pod kožu...ne prestaju...ne odlaze..tražim razloge i odgovore-zašto mi ju je uzeo?zašto ju nisu čuvali?..onako malenu,i sitnu..zar je sve morala raditi sama...odrastati sama...zašto ju nisi slušao kada ti je govorila da ju boli??..nisam odgojena da mrzim..ali njega ne mogu podnijeti...ne mogu ga vidjeti pored njezinog groba..:( njega, koji ju je navodno toliko volio... ...iz dana u dan patnja i bol mi razdiru svjetove..moje nade i želje..nisam još uvijek zadovoljna iskazima i uvjeravanjima riječima.. uuvijek se pitam i tražim utjehu...daj da razumijem što mi se događa?..znam da još moram sazrijeti...mora moje stanje i moj duh sazrijeti za razumijevanje.. a što sada da radim?:(---brojala sam dane kada ćemo se sresti...sada brojim dane kada ću opet doći na njezin grob..njezino biće više ne mogu vidjeti...njezine zagrljaje ne mogu osjetiti...čuti njezin glas..zemlja sada krije njezinu kosu...oči smeđe zauvijek su ugašene...glava zna: ona je sada rajska princeza...i plavo nebo krasi...a srce:(u srcu je tuga...samo želim da ostali anđeli paze i maze moga anđela... s Poštovanjem .... jedna cura
26.10.2007. (18:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
za maturanticu, sve si i sama prekrasno rekla. Patnja i bol za nekim bliskim bićem izoblići potpuno naše emocije, zauvijek promjeni tijek našeg života. Nikada više neke stvari neće izgledati kao prije tog tagičnog događaja. Sve se u glavi poremeti, promijeni. Drugačije se živi. Teže. Teško se više bilo čemu iskreno radovati, bilo čemu se iskreno nasmijati, jer vrijeme ne liječi tugu. I to zaista mogu razumijeti samo oni koji su izgubili osobu koju su potpuno svim srcem voljeli. Šta ja imam od toga što je moja Stela u mom srcu, u mojem sjećanju, kad nije kraj mene da ju slušam i gledam. Da s njom živim život koji sam joj podarila.
26.10.2007. (19:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga gospodo iskreno mi je zao zbog vaseg andela koji je prerano napustio svijet.Kada sam pogledala ovaj video osjetila sam nesto...............neznam opisati taj osijecaj......nesto me presjeklo u grudima......nemam rijeci.....drzi te se............
27.10.2007. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zauvijek u srcima
gledam slike i samo mi suze liju moja sućut toliko toga želim vam reći da vas utješim,ali ne znam odakle da počnem imajte moju podršku
28.10.2007. (00:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitajući vaše postove i vaše pjesme,odlučio sam obratiti vam se s nekoliko riječi… Iz svih ovih vaših pjesama može se izvući samo jedno,a to je da ste uistinu jedna napaćena duša kojoj pod hitno treba oporavak.Ja vjerujem da ste pokušali manje misliti na sve to što vam se dogodilo,da ste pokušali opet dopustiti osmijehu da zavlada na vašem licu,ali svi ti pokušaji su bili neuspješni. Glupo bi bilo sada da vam ja govorim da će sve to proći i da se ne sekirate i slično,ali ja to ne mogu vama reći jer to neće imati nikakve svrhe,znam po sebi.Izgubio sam oca u domovinskom ratu i s time se nikada nisam mogao pomiriti,punih 10 godina… Znam kroz što prolazite i suosjećam s vama. Ali ja sam pronašao formulu kako se riješiti patnje,tjeskobe,boli…i „progledao sam“,sada cijenim svoj život,volim ga i uživam u njemu… Postoji samo jedan način kako nastaviti živjeti s tim,a to je BOG!Uvijek se pitamo“A Bože,zašto baš ja moram patiti?“ Eto kada uhvatite slobodnog vremena molim vas posjetite moj blog i pročitajte malo moje postove…možda vam ti tekstovi daju nekakavu nadu…
Mlad sam i ne posjedujem neko veliko životno iskustvo,ali vjeruj te mi da posjedujem iskustvo s Bogom i samo vam je on jedini izlaz…On čuva mali Stellicu i samo On zna zašto ju je uzeo…Vjeruj te mi,nije ona sama,ona živi s anđelima i oni ju čuvaju…
Vel.Sudac mi je rekao:Kada nam netko napravi zlo i oduzme nešto što volimo,ne trebamo pokleknuti,trebamo živjeti SA BOLI U SRCU,SUZOM U OKU,ALI ISTOVREMENO I SA PONOSOM U DUŠI,jer će nam kad-tad biti nadoknađeno vrijeme koje nismo proveli s voljenom osobom!
