A very capable negativity. Keats je genije. Naravno da se ne treba sve razumjeti. Naravno, naravno, naravno. I ne treba biti romantičar da bi se u to vjerovalo. Taj pogled pripada romantizmu koliko i suvremenosti jer kako drukčije čitati književna djela, nego da im dopustiš da nešto svoje zadrže skriveno. Znaš li kako (neki) Amerikanci vole čitati Preobrazbu? Tako što debatiraju između dvije moguće "istine": je li se Gregor doista pretvorio u kukca ili si je to umislio. Tako siljenje na potpuno razotkrivanje književnog značenja postiže upravo suprotan cilj: guši značenje teksta i svodi ga na jednoznačni svijet u kojem svaki označitelj ima svoje imanentno označeno.
12.10.2007. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opera aperta. Naravno da se može o svakom djelu svašta reći, da se svako može i interpretirati i čitati i tumačiti, ali kažem da se njegovo značenje u tom tumačenju ne iscrpljuje. Sa svakim tumačenjem, u djelu ostaje više nego što je tumač razotkrio. Kad ironiziram takvo čitanje Kafke, ne kažem da tekst ne dopušta vlastitu interpretaciju, nego ironiziram jednoznačno, isključivo čitanje koje ne ostavlja mogućnost drugog.
12.10.2007. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se da stvari s tim osjećajem nisu jednostavne, jer taj osjećaj uopće nije jednostavna stvar. Ali problem s osjećajem je što ga možeš samo osjetiti pa onda neuspješno pričati o njemu. (Ja ga osjećam kao parafrazu davnoga straha koji je - nekad davno - bio smješten u solarnom pleksusu, a sada zahvaća cijelu utrobu, od grkljana do dna o'šita). Ako je Keats imao isti nadražaj u utrobi, rasporio si je trbuh, izvadio živog slavuja i bacio ga u zrak da zavlada svijetom. Preobražaj (interpretacija Procesa zauvijek je zamagljena kasnijim totalitarnim praksama.) znači za mene: GS se morao pretvoriti u kukca jer je bio jedini hranitelj obitelji, što je za Kafku bio smrtni grijeh. Kako su samo svi odahnuli kad su ga se konačno riješili!
12.10.2007. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
P.S. Pametni zubu, ja mislim da je iskustvo do kojega dopire zen ili taoizam sasvim drukčije naravi: nije riječ o plemenitijem ili manje vrijednom iskustvu, nego naprosto drugovrsnom. Virtuela koja uživa u Smetani ili Lukacs koji uživa u Keatsu zasigurno imaju sasvim drukčije iskustvo nego Mumokan kad je začuo mu ili kaj je već tisti človek začuo. Naime, ako se hoće kazati da se estetski doživljaj ne može racionalizirati, OK, slažem se: možda ne može, ali tko govori o estetskom doživljaju i racionalizaciji ushita Brahmsovim Intermezzom Op. 76 No. 7!? Mi ovdje govorimo o filozofiji kompozicije "Gavrana", a ne o privatnim osjećajima školske učiteljice Merry Lou Dillinger za čitanja tog svake hvale vrijednoga djela tijekom sata engleskog jezika u osnovnoj školi "JFK" u Dallasu, Texas. Ili ne govorimo? Ako ne, onda se krivo razumijemo: Zubu, umjetnine se itekako pametno mogu i dadu istumačiti a da tumačenja ni u kom smislu ne umanje ili nedajbože osujete estetski užitak, koji, mislim, ako nešto nije, a onda nikako nije zenbudističko i-racionalno ili a-racionalno iskazivanje neimenovanoga koje je majka svih stvari - uostalom, ni sam zen, kao što i ti sugeriraš, nema ništa s takvom neartikuliranošću, upravo nasuprot, pa bismo onda zaista mogli zaključiti da je kompracija genijalne Škrebove analize Cesarićeva oblaka i koana o pljesku jednoga dlana sasvršeno promašena. Ili...?
