Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • prljava igra (!)

    Hector Hugh Munro?

    avatar

    06.10.2007. (12:44)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Da, HH Munro alias Saki.
    Jesi li čitao The Open Window?
    Remek-djelo. Znaš da ja tu riječ ne potežem često, ali "The Open Window" je apsolutno remek-djelo kratke priče.

    avatar

    06.10.2007. (13:36)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Čito i u prijevodu (biblioteka evergreen prije 20 godina). Najbolji humorist, najbolji horrorist. Najsmješnije i najužasnije su mu priče su mu Unrest cure i The Open Window.
    Inače, ubio ga njemački snajperist na franc. bojištu u WWI

    avatar

    06.10.2007. (13:56)    -   -   -   -  

  • grga čvorak

    …dragi Tzare, čika Neške, tvoja opaska upućena mi egzistira neprijeporno, i hvala ti na njojzi, jer prethodne vaseljenske textove o pokojnomu Darku nisam pročitao, ali sada, nakon tvojega upozorenja, jesam.
    Da napravim link o pokojniku ponukalo me komentiranje nekih ljudi, koje je bilo dvojbeno, pa sam im( i onima koji vaseljenu čitaju slučajno-nisam taj, sporadično, neredovno-jesam taj, i onima koji ne komentiraju, a prisutni su, ima ih dosta, sto se vidi iz brojača) htio skrenuti pozornost na sudbinu autorovu, također i iz poštovanja prema njemu, kao piscu.
    Iz pojedinih se komentara naime, nije razabiralo jesu li dotični komentatori upoznati s činjenicom, kao što i sam nisam bio kad naiđoh na tvoj predmetni post.
    Sljedeći tvoju uputu dođoh do tematskih napisa na vaseljeni i tu, u komentarima, naiđoh na potvrdu mojim sumnjama jer se među tim razgovornicima ne nalaze pojedina imena, a što otvara razne spekulacije (meritorno nebitne, no, potencijalno zanimljive )…
    I da dalje ne zaplićem, i ne zaplićem se, bilo kako bilo, uz ponovno hvala tebi, jerbo tvoja opaska nota bene meni, a bez sumnje in bona fide bila jest, pozdravljam čitateljstvo (i gledateljstvo) s kišovite obale.

    avatar

    06.10.2007. (14:27)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Sve pet Grga, samo A šest i Renault četiri. Pročitavši te napise o Antikvarijatu i Desnici, razumiješ i zašto sam te na njih naputio.
    Ovdje su ružna vremena. Sinoć sam ob devetih šetao u majici kratkih rukava, a danas je tumuran jesenji dan.

    avatar

    06.10.2007. (17:12)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    I zamisli ti sad, Mudrozubi, sljedeći život: Taj snajperist, koji je dobro vidio Sakija, dapače mogao mu je vidjeti lice, oči, ruke, prste koji su grčevito stiskali kundak ili oroz, ali unatoč svim tim detaljima nije mogao ni vidjeti ni znati - teoretski bi mogli dopustiti tu mogućnost, ali, teško da bi znanac ubio Munroa! - da će trenutak nakon što je nanišanio metu ubiti pisca mačka Tobermorya i Otvorenog prozora, i najvjerojatnije nastaviti živjeti barem još do drugog svjetskog klanja, mirno, spokojno, staloženim i urednim građanskim životom čovjeka koji je izvršio svoju dužnost.
    To je stravična priča: jednoga se jutra umiješ, obriješ, uzmeš snajper, ubiješ Munroa, vratiš se na ručak, a doskora nastaviš civilni život kao da se ništa nije desilo! Munro bi me jako dobro razumio.