S poštovanje Krešimir Šimić
28.10.2007. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Krešimire Najprije ti se želim zahvaliti što si ostavo svoje misli i riječi na blogu moje Stelice, a onda i zato što si to učinio vrlo obazrivo i nježno. Obraćam ti se sa ti i nadam se da mi nećeš na tome zamjeriti. Vidim da si jedno mlado biće. Niti jednu pjesmu koju vidiš na mom blogu nisam ja napisala. Napisali su ih drugi, a ja sam ih iz zahvalnosti stavila tu gdje jesu. Drago mi je zbog tebe što si našao mir u duši na način da vjeruješ u Boga. I svjesna sam toga da je ljudima koji tako vjeruju lakše nositi se sa životom pa i sa smrću. Kao dobar vjernik sigurno mi nećeš zamjeriti što sam drugačija. Ja to ne mogu. Ja ne kažem da Boga nema, ali ja ga ne osjećam, i ne želim se truditi. Ako ga ima on će naći put do mene. To što kažeš da ti je rekao Vel. Sudac:”… trebamo živjeti SA BOLI U SRCU,SUZOM U OKU,ALI ISTOVREMENO I SA PONOSOM U DUŠI,jer će nam kad-tad biti nadoknađeno vrijeme koje nismo proveli s voljenom osobom!”, jako lijepo zvuči, ali meni ne znači ništa. Ja sam majka koja je u ovom trenutku trebala raditi doručak svojoj djevojčici, igrati se s njom i uživati u životu s njom, umjesto toga se evo spremam ići joj oprati grob i odnijeti svježe cvijeće, to je nešto što ne mogu raditi s ponosom u duši, već sa očajem, beskrajnom tugom i patnjom. Ne znam što ima poslije smrti i da li će nam to vrijeme biti nadoknađeno. To nitko ne zna. Čak i da je tako što ja imam sada od toga. Kako živjeti život bez djeteta kojeg sam rodila da joj podarim život i u tom životu s njom uživam. Moje je dijete ubijeno. Postoji krivac za to koji nije kažnjen. Meni njegovo kažnjavanje neće vratiti Stelu, ali zar ne zaslužujemo pravdu tu na ovom Svijetu, tu u ovom životu kojeg jedino poznajemo. Što se kasnije događa to nitko ne zna, svi žele vjerovati u život poslije života jer se naravno boje smrti. Ali ima li ga zaista to nitko ne zna. NITKO. Nemoj se ljutiti i što ću ti ovo reći, budući si mlad i nemaš još djece naravno da ne možeš ni približno osjetiti ono što ja sada osjećam. Ni u ludilu ti neću reći da je tebi lakše jer si izgubio roditelja, to nikako, ali izgubiti dijete je puno neprirodnije. Ne znam što vrijeme nosi i kako će mi biti za 10 godina, ako ih uspijem proživiti, samo znam kako se sada osjećam. Ali ipak hvala ti na tvojem pokušaju da mi olakšaš i još jednom hvala što si to učinio na jedan pristojan i ne nametljiv način. Sandra, Stelina mama
28.10.2007. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam što ste mi odgovorili i posjetili moj blog.Jako su me dirnule ove vaše riječi i shvaćam vašu neizmjernu bol.Izgubili ste svoje malo dijete,plod vaše i muževe ljubavi,ali ipak još nešto živi,a to su uspomene i sjećanja na malu Stelu.Ja vas utješiti ne mogu jer prevelika je to bol da se može ublažiti bilo čime,ali mogu pomoći tako što ću posvetiti jedan post samo vama i maloj Steli,pa već ako ne možemo nepravdi stati na kraj,neka bar ljudi vide što ustvari znači živjeti u neizmjernoj boli u tuzi...
