Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (58)

Marketing

  • carla

    Ponekad se dogode situacije kad se dvoje nađu pred raskrsnicom i mada se vole, trebaju nastaviti putovanje odvojeno. Ali tješi to što su neke ljubavi trajne. Zato ova prekretnica ne mora biti kraj. Volim happyendove i zato ni u jednoj priči ne volim prihvatiti nesretan završetak. Uvijek ostaje neka nada.
    I Miškov junak će vjerojatno doćekati svoju draganu kada ona shvati koliko vrijedi nečija ljubav, možda je iz nekog razloga morala otići, ali vratiti će se zbog ljubavi.

    avatar

    06.10.2007. (19:17)    -   -   -   -  

  • dijete u meni

    ..sve je osobno..kad nema ravnoteže primanja i davanja..prekid je novi pocetk

    avatar

    06.10.2007. (19:22)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Kirurški rezovi, precizni i čvrsti, jedino su mi rješenje u takvim situacijama. I bez iskrzanih rubova, ako je moguće, da lakše zaraste.
    Samo...na tim mjestima zauvijek osjećam promjenu vremena.
    Uvijek sam odlazila, i kad mi se nije išlo; ne zato jer sam htjela, nego zato jer sam morala.
    Ili mi se tako učinilo u nekom trenutku.
    Vjerojatnost da sam koji put pogriješila velika je.
    Nije mi bilo nimalo lakše zbog činjenice da sam ja ta koja ide.
    No, nikad se ne bih vraćala i ispravljala greške ;-))).

    avatar

    06.10.2007. (20:33)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Volim rez.
    Odlazila sam.
    Boli, dugo, jako ali se i preboli !

    Cendranje ne volim ... ako se ne može, NE MOŽE SE i gotovo !

    Vjerujem da ljubav nije prava a trpiti to ne, nikog i ništa !

    Dostojanstveno se nositi i sa dobrim i sa lošim.

    avatar

    06.10.2007. (21:55)    -   -   -   -  

  • necutako

    razmslit cu o tome pa cu ti kasnije napisati...... komplicirano.......ako pustas znaci da ti i nije bas stalo..... velikodsusnost..... privlacnost..... razum.... puno faktora...a mozda i samo jedan...

    avatar

    07.10.2007. (07:06)    -   -   -   -  

  • misko

    Umirem još i sada ...

    avatar

    07.10.2007. (08:45)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Iz velike ljubavi i strasti najčešće odlazimo zbog pravila koja uređuju svijet oko nas. Ostaje gorčina i vječno pitanje zašto nismo imali snage skršiti pravila, tko ih je i kada nametnuo...

    avatar

    07.10.2007. (09:04)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Za mene ne postoji "ne može se." Sve je moguće i sve se može. Naravno, ako se hoće. Problem nastaje kad obje strane nisu spremne, a to se često događa. Kad je jedan jači ili više voli. U stvari, malo je veza gdje oboje jednako vole. Bar iz mog iskustva.
    Ali ako nešto ne ide, u svakom slučaju bolje je prekinuti. Jer, jlubav sama po sebi nije dovoljna. Potrebni su kompromisi i tolerancija, razumijevanje i još neki faktori. Ali i hrabrost napustiti dosadašnji način života i početi jedan novi, s osobom u koju smo zaljubljeni. Jer garancije nema, ni za šta. Dakle, rizik postoji. A tko ne riskira niti ne profitira.

    avatar

    07.10.2007. (09:54)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Poprilično se slažem s Korinim komentarom. Može li se poprilično slagati? Može, ako se ne složiš baš sa svime, nego s većim dijelom.
    Mene je baš onaj grč u želucu kojeg spominješ i pitanje da li je tako trebalo biti - vratilo natrag.
    Zato i ja kažem, može se. Ali se mora zaista htjeti. Znaš ona scena iz filmova, kad baciš čašu iza sebe, za sreću, nek se razbije u mramor kamina i kažeš - idemo!
    Jedino na čemu bih tu insistirala je, da nitko zbog te moje odluke ne bude povrijeđen, znači da je on zaista moj, i da mi ni jedna druga žena čiji je bio prije neće proklinjati dušu, skupa s njihovom djecom. To ne bih mogla, tu se ne bih vratila, zapravo, kroz ta vrata ne bih ni ulazila.
    Ovo - ako nešto ne ide, bolje je prekinuti - tu se ne slažem. Koliko nam toga u životu nije išlo, čovječe, kosti su bolile, mozak je kuhao, ali ponavljam: mora se zaista htjeti.
    Ljubav odnosi najbolje pobjede upravo na poteškoćama, a ne kad miriše cvijeće i cvrkuću ptičice i sve nam je za pet.
    A opet mogu razumijeti da ponekad paše živjeti u vječnoj toj nekakvoj čežnji, da ne kažem-patnji, za nekim koga smo morali ostaviti zbog tko zna kojih razloga i tko zna čije sreće.
    To mi je neki naopaki kompromis.
    Mogla bih još, a bar po' sata o ovome, ali popila sam kavu i poveća ekipa mi je danas na ručku, pa moram ić'.
    Ljubac-zmajka.