    avatar

    06.10.2007. (17:29)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    a ja bash ovog dana tu i tamo chitam i bavim se Ernstom Jüngerom, koji je vishe narcistichkih rana i trauma zadobio u shkolskoj klupi (11 puta je ovaj mizerni uchenik morao da promeni shkolu), nego dozivljaji i povrede. chim je napunio 18 godina pridruzio se Legiji Stranaca, ali se san o junachkom vojevanju brzo iskrunio u pesku alzirskih exerzier-poligona. godinu dana kasnije, 1914., chim je rat izbio ( a svi mi znamo zashto i kako ahahahah) odmah se dobrovoljno prijavljuje: ubijanje i umiranje oko njega izgleda da ga ostavlja hladnim. Jünger puca i pishe i skuplja bubamare. svoje ratne dnevnike, koji danas fungiraju kao prascene jednog autorstva, prekriva mrtvachkim glavama i skeletima shto jashu na granatama. "verujem da bih jedan sat pre nego shto bih trebao da budem pogubljen razmishljao o besmrtnosti dushe bubamare i srodnim problemima"- belezi Jünger u jednom od svojih rat. dnevnika.ovaj anarho cake jako je zanimljiv- njegovo stolece zivota, zapravo: mada, ni samo njegovo delo nije za zanemariti.
    nakon rata vazi, kao Benn I Heidegger, za politichki sumnjivog, iako se vrlo rano potpuno distancirao od Partije. dolazak nacija na vlast komentarishe sledecim rechima:"kod najprefinjenijih schach-poteza svetskoga duha pomichu se nebitne figure." sledecih dvanaest godina Jünger se povlachi hermetichki zatvoreno unutrashnje izgnanstvo svoje elitistichke poezije i proze.ipak, 1939. objavljeni roman "na mramornim stenama" najodvazniji je skriveni obrachun sa NS-rezimom, koji je publikovan od strane jednog autora unutrashnje emigracije unutar Treceg Reicha. pejzazi iz snova ui kojoj je radnja izmeshtena, kao i visokostilizovana proza Jüngerova, chine da knjiga prodje cenzuru.
    kao oficir u Parisu iam kontakt sa Resistancè. nakon neuspelog atentata na Hitlera od 20. jula 1944., samo zahvaljujuci sretnim okolnstima izbegava odmazdu rezima.
    nakon rata Britanci ga chaste zabranom publikovanja, shto Jünger uvredjen komentarishe rechima: "nakon zemljotresa s ljutinom se lome seizmografi ovde". ipak, Jünger ostaje dosledan svojim revolucionarnik idejama, koje su s vremena na vreme bivale toliko extremne, da je chak i Hitler bio opravdana nuznost. u odnosu na recimo Grassa i Walsera, Jünger je zao chika.
    kasnije, u vremena kada je izgledalo moderno i pozeljno plivati uz maticu, Jünger je zauzeo (ili je to bila jednostavno duznot po inerciji svakog pristojnog i sab ranog choveka) posprdan stav u odnosu na savreme politichke dogadjaje. izbor Kohla za kancelara J. lapidarno komentarishe rechima: "Habemus Papam- jedan Helmut odlazi, drugi dolazi". Kohlu chak, koji ga jednom prilikom prima (za 90-ti. rodjendan), poklanja primerak svojeg novog krimica "opasan susret" sa podmuklom i dvosmislenom posvetom:" za uspomenu na jedan bezopsani susret"
    Jünger je imao razne faze: pijanog Kasino-oficira, koji je chitaoce upucivao na povoljnosti "jednog zdravog jeba", kasnije za vreme '68-revolta vazio je za "chelichnog Narzisa u starachkom dobu" (levi chasopisi "pflasterstrand"), Drogen-Jünger (druzio se sa Hoffmanom i experomentisao sa LSDb-om), i kasni je, kada je klasna borba konachno bila zamenjena "Don Juanom" ili dalekoistochnim prosvetljenima, nova levica je upirala trece oko u kosmichkog Jüngera, u njegove afinitete ka preindustrijskom svetu i kritiku civilizacije- sve to na rachun jednog extremnog anarhiste, koji se , prirodom stvari, pisha chak i na anarhizam.
    uh, ne mogu vishe.