Drži te se i ostanite jaki bar zbog Stele,jer vjerujem da je i ona sretnija kada vidi vas sretnu...
VELIKI POZDRAV!
28.10.2007. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NAPISAO SAM NA BLOGU POST POSVEĆEN VAMA I MALOJ STELI,AKO NE BUDETE ŽELJELI DA POSTOJI I DA VAM MOŽDA NEŠTO SMETA ŠTO SAM NAPISAO SLOBODNO MI RECITE I POPRAVITI ĆU! DOVIĐENJA
28.10.2007. (12:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
friends__forever
kako se to moglo dogoditi? gledajući ove slike sam se rasplakala... žao mi je....ponekad se zapitam...zašto posebna djeca umiru?.... stvarno mi je žao....pozdravljam vas sve a i vašu dragu Stelicu....
28.10.2007. (13:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Krešimire, (Šime) beskrajno ti puno hvala na tvojim divnim, toplim i iskrenim riječima, koje si nam posvetio na svom blogu. Želim ti puno sreće u životu, mada je Svijet tako čudno mjesto, i jako je teško u njemu biti potpuno sretan. Pogotovo kada suosjećamo s onima kojima je teže nego nama samima, kada patimo jer pate nevini, jer stradavaju mladi, jer neki žive siromašni, a neki bolesni, jednostavno čovjek, ako je ČOVJEK ne može biti potpuno sretan. Ali eto mora se živjeti i boriti ćemo se svaki sat, svaki dan, svaku godinu.... Puno ti hvala i lijepo te pozdravljam. Sandra, Stelina mama
28.10.2007. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
F.a.C.a.
strasno.....ne znam sto drugo da kazem osim da mi je neizmjerno zao.....:(
25.10.2007. (01:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roditelj
Draga gospođo Sandra,
Kako se bliži 31.10. sa sve većim knedlom u grlu prolazim "onim" raskrižjem. Prošli je tjedan moja djevojčica svoju svijeću priložila srcu na pločniku, a jedna u obliku srca već čeka u njenoj sobi da bude položena na isto mjesto u srijedu 31.10.
Prilažem Vam dva linka na pjesme koje mi mnogo znače i u koje ponekad pobjegnem tražeći .....odgovor?....utjehu?....nadu?....smisao?.....
S poštovanjem
Tata....jedne učenice 3.b....koja ZNA da je Stelina najdraža boja ljubičasta
Eric Clapton
R.E.M.
25.10.2007. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
OPROSTITE ALI NISAM IMALA SNAGE GLEDATI ONE SLIKE....SVA SAM SE SLEDILA....PROŠLI SU ME TRNCI I UŽASNO ME ZABOLJELO....NEMAM RIJEČI....OSIM DA VAM KAŽEM DA SMO UZ VAS I DA VAS PUNO VOLIMO!!!!! DRŽITE SE....MOLIM VAS.POZDRAV
25.10.2007. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
F.a.C.a.- hvala...
Roditelj- dragi tata, sjećam se kako su se naše cure
"prepoznale" još u prvom razredu, vidjele su da se slažu,
brzo se sprijateljile i često se igrale. Vaša je kćerkica
izgubila svoju malu prijateljicu, ali ja znam da će ju
pamtiti cijelog života. Hvala za pjesme i lijepi Vam pozdrav.
