ja isto cesto o tome razmisljam,toliko obaveza,a tako malo vremena za ono sto volimo,sto nas cini sretnima... uvijek imam osjecaj da cu kasnije zaliti,da sam toliko toga propustila ili cu propustiti... treba samo poksuati iskorisiti sto vise mozemo,a da ne zapostavimo obaveze,skolu,faks... uzivaj u malim stvarima... a ljubav,meni je najvaznija,al tesko je naci ono pravo... kisses
24.10.2007. (20:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej...prvi put ovdje...sviđa mi se biti tu... =) slažem se,voljeti je smisao svega...ali ne voljeti samo jednu osobu..voljeti sve oko sebe..voljeti nebo,sunce,kišu,cvijeće,mrave,pčele,krave,i osobe..voljeti kamen,olovku,sliku....voljeti sitnice...jer sitnice naš život upotpunjuju..
25.10.2007. (09:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pokušaj razmišljat na drugačiji način,sav medij želi da razmišljaš kao drugi... nađi među svime vrijeme,ako je potrebno do smješka se dolazi krvlju,sukladno tome smisao života ne postoji.
25.10.2007. (23:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijep post... i mene vesele male stvari... i ponekad mi se stvarno cini da roditelji cine preveliki pritisak... da me previse stite i drze pod staklenim zvonom... ali, oni nas vole i sve to... stalno im govorim ''kad ja budem imala djecu, pustat cu ih vani i necu bit tako stroga''... ali mislim da je bolje da se ima prema njima respekta... tako nekako... p u s a. . .
26.10.2007. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh... slazem se da je previse pritisaka na nas... Ja to vise ne mogu podnijeti... =(
Obozavam male stvari... male stvari koje mi izmame osmjeh na lice... Ma, oni zele samo najbolje za nas.... iako ni ne mislim da nas ponekad ne tjeraju previse... Razmisljam i ja dosta o tome. UCimo kad smo mali, ucimo posije, u srednjoj na faksu, pa nadjemo posao pa radimo... pa onda imamo obitelj, pa njih davimo da uce, i na kraju svi odemo na isto mjesto... preteska tema... =) Ostavljam pozdrav...
26.10.2007. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upravu si. Znam kako ti je, jer i na mene su roditelji vrsili pritisak. Nikada ne ucim, uvijek sam za kompom i slicne gluposti. Naravno kao i svaki roditelji oni zele svom djetetu najbolje. Ali.. Sve dok su oni vrsili pritisak na mene, ja sam bila "gora". Ocjene u skoli su bile katastrofa. A onda kada su se "smirili", vidjeli da i nema baš puno efekta, ja sam sama počela učiti i poravljati ocjene. Divan je feeling imati dobre ocjene (lol) i kada su roditelji zadovoljni sa tobom. Ali kao sto rekla Maja iz BB-a, bojim se da neću uspjeti iskoristiti život. I ja volim maštati.. Odlutati u neki meni poznati svijet.. divno je to.. no ipak, treba se potruditi pa da naši snovi postanu stvarnost (a ja uvijek kažem da mogu, KADA SE POTRUDIMO).. :))
pozdrav :))
27.10.2007. (15:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vidis...mislim da smo poslani tu da odradimo svoju misiju, jer svatko je ima. samo sto se na tom putu izgubimo omamljeni strastima, ljubavi, .... i onda se nas put izgubi. mi zastajemo, ostajemo povrijedjeni u ovome svijetu i ne rastemo. stanemo na putu i zivimo. i mislimo da je to to. a nismo ni krenuli
01.11.2007. (10:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ako ništa drugo čekat ću ljeto zajedno s tobom..još samo par mjeseci... siguran sam da ćemo prebroditi ovu monotoniju s minimalno posljedica. btw,ja sam "on" ^^
06.11.2007. (20:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
no da se zadubim u tvoj post,dijelimo ista mišljenja tj prije pitanja no mišljenja. nikada ništa konkretno neznamo.
smatram da ako želiš živjeti moraš biti kukavica a za smrt trebaš biti hrabar... no to opet dolazi obrnuto proporcionano ako se sukobiš sa životom jer u smrt s problemima je kukavičluk,od postojanja svijeta se pitamo čemu život?
