Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing

  • mare

    stvarno ne znam što bih vam ostavila kao komentar,nemam riječi! svaka vam čast! stvarno je bila slatka curica! meni neke stvari u životu nisu jasne, a mislim da ni nikada neće! zašo se događaju takve nesreće.... a uvijek kada nekoga pitam dobim odgovor- ne može sve biti savršeno---- pozdrav....

    avatar

    16.10.2007. (20:48)    -   -   -   -  

  • ....

    ovaj blog citam vec.....oko 8 mjeseci ali nikad nisam znala sto bi vam napisala.....zelim vam samo rec da ste vi super hrabri....svaki dan se budite sa tim da vase kceri vise nema....i uspjete izdrzat...stela je bila preslatko dijete nemogu ni zamislit kako vam je.....nebi ni zelila..nikada osjetit taj osjecaj jer...znam da je gubitak djeteta nesto najgore...preko vasih postova...se osjecam koda sam upoznala stelu........ja stvarno neznam dali da vjerujem u boga ili ne.....nikada mi nije bilo jasno zasto nam uzima ono najdraze i najbolje...ako je tako dobar....ponekad se samo zapitam zastoo?zasto sve ovo sve ove nesrece,ubijstva.....a sto je najgore u ovoj drzavi nitko ne dobije nego 3 godine....neznam kako neko moze branit te ubojce..
    ...stvarno mi nije jasno.....kao i mnogo stvari a osobito zasto nam bog uzima najdraze.. ja mislim da to necu nikada svatit....kao ni mnogi....drzite....se....svi smo uz vas....

    avatar

    16.10.2007. (23:36)    -   -   -   -  

  • keep holding on

    Draga gospođo Sandra,
    svaki put Vam pišem kako Vam se divim, ali da ne pišem to svaki put, htjela bih
    Vas nešto pitati...kako je sada kada se taj dan bliži?? Da li je gore??
    Morate znati da ćemo svi mi biti uz Vas taj dan, iako ni sami nećemo biti svjesni da će i
    nama trebati malo utjehe...ali nam to neće smetati jer će nam biti drago i jedino
    važno što smo uspjeli utješiti Vas (bar malo)....
    Hvala unaprijed...

    avatar

    17.10.2007. (19:56)    -   -   -   -  

  • damaged roses

    strašna ste žena...divim se Vašoj hrabrosti i upornosti, svaka vam čast.
    Iskreno...već 2mjeseca dolazim ovamo ali nikada nisam znala što bi ženi kao što ste Vi napisala...što napisati osobi koja je izgubila dijete, maleno dijete koje je život izgubilo na takav način. svaki puta, vaše riječi mi dotaknu srce, osjetim strah i nemir, suze same poteknu a čak Vas niti ne poznajem, valjda je to ono što zovu "ljudskost".
    Nadam se da će Vaša bol jednoga dana oslabljeti...
    slike su prekrasne, kao i crteži i pjesmice....
    ne znam što bih više napisala...osim da se takvim ljudima kao što ste Vi treba diviti...
    hrabra ste osoba...pozdrav...

    avatar

    18.10.2007. (00:16)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Dragi moji,
    moram priznati da me vođenje ovog spomenara uz naravno moju Tinu i Tininog i Stelinog isto tužnog i neutješnog tatu, drži.......
    To mi je kao da još uvijek radim nešto za moju Stelu,
    nešto samo za nju,
    kao što sam uvijek bila uz nju i pomagala joj u svemu.
    Kako sam?
    Bojim vam se to i reći.
    Zato možda bolje da i ne govorim.

    Puno mi vas piše da se nada da će moja bol oslabjeti s vremenom i jako dobro znam da to pišete iz srca jer mi to želite i HVALA VAM ZBOG TOGA.

    A ja to ne želim.
    Zaista ne želim.
    Želim osjećati ovu bol koju nosim, neizmjernu bol do kraja svog života.
    Jednostavno ne želim da prestane.