Dora- ne trebaš se ispričavati, znam da ti je teško,
hvala ti što si stalno uz nas.
Voli vas Sandra, Stelina mama
25.10.2007. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cura iz Pule
stvarno neznam sto bih rekla...svakodnevno posjecujem ovaj blog,uvijek dolazim vidjet dali ima sto novoga...neke snimke sam pogledala puno puta...i svaki put osjecam kao da me nesto steze u grlu i suze idu samo od sebe jedna za drugom...ovaj sam video u suzama pogledala...jedva...prebolno je,previse tuge i nema utjehe...jako mi je zao i sve bi napravila da mogu vratit vasu Stelu...bila je predivna,preslatko dijete...nisam ju poznavala i zbog toga mi je jako zao...jer tako dobro bice ne pronalazi se svugdje...bila je posebna...htjela bi vas bar malo utjesiti,ali nema utjehe...nema rijeci koja bi mogla ublaziti bol koju osjecate...ja imam tek 13 godina,jos sam mala...ali tako se bojim da se nesto nekom ne dogodi,nekome koga volim ili bilo kome koga poznam...jer neznam dal bi uspjela izdrzat....divim vam se kako sve to uspjevate,kako ste hrabra i divna zena...neznam sto bi vise rekla...zaista sam ostala bez rijeci i preplavile su me bol,tuga i suze...kao da sam Stelu poznavala oduvijek...tako predivno i dobro bice......zao mi je,jako....drzite se...
puno pozdrava....
25.10.2007. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mare
ajme... ne znam što bih van rekla osim da su mi suze krenule niz lice.... u grlu kod da mi je knedla zapela,,, ajme strašno.... držite se, ne znam šta vam drugo da kažem svi smo uz vas....pozdrav
25.10.2007. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Invisible kid
Nisam gledao do kraja jer mislim da bi se jako rasplakao!
25.10.2007. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
football boy
isuse, ovo je strašno!!!
ja bih vam sad govorio kako vam je žao,moja sućut itd...
ali znam da će tako samo vama bit teže!
nema potrebe da vas ja posjećam na to!
pogledao sam one slike...
nisan do kraja jer sam poćeo plakat, sledio san se cili,...
mođda vi mislite sad da sam ja neki hajdukovac i barcelonaš, ali nije da mi nemamo srce!
imamo i to veliko!!
25.10.2007. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
football boy
uvijek sam se bojao takvih nesreća, a sada ih je sve više!
i ja imam 13 godina!
25.10.2007. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~mArIjAnA#
evo ja sam opet došla...
pročitala sam post..
i pogledala slike...
jako su tužne...
neznam što da vam kažem...
polako se bliži taj dan...morate biti jaki zbog vaše druge kčerkice....
pričate li o seli u kući??
pitam vas to pitanje..jer znam da vam je teško samo se sjetiti tog kobnog dana..
budući da sam ja malo kasnije došla na blog..neznam kako je stelica preminula..
ali....sam malo shvatila..po vašim postovima.......
proči ću još.....držite se i budite mi jaki!
puno vas pozdravljam!!
26.10.2007. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Fish
što drugo reći osim strašno...
pogledao sam sve slike i...neznam što bih rekao.
prvi razred...
ne mogu zamisliti kako se vi osjećate...
26.10.2007. (13:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*ana*
...ovo je strašno... dok sam gledala slike... trnci su me prolazili... jednostavno... užas...
nemam riječi... stvarno nemam riječi, al na ovo ne mogu ostat ravnodušna... ne znam...
svi smo uz vas...
26.10.2007. (13:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...žeže...
...nisam mogla gledati slike...jako mi je teško,jer se tako i ja prisjećam nekih
stvari,a ne želim ih se prisjećati jer me nešto u grudima steže i
osjećam se užasno...znam da Vam je teško...ne znam što da Vam napišem,jer
znam da Vam nikako ne mogu olakšati...nitko to ne može...posebno sada.........
samo se bojim da nešto krivo ne napišem...ne želim nikoga uvrijediti,a najmanje
Vas...samo Vam želim reči HVALA...hvala Vam što djelite
svoje uspomene na Stelu s nama...tako i mi koji ju nismo poznavali,
sada znamo kakva je bila.....