    avatar

    06.10.2007. (18:35)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    prva rechenica prethodnog komentara zavrashava se sa "... nego dozivljaji i poverede iz 1. Svetskog Rata". ko zna koliko josh takvih greshaka ima.
    izvinite.
    zdravo jebiga.

    avatar

    06.10.2007. (18:37)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Genijalno!

    avatar

    06.10.2007. (19:36)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ja vas jednostavno volim.
    Evo, sitnim sivim slovima komentara objasnit ću zašto.
    Danas sam sebi poklonio sliku: govorio sam vam o njoj, vidjet ćete je niže, u postu posvećenom Lovri Artukoviću. Potom sam posjetio majku, ručali smo, vratio sam se kući, skuhao sam čaj, sjeo uz PC, i krenuo se baviti britanskim i/ili pruskim plemstvom; put me je od kuće Wettin i Saxe-Coburg and Gotha odveo do svetice Hildegarde od Bingena i genija Johna von Neumanna; putem sam prošao kroz All Souls College (fasciniran sam fotografijom fellowa George Curzona, 1st Marquess Curzon of Kedleston!) i posjetio Der Gottesfreund vom Oberland, a kako i zašto, duga je to priča - duga cijelo jedno popodne, u ne tako razbludno vrijme čaja u listopadu.
    I, onda, vratim se na Vaseljenu, a tu, vidim - pravo slavlje!
    Na trenutak sam osjetio da imam ono što me je ponukalo da satima proučavam rodoslovlja iščezlog Svetog Rimskog Carstva i elite koleđa koji jednom u stotinu godina na čelu procesije slave - patka! Očito, postoj taj Inner Temple.
    To me istovremeno smiruje, ali i onespokojava.

    avatar

    06.10.2007. (20:22)    -   -   -   -  

  • Virtuela

    U zbirci "Evakuacija - Izbor suvremene priče autora iz BiH" Karimu Zaimoviću objavljena je priča "Bez naslova" u kojoj opisuje vlastitu smrt kada granata ulijeće u studio Radio Zida gdje glavni junak priče, Karim Zaimović, upravo emitira fake 'humoristični' program. Priča je napisana u februaru 1994. Zaimović je poginuo izlazeći iz studija Radio Zida, nakon što je emitirao još jedan u nizu fake 'humorističnih' programa, godinu dana kasnije. Bilo mu je 24 godine. Okrutna igra taj bingo. Eto, i Tobermorey naletio na svog riđeg Big Tom from the Rectory snajperista.
    A slona u Drezdenu razumijem u potpunosti.

    avatar

    06.10.2007. (23:58)    -   -   -   -  

  • grga čvorak

    …od Juengera(čitaj umlaut) sam pročitao “na mramornim liticama” i nije me se nešto dojmio, no vrlo me se dojmio skroman čovjek koji je nekoliko godina prije rata izvršio malo poznat atentat(za razliku od onoga drugoga vrlo poznatoga) na debila Hitlera. Hitler je obično dolazio u “jedan” lokal, sredinom tridesetih godina, da bi držao svoje duge, glupe govore koji su rijetko bili kraći od sat i pol, ali je toga dana kretenoidni kancelar krenuo na vlak kojim je morao službeno putovati i stoga je skratio svoj govor na nekakvo polu vrijeme. Skromni zanatlija, koji je sve napravio sam, tempirao je bombu na oko devet i desetak navečer, predmnijevajući da govor započet u pola devet neće završiti prije pola deset, naravno nemajući pojma o iznimci te večeri. Sotona Hitler je govor završio nekoliko minuta prije devet i otišao na cug.
    Vrlo razorna bomba je explodirala u tempirano vrijeme i ubila osam nacista. Oprostite na ovako šturim podacima no bilo je ovo po krhkomu sjećanju ad hoc, inspiriran Igrom. Igra, lep pozz, i ne srdi se, zbog Juengera, sto ukusa. Što se tiče Gottfrieda Benna, on je moj Bog! …

    avatar

    07.10.2007. (00:09)    -   -   -   -  

  • grga čvorak

    ...riječi, riječi i papir...