maknimo religiju sa strane i pogledajmo pravu svrhu svega... živimo kako bi sebi pokušači ugoditi,svaki dan je navodna priliika za (vlastitu) bolju budučnost. znači li to da jednog dana treamo postat velike guzonje u naslonjaču udobne i sigurne firme? - možda
osobno nemam ništa protiv toga no kako je lennon rekao ..."cant buy me love"... tu već dolazi do komplikacije jer sve ujedno u životu što ima veze sa tvojom dobrobiti je ljubav koliko god patetično zvučalo...
ljubav prijatelja,ljubav prema poslu,okruženju,poslodavca pa čak i svršetku svog ciklusa(života).
možemo li onda život navest kao strast? svakako...baklja koja se gasi/pali... živimo svaki dan nadajući se nečem ne shvačajući da samo čekamo ljubav... sjeti se samo kako na sve zaboraviš kada si zaljubljena,i da,sada pričamo o pravoj ljubavi.
dokaz toga je neopterećnost male djece životom dok jednog dana ne naslijede našu ostavštinu...naše brige,naše želje i uvjerenja...nitko ne traži stegu već samo prijatelja.
kada svaki puta razmatram svoje mišljenje pomislim na patetiku..no patetično je točno i smisao života ne postoji.
06.11.2007. (22:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejva
mogla bi pisat romane ako ovako nastaviš aj fala dala si mi inspiraciju za zadaćnicu
19.05.2008. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady Grenouille
ja isto cesto o tome razmisljam,toliko obaveza,a tako malo vremena za ono sto volimo,sto nas cini sretnima... uvijek imam osjecaj da cu kasnije zaliti,da sam toliko toga propustila ili cu propustiti... treba samo poksuati iskorisiti sto vise mozemo,a da ne zapostavimo obaveze,skolu,faks... uzivaj u malim stvarima... a ljubav,meni je najvaznija,al tesko je naci ono pravo... kisses
24.10.2007. (20:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plavusa_u_dusi
ej...prvi put ovdje...sviđa mi se biti tu... =)
slažem se,voljeti je smisao svega...ali ne voljeti samo jednu osobu..voljeti sve oko sebe..voljeti nebo,sunce,kišu,cvijeće,mrave,pčele,krave,i osobe..voljeti kamen,olovku,sliku....voljeti sitnice...jer sitnice naš život upotpunjuju..
25.10.2007. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Domino.
Dovoljan je samo jedan trenutak zbog kojeg nam srce zaigra da budem sretni !
*pozdrav :)
25.10.2007. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady Grenouille
dobar dizajn =)
25.10.2007. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Morrison
mrzim zimu...hladna je i siva...
pokušaj razmišljat na drugačiji način,sav medij želi da razmišljaš kao drugi...
nađi među svime vrijeme,ako je potrebno do smješka se dolazi krvlju,sukladno tome smisao života ne postoji.
25.10.2007. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...zAljUbLJeNa MaLa...
lijep post...
i mene vesele male stvari...
i ponekad mi se stvarno cini da roditelji cine preveliki pritisak...
da me previse stite i drze pod staklenim zvonom...
ali, oni nas vole i sve to...
stalno im govorim ''kad ja budem imala djecu, pustat cu ih vani i necu bit tako stroga''...
ali mislim da je bolje da se ima prema njima respekta...
tako nekako...
p u s a. . .
26.10.2007. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
psyche
Eh... slazem se da je previse pritisaka na nas... Ja to vise ne mogu podnijeti... =(
Obozavam male stvari... male stvari koje mi izmame osmjeh na lice...
Ma, oni zele samo najbolje za nas.... iako ni ne mislim da nas ponekad ne tjeraju previse...
Razmisljam i ja dosta o tome. UCimo kad smo mali, ucimo posije, u srednjoj na faksu, pa nadjemo posao pa radimo... pa onda imamo obitelj, pa njih davimo da uce, i na kraju svi odemo na isto mjesto...
preteska tema... =)
Ostavljam pozdrav...