    Znam kako će to sada djelovati na mnoge od vas,
    ali molim vas pokušajte me razumijeti.
    Znam da me mnogi ne poznaju i misle da ja u ovoj
    svojoj prevelikoj boli
    zanemarujem Tinu i njezinog tatu što nije istina.
    Ali kao što sam već nekome
    napisala ja sada vodim dva života.
    Tu sam uz njih cijeli dan, ali noći pripadaju mojoj Steli.
    A i trenuci po danu kada sam sama.
    Onda sam sa Stelom. Gledam ju od kada sam
    ju donijela kući 14.02.1999 i rekla njezinom tati:
    "Evo ti jedan lijepi poklon za Valentinovo",
    Gledam njezine prve korake, riječi, plesove,
    crtanje, njezinu lijevu rukicu koja pokriva slova
    koja piše, a opet to radi tako spretno i uredno,
    gledam ju kako spava, pokušavam se sjetiti mirisa njezine
    kose, okusa njezinih suza......................
    I tada se raspadam od boli........................
    Kako s tim živjeti..................................................
    Ne znam
    Ne znam
    Ne znam kako sam,

    ali hvala na pitanju

    avatar

    18.10.2007. (00:44)    -   -   -   -  

  • marina i tea....

    draga gospođo sandra....znam da vam je teško što ste izgubilo svoje dijete koje vam je značilo u životu..svaka vam čast što imate hrabrosti to podijelite s nama jer nije lako se otvoriti ljudima u teškim situacijama..znam da vas STELA gleda i da VAM se divi..ona će s vama rasti i bit u mislima u svakom trenutku al ne tijelom već duhom..odjećate njezinu pristutnost..SETLA je baš slatko dijete..al mi je jako žao što je tako rano otišla sa ovog svijeta u vječnost...makar dok je živjela imala je sretno djetinjstvo jer ste uvijek bili uz nju i ona uz vas kao i sada....
    napisala sam jednu pjesmu:
    Nikada ne pustite suzu
    nitko vas shvatit neće,
    ne zaboravi,malena,
    da nisi jedina rođena bez SREĆE..
    jednom kad odete daleko
    poželjet ću vam sreću,
    a vaše dane sa STELICOM
    zaboravit NIKAD NEĆETE...
    jednom kad odete daleko
    putem kojim vam život da
    sjetite se da je STELA uvijek u
    VAŠIM MISLIM kud god krenuli
    ako vam je teško
    budite jaki i ne plačite
    zapamtite da u životu pobjeđuje samo NAJJAČI!!!

    avatar

    18.10.2007. (10:31)    -   -   -   -  

  • Invisible kid

    Jako lijep blog. Dolazim vamo i dalje. Svaka vam čast što ste priču podjelili sa ostatkom Hrvatske... Pozdrav

    avatar

    18.10.2007. (10:53)    -   -   -   -  

  • Jedna duša

    slučajno sam zalutala na ovoj blog,možda ipak to nije bila slučajnost možda me Bog poslao..da počinjem više cijeniti svaki trenutak pored voljenih ljudi..pustila sam suzu na ove divne riječi

    avatar

    18.10.2007. (11:00)    -   -   -   -  

  • -SteLa-

    nikad nisam vidjela Stelu... 100% je bila anđeo...

    jako je tužno kad izgubis dragu osobu
    neznam šta bi rekla
    stvarno tužno
    sve više si tužan kad znaš da više nikad nećesš moći vijeti tu osobu, pomirisati...
    kad znaš da ćeš ju zaboraviti
    da je iza tebe
    nema je

    držite se i nemojte nikad zaboraviti Stelu niti za 100 godina, zato jer će ona uvijek biti vaša mala kči
    tu bol ćete nositi svaki dan, i tako godinama... više nikad
    budite zahvalni šta ste ju uopće upozali...

    R.I.P Stela
    držite se

    avatar

    18.10.2007. (15:49)    -   -   -   -  

  • Domino.