    avatar

    07.10.2007. (00:22)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    grga, izgledace da te vrebam, ali uopce nije tako. dapache, posve mi je jedno.
    imash jako skuchen sistem vrednosti, koje to i nisu.
    Hitler Sotona? dragi moj, Hitler je nishta vishe, a ni manje, od retkog, ali ne i jedinstvenog izroda istorije- u smislu da nije On taj koji je izrido istoriju- on je samo sled nemilih, i isto toliko nuznih, okolnosti.
    nadam se da se nasha korespodencija radi ove usputne primedbe nece svesti na nesporazum i jalovo purgersko natjecanje, kakvim ga tochno i klisheizirano naziva odmak- ne zelim da te odgnam od sebe i svojeg mishljenja- naprotiv, ti treba neshto da nauchish- bezmernog znanja u jednom svetu na meru nikad dosta.

    avatar

    07.10.2007. (00:32)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    Nemanja, tvoj poslednji komentar, od 20.22h vrlo je misteriozan- govorish o buducnosti kao da je proshlost, o brnuto, i mnogo vishe uznemiravujuce- o proshlosti kao buducnosti.
    dakle, odaj pojedinosti o aristrokaciji i njenim forografijama.

    grga , video sam ove "rijechi" i doziveo ih kao interesantne, ali i vrlo dosadne ujedno. ima li link neke veze sa Hitlerom, ili mozda Bennom- ili si tek zeleo da nam upravish paznju ka neizvesnoj autenitchnosti?

    avatar

    07.10.2007. (00:47)    -   -   -   -  

  • grga čvorak

    …dragi Igra, ma kakav nesporazum i eventualna ljutnja pride, dapače…drago mi je da si obratio pozornost i hvala ti na tomu. No, komunikaciju, u svakom slučaju nastavljamo… “bezmernog znanja u jednom svetu na meru nikad dosta.” – svakako!…
    P.S. Naravno da postoji više definicija povijesti, to jest, jesu li događaji ili pojedinci oni koji pokreću zamašnjak koji rezultira posljedicama inim.
    Vidi što o tome govori Lav Nikolajevič analizirajući ono što je navelo Bonapartu da krene na Evropu, a kasnije i na Rusiju, i secirajući Bonapartino povlačenje iz uterusa majčice. Kao primjer zanimljiva je vrlo, bitka kod Borodina.
    Kako kasnije povjesničari analiziraju događaje – postoji više znanstvenih struja, o tomu stari Lav majstorski govori. I vrlo je zanimljivo o svemu tomu razglabati.
    Što se tiče Hitlera Sotone uzeo sam ovaj prosječni izraz-klišej, jer sam načisto s time što naziv Sotona za mene ateistu znači, i pristupio toj poredbi uobičajeno, common sense, bez ikakva egocentrizma. Srdačan pozdrav.

    avatar

    07.10.2007. (01:07)    -   -   -   -  

  • grga čvorak

    ...izvjesna autentičnost tetke Leni...

    avatar

    07.10.2007. (01:28)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ja mislim da vas dvojica raspravljate o Hitleru samo i jedino zbog ilustracije uz Sakijevu priču! Riječ je o subliminalnoj poruci. Prije ili kasnije moralo je to u vašim komentrima izbiti na površinu.
    Ja znam da ćete se vi sad buniti, ali, ovo je školski primjer manipulacije auditorijem.
    Hvala vam na suradnji!
    P.S.
    Igra, gdje ja to o budućnosti govorim kao da je prošlost i o prošlosti kao o budućnosti?