12.10.2007. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Keats vjerojatno jest genij, uzmemo li u obzir njegovu životnu dob i opus koji je u to malo godina ostvario, ali ja ipak ne bih išao toliko daleko da kao Lukacs - kako je to dobro, ah, "Od romantizma do boljševizma", kakav naslov, Keats bi dao tri svoje ode da je mogao zbirku nazvati ovako monumentalnim nazivom - pa da kažem kako Keats organski nije mogao napisati lošu pjesmu. Nevertheless, s ovim ovjećajem stvari ipak nisu tako jednostavne kako se ne prvi pogled čine. Jasno, svi bismo se mogli složiti da književna djela/umjetnine nisu prometni znaci: crtež jelena (A 44) ne mora nedvosmisleno i jednoznačno biti očitan kao znak opasnosti koji 'označava posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste.', nego može biti i jelen Altamire: ne mora biti ne samo znak koji se bezostatno dade istumačiti jednoznačnim sadržajem, nego ne mora biti čak ni alegorija, forma u koju su upisana dva sadržaja: ni doslovni, zločesti vuk primjerice, ni figurativni, pohlepa ili što bi već Freud u vuka učitao; mogu recimo biti simboli, u Schellingovom smislu da jesu ono što znače, ili, opet, ne moraju uopće biti ništa od svega toga: umjetničko djelo može naprosto biti opera aperta, djelo otvoreno našim subjetkivnim tumačenjima na taj način da je uvijek već unaprijed u njega upisano prazno mjesto na koje stupa subjetkt koji ga u činu 'čitanja' re-konstruira, ili, ako se hoće, resemantizira. Ali, vrag ipak nikad ne spava! Nije stvar u tome da imamo opoziciju jednoznačni znak - neiscrpno obilje umjetničke simoblike, ili možda naprosto zamršeno - neobjašnjivo ( enigma krimića nasuprot blue boxu Mulholland dr., npr.) , nego počesto imamo posla s podmuklijom opozicijom opera aperta - private tao! Što sad to znači? To znači da se o Kafki ipak dade govoriti striktno racionalno, a opet beskrajno pametno i istinito na način Andersa ili Kundere, a da nemamo osjećaj kako se djelo pokušava reglementirati nekakvim skolastičkim mrtvozorništvom. Nasuprot, vrlo se često bježi u mumlavu afaziju kojom se zapravo, pod izlikom mog Privatnog Taoa, o umjetnini nema što kazati, jer se naprosto ništa ne zna reći! Recimo Kafka. Može biti da "Proces" nije roman o čovjeku koji je zarana neizliječivo obolio shvativši tu smrtnu presudu kao kaznu za nepočinjen i njemu neznan grijeh, ali mimo svih biografskih, psihologijskih, sociologijskih i inih redukcija, zar ćemo zajedno s Andersom zaključiti da Kafkina djela posjeduju samo estetsko savršenstvo? Pri čemu, tvrdim, taj stav o Kafki predstavlja vjerojatno najozbiljniju tvrdnju koja se o njegovom djelu uopće može izreći! A o čemu je "Preobražaj" priča, ako nije ni o čemu pukom socijalnokritičnom, profanoegzistencijalnom, površnomodernom, o ničemu "profanom"? Shvaćate li moje pitanje: o kako se samo voli u našoj kulturi sakrosanktno mandarinski i panditski mantrati nad Umjetninom o kojoj se ne smije kazati ništa heteronomno, a ne, to bi bilo priprosto, to bi bilo banalno, to bi trivijaliziralo viskoparnost Pregnuća do kojega se vinuo Genij u ime Humaniteta, sve s velikim slovima molim, i za društvo u kutu šta 'ko pije! Ma nemojte! A o čemu je priča "Preobražaj", baš inzistiram!? Recimo, pokojni je Desnica tvrdio da se bez poimnja svojstvenog sljedećem mjestu iz Parsifala: Kundry:. Sind die Tiere hier nicht heilig?, "Preobražaj" uopće ne može razumjeti! Dapače, briljantno je interpretirao da ako nemamo u vidu tu svetost, onda se tu ni o čemu ne govori! Kakav kukac, kakav preobražaj, kaj to znači!? Što je Desnica time htio kazati sada je nevažno, jer ostaje na svakome od nas da djelo očita i shvati što dublje i punije, ali, očito je da je to dobar putokaz: ako s jedne strane u "Preobražaju" "iracionalni i fantastični element u radnji ne može biti reduciran na psihopatološke poremećaje", može li mi netko kazati o čemu se tu radi, ili je nužno kazati: Issamiki, ti, koja čapri, ti, Kafka je zakon! Kako bi Kizo rekao s dr.Frankfurtom u pozadini: Ili je nužno kenjati? Očito, struktura je sada trostruka: prometna signalizacija - opera aperta - kenjaža! Nevjerojatan je taj svijet umjetnoti, koliko je samo složen, je l' da?
12.10.2007. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zubu, pišući ovaj poduži komentar nisam bio u prilici vidjeti da si objavio ovu opasku o osjećajima u umjetnosti i šire: kao što vidiš, mislimo kao Marx i Engles, a to znači kao Aralica i Tuđman: ne moramo se tjednima vidjeti ni čuti, a opet isto mislimo. Misliš li zaista da su totalitarne prekse za Kafku i njegov univerzum nešto naknadno, posteriorno, što se tek učitava/upisuje u, npr., Proces? Ili je, nasuprot i ipak, Biro zaista model Univerzuma? Ako dossier nije osobna istina, onda ni Greška nema status zakonomjernosti toga univerzuma, pa ako je sve tako kako kažeš ta jest, onda je izvorni Kafka točna paslika onoga Kafke koji se kao pop-ikona distribuira širom (post)modernoga svijeta! Drugim riječima, tvoj je prigovor supstancijalan, i ako imaš pravo, onda Kafka nije naš Kafka, good old Kafka, ono, mislim, kafkijanski osjećaj i to, kuiš!
12.10.2007. (22:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taj osjećaj je subjektivan i zapravo nema direktne veze s doživljajem umjetničkog djela., iako se ta veza u nekim slučajevima može pojaviti, deblja ili tanja, glasnija ili tiša. To je onaj osjećaj u kojemu čovjek gubi privatnost. Naravno da se umj djela mogu racionalno tumačiti, ali ja (racionalno) mislim da je Keats govoreći o negative capability mislio na osjećaj, jer kaže - " several things dovetailed in my mind, & at once it struck me..." E sad, je li on taj osjećaj implantirao u svoje pjesme, nemam pojma, samo me opis tog osjećaja podsjetio na zen doživljaje. Ne vidim baš neku veliku suprotnost između racionalnog i iracionalnog, sve mi ih je teže razdvajati, sve mi se više čini da su sofisti i Knjiga prpoovjednika bili u pravu, mi smo samo plesači, svaka naša racionalna misao samo je maska taštine. Ne mislim "zaista da su totalitarne prakse za Kafku i njegov univerzum nešto naknadno", to je tek nabačena i pretjerana ideja. E sad, dalje je malo teže (nemam ja, Nemanja, tvoje filozofsko obrazovanje), u svakom slučaju prema mojem slobodnom tumačenju tvoga tumačenja, izvorni Kafka se povukao u svoju tuberkuloznu jazbinu da bi tamo porodio jednog ili više Kafkijanaca koji se kao pop ikone distribuiraju... Tko ga je oplodio, pitanje je, kandidata ima više. Ulaz u jazbinu je zatrpan.