    Cura je predivna !!! :)
    Ja vam se iskreno divim :D
    *pozdrav:)

    avatar

    18.10.2007. (17:51)    -   -   -   -  

  • petra

    ...neznan kako da počnem....jako mi je žao zbog vaseg gubitka......sramim se ovo reci ali i ja ponekad pozelim umrijeti...mislim ne bas umrijeti nego nestati na neko vrijeme i vidjeti bili ljudi patili ovako za mnom kao za stelom....toliko sam se puta razočarala u neke ljude...u ljude za koje sam mislila da im nesto znacim...da me vole....tako mi se nekada učini da me nitko(osim roditelja)ne voli onoliko koliko ja volim te ljude...pa mi bude krivo...jer ja njih puno volim a oni mene ocito ne.....to je moj problem...htjela bi bas nestat da vidim tko bi zalio za mnom
    htijela bi da mi netko pomogne ali svi ljudi kada im treba pomoc obrate mi se..a kada meni treba pomoc kao da bjeze od mene.....oprostite ako sam vas na bilo koji nacin uznemirila,znate da mi to nije bila namjera
    lijep pozdrav

    avatar

    18.10.2007. (19:57)    -   -   -   -  

  • petra

    nadam se da cete mi odgovorit:)

    avatar

    18.10.2007. (19:59)    -   -   -   -  

  • Dora

    Slikice su prekrasne i tako tužne. Plakala sam,nisam mogla.....tako me užasno zaboljelo.......neznam kako uspijevate izdržati toliku bol,stvarno vam se divim...... Tako je vesela na tim slikama,puna života.....neznam što da vam kažem......jer znam da vas ništa neće utješiti i da vam ništa neće vratiti vašu Stelicu. Ali želim da znate da vas čitam.i da sam uz vas. Hrabri ste,uspijet čete to izdržati.......Držite se..........Pusa

    avatar

    18.10.2007. (21:31)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    ZA PETRU
    Draga Petra na žalost jesi me uznemirila.
    Ovo što si rekla da osjećaš je jako loše. To nikada više nemoj poželjeti. U zagradu si stavila roditelje što znači da si svjesna koliko te oni vole. Što misliš kako bi njima bilo?
    Zar ti misliš da je moja Stelica ovo htjela? Pa ona je život voljela više od svega.
    Zar misliš da je meni život ljepši jer mi ljudi daju sućut i žao im je zbog toga što sam ja izgubila svoje dijete s kojim sam trebala uživati u životu. Pa oni mi svojim toplim riječima pokušavaju olakšati ovu patnju koju osjećam, koju ću osjećati dok sam živa. Tu nema ničega romantičnog draga Petra. Mnogi mladi koji su ovdje bili su mi rekli da radi ovog mog bloga shvaćaju da pretjeruju u svojim isticanjima problema jer kad malo bolje o ovome razmisle ti problemi i nisu problemi. Barem nisu nerješivi. Nikada više nemoj tako razmišljati. A opet, ako je to u tebi stalno i ako se tako potišteno osjćaš onda to reci roditeljima i potraži pomoć. To nije nikakva sramota. Ja već 11 mjeseci odlazim kod psihijatra, i tamo srećem jako puno mladih osoba koje imaju razne probleme, i sreća je da su odlučili potražiti pomoć.
    To što te neki razočaraju je sastavni dio svakog ljudskog života, a pogotovo u vašim mladim godinama.
    Još se tražite, rastete, razvijate se i mentalno i duševno. Vještine komunikacije s ljudima se stiću godinama kroz lijepa i ružna iskustva. Pa što ako sada misliš da nekog voliš i to ti nije uzvraćeno. Naići ćeš u životu na ljude koji će tebe obožavati, a tebi će ići na živce. Sve je to sastavni dio života. Ne srami se sa svojim roditeljima o tome pričati. Oni su ti prvi prijatelji, a onda svi drugi dolaze na red.
    Sada se ti meni javi, jer želim znati kako si?!
    I znaš, moja Stelica ovo ne vidi. A i da vidi sigurno bi radije bila tu kraj mene igrala sa mnom "čovječe ne ljuti se" nego gledala kako ljudi za njom tuguju. Šta bi ona imala od tog.
    Mi vas djeco rađamo da vam damo život i da uživamo u tom životu s vama, a ne da za vama tugujemo.
    Javi mi se.
    Sandra, Stelina mama

    avatar

    18.10.2007. (22:33)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Ovo si tako lijepo napisala

    "Mi vas djeco rađamo da vam damo život i da uživamo u tom životu s vama, a ne da za vama tugujemo."