    avatar

    07.10.2007. (01:29)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Ako povjerujem u tezu da zbivanja u sadašnjosti utječu na prošlost, HH Munro - da ga nije ubio njemački snajperist - uopće ne bi bio HH Munro, barem ne u cjelosti.
    A kako se osjećao snajperist koji ga je ubio? Svjedočanstva iz WW1 uglavnom govore o strahu, a manje o krivnji - što je i logično ako se sjetimo užasa rovovskog ratovanja i činjenice da su neprijatelji fizički bili udaljeni jedan od drugog.
    Ipak, moguće je zamisliti plaćenog ubojicu koji luta europskim ratištima i ubija dobre pisce kako bi otvorio put dominaciji elektronskih medija u 20. stoljeću. Nije samo Saki ubijen. Ubio je i Ruperta Brookea. Tu je i Fran Galović. S. Sassoona pretvorio je u paničara. Apollinaire mu je pobjegao, ali ne zadugo...

    avatar

    07.10.2007. (11:58)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Da, Borges kvari ljude. Mogli smo do prvog nalaza stići i tezom o potpunosti atributa neke osobe: činjenica da će ga ubiti snajperist Sakija jednako određuje kao i ona da je napisao The Open Window, ili da ne trpi sufražetkinje.
    Kad smo već cinični, ne moramo dalje tražiti snajperisista: evo nam Wittgensteina! Cijeli njegov ratni put od broda do howitzer regimente samo je cover Digitalne urote koja je nakanila premrežiti cijeli svijet! Wittgensteinova konverzija očio ipak ima manje veze s Tolstojem, a više s grizodušjem: izvješća o strahu su točna (recimo zapisi Viktora Tauska o paranoji u rovovima WWI; zanimljivo štivo, to tim više jer je Tausk našijenac, a opet iznimno značajna osoba u povijesti psihoanalize), ali ona vrijede za istraumatizirane, već prilično načete i oboljele veterane; dobronamjernik bi morao ipak pretpostaviti da rafinirana duša poput Wittensteina proživljava grozan konflikt dužnosti (višestruke: spram domovine, spram znanosti, spram čovječanstva) i nezatomljene solidarnosti s istim tim ljudima kao ljudima, kao kolegama s druge strane nišana, kao građanima svijeta kao domovine! Wittgenstein se - moramo to pretpostaviti, pobogu, emancipirajmo se od te svoje distanciranosti spram svega ljudskog, suviše ljudskog - povremeno ipak pitao o tome što radi, tjeskobio se, i odatle, in ultima linea, njegovo pozno oduševljenje Kierkegardom, za kojega je mislio da je svetac: Ludwiga je obuzeo strah i drhtanje!
    Cijela ta tradicija od Fregea, Peana i Schrödera, preko Boolea i Russella pa do Wittgensteina bila mi je odavno sumnjiva i moram prizanti da sam sa svoje strane poduzeo sve da se prate njihove daljnje aktivnosti. Primjetio sam da je nakon Wittgensteinove sedme, zaključne teze - svojevrsnog Prohibicijskog zakona: ...o tome valja šutjeti! - nastala živa ilegalna produkcija filozofema u intelektualnom podzemlju s obje strane Atlantika!
    Konačno, sve ovo već smo Vertebrata i ja jednom diskutirali:
    (...) Podsjetilo me ovo na prizor iz Wittgensteinovog djetinstva. Taj je baš bio alergičan na neukus i nesrazmjer, ali doslovno, jednom je prilikom kao dječak ( na nekom domjenku što ga je njegova besramno bogata obitelj održava u svom dvorcu skromnog naziva "Das Haus" u Allegasse str.) nakon što se prenerazio izgledom tetkinog kičastog kompletića uzeo škare i abschneidirao nepotrebne gumbove nakon čega su i ostali primjetili skladniji izgled tete od malog Ludwiga! vertebrata 22.02.2007. 11:33
    (...) E, Vertebrate, ne bi ga ni ja bolje uočio, da znaš!
    Ovo sa škarama kasnije je odredilo malog Ludwiga kao vrtlara i strizibubu: iskušavajući krajnje konzekvence svoje prohibicijske sedme teze - u krugovima filozofijske mafije poznate kao Zakon Omerte - štucao je i aschneidirao list po list, kao kakav zen-budist!
    Čudi me da nije zaklao koje groficu ili barem bedinericu.
    Nije zaklao groficu - to je moja agramerska podsvijest - ali je kokao pisce!
    Švajnhund!