13.10.2007. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
negative capability is one of the rare given supernatural (Übermenschliche) human probabilties (pada mi na um prostrano svojstvo). ono koje nam daje najvishe izgleda. (daj neki sinonim, paranim svojstva)
uzmimo nasumice primer, poezije Trotochoveka koji je dosta toga pokupio od engleskih (i americhkih) pesnika, da bi onda ostavio u amanet francuskim:
Maint joyau dort enseveli Dans les ténebrès et l'oubli, Bien loin de pioches et des sondes; Mainte fleur épanche Ă regret Son parfum doux comme un secret Dans les solitudes profundes.
(mnogi dragulj pochiva pokopan u Tami i Zaboravu, posve daleko i od srpa i od chekica. mnogi cvet sa zaljenjem luchi kao tajna sladak svoj miris u dubokoj osamljenosti)
prevod je toliko slobodan, da je bezmalo doslovan- no, barem kao instant upotrebljiv. mogao sam drugachije da odaberem Mallarmeovu poeziju, kao daleko ochevidniji, ali smatram da je ovaj primer dobar, jer prozrachan- iako je na prvi pogled sve jasno- valjda zbog poplave tamom uokvirenih romanticharnijih slika- misterija i neizvesnost ostaju nedirnuti od strane, danas vec svepsihologizirajuceg i harajuceg, razuma (spaz(u)ma), u gorenavedenom fragmentu tehnichke majstorije. ovde se dotichemo intelektualne i poetske prozrachnosti -otvorenosti. mnoge stvari, a tako i ljudi sami , mogu biti "divno" intelektualno otvoreni i pr(ij)azni, ali zato kao u srzi umetnosti zakatancheni slepi jarci. da se razumemo: suocheni smo danas, drugovi, sa pregrsht onih koji se odaju umetnosti (vishe nego ikad, i u isto vreme, avaj, dodao bih -i manje); mogu biti oni chak i ergriffen (kako se uzme - obuzeti ili spopadnuti), ali, na opshtu shtetu, chesto uskraceni za onu uzvishenu gelassenheit-: za opushtenost i poverenje u odnosu na "mentalnu chistotu" autora (izrazimo njihovu ideju njihovim kodom) ili, dostojno recheno, suosecaj spokoja hudoznika. u takvim sluchajevima, istina misterije, njeno uzivanje, sablasna je za njenog nevichnog uzivaoca, jer se pojavljuje kao nevidljivo ogledalo sopstvene nezrelosti, te nemoci, u uzivanju kao vazduh sveobuhvutajuceg saborja smisla (ovo je losha alegorija, ali tu je). u tom brizantnom sluchaju (po razvoj prilika na Planeti Zemlji) preporuchio bih dantea- kod njega je ponor izmedju uzitka (bitka) i razumevanja, proporcionalno "klasichnom" nachinu razmishljanja, josh i najveca (za nas, kao i - da li uopshte ima i moze biti drugih?).
moram se sada izloziti Suncu- da obnovim vidik. dog ga josh ima- dok je tu. Nema Vishe Sunca!
(ne zelim da branim neznanje- skachem u vatru zbog "poetskog osecaja".)
13.10.2007. (16:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Umpahpaše, ona ti je kitica s Gadafijevim šatorom odlična! I ja volim Koheleta. Možda je to ipak iskustvo cijelih kultura: kultura se zdođe, bude kasna, dekadentna, prezrela kao ova naša, pa onda neki genij povuče konzekvence stanja u Duhu, progovori prašnjavim dahom Zeitgeista. Samo, opet, izgleda da je to trajno stanje: tako su Nijemci romantizma doživljavali, recimo, Platona: kao posljednji odbljesak sunca na zalasku. Ova sposobnost, da stojimo udivljeni pred zagonetkom kao zagonetkom, vjerojatno je ono na što je Keats mislio; zapravo, netočno kazano: nije riječ o zagonetki, jer tu već impliciramo jednu ili mirijade odgonetki na vječno pitanje života, nego je, mislim, riječ o nazočnosti nečeg zadivljujućeg čija nam svrha nije prezentna, ili nam infinitezimalno izmiče. Izgleda da je to opis svakog estetskog doživljaja a ne svojstva, ili vrline, rijetkog genija: stajati pred Ryoanjijem ili ispred Monetovih lopoča možda nije posve jednak doživljaj, ali vjerujem da nas, osim svega, daruju ushitom koji je ponajbolje izrazila rečenica zbog koje je vrijedilo roditi se kao J.L.Borges: "Glazba, stanja sreće, mitologija, lica koja oblikuje vrijeme, stanoviti sumraci, stanovita mjesta, žele nam nešto reći, ili su nam rekli nešto što ne bi valjalo da zaboravimo, ili će nam upravo reći nešto; ta blizina objave, koja se ne događa, možda je estetska činjenica." (meni, koji gotovo da opus znam napamet, ovo je vjerojatno najdraža rečenica). Što se pak Kafke tiče, mogli bi se možda složiti ovako: redukcionističko poimanje Kafke kao pukog anticipatora/denuncijanta totalitarnih zala i sama je jedno od tih zala, pri čemu je Ljepota Kafkinih snomorica u tom svijetu samo iskupljenje njegove (namjerno ostavljam neodređeno) nečiste savijesti.
