Komentari

bogslusadnb.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Skolastika

    Potpisujem ove tvoje riječi. To je jedina glazba koju zadnju godinu dana slušam. Gregorijansko pjevanje mi je bilo pravo otkriće. Ovo ljeto sam imala priliku uživo čuti braću trapiste kako pjevaju službu časova. Bio je to najljepši duhovni doživljaj koji sam ikad u životu iskusila. Posebno me je oduševilo pjevanje u 3.15 izjutra. To je nešto što se ne može riječima opisati!
    Bio je to predokus Neba.

    avatar

    08.10.2007. (10:57)    -   -   -   -  

  • robijaš

    Cijeli ovaj tekst je govor o subjektivnim osjećajima. Bog je nespoznatljiv osjećajima, tako da sav onaj govor o prisutnosti Božjoj je govor o prisutnosti navale slatkih osjećaja koji nemaju previše veze sa Bogom. No, ako taj trenutak naslade iskoristimo da si podsjetimo kako smo slabi i nestalni, podložni vlastitim subjektivnostima, onda ta naslada možda i ima neke koristi. Ako nas pak uvjerava da smo elita, upravo čini da prestajemo biti ta elita, jer kada spoznam da sam ponizan tada to prestajem biti, a tako je i sa duhovnošću. Pozdrav.

    avatar

    09.10.2007. (18:03)    -   -   -   -  

  • Eckhart

    @ robijaš: ja ne tvrdim da sam spoznao Boga pomoću osjećaja, niti tvrdim da je to moguće...I ne govorim o slatkim osjećajima, možda si propustio pročitati naslov posta. Boga se može osjetiti pomoću milosti, a milost je ta koja se može osjetiti, o tome govorim, dakle Bog se ipak na određni način može spoznati tj. osjetiti time. Uostalom, osjećaj religioznoga nije uopće nešto što pripada nekoj eliti, to je otvoreno za sve ljude....A da je to uzvišeno, naravno da jest...dakle svima je otvoreno da budu elita, a ako to netko neće ili ne zna ne smije govoriti protiv toga, on neka bude elita kako god drugačije da zna, ja samo naglašavam da biti elita znači biti svjestan Boga u sebi i mogućnosti da budemo bliži Bogu. A što je to veće od toga de mi reci?

    avatar

    09.10.2007. (23:28)    -   -   -   -  

  • leticia

    U potpunosti se slažem s tobom što se tiče moderne glazbe u crkvi.U tišini najbolje osjetim Božju prisutnost,u nježnom pjevanju,bez instrumenata i buke,bez pljeskanja i skakanja....
    prošlu nedjelju jedan mladić je otpjevao Psalam..Ma koji instrument može zamijeniti njegov anđeoski glas?
    Bila sam nedavno u samostanu sestara klarisa.zatvoreni samostan.Pjevale su cijelu Misu,skrivene iza rešetaka.Pjevale su kao anđeli-skladno,uzvišeno,dostojanstveno,u Boga zaljubljeno.To nikad neću zaboraviti.....A buku i pljeskanje vrlo rado bih zaboravila....nadam se da i hoću.

    avatar

    10.10.2007. (22:07)    -   -   -   -  

  • robijaš

    Post ti je pun riječi "osjećaj" i raznih oblika te riječi. Govoriš kako se "Boga može OSJETITI pomoću milosti, milost je ta koja se osjeća". Svaki osjećaj je subjektivan. Milost nije osjećaj, jer ako jest čovjek bez osjeta ne bi bio kadar doživjeti milost. Milost je dar spoznatljiv ljudskim razumom a podrazumijeva se kao narav ljudska. Ponavljam, Bog je nespoznatljiv osjećajima i svaka osjetilna erupcija, pa bila ona uzrokovana i najpobožnijim koralom nije dokaz Božje opstojnosti ili ljubavi kojom nas obasiplje, već subjektivni doživljaj koji, ako si pametan, možeš usmjeriti da postane inspiracija za život kroz promišljanje. Svako "osjećanje" Boga u tišini, milozvučnom pjevanju ili sviranju je plod vlastitih osjećaja i nema previše veze sa Bogom.
    Ovo su tvoje riječi iz posta: "Osjećaj religioznoga je samo za elitu", a ovo je tvoj komentar: "Uostalom, osjećaj religioznoga nije uopće nešto što pripada nekoj eliti". Kontradikcija. Tako da neću komentirati taj dio.
    Pozdrav

