Komentari

prophetanemo.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • Ayzis.

    rijetko kad ne znam sto reci.
    moj otac je jednom u podrumu imao štakora.
    i hranio ga je i sve.
    ali oni su bili vise prijatelji nego Covijek i Pokus.
    I realy cannot relate to this.

    avatar

    24.10.2007. (19:07)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Majka i ja cijenimo štakore radi njihove inteligencije. Zato ih se, naravno, i plašimo. Svaki put kad vidim štakora se ipak razveselim (unatoč činjenici da žive na prljavim mjestima, što mi govori da se i ja nalazim na prljavom mjestu; i da ako je veoma bolestan će se osjećati ugroženim više nego obično pa mi me mogao ugristi i mogla bih dobiti Morbus Morsus Muris (ugriz štakora nakon kojeg ti koža nikada više ne zaraste)) jer se osjećam počašćeno u prisutstvu takve inteligencije koja ne izumire. A majka radi cijeli život na njima pokuse, samo na njima, jer kaže da ne želi prljat ruke na nekim glupim životinjama. Prljave ruke u njenom govoru ne upućuju na krvništvo već na prljave životinje, a iako oni to jesu, znamo..znamo da nisu. Preinteligentni da bi bili omalovažavani. Ovi vanjski su jasno inteligentniji od pokusnih, jer pokusni su albino (njihova vrsta se postiže uzastopnim parenjem dvadeset generacija braće i sestara), time i zatvorenošću manje sposobni. Pa ipak! Za razliku od bezopasnosti primanja miša za rep, kod štakora se to mora veoma, veoma vješto izvesti (brzo i lukavo) jer oni osjećaju prijetnju i instiktivno im je da se okrenu i popnu po svom repu do ruke što ga drži kako bi je ugrizli. Znaš koja je to bol? A štakori osjećaju bol više nego ljudi.

    avatar

    24.10.2007. (20:16)    -   -   -   -  

  • Helada

    Ne biram ja žrtve. One same dođu. Ja ni ne znam da sam ih ubila dok me ne obuzme grižnja savjesti. Ne znam koliko sam ih pobila. Ne vodim statistiku. Ima ih previše. Znam samo da je najviše zadavljenih i ubijenih telepatijom. Prevladavaju mala djeca.
    Ne bih znala je li znanje negativno kolerirano s osobnom srećom. Nemam ni jednog ni drugog. :(
    Gledala sam jednom baš zgodan crtić o štakoru koji je radio u kuhinji. I super mu je išlo. :)

    avatar

    25.10.2007. (00:01)    -   -   -   -  

  • janko strižić

    znači, ipak je bandić izbavitelj. sumnjao sam od početka. :oP

    avatar

    25.10.2007. (08:08)    -   -   -   -  

  • little bluestar

    uf naježila sam se od ovog završetka!

    avatar

    25.10.2007. (09:09)    -   -   -   -  

  • DJ Da Force

    Ljudi strepite - štakori se vračaju u velikom stilu!

    avatar

    25.10.2007. (10:33)    -   -   -   -  

  • Vaxsysl

    u knjižnici sam pa ne stignem pročitat.
    znam ja za emoatiju, samo želim mišljenje i znanje dr.ljudi, kojega ja nemam (a očigledno i ti;) hehehe)...ma.. samo raspitavam uokolo čim sam saznao za naziv za "to", empatija. duga priča, ali ja to radim nesvjesno cijelog života....pričam drugi put...aye, pozdrav, kada ću doma biti pročitam i komentiram post (osim ako ću biti too stupid as usulay xD)

    avatar

    25.10.2007. (11:14)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Helado, ne uspijevam baš prokužiti tvoj mehanizam ubijanja. Vidiš nekoga i *shvatiš da si tu osobu ubila? *Prisjećaš se ubojstva? Jesam li pogodio barem retrogradnost ili ti svijaš i premećeš vrijeme.? :???
    Na jednom slučaju ionako ne možeš dobiti opću sliku (plus to što ti za jedno ne vjerujem, a u drugo barem malo sumnjam). Što misliš općenito o korelaciji osobne sreće i količine znanja ili npr. inteligencije? Postoji li uopće kakva. Ili je ipak značajniji trud uložen u sebe i okolinu. Ili se sve svodi na slučaj? o):?)
    Nadam se da ne reagiram na samosažaljenje (ma koliko blago izraženo bilo) odveć bahato jer se dosta čudno ponašam kad treba suosjećati (makar i s relativno sličnim supatnicima). Recimo da se ne mogu sjetiti ni jedne situacije kad sam uspio izraziti bilo kakav oblik empatije.
    Taj kuhinjski štakor je neki noviji crtić?

