vidim da je i tebi teško kao i meni... nikad nisam previše obraćala pozornost na ljude koji su stradali u prometu, no kad se tebi takvo nešto dogodi, mislim kad ti stradaju najbliži onda počinješ gledati svijet drugačijim očima... uvijek sam se pitala kako je tim obiteljima stradalih, a sada i ti i ja znamo kako je to i nije nimalo lako..svakim danom je sve teže i teže, a rana sve veća i veća... pitam se da li negdje postoji kraj patnjama, bolima, nesrećama,..., svemu onomu što čini ljude nesretnima... Evo, rekao si da posjetim tvoj blog što sam i učinila... nadam se dać ćeš s vremena na vrijeme ostaviti pokoji komentar na mom blogu...
24.10.2007. (01:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja sestra je slijedeći mjeses trebala napuniti 14 godina... na svetu Katarinu... uvijek je slavila s bratom jer je on rođen dan kasnije, mlađi brat par godina... a od ove godine on će slavit sam... Jučer sam se vozila autobusom kojeg prezirem iz dna duše, jer je on kriv što ja nemam više sestru, i plakala sam, sjećala sam zadnjih par dana za koje znam da je bila sretna... sjećam se svih razgovora koje smo vodile prije nesreće... njenog osmijeha, svakog njenog pokreta kojeg više neću moći gledati... Imala sam jednu sestru, a sada više ni jednu, a zašto??? Zato što je državi važnije da se uloži u izgradnju trgovina, u izgradnju skupih nogometnih terena,...,a djeca, djeca su činimi se zadnja rupa na svirali u ovoj državi... Jedino me tješi što se ona više ne muči, što ju više ništa ne boli kao i tvoje prijatelje... Verujem da Bog postoji, jer ih je poštedio muke koji bi imali ako bi ostali živi... Teško je, ali kao što si rekao, lijepi trenutke ćemo pamtiti za cijeli život i nitko ih neće moće izbrisati... Ta nesreća koja se dogodila, prije koliko vremena je to bilo?
24.10.2007. (11:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne mogu ni zamisliti kako ti je. ja sam izgubila jednog prijatelja,ne mogu ni zamisliti kako bi mi bilo da sam izgubila tri. ne znam što da ti kažem osim da mi je žao,jer svaka riječ je malo.
24.10.2007. (14:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pokojnici i pijanci
Vidiš-vidiš, osječka depresija... dugo i često navraćam u Osijek, pa mi nije strana.
24.10.2007. (00:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anathemaRIP
e da....
ali ja nisam iz os... nazalost iz jednog malog sela sam... u kojem gdje god da se okrenes, vidis nekoga ili nesto sto te podsjeca na njih....
24.10.2007. (00:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anđeo čuvar001
vidim da je i tebi teško kao i meni...
nikad nisam previše obraćala pozornost na ljude koji su stradali u prometu, no kad se tebi takvo nešto dogodi, mislim kad ti stradaju najbliži onda počinješ gledati svijet drugačijim očima... uvijek sam se pitala kako je tim obiteljima stradalih, a sada i ti i ja znamo kako je to i nije nimalo lako..svakim danom je sve teže i teže, a rana sve veća i veća... pitam se da li negdje postoji kraj patnjama, bolima, nesrećama,..., svemu onomu što čini ljude nesretnima...
Evo, rekao si da posjetim tvoj blog što sam i učinila... nadam se dać ćeš s vremena na vrijeme ostaviti pokoji komentar na mom blogu...
24.10.2007. (01:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anđeo čuvar001
Moja sestra je slijedeći mjeses trebala napuniti 14 godina... na svetu Katarinu... uvijek je slavila s bratom jer je on rođen dan kasnije, mlađi brat par godina... a od ove godine on će slavit sam...
Jučer sam se vozila autobusom kojeg prezirem iz dna duše, jer je on kriv što ja nemam više sestru, i plakala sam, sjećala sam zadnjih par dana za koje znam da je bila sretna...
sjećam se svih razgovora koje smo vodile prije nesreće... njenog osmijeha, svakog njenog pokreta kojeg više neću moći gledati...
Imala sam jednu sestru, a sada više ni jednu, a zašto??? Zato što je državi važnije da se uloži u izgradnju trgovina, u izgradnju skupih nogometnih terena,...,a djeca, djeca su činimi se zadnja rupa na svirali u ovoj državi...
Jedino me tješi što se ona više ne muči, što ju više ništa ne boli kao i tvoje prijatelje... Verujem da Bog postoji, jer ih je poštedio muke koji bi imali ako bi ostali živi... Teško je, ali kao što si rekao, lijepi trenutke ćemo pamtiti za cijeli život i nitko ih neće moće izbrisati...
Ta nesreća koja se dogodila, prije koliko vremena je to bilo?
24.10.2007. (11:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skrivena_mala
ne mogu ni zamisliti kako ti je. ja sam izgubila jednog prijatelja,ne mogu ni zamisliti kako bi mi bilo da sam izgubila tri. ne znam što da ti kažem osim da mi je žao,jer svaka riječ je malo.
24.10.2007. (14:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...