    avatar

    07.10.2007. (13:31)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Igra, htio sam već kazati ali zaboravih:...kod najprefinjenijih schach-poteza svetskoga duha pomichu se nebitne figure, genijalna je rečenica.

    avatar

    07.10.2007. (13:48)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Wittgenstein da, ako povjerujemo da su svjetska zbivanja posljedica zavjere filozofa. Evo drugih mogućnosti:
    Zavjera inžinjera: G. Marconi, izumitelj radija, služio u talijanskoj vojsci , pionirio uporabu bežične komunikacije u vojne svrhe, možda ukrao Tesli zraku smrti
    Zavjera šahista: A. Aljehin, interniran 1914. u Njemačkoj, pušten kući u rusiju u misterioznim okolnostima, kasnije radio u Galiciji za Crveni križ, možda blizak samojedskim šamanima i njihovim metodama
    Zavjera Duha Svetoga: Ivan Merz: "Bilo bi grozno kad ovaj rat ne bi imao nikakve duševne koristi za me!", kaže u svom ratnom dnevniku.

    Hvala za Tauska, nikad čuo do sada

    avatar

    07.10.2007. (18:30)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Molim, molim, već si mi uzvratio ovim citatom Merza.
    O Tausku pogledaj esej Branimira Donata u "Središtu na rubu" - Tausk, Freud i zagrebačka moderna.
    Postoji par podataka u pričama Denisa Peričića 'Krvavo'.
    Već si zasigurno konzultirao Wikipediju: obrati pažnju na taj esej o Utjecajnoj mašini: tim tragom pođi do Air Loom Ganga i James Tilly Matthewsa. Ugodnu zabavu.

    avatar

    07.10.2007. (22:35)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Oj Pametni Zubu:
    Brookea je ubio mosquito, a ne metak, na putu za Galipolje; ironično, nije li?! O Sassonu sam pročitao i ovo: “Deepening depression at the horror and misery the soldiers were forced to endure produced in Sassoon a paradoxically manic courage, and he was nicknamed "Mad Jack" by his men for his near-suicidal exploits.”
    Budući da si izabrao tako izazita dva primjera, zanima me otkud taj tvoj interes i izuzetno poznavanje WWI? Ujedno - što te je uopće nagnalo da se baviš Sassonom i Brookeom?
    Opaska o strahu sasvim potvrđuje moj dojam: u “Psihologiji dezertera” Tausk sugerira da je riječ o luđačkom besvjesnom strahu koji od vojnika radi žrtve čije je pravo herojstvu suočenje s tim strahom za koji nema natrag, samo nevidljivo, ali čujno Naprijed!

    avatar

    07.10.2007. (23:01)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    To mi je u okviru struke, ali to je manje bitno. Nije baš da znam svaku bitku i tipove oružja. Volim finu patetiku Prvog svjetskog rata (za razliku od Drugog koji je čista sapunica). Posljednja epizoda Crne Guje uvijek me natjera na plač. Zapravo je Sassoon taj koji me fascinira. On je najbolje opisao taj patos i to ludilo koje još uvijek pokušava korespondirati s "normalnim". Brookea baš i nisam puno čitao,a što se tiče komarca - ima u tom događaju nešto jamesbondovsko. Ima ih, naravno, još čitavo mnoštvo koje je WWI gadno obilježio: Trakl, Karl Schlechter (genijalni šahist, umro od gladi 1918. u Beču), pa Dušan Vasiljev, čiju samo jednu pjesmu znam - Čovek peva posle rata. Tu mi nekako ne spadaju američki pisci kao Hemingway ili Dos Passos. Njih je rat više podigao nego dotukao. A ruski pisci i građanski rat su posebna priča...

    avatar

    08.10.2007. (10:17)    -   -   -   -  

učitavam...