    avatar

    25.10.2007. (13:32)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    zanimljiva sekta. očito da im nije cilj puko ubijanje i mučenje ljudi, nego im je jako stalo da to rade baš štakori. zvuči kao da je u pozadini neki fetišistički poriv. to što nemaju nikakvog uspjeha ostavlja dojam dostojanstvenog gubitništva i poetičnog apsurda. jednom sam u svojoj kuhinji ispod kredenca ugledao stražnjicu i rep štakora. niije se micao. prišao sam s gumenom rukavicom na jednoj i čekićem u drugoj ruci i povukao rep. bila je to crna rotkva

    avatar

    25.10.2007. (14:19)    -   -   -   -  

  • dijete u meni

    zanimljivo

    avatar

    25.10.2007. (14:39)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Baš i ne znam engleski :/ Što tamo piše točno? (izdvoji mi dio koji govori kako nije strašno ako možeš) Inače, prilično mi je strašno da imaš ranu koja se svako malo otvara, da ne može do kraja zacijelit. Možda se misli na ugriz štakora općenito, a ne na bolest pod tim imenom.

    avatar

    25.10.2007. (15:10)    -   -   -   -  

  • Vaxsysl

    hmm, ne znam što da kažem :D....osim.. zašto su sociopati?

    avatar

    25.10.2007. (16:00)    -   -   -   -  

  • Helada

    Ja, s druge strane, sumnjam u sposobnost pojedinca da pogrešno procijeni količinu osobne sreće, a još više u sposobnost drugih ljudi da ispravno procijene istu istome. Naime, ne može čovjek umisliti da je sretan ili nesretan. On to jednostavno osjeća i pritom uopće nema veze ima li za to razloga koji drugi priznaju. Netko može više patiti zato jer nema krila nego netko drugi zato što nema nogu.
    Dapače, nije li onima kojima su vanjske okolnosti nešto krive, lakše i ugodnije nego onima koji su po prirodi melankolici?
    Danas me, međutim, profesorica povijesti izbacila iz razreda zbog nekontrolirana smijeha. To je, ako nisam štogod potisnula u podsvijest, prvi put u mom životu da me netko izbacio iz razreda. :(
    Smijeh je opasan. Bolje je plakati. Više su me puta uhvatili napadaji plača tijekom nastave pa nikom ništa.
    Dobra pouka za budućnost. :)
    Prema tome, ne vidim zašto bi netko sumnjao kad mu drugi kaže da nema osobnu sreću?
    Općenito, mislim da inteligencija može čovjeka učiniti nesretnim u dva slučaja: ako nije prihvaćen od prosječnih ljudi i ako ne može otpisati paradokse kao nemoguće, već ga uporno muče, ne daju mu spavati, pojavljuju mu se u snovima i uvjeravaju ga u svoju važnost i smislenost. Možda to i nije znak inteligencije, već upravo suprotnog. Meni se, naime, često događa. :(
    Kuhinjski štakor je zaista noviji crtić.
    To što nikad nisi uspio izraziti nikakav oblik empatije, znači da si ipak takvo što ponekad osjetio?

    avatar

    25.10.2007. (22:41)    -   -   -   -  

  • Daphna

    molim? kad će to biti? valjda će mi netko javiti! hoće li oni napadati samo noću? šta više nitko neće ići cugati? aaaaaa, panika!!! :)))

    avatar

    26.10.2007. (00:47)    -   -   -   -  

  • Vaxsysl

    nebih znao. ti znaš više od mene, ti bi trebao znati. međuostalome, imaš enciklopediju međuostalome *grin*

    avatar

    26.10.2007. (16:26)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    onak ratatouille je fenomenalistika od crtića.))) ali jelte ovo mi tako zaudara na filmove katastrofe gdje svijet preuzimaju štakori:))) baš nekak..u stilu životnjske farme:)) u svakom slučaju nadasve interesantno izlaganje.)

    avatar

    27.10.2007. (00:16)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Onda je riječ o ugrizu, a ne o toj bolesti. Osnovni simptom je da ne zacjeljuje. Dajem ruku u vatru. I imat ću ruku.