26.10.2007. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Freedom Of Heart
Zdravo :)) Evo i mene kod tebe :)) lol :))
Upravu si. Znam kako ti je, jer i na mene su roditelji vrsili pritisak. Nikada ne ucim, uvijek sam za kompom i slicne gluposti. Naravno kao i svaki roditelji oni zele svom djetetu najbolje. Ali.. Sve dok su oni vrsili pritisak na mene, ja sam bila "gora". Ocjene u skoli su bile katastrofa. A onda kada su se "smirili", vidjeli da i nema baš puno efekta, ja sam sama počela učiti i poravljati ocjene. Divan je feeling imati dobre ocjene (lol) i kada su roditelji zadovoljni sa tobom.
Ali kao sto rekla Maja iz BB-a, bojim se da neću uspjeti iskoristiti život.
I ja volim maštati.. Odlutati u neki meni poznati svijet.. divno je to.. no ipak, treba se potruditi pa da naši snovi postanu stvarnost (a ja uvijek kažem da mogu, KADA SE POTRUDIMO)..
:))
pozdrav :))
27.10.2007. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Love me or hate me, it's still an obsession™..*
Ej mala=)
Evo ja mislim da si upravu..sve to i ja mogu reci za sebe..,
ali nadam se boljemu uskoro..i ti bi trebala;)
ae svrati..
pusa,mwa.
28.10.2007. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~Isabelle~
~novi post~
29.10.2007. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fragile_79
vidis...mislim da smo poslani tu da odradimo svoju misiju, jer svatko je ima. samo sto se na tom putu izgubimo omamljeni strastima, ljubavi, .... i onda se nas put izgubi. mi zastajemo, ostajemo povrijedjeni u ovome svijetu i ne rastemo. stanemo na putu i zivimo. i mislimo da je to to. a nismo ni krenuli
01.11.2007. (10:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Domino.
Novi post...
P.s. to sam ja djevojčica pod šarenim kišobranom
03.11.2007. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~Isabelle~
~novi post~
05.11.2007. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Morrison
ako ništa drugo čekat ću ljeto zajedno s tobom..još samo par mjeseci...
siguran sam da ćemo prebroditi ovu monotoniju s minimalno posljedica.
btw,ja sam "on" ^^
06.11.2007. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Morrison
nema veze ..svi smo braća i sestre.. ^^
no da se zadubim u tvoj post,dijelimo ista mišljenja tj prije pitanja no mišljenja.
nikada ništa konkretno neznamo.
smatram da ako želiš živjeti moraš biti kukavica a za smrt trebaš biti hrabar...
no to opet dolazi obrnuto proporcionano ako se sukobiš sa životom jer u smrt s problemima je kukavičluk,od postojanja svijeta se pitamo čemu život?
maknimo religiju sa strane i pogledajmo pravu svrhu svega...
živimo kako bi sebi pokušači ugoditi,svaki dan je navodna priliika za (vlastitu) bolju budučnost.
znači li to da jednog dana treamo postat velike guzonje u naslonjaču udobne i sigurne firme? - možda
osobno nemam ništa protiv toga no kako je lennon rekao ..."cant buy me love"...
tu već dolazi do komplikacije jer sve ujedno u životu što ima veze sa tvojom dobrobiti je ljubav koliko god patetično zvučalo...
ljubav prijatelja,ljubav prema poslu,okruženju,poslodavca pa čak i svršetku svog ciklusa(života).
možemo li onda život navest kao strast? svakako...baklja koja se gasi/pali...
živimo svaki dan nadajući se nečem ne shvačajući da samo čekamo ljubav...
sjeti se samo kako na sve zaboraviš kada si zaljubljena,i da,sada pričamo o pravoj ljubavi.
dokaz toga je neopterećnost male djece životom dok jednog dana ne naslijede našu ostavštinu...naše brige,naše želje i uvjerenja...nitko ne traži stegu već samo prijatelja.
kada svaki puta razmatram svoje mišljenje pomislim na patetiku..no patetično je točno i smisao života ne postoji.
06.11.2007. (22:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejva
mogla bi pisat romane ako ovako nastaviš aj fala dala si mi inspiraciju za zadaćnicu
19.05.2008. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...