13.10.2007. (16:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zube, ne znam zashto tako uskogrudo promatrash stvari: zashto mislish da se Herr S. morao(!) pretvoriti u kukca, i pritom stoga shto je bio hranitelj porodice? zashto, recimo, ne posmatrash to ovako: Gregor se pretvorio u ogromnu bubu (ne chak ni odjednom) kao shto mi sada sedimo, dishemo i pishemo: ili jednostavno stoga (za pochetak) shto je Franz zeleo da napishe jednu fantastichnu prichu- jednu onako stvarno fantastichnu .
pusti preobrazaj da dishe, i on ce ti vremenom reci na chemu si.
13.10.2007. (16:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pitaj me, ja ne znam ništa Ne gledam ne slušam ne pratim Zanima me samo moja kuća ali to i nije kuća To je šator, Gadafijev šator od devine dlake Pred šatorom stražarim ja, čuvam sam sebe, Malo spavam malo stražarim malo jedno malo drugo Sam sebe budim sam sebe smjenjujem sam pucam u sebe Kad se zateknem kako...
Odlična pjesma!
13.10.2007. (16:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igrica moj, stvarno si zao (toliko o prvom komentaru), ali opaska o obuzetosti, ili spopadnutosti, je briljantna - baš si me njome i iznenadio i razveselio (vidiš kako ti možeš, i iz nehata, dvije stvari učiniti istovremeno!). Čuj, u međuvremenu, u ova tri dana, bio sam na operaciji vratnog kralješka. Ne bi vjerovao! Sve je OK. Doduše, isti mi je kuratz, nema nikakvih pomaka u široj slici, ali morao sam to obaviti, pa eto, obavih. Nevjerojatno iskustvo. Čak ne ni toliko bolno. Samo, kao da je to važno...Gdje smo ono stali? Da, gelassenheit i opet, te slike za kojima si posegnuo: vidiš, i ja sam se dohvatio herbarija, Monetovih divnih lopoča, među kojima su mi ovi iz Bridgestone Museum of Art, Tokyo, slikani 1907., non plus ultra. U pogledu objašnjenja Preobražaja, znaš, nisam zadovoljan, batice: Čuj, ne zanima nas ovdje kakvih je problema službenik F.Kafka imao pri sastavljanju jedne stvarno fantastične priče, jer to i nije neki naročiti izazov u moderna vremena, nego nas zanima halapljivo znatiželjno što sve to, dođavola, ima značiti? Ali, prije no što mi ispričaš to je tebi Preobražaj rekao, reci ti meni kako si baš nabasao na Baudelairea u vrijeme mojih posizanja za Monetom? Čudno. Baš čudno. I reci onoj divot-kozi ABI da se javi. A anđelu pusa. (Za stjuaredesu je još prerano govoriti...)
13.10.2007. (17:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eto, ob(j)avio si to, i neka si. kuratz ti je ostao isti: to je vazno.
to sa " verwandlug"-om- nisam se ni priblizio toomuchenju, jer jednastvno nisam imao nameru da se time bavim. upravo sam na to i ukaz(iva)o: ono na shta moramo da obratimo paznju na samom pochetku nije znachenje slika (ne znam otkud i chemu uopshte pricha o Kafki ovde- nosioc negative capability je valjda pesnichki izraz- chak mozda i strogo ogranichen na onaj boleshljivo romanticharski shto poriche svet i sebe u njemu), vec dapache obrnuti postupak: shta to navodi choveka da ideju, koju neguje u svojoj glavi i za sebe, izrazi u slikama? mozda upravo onih 90% duha, shto leprshavo chami u tami, a kojeg posebno osetljiva i okretna (ljudska) bica imaju krotkost da- i za same sebe , ko zna?- nejasno obuhvate?
13.10.2007. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opet ja po starom; i dekadencija je za mene više osjećaj nego utvrdiva činjenica o trenutku neke kulture. Na kraju se svodi na pojedinca; a koji pojedinac ne bi bio (bar malo) dekadentan znajući kakva ga sranja i strahovi čekaju, pa još i smrt. Odlomak o zagonetki cijeli mi je prirastao srcu, čak se i Borgesove rečenice sjećam, premda je meni najdraža ona iz priče Jug, citirat ću po sjećanju: "Sjetio sam se da u gostionici ...... drže mačku koja se dade gladiti, poput nekog bahatog božanstva." Hvala na citiranju strofe i meni je ona nekako posebna, premda se brzo zapetljam u tolikoj autorefleksivnosti. Zli poglede, ono je bilo samo jedno viđenje Preobražaja, istina meni najpriraslije srcu. Zašto? Prema mom iskustvu onaj tko se stalno žrtvuje za druge u očima onih za koje se žrtvuje doista se pretvara u kukca. (Ne, nisam ja taj koji se žrtvuje.)
13.10.2007. (20:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baka
A very capable negativity. Keats je genije. Naravno da se ne treba sve razumjeti. Naravno, naravno, naravno. I ne treba biti romantičar da bi se u to vjerovalo. Taj pogled pripada romantizmu koliko i suvremenosti jer kako drukčije čitati književna djela, nego da im dopustiš da nešto svoje zadrže skriveno. Znaš li kako (neki) Amerikanci vole čitati Preobrazbu? Tako što debatiraju između dvije moguće "istine": je li se Gregor doista pretvorio u kukca ili si je to umislio. Tako siljenje na potpuno razotkrivanje književnog značenja postiže upravo suprotan cilj: guši značenje teksta i svodi ga na jednoznačni svijet u kojem svaki označitelj ima svoje imanentno označeno.