    avatar

    27.10.2007. (08:30)    -   -   -   -  

  • Ayzis.

    potaknuo si ljude da razmisljaju o teorijama urote.
    potaknuo si na raspravu.
    a pisao si o stakorima.
    na jedan perverzan nacin sam inpresionirana.

    avatar

    27.10.2007. (10:33)    -   -   -   -  

  • Irida

    evo i mene, vraćam se pomalo....aha, štakori će nadživjeti i preživjeti većinu katastrofa

    avatar

    27.10.2007. (12:50)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Helado, onda možemo tu sreću definirati kao skalar koji se mijenja s vremenom i nekako je dostupan na uvid svijesti. :)
    Ne bih baš rekao da je uzrok nesreće previše bitan. Može modulirati ponašanje, ali sam osjećaj je i dalje isti. Valjda je ta prirođena sklonost glavna, a ono izvana samo katalizira promjene. :?
    Ja sam jednom potjeran s predavanja jer sam igrao minočistača.
    Uplakane nitko ne dira. To je možda najbolji obrambeni mehanizam za ljude. Jednostavno djeluje.
    O vjerovanju nekome tko se žali na neki svoj koeficijent reći ću ovako. Iz ponašanja dotične osobe trebalo bi biti jasno u kakvom je stanju. Prema tome, ako ti se stvori potreba da kažeš kako se osjećaš (ili kakva si) stvarnost je nužno linearna kombinacija sljedećih mogućnosti: sugovornik je psihopat, sugovornik samo ima manjkavu emocionalnu inteligenciju (termin bedastiji od mojeg najbedastijeg šahovskog poteza), imaš malo poviše mišljenje o sebi (što god to značilo), imaš problema s izražavanjem.
    Uglavnom, neke stvari nije baš nužno izražavati riječima. Naravno, tipkovničnim putem je prilično teško neizravno opisati vlastito stanje duha.
    Ovo što si opisala nazvao bih smušenošću. ;)
    Trebala bi se ta pitanja pomalo rješavati. Valjda napreduješ nekamo. ?
    Cijeli ovaj tipkaraj možeš uzeti kao primjer manjkavog izražavanja empatije.
    Empatija mi se najviše manifestira kao nelagoda.

    avatar

    27.10.2007. (20:46)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Moja majka koja uči druge o njima me naučila, kao što sam i čula od ljudi koje je štakor ugrizo takav. Zarasta rana, ne krvari konstantno ili tako nešto nego nikada ne zaraste do kraja, gnoji se i štaveć. Nije valjda da su mi svi oni lagali. !! !

    avatar

    27.10.2007. (21:13)    -   -   -   -  

  • Khmelnytsky

    Podsjeti me da ti pokažem jedan ulomak iz Idiota. Nema veze sa štakorima. Samo bih htio da vidiš kako dobri stari Fjodor Mihajlovič može pogoditi neke stvari. :)

    avatar

    28.10.2007. (03:15)    -   -   -   -  

  • Helada

    Ajoj, behavioristički pristup, ja sam uvijek bila za introspekciju. :) Što ako je čovjek veoma tužan, ali očajnički nastoji to potisnuti pa se ponaša čak i previše veselo? Zar nema ljudi koji su jako razuzdani i nikad ne bi rekao da su u depresiji, a jesu? Zar nema samoubojica za koje njihova okolina poslije kaže: ,,Ali ne razumijem, uvijek je bio tako sretan!"?
    Mislim da je baš zato neke stvari nužno izraziti riječima. Naime, neki imaju malo drukčiju facijalnu ekspresiju emocija, a i kod onih koji nemaju, moguće je da ljudi ne shvate. Recimo, ako netko ne plače, ali mu dršću usne, znači da je jako tužan. Koliko će ljudi primijetiti drhtanje usana?
    Ne bih baš rekla nitko. Prije rijetki. Ali svejedno je to dobar obrambeni mehanizam.
    Što se tiče potrebe za takvim obrambenim mehanizmom (kako ljudi ne bi prilazili), sinoć sam sanjala vrlo zanimljiv san:
    Netko me (ne sjećam se tko) upitao što me odbija, a što privlači kod ljudi. Moj je odgovor bio otprilike ovakav:
    Ako si mi fizički bliže od metra, mrzim te.
    Ako si mi fizički bliže od tri metra, nisi mi simpatičan.
    Ako stojiš na pristojnoj fizičkoj udaljenosti (koja je veeeeeelika), simpatičan si mi.
    Ako komuniciramo isključivo pismeno, smatram te najboljim prijateljem.
    Ako komuniciramo isključivo pismeno i na latinskom jeziku, zaljubljujem se.
    :D Baš bi me zanimalo što bi Freud rekao na ovakvo što. :D
    Emocionalna inteligencija bi, po meni, bila empatija i preimenovala bih je u inteligenciju emocija. Naime, to bi onda značilo sposobnost da se prepoznaju i razumiju emocije te ne bi uključivalo nikakvu primjenu socijalno poželjnih vještina, kao što je kompromis. Koje je tvoje mišljenje?