26.10.2007. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
***SENČI***
ajme slike su prestrašne..... neznan šta da vam kažem....... slike su pretužne.............. suze su mi same od sebe poćele teći............
samo se držite...........
26.10.2007. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maturantica
...nedavno sam naišla na ovaj blog... mnogi suosjećaji s Vama... želim vam izraziti moje iskreno saućešće... mlada sam... i sad kad bi trebala najviše uživati u svome životu...dijeliti radost... i sreću... s drugima... ja proživljavam teške trenutke..uskoro će godinu dana od kada nje, moje princeze nema... moje sestrične Jelene..imala je samo 19 godina..a u životu sam htjela samo jedno.. da pored sebe imam samo nju... željela sam je samo savršeno voljeti..nedostaju mi njezini meki obrazi, zagrljaji..iskren osmijeh i preslatke okice..pored nje sam disala punim plućima.. voljela sam njenu pojavu..a sada...:( sada sam prepuna negativnih misli, emocija.. i zbunjena sam..i ljuta sam...i razočarana sam...i očajna...strah i bol su mi se uvukli pod kožu...ne prestaju...ne odlaze..tražim razloge i odgovore-zašto mi ju je uzeo?zašto ju nisu čuvali?..onako malenu,i sitnu..zar je sve morala raditi sama...odrastati sama...zašto ju nisi slušao kada ti je govorila da ju boli??..nisam odgojena da mrzim..ali njega ne mogu podnijeti...ne mogu ga vidjeti pored njezinog groba..:( njega, koji ju je navodno toliko volio... ...iz dana u dan patnja i bol mi razdiru svjetove..moje nade i želje..nisam još uvijek zadovoljna iskazima i uvjeravanjima riječima.. uuvijek se pitam i tražim utjehu...daj da razumijem što mi se događa?..znam da još moram sazrijeti...mora moje stanje i moj duh sazrijeti za razumijevanje.. a što sada da radim?:(---brojala sam dane kada ćemo se sresti...sada brojim dane kada ću opet doći na njezin grob..njezino biće više ne mogu vidjeti...njezine zagrljaje ne mogu osjetiti...čuti njezin glas..zemlja sada krije njezinu kosu...oči smeđe zauvijek su ugašene...glava zna: ona je sada rajska princeza...i plavo nebo krasi...a srce:(u srcu je tuga...samo želim da ostali anđeli paze i maze moga anđela... s Poštovanjem .... jedna cura
26.10.2007. (18:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
za maturanticu,
sve si i sama prekrasno rekla.
Patnja i bol za nekim bliskim bićem izoblići potpuno naše emocije,
zauvijek promjeni tijek našeg života. Nikada više neke stvari neće
izgledati kao prije tog tagičnog događaja. Sve se u glavi poremeti,
promijeni. Drugačije se živi. Teže. Teško se više bilo čemu iskreno
radovati, bilo čemu se iskreno nasmijati, jer vrijeme ne liječi tugu.
I to zaista mogu razumijeti samo oni koji su izgubili osobu koju
su potpuno svim srcem voljeli. Šta ja imam od toga što je moja Stela
u mom srcu, u mojem sjećanju, kad nije kraj mene da ju slušam
i gledam. Da s njom živim život koji sam joj podarila.
26.10.2007. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~°ViKtOriA°~
jako mi je bilo tužno gledati slike.....ako vam išta znaci moj komentar: žao mi je....
27.10.2007. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~ ~*~*_*g@By*_*~*~ ~
draga gospodo iskreno mi je zao zbog vaseg andela koji je prerano napustio svijet.Kada sam pogledala ovaj video osjetila sam nesto...............neznam opisati taj osijecaj......nesto me presjeklo u grudima......nemam rijeci.....drzi te se............
