Kako nisam naročiti ljubitelj drama (jednostran sam, ljubim riječi, ljubim čitanje, potreba da kada čitam dramu zamlišljam scenu odvlači mi pažnju, ili jednostavno sputava maštu), prvo što sam do Brešana pročitao bio je roman Ispovijedi nekarakternog čovjeka, prije deset godina. Izuzetno mi se svidio, pa sam pročitao i skoro sva njegova slijedeća djela. Sa 60 godina, otvorio je novi kreativni ciklus, možda vrhunac svoga stvaralaštva. Proučavao sam Lacanovu psihoanalitičku teoriju. on govori, otprilike (izostavljam složenu terminologiju), o stvaralaštvu mlađeg čovjeka kao usmjeravanju energije stvorene u "pobuni protiv oca". U zrelo doba mnogi umjetnici prolaze kroz krizu, izgube moć imaginacije. Oni pak, koji sebi umjesto onoga što Lacan zove "ime oca" uspiju "izgraditi sebi ime" (ne stičući slavu, nego unutrašnju snagu!), otvaraju svojoj imaginaciji nove horizonte. (Tako sam uostalom i ja, u 51. godini, uvjeren da su moje najbolje godine tek preda mnom!)
20.10.2007. (06:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hyde
brešan je toliko stereotipan i toliko klišeiziran da je to mučno za čitati. pročitao sam njegovu državu božju i ne pada mi ikada više uzeti bilo što njegovo u ruke. po priči lagano asocira na bauerovo biserje za karolinu koja je za razliku od brešanove knjige napisana lijepo i nadahnuto. ono što brešan radi to je lagano prošireni, dramaturški školski posloženi prošireni scenariji za jeftine filmske fantazije. čak je i pintarić životniji od njega. rijetko sam se susreo besmislenijim pismom.
20.10.2007. (10:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zoran Oštrić
Kako nisam naročiti ljubitelj drama (jednostran sam, ljubim riječi, ljubim čitanje, potreba da kada čitam dramu zamlišljam scenu odvlači mi pažnju, ili jednostavno sputava maštu), prvo što sam do Brešana pročitao bio je roman Ispovijedi nekarakternog čovjeka, prije deset godina. Izuzetno mi se svidio, pa sam pročitao i skoro sva njegova slijedeća djela. Sa 60 godina, otvorio je novi kreativni ciklus, možda vrhunac svoga stvaralaštva. Proučavao sam Lacanovu psihoanalitičku teoriju. on govori, otprilike (izostavljam složenu terminologiju), o stvaralaštvu mlađeg čovjeka kao usmjeravanju energije stvorene u "pobuni protiv oca". U zrelo doba mnogi umjetnici prolaze kroz krizu, izgube moć imaginacije. Oni pak, koji sebi umjesto onoga što Lacan zove "ime oca" uspiju "izgraditi sebi ime" (ne stičući slavu, nego unutrašnju snagu!), otvaraju svojoj imaginaciji nove horizonte. (Tako sam uostalom i ja, u 51. godini, uvjeren da su moje najbolje godine tek preda mnom!)
20.10.2007. (06:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hyde
brešan je toliko stereotipan i toliko klišeiziran da je to mučno za čitati. pročitao sam njegovu državu božju i ne pada mi ikada više uzeti bilo što njegovo u ruke. po priči lagano asocira na bauerovo biserje za karolinu koja je za razliku od brešanove knjige napisana lijepo i nadahnuto. ono što brešan radi to je lagano prošireni, dramaturški školski posloženi prošireni scenariji za jeftine filmske fantazije. čak je i pintarić životniji od njega. rijetko sam se susreo besmislenijim pismom.
20.10.2007. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...