    avatar

    07.10.2007. (10:38)    -   -   -   -  

  • necutako

    ...evo me ponovo.....gotovo da ne postoje nemoguce veze....toliko ih je malo da su stvarno izuzetak..... vecinom su to "problemi vage" ....jedna strana daje a druga samo ocekuje da joj se daje ili samo uzima sto joj se svidja nebrinuci kako se osjeca druga strana........od jedne strane se ocekuje da stvara uvjete za zajednistvo, a druga strana odredjuje uvjete......od jedne strane se ocekuje da mijenja sve a druga samo stoji i ceka .........nema povratnog davanja, nema suradnje, najcesce nema niti dobre komunikacije....cesto postoje skrivene ( "ispod zita") ucjene.... Miskova junakinja je nezrela djevojka koja isprobava moc svojeg izgleda a mladic nesiguran u svoju vrijednost i snagu, a uvjeren da sve mora biti onako kako on zeli....... poseze za protezom koja ce mu dati osjecaj nadmoci...( mozda je trebao imati strpljenja)....... nesto poput droge.... ljubav nije dobio..... da su junaci ostali zivi djevojka bi vjerojatno naisla na nekoga koga bi doista zavoljela i tada bi se sve promijenilo......BMW-ovi su i tako hrpa lima kao i bilo koje drugo vozilo..... mijenjaju se cesto, razbijaju jos cesce...... a ljubav ostaje duze, mnogo duze... i kada se jednom prekine..... ako prekid traje duze....nema svrhe da se ikada vise nastavi....... mozda jedino nakon mnogo godina ponekada se desi da se ljudi promjene ili sazru, narocito mladi...... kada jednom pukne zbog nesklada, puknut ce jos 100 puta iz istog razloga...... u vezi se moze ostati iako postoji nesklad jer se nadje nekakav kompromis..... neka nagodba kako se moze zivjeti uporedno...ali ako jednom dodje do razlaza, ne vidim nikakav razlog da se u takav odnos ponovo ide jer nece biti bolje a na kompromise vise necemo biti toliko spremni.....osim ako nije kakva krajnja izvanjska nuzda......rez?.......tesko ako doista volis....... uvijek sam samo otisla dalje..... nikada nisam izbjegavala pozdrav ali sam izbjegavala bliskosti i blizinu.....mogla bih sa svima stati i pricati ali jednog zelim sto dalje od mene.....njemu ni nakon toliko godina nevjerujem u dobre namjere... svatko je drugaciji.....svaka je veza posebna....nema pravila....ni u raskidima nema pravila...... mozda je rez najbolji ali treba za sobom i poravnati put, razduziti se, emocionalno i suvenire koje ne zelimo ponijeti sa sobom........ da ne ostanu tragovi ....

    avatar

    07.10.2007. (10:51)    -   -   -   -  

  • greentea

    hm...kako ova majstorica uvijek nađe neke zgodne teme!
    nekako mi izgleda da nas ima dosta ovdje koji nismo više recimo baš
    ono u pubertetu-blago opisano- pa, se vjerojatno mnogima dogodilo i to
    o čemu pišeš. rekla bih samo da je sve postalo drugačije, gotovo lijepo-ako
    je to moguće- onaj tren kad sam u sebi pronašla način ili snagu da mu
    zaista od srca poželim da bude sretan s bilo kim i bilo gdje. ni danas mi
    neki ne vjeruju da to misim ozbiljno, ali to ionako nije bitno. nije stvar u riječima,
    nije bitno to izgovoriti -to treba zaista osjetiti. i to je kraj svake muke. i zato sam
    to i mogla ...odlučila sam da mi ne treba patnja i bol....dobar post, majstorice.
    (pssst...u povjerenju, kengi se vara...nazvao je on lutkama i neke na blogu, ali
    je zaboravio. bit će da je počeo lapiti....ali, moramo biti dobre prema njemu, da
    nam ne pobjegne i on, ko onaj kukavički fizikalac!)

    avatar

    07.10.2007. (11:51)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    treba se boriti do kraja,
    samo ponekad jedna strana izgubi taj zar,
    zaboravi zasto se bori,
    i sav trud pada u vodu.
    ostaje emocionalna praznina...