27.10.2007. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zauvijek u srcima
gledam slike i samo mi suze liju
moja sućut
toliko toga želim vam reći da vas utješim,ali ne znam odakle da počnem
imajte moju podršku
28.10.2007. (00:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://jesusangel.blog.hr
Poštovana majko…
Čitajući vaše postove i vaše pjesme,odlučio sam obratiti vam se s nekoliko riječi…
Iz svih ovih vaših pjesama može se izvući samo jedno,a to je da ste uistinu jedna napaćena duša kojoj pod hitno treba oporavak.Ja vjerujem da ste pokušali manje misliti na sve to što vam se dogodilo,da ste pokušali opet dopustiti osmijehu da zavlada na vašem licu,ali svi ti pokušaji su bili neuspješni.
Glupo bi bilo sada da vam ja govorim da će sve to proći i da se ne sekirate i slično,ali ja to ne mogu vama reći jer to neće imati nikakve svrhe,znam po sebi.Izgubio sam oca u domovinskom ratu i s time se nikada nisam mogao pomiriti,punih 10 godina…
Znam kroz što prolazite i suosjećam s vama.
Ali ja sam pronašao formulu kako se riješiti patnje,tjeskobe,boli…i „progledao sam“,sada cijenim svoj život,volim ga i uživam u njemu…
Postoji samo jedan način kako nastaviti živjeti s tim,a to je BOG!Uvijek se pitamo“A Bože,zašto baš ja moram patiti?“
Eto kada uhvatite slobodnog vremena molim vas posjetite moj blog i pročitajte malo moje postove…možda vam ti tekstovi daju nekakavu nadu…
Mlad sam i ne posjedujem neko veliko životno iskustvo,ali vjeruj te mi da posjedujem iskustvo s Bogom i samo vam je on jedini izlaz…On čuva mali Stellicu i samo On zna zašto ju je uzeo…Vjeruj te mi,nije ona sama,ona živi s anđelima i oni ju čuvaju…
Vel.Sudac mi je rekao:Kada nam netko napravi zlo i oduzme nešto što volimo,ne trebamo pokleknuti,trebamo živjeti SA BOLI U SRCU,SUZOM U OKU,ALI ISTOVREMENO I SA PONOSOM U DUŠI,jer će nam kad-tad biti nadoknađeno vrijeme koje nismo proveli s voljenom osobom!
S poštovanje Krešimir Šimić
28.10.2007. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Dragi Krešimire
Najprije ti se želim zahvaliti što si ostavo svoje misli i riječi na blogu moje Stelice, a onda i zato što si to učinio vrlo obazrivo i nježno. Obraćam ti se sa ti i nadam se da mi nećeš na tome zamjeriti. Vidim da si jedno mlado biće. Niti jednu pjesmu koju vidiš na mom blogu nisam ja napisala. Napisali su ih drugi, a ja sam ih iz zahvalnosti stavila tu gdje jesu. Drago mi je zbog tebe što si našao mir u duši na način da vjeruješ u Boga. I svjesna sam toga da je ljudima koji tako vjeruju lakše nositi se sa životom pa i sa smrću. Kao dobar vjernik sigurno mi nećeš zamjeriti što sam drugačija. Ja to ne mogu. Ja ne kažem da Boga nema, ali ja ga ne osjećam, i ne želim se truditi. Ako ga ima on će naći put do mene. To što kažeš da ti je rekao Vel. Sudac:”… trebamo živjeti SA BOLI U SRCU,SUZOM U OKU,ALI ISTOVREMENO I SA PONOSOM U DUŠI,jer će nam kad-tad biti nadoknađeno vrijeme koje nismo proveli s voljenom osobom!”, jako lijepo zvuči, ali meni ne znači ništa. Ja sam majka koja je u ovom trenutku trebala raditi doručak svojoj djevojčici, igrati se s njom i uživati u životu s njom, umjesto toga se evo spremam ići joj oprati grob i odnijeti svježe cvijeće, to je