    avatar

    28.10.2007. (11:57)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Helado, ovi samoubojice su po meni plod nevaljale okoline i bijedne komunikacije. Te što kažu da je netko uvijek bio veseo ne cijenim pretjerano. Čak ih ponekad smatram stokom nedotupavom. Netko tko iz kakve psihogabule pokušava odati dojam vesele osobe sigurno će ponegdje pretjerati (to je opći problem pri građenju maske) što bi pažljivom promatraču trebalo biti uočljivo. Barem dok sam ne doživim kakvo samoubojstvo poznate osobe, tvrdit ću da su priče o iznenadnom samoubojstvu plod preseravanja i gluposti.
    Ako se pak prebacim na potencijalnog samoubojicu, i to onog na kojeg ti ciljaš, glavni razlog je nekakav manjak volje za životom u koji bi kao trebalo konvergirati. U principu postoji neki vid izolacije, nešto mora ostati unutra da bi pojedinac pukao do te mjere da sebe eliminira.
    Ispravku o rijetkima prisiljen sam prihvatiti. Ako ništa drugo, onda radi psihopata.
    Ne znam što bi ti Freud rekao, no svakako bi kad-tad došao do nekakve seksualne frustracije. :)
    Meni se pak prvo učinilo da san ukazuje na određene poteškoće pri pronalaženju partnera. :)
    Moglo bi se reći i Što se babi htilo, to se babi snilo. :)
    Izjednačavanju empatije i emocionalne inteligencije ne nalazim prigovora što je žalosno. Sam težim što većem izbacivanju svega što nije brojčanog karaktera jer znam da psiholozima obično ne ide matematika.
    Zanimalo bi me može li se uvesti opća inteligenicija ili su stvarne samo one podvrste ili opet imamo nekakav prostor ili što već, ali ne pada mi na pamet studirati psihologiju.

    avatar

    28.10.2007. (23:10)    -   -   -   -  

  • Helada

    I ja mislim da ne postoji iznenadno samoubojstvo. Eventualno kod slučajeva da čovjek zapravo nije takvo što namjeravao, ali onda je čuo glasove i... Ali i kod takvih bi se slučajeva trebalo otprije znati da čovjeka uznemiruju halucinacije.
    Ni ja ne cijenim to što kažu da je netko uvijek bio veseo. U tom se slučaju ne bi ubio, makar sam čula da postoje slučajevi u kojima, na primjer, zaljubljeni parovi žele da njihova sreća vječno traje pa se preventivno ubiju.
    Zato je nužno neke stvari reći, kako bi sporijima bilo jasno. Makar neki i tad misle da čovjek pretjeruje i privlači pažnju. Pročitah da to uglavnom nije istina.
    Inače, ja mrzim kad me uvjeravaju da mi je hladno. U zadnje mi je vrijeme tako vruće da samo čekam nesvjesticu, a oni meni da je hladno. Baš.
    Vidiš, ja težim što većem izbacivanju svega što jest brojčanog karaktera. Mogli bismo organizirati natjecanje. :)
    Inteligencija u svom korijenu ima razumijevanje i zato ne znam zašto bi uključivala primjenu vještina pa smatram da je prepoznavanje emocija i osnovno znanje o njima emocionalna inteligencija i da čovjek može istovremeno biti emocionalno inteligentan i emocionalno nestabilan/nezreo.
    Da, znam, ti studiraš kemiju. Pisah ispit danas i predah prazan papir.

    avatar

    29.10.2007. (20:50)    -   -   -   -  

učitavam...