    avatar

    07.10.2007. (12:16)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Imala sam jednu taku vezu iako tad o njoj nijesam razmišljala na taki način,dugo godina sam razmišljala o toj vezi o njemu ali sam napokon shvatila da je to najbolje što mi se dogodilo.

    avatar

    07.10.2007. (12:36)    -   -   -   -  

  • katrida

    .........jutros sam išla na Dane kruha i on je bio u kafiću, iza tamnog stakla.....nisam ga srela nekoliko dana i tako sam se obradovala što je tu radi mene.........i tako gledamo se mi, gledamo, više od godinu dana.........uvijek sam uspila pobići od direktnog susreta..........drago mi je što osjećam život zbog njega...................ali nesposobna sam povrijediti dite radi "nećega" što nema budućnosti...........možda ima,to neću nikad saznati jer nikad ne bi mogla skrivati "to"...a nemam svoju egzistenciju da bi pokušala,riskirala........

    avatar

    07.10.2007. (16:03)    -   -   -   -  

  • ljelja

    To je tipičan stav posesivnog mazohista.

    avatar

    07.10.2007. (18:30)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    ..."ma pusti nek' traje...."

    Ne znam zašto... svira mi ta stara od Parnoga valjka dok čitah...
    pa valjda je to odgovor ...

    Osmijeh i pozdrav, Majstorice

    avatar

    08.10.2007. (00:37)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Laze svatko ko kaze da nema sjecanja !!
    I onaj koji ode i onaj tko ostane imaju sjecanja.
    Ljubavisu rolazne sve pa one najvece ali cesto puta znao sam napisatida velika ljubav treba da razvija u svojoj vezi i veliko prijateljstvo.
    Logicno je da strast sa godinama jenjama uostalom kao i sve ostalo.
    Ali ako se u toj vezi stvori jedno iskreno prijateljstvo, tvrdim da ce i sa smanjenom strasti
    opstati veza ili ostati lijepa uspomen i sjecanje.
    «Ne mogu ni s njim ni bez njega» meni se nije desavalo.. :)))

    avatar

    08.10.2007. (10:21)    -   -   -   -  

  • chablis

    Iskustvo "ni s njim ni bez njega" za sada nemam. S njim mogu, a ako bi do toga došlo sigurno bih i bez njega mogla, iako ne bi bilo jednostavno, zapravo, sve ovisi o okolnostima. Ne bih se ja prepustila samo tako, a ne, ne, to nikako ne! Može Chablis, može, ako ne baš sve što hoće, onda većinu

    avatar

    08.10.2007. (10:56)    -   -   -   -  

  • rU

    moja je priča "i sa i bez ..."
    susreti ... i rastanci ...

    no, kako jednom napisa drago piskaralo tixi":

    Netko
    tko je tu,
    i kad nije tu     ...

    no, i to je bolje nego: netko tko nije tu, i kad je tu ...

    avatar

    08.10.2007. (14:05)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    Što si ti? Ciganka u meni? ;)

    avatar

    08.10.2007. (15:04)    -   -   -   -  

  • Tamoya Sanshal

    meni je cijeli život "ni sa ni bez"...
    ali ipak živim (nekako)
    bok

    avatar

    08.10.2007. (15:52)    -   -   -   -  

  • ludlud

    Meni su roditelji dogovorili brak sa ženinim roditeljima dok sam imao tri godine, pa nikad nisam imao sličnih problema, nego s njom lijepo veselo živim. ;))))))))))))

    avatar

    08.10.2007. (21:52)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Ma sta reci, spremao sam puno komentara al zaboravio sam antisklerin :))
    Stoga samo pozdrav Majstoricu se mora :))))

    avatar

    09.10.2007. (11:01)    -   -   -   -  

  • iglice

    Odlazak boli ali bolje i to nego laži i nepodnošjlivost. Pozdrav.

    avatar

    09.10.2007. (13:42)    -   -   -   -  

  • vita e bella

    meni se ponekad cini da sam u jednom takvom odnosu jer se ne zelim odreci snova a ni bez njega ne bi mogla... u mom slucaju rijec je geografskoj odvojenosti koja sada nije jos toliko izrazena i znam da bi sada,u ovom trenutku,moj izbor bio odreci se odlaska i ostati s njim..ali u tom slucaju se uzasno bojim,sto ako jednom shvatim da to ipak nije bio pravi izbor..sto ako je ljubav vatrena samo radi te cinjenice sto znamo da nije trajna i vjecna i sto ako bi je ostanak ugasio ... s druge strane da on odluci otici,ucinila bi kao lik iz price,pustila ga jer jedino sto zelim je da je sretan.. ne znam,tesko je to..

    avatar

    09.10.2007. (13:58)    -   -   -   -  

učitavam...