12.10.2007. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Taj se osjećaj i u živanje u njemu opisuje u raznim zen-budističkim spisima. Ali više je ljudi u više kultura došlo do njega, to je nešto općeljudsko
12.10.2007. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baka
Opera aperta. Naravno da se može o svakom djelu svašta reći, da se svako može i interpretirati i čitati i tumačiti, ali kažem da se njegovo značenje u tom tumačenju ne iscrpljuje. Sa svakim tumačenjem, u djelu ostaje više nego što je tumač razotkrio. Kad ironiziram takvo čitanje Kafke, ne kažem da tekst ne dopušta vlastitu interpretaciju, nego ironiziram jednoznačno, isključivo čitanje koje ne ostavlja mogućnost drugog.
12.10.2007. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Slažem se da stvari s tim osjećajem nisu jednostavne, jer taj osjećaj uopće nije jednostavna stvar. Ali problem s osjećajem je što ga možeš samo osjetiti pa onda neuspješno pričati o njemu. (Ja ga osjećam kao parafrazu davnoga straha koji je - nekad davno - bio smješten u solarnom pleksusu, a sada zahvaća cijelu utrobu, od grkljana do dna o'šita). Ako je Keats imao isti nadražaj u utrobi, rasporio si je trbuh, izvadio živog slavuja i bacio ga u zrak da zavlada svijetom.
Preobražaj (interpretacija Procesa zauvijek je zamagljena kasnijim totalitarnim praksama.) znači za mene: GS se morao pretvoriti u kukca jer je bio jedini hranitelj obitelji, što je za Kafku bio smrtni grijeh. Kako su samo svi odahnuli kad su ga se konačno riješili!
12.10.2007. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
P.S.
Pametni zubu, ja mislim da je iskustvo do kojega dopire zen ili taoizam sasvim drukčije naravi: nije riječ o plemenitijem ili manje vrijednom iskustvu, nego naprosto drugovrsnom. Virtuela koja uživa u Smetani ili Lukacs koji uživa u Keatsu zasigurno imaju sasvim drukčije iskustvo nego Mumokan kad je začuo mu ili kaj je već tisti človek začuo.
Naime, ako se hoće kazati da se estetski doživljaj ne može racionalizirati, OK, slažem se: možda ne može, ali tko govori o estetskom doživljaju i racionalizaciji ushita Brahmsovim Intermezzom Op. 76 No. 7!? Mi ovdje govorimo o filozofiji kompozicije "Gavrana", a ne o privatnim osjećajima školske učiteljice Merry Lou Dillinger za čitanja tog svake hvale vrijednoga djela tijekom sata engleskog jezika u osnovnoj školi "JFK" u Dallasu, Texas. Ili ne govorimo? Ako ne, onda se krivo razumijemo: Zubu, umjetnine se itekako pametno mogu i dadu istumačiti a da tumačenja ni u kom smislu ne umanje ili nedajbože osujete estetski užitak, koji, mislim, ako nešto nije, a onda nikako nije zenbudističko i-racionalno ili a-racionalno iskazivanje neimenovanoga koje je majka svih stvari - uostalom, ni sam zen, kao što i ti sugeriraš, nema ništa s takvom neartikuliranošću, upravo nasuprot, pa bismo onda zaista mogli zaključiti da je kompracija genijalne Škrebove analize Cesarićeva oblaka i koana o pljesku jednoga dlana sasvršeno promašena. Ili...?
12.10.2007. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Keats vjerojatno jest genij, uzmemo li u obzir njegovu životnu dob i opus koji je u to malo godina ostvario, ali ja ipak ne bih išao toliko daleko da kao Lukacs - kako je to dobro, ah, "Od romantizma do boljševizma", kakav naslov, Keats bi dao tri svoje ode da je mogao zbirku nazvati ovako monumentalnim nazivom - pa da kažem kako Keats organski nije mogao napisati lošu pjesmu. Nevertheless, s ovim ovjećajem stvari ipak nisu tako jednostavne kako se ne prvi pogled čine.
Jasno, svi bismo se mogli složiti da književna djela/umjetnine nisu prometni znaci: crtež jelena (A 44) ne mora nedvosmisleno i jednoznačno biti očitan kao znak opasnosti koji 'označava posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste.', nego može biti i jelen Altamire: ne mora biti ne samo znak koji se bezostatno dade istumačiti jednoznačnim sadržajem, nego ne mora biti čak ni alegorija, forma u koju su upisana dva sadržaja: ni doslovni, zločesti vuk primjerice, ni figurativni, pohlepa ili što bi već Freud u vuka učitao; mogu recimo biti simboli, u Schellingovom smislu da jesu ono što znače, ili, opet, ne moraju uopće biti ništa od svega toga: umjetničko djelo može naprosto biti opera aperta, djelo otvoreno našim subjetkivnim tumačenjima na taj način da je uvijek već unaprijed u njega upisano prazno mjesto na koje stupa subjetkt koji ga u činu 'čitanja' re-konstruira, ili, ako se hoće, resemantizira.
Ali, vrag ipak nikad ne spava! Nije stvar u tome da imamo opoziciju jednoznačni znak - neiscrpno obilje umjetničke simoblike, ili možda naprosto zamršeno - neobjašnjivo ( enigma krimića nasuprot blue boxu Mulholland dr., npr.) , nego počesto imamo posla s podmuklijom opozicijom opera aperta - private tao! Što sad to znači?
