Komentari

catcher1975.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Erchamion

    Jucer je bio zanimljiv dan :) I najvise mi je slika Crkve u izgradnji, dok smo prolazili pored nje na tekmu... I pokrenuti razgovori...

    avatar

    04.10.2007. (13:47)    -   -   -   -  

  • mima

    ne pamtim datume, samo rijetke slike..a neke stvari kad se jednom pokidaju nikada više ne mogu biti iste..samo popravljene, sa ožiljkom na mjestu gdje su pukle-da nas podsjete ..

    avatar

    04.10.2007. (15:19)    -   -   -   -  

  • ...

    40 zagrljaja

    avatar

    04.10.2007. (15:38)    -   -   -   -  

  • mirko

    koliko god puta vidio ove fotke, uvijek ostavljaju jednako jak utisak... kao uostalom i tvoji postovi.

    avatar

    04.10.2007. (19:51)    -   -   -   -  

  • svjetska lada.

    dojmljivo. kako uvijek pogodiš u žicu baš. grr. poželim to znati.
    jednom će sve biti u redu.

    da bar. :)

    avatar

    04.10.2007. (20:21)    -   -   -   -  

  • death valley queen.

    Nitko ne zaboravlja...

    avatar

    04.10.2007. (20:26)    -   -   -   -  

  • čiovka

    Ovde se nema šta dodat, samo pozdrav tebi @catcher!

    avatar

    04.10.2007. (20:45)    -   -   -   -  

  • fru fru

    Ne zaboraviti, hvala ti.

    avatar

    04.10.2007. (20:50)    -   -   -   -  

  • moooi

    potresno.

    avatar

    04.10.2007. (21:42)    -   -   -   -  

  • ...only your teddy bear...

    naježila sam se...

    avatar

    04.10.2007. (22:12)    -   -   -   -  

  • Tears in heaven...

    nitko ne zaboravlja...

    avatar

    04.10.2007. (22:59)    -   -   -   -  

  • pegy

    Sretna sam da patnje rata koje je u Hrvatskoj 90-tih prošlo jako puno ljudi nisam osjetila. Ali nekad mi bude krivo da sve ono što se događalo u mojoj zemlji nismo osjetili onako kako su i drugi. Ne zato jer sam bolesnik koji želi patnju svima, nego jer često primjetim nerazumijevanje od ljudi koji nikad nisu osjetili ono što si ti jako dobro prikazao kroz ovaj tekst, ali i fotografije.

    avatar

    04.10.2007. (23:11)    -   -   -   -  

  • ginger

    ma skoro sam zaboravila kako me ošinu ovi tvoji postovi.
    evo skoro je gotov dan.
    kazaljka mi se vuče po ovih posljednjih pola sata.
    kladim se da će sutra već bit bolje.
    tebi.vama.svima.
    meni je to predaleko da bi se sjećala.
    svejedno.
    lijepo si to napisao i sad kao da i nije baš tako daleko.
    pozdrav.

    avatar

    04.10.2007. (23:19)    -   -   -   -  

  • moon85

    da, neke se stvari nikad neće zaboraviti...
    2.9.1991., 21.3.2005.
    =(

    avatar

    05.10.2007. (00:14)    -   -   -   -  

  • old soul

    neke stvari se ne bi smjele zaboraviti .... zato se smiješim ( iako nije situacija ) jer znam da postoje neki koji neće dozvoliti da se zaboravi ... zagrljaj Catcheru ....

    avatar

    05.10.2007. (06:46)    -   -   -   -  

  • sorrow

    prika, svaka čast. ma tukli su nas mnogi , al nas nitko nije slomio i u tome je naša snaga. nek si jebu mater i srbi , i englezi i francuzi i svi t njihovi mecene i " ortaci" kad smo mi najjači kad je najteže. dobro kažeš , kršćanski je oprostit , al ne zaboravit nikad. I NIKAD više s njima ni dobar dan ni doviđenja, nek trunu u tom svom beogradskom pašaluku. .

    avatar

    05.10.2007. (12:02)    -   -   -   -  

  • Auris

    podsjetio si me sada na nešto. kad sam iz Vukovara otišla za Zagreb, smjestila se i sve, ni tu nije bilo mirno. na zvuk sirene smo svi potrčali prema skloništu koje je bilo u obližnjoj zgradi jer smo u barakama živjeli. no, stanari te zgrade nisu nas htjeli primiti, pa smo trčeći krenuli dalje do škole, gdje su također bili prognanici koji su nas primili u svoje sklonište.

    avatar

    05.10.2007. (13:13)    -   -   -   -  

  • niniane

    Zasuzile mi oči... Ne prerijetka pojava, doduše, ali svejedno... Još jedan od tvojih postova koji me dirnuo...
    Mislim da nitko tko se imalo toga sjeća neće nikad zaboraviti. Trauma je trauma, bez obzira gdje i kakva je bila. Jučer smo sa jednim prijateljima razgovarali o tome, malo pijani (kako to obično ide, vino i ratne priče...), upravo je stravično koliko se naše priče razlikuju, a koliko su slične... I koliko detalja nakon toliko godina ostane u glavi. A moj brat, koji je tada bio dijete od 2-3 godine, još uvijek drhti kad začuje grmljavinu.

    avatar

    05.10.2007. (14:20)    -   -   -   -  

  • kanya

    ;(

    avatar

    05.10.2007. (15:36)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Pitam se da li oni koji su naglo i prerano otišli čitaju tvoje postove ?

    avatar

    05.10.2007. (15:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...