nešto što ne mogu raditi s ponosom u duši, već sa očajem, beskrajnom tugom i patnjom. Ne znam što ima poslije smrti i da li će nam to vrijeme biti nadoknađeno. To nitko ne zna. Čak i da je tako što ja imam sada od toga. Kako živjeti život bez djeteta kojeg sam rodila da joj podarim život i u tom životu s njom uživam. Moje je dijete ubijeno. Postoji krivac za to koji nije kažnjen. Meni njegovo kažnjavanje neće vratiti Stelu, ali zar ne zaslužujemo pravdu tu na ovom Svijetu, tu u ovom životu kojeg jedino poznajemo. Što se kasnije događa to nitko ne zna, svi žele vjerovati u život poslije života jer se naravno boje smrti. Ali ima li ga zaista to nitko ne zna. NITKO. Nemoj se ljutiti i što ću ti ovo reći, budući si mlad i nemaš još djece naravno da ne možeš ni približno osjetiti ono što ja sada osjećam. Ni u ludilu ti neću reći da je tebi lakše jer si izgubio roditelja, to nikako, ali izgubiti dijete je puno neprirodnije. Ne znam što vrijeme nosi i kako će mi biti za 10 godina, ako ih uspijem proživiti, samo znam kako se sada osjećam. Ali ipak hvala ti na tvojem pokušaju da mi olakšaš i još jednom hvala što si to učinio na jedan pristojan i ne nametljiv način.
Sandra, Stelina mama
28.10.2007. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://jesusangel.blog.hr
Hvala vam što ste mi odgovorili i posjetili moj blog.Jako su me dirnule ove vaše riječi i shvaćam vašu neizmjernu bol.Izgubili ste svoje malo dijete,plod vaše i muževe ljubavi,ali ipak još nešto živi,a to su uspomene i sjećanja na malu Stelu.Ja vas utješiti ne mogu jer prevelika je to bol da se može ublažiti bilo čime,ali mogu pomoći tako što ću posvetiti jedan post samo vama i maloj Steli,pa već ako ne možemo nepravdi stati na kraj,neka bar ljudi vide što ustvari znači živjeti u neizmjernoj boli u tuzi...
Drži te se i ostanite jaki bar zbog Stele,jer vjerujem da je i ona sretnija kada vidi vas sretnu...
VELIKI POZDRAV!
28.10.2007. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://jesusangel.blog.hr
NAPISAO SAM NA BLOGU POST POSVEĆEN VAMA I MALOJ STELI,AKO NE BUDETE ŽELJELI DA POSTOJI I DA VAM MOŽDA NEŠTO SMETA ŠTO SAM NAPISAO SLOBODNO MI RECITE I POPRAVITI ĆU!
DOVIĐENJA
28.10.2007. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
friends__forever
kako se to moglo dogoditi?
gledajući ove slike sam se rasplakala...
žao mi je....ponekad se zapitam...zašto posebna djeca umiru?....
stvarno mi je žao....pozdravljam vas sve a i vašu dragu Stelicu....
28.10.2007. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Dragi Krešimire, (Šime)
beskrajno ti puno hvala na tvojim divnim, toplim i iskrenim riječima, koje si nam posvetio na svom blogu.
Želim ti puno sreće u životu, mada je Svijet tako čudno mjesto, i jako je
teško u njemu biti potpuno sretan. Pogotovo kada suosjećamo s onima kojima
je teže nego nama samima, kada patimo jer pate nevini, jer stradavaju mladi, jer
neki žive siromašni, a neki bolesni, jednostavno čovjek, ako je ČOVJEK ne može biti potpuno sretan. Ali eto mora se živjeti i boriti ćemo se svaki sat, svaki dan, svaku godinu....
Puno ti hvala i lijepo te pozdravljam.
Sandra, Stelina mama
28.10.2007. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...