To znači da se o Kafki ipak dade govoriti striktno racionalno, a opet beskrajno pametno i istinito na način Andersa ili Kundere, a da nemamo osjećaj kako se djelo pokušava reglementirati nekakvim skolastičkim mrtvozorništvom. Nasuprot, vrlo se često bježi u mumlavu afaziju kojom se zapravo, pod izlikom mog Privatnog Taoa, o umjetnini nema što kazati, jer se naprosto ništa ne zna reći!
Recimo Kafka. Može biti da "Proces" nije roman o čovjeku koji je zarana neizliječivo obolio shvativši tu smrtnu presudu kao kaznu za nepočinjen i njemu neznan grijeh, ali mimo svih biografskih, psihologijskih, sociologijskih i inih redukcija, zar ćemo zajedno s Andersom zaključiti da Kafkina djela posjeduju samo estetsko savršenstvo? Pri čemu, tvrdim, taj stav o Kafki predstavlja vjerojatno najozbiljniju tvrdnju koja se o njegovom djelu uopće može izreći! A o čemu je "Preobražaj" priča, ako nije ni o čemu pukom socijalnokritičnom, profanoegzistencijalnom, površnomodernom, o ničemu "profanom"? Shvaćate li moje pitanje: o kako se samo voli u našoj kulturi sakrosanktno mandarinski i panditski mantrati nad Umjetninom o kojoj se ne smije kazati ništa heteronomno, a ne, to bi bilo priprosto, to bi bilo banalno, to bi trivijaliziralo viskoparnost Pregnuća do kojega se vinuo Genij u ime Humaniteta, sve s velikim slovima molim, i za društvo u kutu šta 'ko pije! Ma nemojte!
A o čemu je priča "Preobražaj", baš inzistiram!?
Recimo, pokojni je Desnica tvrdio da se bez poimnja svojstvenog sljedećem mjestu iz Parsifala: Kundry:. Sind die Tiere hier nicht heilig?, "Preobražaj" uopće ne može razumjeti! Dapače, briljantno je interpretirao da ako nemamo u vidu tu svetost, onda se tu ni o čemu ne govori! Kakav kukac, kakav preobražaj, kaj to znači!? Što je Desnica time htio kazati sada je nevažno, jer ostaje na svakome od nas da djelo očita i shvati što dublje i punije, ali, očito je da je to dobar putokaz: ako s jedne strane u "Preobražaju" "iracionalni i fantastični element u radnji ne može biti reduciran na psihopatološke poremećaje", može li mi netko kazati o čemu se tu radi, ili je nužno kazati: Issamiki, ti, koja čapri, ti, Kafka je zakon! Kako bi Kizo rekao s dr.Frankfurtom u pozadini: Ili je nužno kenjati?
Očito, struktura je sada trostruka: prometna signalizacija - opera aperta - kenjaža! Nevjerojatan je taj svijet umjetnoti, koliko je samo složen, je l' da?
12.10.2007. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Bako, hvala na lekturi!
12.10.2007. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Zubu, pišući ovaj poduži komentar nisam bio u prilici vidjeti da si objavio ovu opasku o osjećajima u umjetnosti i šire: kao što vidiš, mislimo kao Marx i Engles, a to znači kao Aralica i Tuđman: ne moramo se tjednima vidjeti ni čuti, a opet isto mislimo.
Misliš li zaista da su totalitarne prekse za Kafku i njegov univerzum nešto naknadno, posteriorno, što se tek učitava/upisuje u, npr., Proces? Ili je, nasuprot i ipak, Biro zaista model Univerzuma? Ako dossier nije osobna istina, onda ni Greška nema status zakonomjernosti toga univerzuma, pa ako je sve tako kako kažeš ta jest, onda je izvorni Kafka točna paslika onoga Kafke koji se kao pop-ikona distribuira širom (post)modernoga svijeta! Drugim riječima, tvoj je prigovor supstancijalan, i ako imaš pravo, onda Kafka nije naš Kafka, good old Kafka, ono, mislim, kafkijanski osjećaj i to, kuiš!
12.10.2007. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
histrion
Paracelsusova ruža. Pitanje: koja je riječ izgovorena?
13.10.2007. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..najzastrasujuca, a zove se..bliskost.
13.10.2007. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Histrion, odgovor glasi: Rosebud!
:)
13.10.2007. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..pomalo ti se divim na tomu kako ti se da...
13.10.2007. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Cvebo, nemam ja ništa s tim, to je tzv. channelling: ja sam provodim ideje u stvarnost.
Ništa više, i ništa manje.
13.10.2007. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Taj osjećaj je subjektivan i zapravo nema direktne veze s doživljajem umjetničkog djela., iako se ta veza u nekim slučajevima može pojaviti, deblja ili tanja, glasnija ili tiša. To je onaj osjećaj u kojemu čovjek gubi privatnost.
Naravno da se umj djela mogu racionalno tumačiti, ali ja (racionalno) mislim da je Keats govoreći o negative capability mislio na osjećaj, jer kaže - " several things dovetailed in my mind, & at once it struck me..." E sad, je li on taj osjećaj implantirao u svoje pjesme, nemam pojma, samo me opis tog osjećaja podsjetio na zen doživljaje.
Ne vidim baš neku veliku suprotnost između racionalnog i iracionalnog, sve mi ih je teže razdvajati, sve mi se više čini da su sofisti i Knjiga prpoovjednika bili u pravu, mi smo samo plesači, svaka naša racionalna misao samo je maska taštine.