    Život nije jednostavan. Puno puta stavi i jako teške stvari pred nas, pa kako se tko zna i može nostiti sa time.

    Za Petru:

    "Draga Petra, neke stvari koje ti se sada čine teške i nerješive, kad odrastes smijat ćes se čime si se zamarala.. ali isto tako ako osjećaš da su ti neke stvari preteške za tebe, da ne znas kako da se nosis sa njima, poslusaj savjet tete Sandre. Zaista, odlazak psihijatru, ma i psihologu ( a ima ih svaka škola, samo zamoliš da te primi da malo popričate) nije nikakva sramota. Naprotiv, pravo rješenje kad više ne znaš što napraviti i kad se osjećaš nemoćno. Takvi razgovori ti pomažu otkriti pravi uzrok problema i usmjeriti te na pravi put... "

    Oprosti Sandra, ali morala sam joj napisati par riječi. I ja se sjetim svojih mladih dana, i onog osjećaja da te nitko ne voli...jucer sam čitavu kuću pretrazila i ne mogu naći svoj rokovnik sa prvom pjesmom koju sam napisala. u stvari ne mogu se vise niti sjetiti u što sam je zapisala :(.. ali trazit cu ja i dalje, ide vikend..

    Lijepi ti pozdrav ..

    avatar

    19.10.2007. (07:33)    -   -   -   -  

  • tessa

    danas sam se pomolila za vašu stelu u katedrali...da joj bude dobro gdje god bila..a i za vas , da vam da snage i volje za životom...da se i dalje brinete o sebi , jer vi to zaista radite usprkos raspadanju od boli ...idete psihijatru, čitate knjige, pišete ovaj predivan blog kao uspomenu na stelu i vaš kontakt s njom i dalje..brinete o svojim najdražima, radite..a to sve može samo izuzetno hrabra , inteligentna i produhovljena osoba kakvom vas i smatram..zato sam samo to zamolila za vas..ne da bol nestane, jer to je nemoguće, nego da učite i dalje živjeti s njom i da i dalje brinete o sebi jer vi to zaista zaslužujete...

    avatar

    19.10.2007. (21:36)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Draga moja Sandra,
    blogerica pod nazivom "tessa" je sve tako prekrasno rekla, vidiš koliko dobrih ljudi misli na tebe, jer si stvarno izuzetna osoba i mama.

    avatar

    19.10.2007. (22:55)    -   -   -   -  

  • Tutto bene..!

    Jednostavno nemam rijeci, meni je tesko gledati te snimke i slike, ja placem, ne mogu ni zamisliti kako je tebi, koja si ju poznavala kao nitko drugi...kada nadem nesto dovoljno lijepo da opise ovaj blog i moje misljenje o tebi doci cu i napisati to, sad sam jednostavno ostala zatecena, oprosti! Nolita...

    avatar

    19.10.2007. (23:24)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Puno, puno vam hvala svima dragi moji,
    hvala vam na razumijevanju i na vašoj sućuti.