    avatar

    12.10.2007. (12:31)    -   -   -   -  

  • Eckhart

    @robijaš: uzimaš stvari van konteksta. Da, rekao sam da ne pripada osjećaj religioznosti eliti, NE PRIPADA! Nisi spomenuo da sam pozvao sve ljude da postanu dio elite koji će biti kadri osjećati se Božjima. Kažeš da se milost spoznaje razumom...jako krivo mišljenje, i neću ga komentirati... A to što ja stalno spominjem osjećaje je zbog toga što o takvim stvarima naš jezik još nema, niti će ikada imati, odgovarajuće termine. Osjećaj je ono što je najbliže što opisuje Božju stvarnost u nama. Tebui iskreno i prijateljski savjetujem da pročitaš malo djela sv. Tome Akvinskog pa da onda komentiraš ovako. I nisu svi osjećaji subjektivni, ne znam odakle vadiš te stvari...Svi koji spoznaju Boga (kojim god putem) govore o istim iskustvima i OSJEĆAJIMA...tako da...

    avatar

    15.10.2007. (09:56)    -   -   -   -  

  • robijaš

    Pozdrav. Pozvao ti ljude ili ne, izrekao si kontradikciju. Jedno isključuje drugo, unatoč pozivu svim ljudima da postanu dio te elite. To ovako zvuči: Klopanje mrkve je samo za crne, budite i vi crni. I onda kažeš: Klopanje mrkve uopće nije nešto što pripada crnima, to je otvoreno za sve ljude. Izvlačenje iz konteksta je u ovom slučaju nemoguće. Prvo si rekao da, a onda ne. Možda si se nespretno izrazio, a ja krivo shvatio; tu mogućnost ostavljam otvorenom. Razjasni mi ako je tako, jer ipak si ti to pisao i najbolje znaš što si htio reći.
    Ne želiš komentirati moju "zabludu" da se milost ne može spoznati razumom. Ovdje si se poveo za mnom i mojim ne htjenjem da komentiram tvoju kontradikciju - koja to jest. U mom slučaju nema kontradikcije pa te molim da suvislo argumentiraš svoju tezu i pobiješ moju, za koju kažeš da je jako kriva.
    Naš jezik posjeduje termine kojima bi se opisivalo to o čemu govorimo, jer ako tako ne bi bilo svaka filozofska i teološka knjiga i rasprava na Hrvatskom jeziku bi bila lupetanje prazne slame. Tvoj zaključak me podsjeća na riječi T. Ivančića, on mnogo toga kaže na jednoj razini, a ljudi ga, nažalost, shvate doslovce, odnosno na drugoj. Dobro se zna što su osjećaj, spoznaja, razum, milost i ostali pojmovi. Dobro baratati njima...to je već malo teže.
    Osjećaji, i dalje tvrdim, su subjektivni. Čisti primjer je simpatija prema nekome. Meni se sviđa netko zbog toga što sam kao dijete neku njegovu osobinu pozitivno upamtio, a tebi ne jer ti je ta osobina, primjerice brbljavost, kao dijetetu učinila neku štetu. Drugo, u meni se na zvuk klasične glazbe pokreću hormoni koji utječu na moje dobro raspoloženje jer imam sluha i slušam to i kod kuće, pa na misi "doživim" prisutnost Boga, a nekomu tko voli Mitra Mirića je to dosada i jedva čeka da pobjegne, a susret sa Bogom će ostavit za kakav narodnjački klub. Subjektivnost da ne može biti veća. Prema tome, osjećaji jesu subjektivni i zaključivat na Boga iz osjećaja je klimava taktika i nadasve neobjektivna. Prema tome osjećaji ne mogu biti najbliže što opisuje Božju stvarnost u nama, jer ako bi tako bilo ta stvarnost bi bila ovisna o trenutnim osjećajima pojedinca.
    Upoznat sam sa djelima Akvinca, no ja tebi preporučam, isto tako iskreno i prijateljski, da odeš malo dalje od jednog filozofa, pa čak i dalje od filozofije i teologije i zaplivaš u moru interdisciplinarnosti, to je danas jako popularan termin:)
    I za kraj....ne znam sa koliko si ljudi razgovarao, ali da svi govore o istim iskustvima i osjećajima pri spoznaji Boga je upitna tvrdnja. Bi li G. Bruno gorio da svi govore o istim iskustvima? Prilično hrabra izjava sa tvoje strane, ali ja bih upravo izrekao suprotno. Svi koji spoznaju Boga govore na različit način....jer Bog nije matematika da svi znamo o njoj na isti način. I tu je opet dokaz o subjektivnosti spoznaje Boga putem osjećaja.
    Živio

    avatar

    17.10.2007. (12:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...