Ne mislim "zaista da su totalitarne prakse za Kafku i njegov univerzum nešto naknadno", to je tek nabačena i pretjerana ideja. E sad, dalje je malo teže (nemam ja, Nemanja, tvoje filozofsko obrazovanje), u svakom slučaju prema mojem slobodnom tumačenju tvoga tumačenja, izvorni Kafka se povukao u svoju tuberkuloznu jazbinu da bi tamo porodio jednog ili više Kafkijanaca koji se kao pop ikone distribuiraju... Tko ga je oplodio, pitanje je, kandidata ima više. Ulaz u jazbinu je zatrpan.
13.10.2007. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
negative capability is one of the rare given supernatural (Übermenschliche) human probabilties (pada mi na um prostrano svojstvo).
ono koje nam daje najvishe izgleda. (daj neki sinonim, paranim svojstva)
uzmimo nasumice primer, poezije Trotochoveka koji je dosta toga pokupio od engleskih (i americhkih) pesnika, da bi onda ostavio u amanet francuskim:
Maint joyau dort enseveli
Dans les ténebrès et l'oubli,
Bien loin de pioches et des sondes;
Mainte fleur épanche Ă regret
Son parfum doux comme un secret
Dans les solitudes profundes.
(mnogi dragulj pochiva
pokopan u Tami i Zaboravu,
posve daleko i od srpa i od chekica.
mnogi cvet sa zaljenjem luchi
kao tajna sladak svoj miris
u dubokoj osamljenosti)
prevod je toliko slobodan, da je bezmalo doslovan- no, barem kao instant upotrebljiv. mogao sam drugachije da odaberem Mallarmeovu poeziju, kao daleko ochevidniji, ali smatram da je ovaj primer dobar, jer prozrachan- iako je na prvi pogled sve jasno- valjda zbog poplave tamom uokvirenih romanticharnijih slika- misterija i neizvesnost ostaju nedirnuti od strane, danas vec svepsihologizirajuceg i harajuceg, razuma (spaz(u)ma), u gorenavedenom fragmentu tehnichke majstorije.
ovde se dotichemo intelektualne i poetske prozrachnosti -otvorenosti. mnoge stvari, a tako i ljudi sami , mogu biti "divno" intelektualno otvoreni i pr(ij)azni, ali zato kao u srzi umetnosti zakatancheni slepi jarci. da se razumemo: suocheni smo danas, drugovi, sa pregrsht onih koji se odaju umetnosti (vishe nego ikad, i u isto vreme, avaj, dodao bih -i manje); mogu biti oni chak i ergriffen (kako se uzme - obuzeti ili spopadnuti), ali, na opshtu shtetu, chesto uskraceni za onu uzvishenu gelassenheit-: za opushtenost i poverenje u odnosu na "mentalnu chistotu" autora (izrazimo njihovu ideju njihovim kodom) ili, dostojno recheno, suosecaj spokoja hudoznika.
u takvim sluchajevima, istina misterije, njeno uzivanje, sablasna je za njenog nevichnog uzivaoca, jer se pojavljuje kao nevidljivo ogledalo sopstvene nezrelosti, te nemoci, u uzivanju kao vazduh sveobuhvutajuceg saborja smisla (ovo je losha alegorija, ali tu je).
u tom brizantnom sluchaju (po razvoj prilika na Planeti Zemlji) preporuchio bih dantea- kod njega je ponor izmedju uzitka (bitka) i razumevanja, proporcionalno "klasichnom" nachinu razmishljanja, josh i najveca (za nas, kao i - da li uopshte ima i moze biti drugih?).
moram se sada izloziti Suncu- da obnovim vidik.
dog ga josh ima- dok je tu.
Nema Vishe Sunca!
(ne zelim da branim neznanje- skachem u vatru zbog "poetskog osecaja".)
13.10.2007. (16:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Altruism Reciprocity Negative reciprocity Coevolution
pozdrav baba Baki!
13.10.2007. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Napomena: izvod je Baudelaire.
13.10.2007. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Umpahpaše, ona ti je kitica s Gadafijevim šatorom odlična!
I ja volim Koheleta. Možda je to ipak iskustvo cijelih kultura: kultura se zdođe, bude kasna, dekadentna, prezrela kao ova naša, pa onda neki genij povuče konzekvence stanja u Duhu, progovori prašnjavim dahom Zeitgeista. Samo, opet, izgleda da je to trajno stanje: tako su Nijemci romantizma doživljavali, recimo, Platona: kao posljednji odbljesak sunca na zalasku.
Ova sposobnost, da stojimo udivljeni pred zagonetkom kao zagonetkom, vjerojatno je ono na što je Keats mislio; zapravo, netočno kazano: nije riječ o zagonetki, jer tu već impliciramo jednu ili mirijade odgonetki na vječno pitanje života, nego je, mislim, riječ o nazočnosti nečeg zadivljujućeg čija nam svrha nije prezentna, ili nam infinitezimalno izmiče. Izgleda da je to opis svakog estetskog doživljaja a ne svojstva, ili vrline, rijetkog genija: stajati pred Ryoanjijem ili ispred Monetovih lopoča možda nije posve jednak doživljaj, ali vjerujem da nas, osim svega, daruju ushitom koji je ponajbolje izrazila rečenica zbog koje je vrijedilo roditi se kao J.L.Borges: "Glazba, stanja sreće, mitologija, lica koja oblikuje vrijeme, stanoviti sumraci, stanovita mjesta, žele nam nešto reći, ili su nam rekli nešto što ne bi valjalo da zaboravimo, ili će nam upravo reći nešto; ta blizina objave, koja se ne događa, možda je estetska činjenica." (meni, koji gotovo da opus znam napamet, ovo je vjerojatno najdraža rečenica).