    Sandra, Stelina mama

    P.S. Petra,
    još uvijek čekam da mi se javiš......

    avatar

    19.10.2007. (23:46)    -   -   -   -  

  • petra

    puno i vama hvala na komentaru....dosta ste mi pomogli...shvatila sam da je zivot takav...prihvati ga takvog kakav je i bori se ......znam da cu se svemu ovome smijate kad odrastem...nadam se da ce doci i ti puno bolji dani...kao trebali bi
    jos jednom puno vam hvala
    lijep pozdrav

    avatar

    20.10.2007. (00:44)    -   -   -   -  

  • petra

    Znam da ti je teško
    al' ne znam kolko boli
    kad izgubiš osobu koja te voli.
    kad izgubiš nekog ne bilo koga,
    Kad postane prazno u dijelu doma tvoga.
    kad netko ode i ne vraca se više,
    a u srcu samo tišina diše.
    Znaj da je s tobom i da te gleda s neba,
    jer zna da ti njena podrška treba.
    I ako nije ovdje s tobom
    na ovom svijetu punom grijeha,
    znaj da je ona dio svakog tvoga smjeha.
    I dok plačeš u tišini
    Ona ti je u blizini.
    Ona te voli svakim trenom više,
    a i ti češ s vremenom plakati tiše.

    avatar

    20.10.2007. (13:46)    -   -   -   -  

  • ¸¸.·´°¤ŽiVoT SvOj nE VoLiM K´o tEbE jA¤°`·.¸

    ...Aaa...po neznam koji put sam ovdje na blogu....
    ...blog je prekrasan,svaka vam čast na svemu....
    "Volim te,tako te jako volim,al rijeći dvije
    nemogu reći sve,kolko bi rekle ruke kad bi te grlile..."
    ...pozdrav....

    avatar

    20.10.2007. (15:34)    -   -   -   -  

  • Nina

    Draga gospođo Sandra!
    ne mogu reći da razumijem kako mi je jer to mogu razumjeti samo osobe s istom sudbinom kao što je vaša. iako imam tek trinaest godina shvaćam vašu tugu i bol i nekako osjećam isto što osjećate i vi. možda je to baš tako zato što je moja baka doživjela dosta sličnu sudbinu. naime, izgubila je kćer, moju tetu kada je imala ( teta ) samo 25 godina. moj tata ju je pronašao i od toga dana se nekako povukao u sebe. to je bilo prije nego što sam se ja rodila ali ja također žalim za svojom tetom iako je nikada nisam upoznala. neku će možda misliti da je nama tj mojoj baki bilo lakše jer je moja teta bila starija ali ja se ne bih složila s tim jer mislim da je jednako teško i vama i nama bez obzira na godine. suosjećam s vama i osjećam se kao da je Stela bila moja sestra i kao da sam izgubila svoju krv.

    avatar

    20.10.2007. (19:41)    -   -   -   -  

  • ~mArIjAnA#

    draga gospođo..evo me
    nisam nekoliko dana bila na ovom blogu ali sad sam tu..
    nisam pogledala video ali oću..kasnije....
    mogli ste mi javiti za novi post..ali nema veze...
    jako sam potresena....i žao mi je zgog našeeg mladog pjevača....
    ovih nekoliko dana ne izlazi mi iz misli.....
    evo...pročitala sam prošli post....
    tako malo godina??
    ma...neznam što da vam kažem....
    prođite do mene....napisala sam post o prijateljima...pa....
    sobodno ako nađete malo vremena prođite....
    ...pozdrav...

    avatar

    20.10.2007. (20:51)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Draga Nina,
    dok sam čitala tvoje riječi sjetila sam se jedne priče.
    Bila je žena od 80 godina, i umro joj je sin od 60. Znaš što je ona rekla.
    "Zašto je on tako mlad morao umrijeti, a ja ovako stara morarm živjeti."
    Pa eto oni su oboje proživjeli život, a opet je bilo neprirodno da majka
    pokopa sina bez obzira na godine. To je uvijek najteže.
    Vjerujem ti da žališ što nisi nikada upoznala svoju tetu, i da je u tvojoj
    obitelji uvijek neka lagana tuga zbog toga, to je normalno.
    Hvala ti na lijepim riječima za moju Stelicu,
    i lijepo te pozdravljam.
    Sandra, Stelina mama

    avatar

    20.10.2007. (22:37)    -   -   -   -  

učitavam...