Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • provinciopolis

    Zašto žaliti za ugodom!?Pa nije ugoda zlo!??

    avatar

    08.10.2007. (15:28)    -   -   -   -  

  • anastazijaa

    Možda provinciopolis vidi ili osjeti tu ugodu,ja ne.Ja vidim samo oči kako zure u nebo.

    avatar

    08.10.2007. (16:22)    -   -   -   -  

  • wiseguy

    dogodilo se, i što će ona i njeni kad za 9 mjeseci izađe djete, samo po sebi prekrasno, a plod tako nečega, užas... i da ju sudim? sama je sebe osudila, jer nikad nisi dovoljno mlad da naiđeš na budalu, a mala je granica između čednosti i razvratnosti, jer svi su razvratnici jednom bili čedni ( a možda ih je od toga dijelio samo jedno isticanje poprsja)... ne sudite me, nisam šovinist, a uprite u mene prstom ako lažem.
    "a onda će se iz zraka spustiti oštre sablje osvetnice, i oni će ostati ležati uz rijeku, raspolovljeni, raščetvoreni, i njihove oči će gledati isto ovo plavo nebo koje gledaju i njene" poučen životom, sumnjam da će se to dogoditi, nije im ona prva ni zadnja

    avatar

    08.10.2007. (16:38)    -   -   -   -  

  • Kašeta

    ove tvoje priče su poput Hercegovine bremenite tragedijom, surovošću, krvlju, a opet pune mekote od djevojačkih snova, od poštenih radišnih ljudi...kad spominješ miris jasmina, Mostar-ah vrijeme prošlo, dal svršeno, dal nesvršeno, no jako dobro poznato :)

    avatar

    09.10.2007. (00:26)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    zaista, ja sam malo odmaka, a ti si odmak. molim te, javi mi se
    zona_z@net.hr

    avatar

    09.10.2007. (09:44)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Znala sam da ćete se Zitta i ti prepoznati :)
    Prvi put sa prije pisanja komentara pročitala tuđe komentar. Sjećam se tog izazivanja u svojoj mladosti, suvišnih pokreta, nepotrebnih radnji i pogleda...tko zna ko je mene sačuvao...

    Sretni ljudi imaju sposobnost izaći iz sebe i promotriti ono što ti se zbiva, to je nekakv spas, zamisli one koi ostanu zarobljeni u povrjeđenom sebi.

    avatar

    09.10.2007. (11:02)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    to je 'tamo daleko'

    avatar

    09.10.2007. (21:52)    -   -   -   -  

  • provinciopolis

    @anastazijaa
    Ugodu je vidla ona,a ne ja!Pa ako je nekome ugoda onda nek mu i bude.

    avatar

    10.10.2007. (00:54)    -   -   -   -  

  • borgman

    mrak u ljudima je ono što kvari ljeporu. Nevinost zapravo postoji jer želi biti izgubljena...a li iza toga slijedi vrijeme žaljenja u kojemu je pojam vremena nešto imaginarno... priča iz krša, opora kao nezrele kupine

    avatar

    10.10.2007. (07:01)    -   -   -   -  

  • krijesnica

    Pozdrav odmakice...Prije tjedan dana saznala sam da mi tata ima karcinom pluća.Nemam snage za pisanje..sva sam pred "pucanjem" od straha pred onim što nas sve čeka...Hvala ti na svemu..

    avatar

    10.10.2007. (08:05)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ...Možda se još mogla otrgnuti i pobjeći, ali bilo je nešto u njoj, neke znatiželje, pa čak želje, slutnje neke želje, nešto što je činilo da čeka. Bilo je neke napetosti koja je izazivala, nečega što je uzbuđivalo, i pitala se ima li taj osjećaj, nov i uzbuđujući, svoj uspinjući tok. Hoće li slijediti jače uzbuđenje, makar kakvo ono bilo. ...

    Sve je počelo kao izazov, bezaleni hir, igra i, vidimo kako je završilo.
    Lijep pozdrav.

    avatar

    10.10.2007. (12:11)    -   -   -   -  

  • odmak

    @ draga krijesnica,
    žao mi je. Ja sam u takvim situacijama pisala. Nekad ne odmah i ne možda direktno o događaju. Tako mi je bilo lakše. Mislim da zato i pišemo. Nije to profana priča, sve te naše boli. Nitko nije pošteđen. A ljudi oko nas... srela sam puno dobrih ljudi. Pokušavala sam se njima okružiti. U takvim trenucima jedino što možemo jest osloniti se na dobrotu drugoga i moliti. Ja molim. Upravo u najgorim mojim trenucima molila sam krunicu majci Božjoj. To me smirivalo. Ili bih pošla u neku tihu crkvu tamo sjedila i molila. Zapravo se može moliti svugdje gdje se čovjek može na neki način izolirati. Istina je lako se šaliti dok nema velikih teškoća, ali kad se radi o tragedijama... čovjek se nužno pita zašto meni, zašto baš ja.
    Nema tu pravog odgovora i prave utjehe. S tim treba živjeti. Ali, postoji i sposobnost liječnika da pomogne i samog organizma da prevlada bolest. Bilo je takvih slučajeva u mojoj obitelji.
    Jedan je nakon operacije baš od karcinoma pluča ( sad već preko dvije godine dobro).

    @ostali,

    zašto sam pisala takve priče? Pitali su me jesam li bila silovana, jesam li ubila vlastitu majku i oca, je li mi muž bio homoseksualac? Bilo je toga još po raznim mojim romanima. Stvari sve gore od gorih. Uvijek treba misliti na vrijeme u kojem sam pisala. Naravno i stanja u kojima sam sama živjela. Moj je problem bio što se nisam osjećala slobodna. (i danas kad mislim da živim u slobodnoj zemlji imam sličnih frusracija , jer se neke službe kao i neki ljudi nisu promjenili, a naročito me boli stanje u crkvi. Kao da su pušteni s lanca. Puno je ljudskija, ta crkva bila kad je i sama bila zabranjivana i imala teškoća)
    E sad nije se moglo pisati eksplicitno , pa sam ta svoja neslaganja zamatala u razne opče tragedije.
    Danas to već radim drugačije.

    avatar

    10.10.2007. (12:43)    -   -   -   -  

  • krijesnica

    Po tko zna koji put hvala ti..

    avatar

    11.10.2007. (07:33)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    Ne stižem te sada čitati ali, imam jednu dobru ideju, štampaću sve tvoje priče i uživati u svakoj u danima u kojima me neće biti...

    avatar

    11.10.2007. (11:14)    -   -   -   -  

  • anastazijaa

    Samo da te podsjetim,poslala sam ti mail.

    avatar

    12.10.2007. (22:20)    -   -   -   -  

  • Irida

    ta raspolovljenost će joj spasiti život, ali neće iscijeliti bol...odlična priča!

    avatar

    12.10.2007. (22:59)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    Ako netko ima volju za pisanjem onda si to zaista ti.

    avatar

    13.10.2007. (01:05)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Veoma iskonsko.

    avatar

    13.10.2007. (21:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...