U vidnom mi, radnom polju, rastu dva javora. Mlada su to stabla, par godina stara. Žive kao dva prijatelja, ne miješajući prečesto sjene. Jutros sam izašla poslom u neposrednu im blizinu i primijetila da je jedan odjenuo crveno lišće, dok je drugi još uvijek zelen. Mogla bih se zakleti da je ovaj prvi još jučer također bio potpuno zelen. Uklizio je u svoju najveću metamorfozu (u ovom slučaju jesen) elegantno, bez najave. I bez prevelikih drama oko svoje grandiozne nepogrješivosti. Crven poput kapi krvi koja je kanula iz prsta Snjeguljičine majke kad se ubola vezući. Nazvat ću ga Nemanja. Kao dopuna iznimnoj vrijednosti javora, dozvolite mi da citiram nepoznatog Wikipedijanera, kao ukrasa, javori su izvor drvene građe, a njviše šećera i sirupa, posebno šećerni javor. Javori su također važan izvor peluda i nektara za pčele u ranom proljeću. Smije li se ikako oskvrnuti ovu divnu alegoriju? Završit ću ovo razmišljanje, kao i uvijek, briljantnim stihovima:
Večan, svečan, u boji krvi Nemanja – javor, mirisa peluda i proljeća Izvor slatkih grijeha i drvene građe Jedini, prvi.
17.10.2007. (10:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neoliberalizam apsorbira kritike ko od šale jer se njima hrani. Predstoji, dakle posve nov revolucionarni put: prestati kritizirati, djelovati, argumentirati dokazivati, protestirati. I sustav će odumrijeti sam od sebe. Dekadencija jednog društva stiže uvijek iznutra, ali uvijek se nađe netko tko u blizini pleše akrobatski rnr i misli da time ruši sustav. Zašto se čuditi kafkijanstvu jedne ustanove kakva je eipcp? Svaka takva ustanova nastoji privući ili čak zaraditi novac dok se malo istražuje (rude) i puno gubi vrijeme.
17.10.2007. (16:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ahahaha, da izvor grijeha i drvene građe, pa to je savršeno: mirisa peluda i proljeća, vinovnik na Prirodu alergija! Izvrsno štivo, sjajna alegorija, briljantna feljtonistika - rječju: odlično!
Pametni, jesi li siguran da si shvatio Budenov tekst!? On se naime nimalo ne čudi, ni kafkijanski ni bez Kafke, eipcp-u; on je jedan od vodećih autora eipcp-a. Tekstovi su tu, između ostaloga, da pruži link prema mnogobrojnim iinim zvrsnim tekstovima, ali, konkretnije, ne bi li skrenuo pažnju na tu kritiku neoliberalizma u vrijeme lib-lab tendenci u Hrvatskoj, te da bi se shvatile Budenove teze kakava je, već jednom ovdje rečena, tvrdnja o tome da danas više ne živimo u društvu, npr..
17.10.2007. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Luce
U vidnom mi, radnom polju, rastu dva javora.
Mlada su to stabla, par godina stara.
Žive kao dva prijatelja, ne miješajući prečesto sjene.
Jutros sam izašla poslom u neposrednu im blizinu i primijetila da je jedan odjenuo crveno lišće, dok je drugi još uvijek zelen.
Mogla bih se zakleti da je ovaj prvi još jučer također bio potpuno zelen.
Uklizio je u svoju najveću metamorfozu (u ovom slučaju jesen) elegantno, bez najave. I bez prevelikih drama oko svoje grandiozne nepogrješivosti.
Crven poput kapi krvi koja je kanula iz prsta Snjeguljičine majke kad se ubola vezući.
Nazvat ću ga Nemanja.
Kao dopuna iznimnoj vrijednosti javora, dozvolite mi da citiram nepoznatog Wikipedijanera, kao ukrasa, javori su izvor drvene građe, a njviše šećera i sirupa, posebno šećerni javor.
Javori su također važan izvor peluda i nektara za pčele u ranom proljeću.
Smije li se ikako oskvrnuti ovu divnu alegoriju?
Završit ću ovo razmišljanje, kao i uvijek, briljantnim stihovima:
Večan, svečan, u boji krvi
Nemanja – javor, mirisa peluda i proljeća
Izvor slatkih grijeha i drvene građe
Jedini, prvi.
17.10.2007. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Neoliberalizam apsorbira kritike ko od šale jer se njima hrani. Predstoji, dakle posve nov revolucionarni put: prestati kritizirati, djelovati, argumentirati dokazivati, protestirati. I sustav će odumrijeti sam od sebe. Dekadencija jednog društva stiže uvijek iznutra, ali uvijek se nađe netko tko u blizini pleše akrobatski rnr i misli da time ruši sustav.
Zašto se čuditi kafkijanstvu jedne ustanove kakva je eipcp? Svaka takva ustanova nastoji privući ili čak zaraditi novac dok se malo istražuje (rude) i puno gubi vrijeme.
17.10.2007. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ahahaha, da izvor grijeha i drvene građe, pa to je savršeno: mirisa peluda i proljeća, vinovnik na Prirodu alergija! Izvrsno štivo, sjajna alegorija, briljantna feljtonistika - rječju: odlično!
Pametni, jesi li siguran da si shvatio Budenov tekst!? On se naime nimalo ne čudi, ni kafkijanski ni bez Kafke, eipcp-u; on je jedan od vodećih autora eipcp-a.
Tekstovi su tu, između ostaloga, da pruži link prema mnogobrojnim iinim zvrsnim tekstovima, ali, konkretnije, ne bi li skrenuo pažnju na tu kritiku neoliberalizma u vrijeme lib-lab tendenci u Hrvatskoj, te da bi se shvatile Budenove teze kakava je, već jednom ovdje rečena, tvrdnja o tome da danas više ne živimo u društvu, npr..
17.10.2007. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Shvatio, valjda, malo (sjedni, 2). Ne cijenim temu, malo sam se na silu ubacio.
17.10.2007. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...