Što se pak Kafke tiče, mogli bi se možda složiti ovako: redukcionističko poimanje Kafke kao pukog anticipatora/denuncijanta totalitarnih zala i sama je jedno od tih zala, pri čemu je Ljepota Kafkinih snomorica u tom svijetu samo iskupljenje njegove (namjerno ostavljam neodređeno) nečiste savijesti.
13.10.2007. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
pametni zube, ne znam zashto tako uskogrudo promatrash stvari: zashto mislish da se Herr S. morao(!) pretvoriti u kukca, i pritom stoga shto je bio hranitelj porodice? zashto, recimo, ne posmatrash to ovako: Gregor se pretvorio u ogromnu bubu (ne chak ni odjednom) kao shto mi sada sedimo, dishemo i pishemo: ili jednostavno stoga (za pochetak) shto je Franz zeleo da napishe jednu fantastichnu prichu- jednu onako stvarno fantastichnu .
pusti preobrazaj da dishe, i on ce ti vremenom reci na chemu si.
13.10.2007. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Pametni zub je napisao pametnu strofu:
Pitaj me, ja ne znam ništa
Ne gledam ne slušam ne pratim
Zanima me samo moja kuća ali to i nije kuća
To je šator, Gadafijev šator od devine dlake
Pred šatorom stražarim ja, čuvam sam sebe,
Malo spavam malo stražarim malo jedno malo drugo
Sam sebe budim sam sebe smjenjujem sam pucam u sebe
Kad se zateknem kako...
Odlična pjesma!
13.10.2007. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igrica moj, stvarno si zao (toliko o prvom komentaru), ali opaska o obuzetosti, ili spopadnutosti, je briljantna - baš si me njome i iznenadio i razveselio (vidiš kako ti možeš, i iz nehata, dvije stvari učiniti istovremeno!).
Čuj, u međuvremenu, u ova tri dana, bio sam na operaciji vratnog kralješka. Ne bi vjerovao! Sve je OK. Doduše, isti mi je kuratz, nema nikakvih pomaka u široj slici, ali morao sam to obaviti, pa eto, obavih. Nevjerojatno iskustvo. Čak ne ni toliko bolno.
Samo, kao da je to važno...Gdje smo ono stali? Da, gelassenheit i opet, te slike za kojima si posegnuo: vidiš, i ja sam se dohvatio herbarija, Monetovih divnih lopoča, među kojima su mi ovi iz Bridgestone Museum of Art, Tokyo, slikani 1907., non plus ultra.
U pogledu objašnjenja Preobražaja, znaš, nisam zadovoljan, batice: Čuj, ne zanima nas ovdje kakvih je problema službenik F.Kafka imao pri sastavljanju jedne stvarno fantastične priče, jer to i nije neki naročiti izazov u moderna vremena, nego nas zanima halapljivo znatiželjno što sve to, dođavola, ima značiti? Ali, prije no što mi ispričaš to je tebi Preobražaj rekao, reci ti meni kako si baš nabasao na Baudelairea u vrijeme mojih posizanja za Monetom? Čudno. Baš čudno. I reci onoj divot-kozi ABI da se javi. A anđelu pusa.
(Za stjuaredesu je još prerano govoriti...)
13.10.2007. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Dobro je da si dobro.
13.10.2007. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hvala.
13.10.2007. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
eto, ob(j)avio si to, i neka si.
kuratz ti je ostao isti:
to je vazno.
to sa " verwandlug"-om- nisam se ni priblizio toomuchenju, jer jednastvno nisam imao nameru da se time bavim. upravo sam na to i ukaz(iva)o: ono na shta moramo da obratimo paznju na samom pochetku nije znachenje slika (ne znam otkud i chemu uopshte pricha o Kafki ovde- nosioc negative capability je valjda pesnichki izraz- chak mozda i strogo ogranichen na onaj boleshljivo romanticharski shto poriche svet i sebe u njemu), vec dapache obrnuti postupak: shta to navodi choveka da ideju, koju neguje u svojoj glavi i za sebe, izrazi u slikama?
mozda upravo onih 90% duha, shto leprshavo chami u tami, a kojeg posebno osetljiva i okretna (ljudska) bica imaju krotkost da- i za same sebe , ko zna?- nejasno obuhvate?
13.10.2007. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Opet ja po starom; i dekadencija je za mene više osjećaj nego utvrdiva činjenica o trenutku neke kulture. Na kraju se svodi na pojedinca; a koji pojedinac ne bi bio (bar malo) dekadentan znajući kakva ga sranja i strahovi čekaju, pa još i smrt.
Odlomak o zagonetki cijeli mi je prirastao srcu, čak se i Borgesove rečenice sjećam, premda je meni najdraža ona iz priče Jug, citirat ću po sjećanju: "Sjetio sam se da u gostionici ...... drže mačku koja se dade gladiti, poput nekog bahatog božanstva."
Hvala na citiranju strofe i meni je ona nekako posebna, premda se brzo zapetljam u tolikoj autorefleksivnosti.
Zli poglede, ono je bilo samo jedno viđenje Preobražaja, istina meni najpriraslije srcu. Zašto? Prema mom iskustvu onaj tko se stalno žrtvuje za druge u očima onih za koje se žrtvuje doista se pretvara u kukca. (Ne, nisam ja taj koji se žrtvuje.)
13.10.2007. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...