Je, ak' im hod nisu iskvarile tenisice... :) Nema nista gore od zene na stiklama, koja hoda k'o kramp ... ;) Druga opasnost: takve su lude za cipelicama. Pa covjek-vadicep, gledajuci u svoj novcanik, moze kasnije steci dojam da je sreo zenu-stonogu ... ;) Upravo procitah Gnu-a. Jedna od najljepsih kratkih prica koje sam citao. Po mom je misljenju zasluzila bar "debljinu" "Malog Princa". Jer ti je zao sto je tako brzo gotova. A moja profesionalna deformacija me navodi na pomisao da Disney nikad nije Gnu-a obradio kao glavnu figuru. Ili se varam?
09.10.2007. (07:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prohodala sam kilometre na tim opjevanim modnim dodacima...do te mjere sam bila naviknuta da sam i peraje sa štikolom od 12 cm tražila posvuda. Kad bi se izula, imala sam osjećaj da ću pasti na dupe jer je moj hipotalamus toliko se centrirao na tim poklonjenim centimetrima iako sam i bosa za mnoge previsoka. Da, slažem se, ima nešto u štiklama, ali...daleko su vitezovi na bijelim konjima koji su me podizali iz blata, dok sam u tim štiklama gacala, tako da danas čvrsto stojim na zemlji u tenisicama, jurim za psima po šumama i livadama...a ako se pojavi Netko...netko uistinu važan...možda obrišem prašinu sa Kolekcije svojeg Muzeja oSjećanja... Zašto me ama baš sve ovih dana asocira na slomljene emocije...?
09.10.2007. (10:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je abnormalno...napisah ti komentar dug kao serija ličkih krvavica...i izgubi se u cyberu. A tako je bio dobar, skromno.
Naime, htjedoh ti reći, da sam mladost utrala u kilometre prohodanih na visokoj peti. Tolika sam navikla hipotalamus na tu vrstu ravnoteže da sam imala osjećaj kako cu se prevaliti na duper onog momenta kad se spustim na ravno. I peraje sa visokom petom sam tražila posvuda... Onda sam shvatila. Ne pitaj šta. Danas me slomljena štikla ravno katapultira u asocijaciju slomljenih emocija. Zato sada sretno trčim za svojim psima, po livadama i šumama...i ne pogledavam stiže li kakav princ na bijelom konju da me digne iz blata...dok gacam u 8 centimetara, previše.
09.10.2007. (10:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
utrip srca
Super post i ljep blog..sunčan pozdrav:))
08.10.2007. (17:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dijana25
hm...
08.10.2007. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uglavnombezopasna
Hodajuci na visokim stiklama svratih do tebe...:)))
Pozdrav...
09.10.2007. (05:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogomoljac
Je, ak' im hod nisu iskvarile tenisice... :) Nema nista gore od zene na stiklama, koja hoda k'o kramp ... ;) Druga opasnost: takve su lude za cipelicama. Pa covjek-vadicep, gledajuci u svoj novcanik, moze kasnije steci dojam da je sreo zenu-stonogu ... ;)
Upravo procitah Gnu-a. Jedna od najljepsih kratkih prica koje sam citao. Po mom je misljenju zasluzila bar "debljinu" "Malog Princa". Jer ti je zao sto je tako brzo gotova. A moja profesionalna deformacija me navodi na pomisao da Disney nikad nije Gnu-a obradio kao glavnu figuru. Ili se varam?
09.10.2007. (07:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno...Ja sam Luda!
Prohodala sam kilometre na tim opjevanim modnim dodacima...do te mjere sam bila naviknuta da sam i peraje sa štikolom od 12 cm tražila posvuda. Kad bi se izula, imala sam osjećaj da ću pasti na dupe jer je moj hipotalamus toliko se centrirao na tim poklonjenim centimetrima iako sam i bosa za mnoge previsoka. Da, slažem se, ima nešto u štiklama, ali...daleko su vitezovi na bijelim konjima koji su me podizali iz blata, dok sam u tim štiklama gacala, tako da danas čvrsto stojim na zemlji u tenisicama, jurim za psima po šumama i livadama...a ako se pojavi Netko...netko uistinu važan...možda obrišem prašinu sa Kolekcije svojeg Muzeja oSjećanja... Zašto me ama baš sve ovih dana asocira na slomljene emocije...?
09.10.2007. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno...Ja sam Luda!
Ovo je abnormalno...napisah ti komentar dug kao serija ličkih krvavica...i izgubi se u cyberu. A tako je bio dobar, skromno.
Naime, htjedoh ti reći, da sam mladost utrala u kilometre prohodanih na visokoj peti. Tolika sam navikla hipotalamus na tu vrstu ravnoteže da sam imala osjećaj kako cu se prevaliti na duper onog momenta kad se spustim na ravno. I peraje sa visokom petom sam tražila posvuda... Onda sam shvatila. Ne pitaj šta. Danas me slomljena štikla ravno katapultira u asocijaciju slomljenih emocija. Zato sada sretno trčim za svojim psima, po livadama i šumama...i ne pogledavam stiže li kakav princ na bijelom konju da me digne iz blata...dok gacam u 8 centimetara, previše.
09.10.2007. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dviz
A jel i vi volite pokatkad obući lijepu ženstvenu potpeticu :-?
09.10.2007. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...