Prošla sam i prolazim kroz sve faze birokratske nadmenosti, koju ste tako lijepo i opširno opisali u svom postu! To ne može razumjeti nitko tko nije u jednom od tih redova proveo dane i dane, zabavljajući se šetnjom od bijesa do očaja i natrag.... Moja odiseja počela je sa traženjem lokacijske dozvole, nastavlja se sa žalbom besposlenog i zločestog susjeda Ministarstvu graditeljstva, trenutno se zabavljam požurnicama pa nalazim da je vaša anegdota sa požurnicom (kao rodijakom puža) briljantna, iako u njoj nalazim malo utjehe. Zaista ne vidim da će se išta u dogledno vrijeme promijeniti na bolje - nijedna vlast neće mijenjati ništa ako nije baš prisiljena, a našim vlastodršcima i tako nije osobito stalo do šutljive mase nezadovoljnih građana koji se spotiču bauljajući (bespućima hrvatske zbiljnosti) hodnicima državnih službi u nadi da će ih baš danas, ovaj tjedan/mjesec/godinu snaći božanska milost i doći će u posjed dragocjenog komada papira.... Još užasnije od toga osjećam se kad u tom istom redu, među tim istim patnicima počne negodovanje zbog eventualnog pristupanja Evropskoj uniji i počne nabrajanje svega što su nam rekli da bi nam taj čin uništio - bravo, narode, naštrebali ste napamet pjesmicu koju nam naši vrli političari utuvili u glavu. I ništa bolje od tih hodnika niste ni zaslužili.
U nadi da će ovaj vaš post dobiti još koji nastavak, želim vam puno sreće i božanske milosti nadležnih službi!
04.10.2007. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
noangel
Prošla sam i prolazim kroz sve faze birokratske nadmenosti, koju ste tako lijepo i opširno opisali u svom postu! To ne može razumjeti nitko tko nije u jednom od tih redova proveo dane i dane, zabavljajući se šetnjom od bijesa do očaja i natrag....
Moja odiseja počela je sa traženjem lokacijske dozvole, nastavlja se sa žalbom besposlenog i zločestog susjeda Ministarstvu graditeljstva, trenutno se zabavljam požurnicama pa nalazim da je vaša anegdota sa požurnicom (kao rodijakom puža) briljantna, iako u njoj nalazim malo utjehe.
Zaista ne vidim da će se išta u dogledno vrijeme promijeniti na bolje - nijedna vlast neće mijenjati ništa ako nije baš prisiljena, a našim vlastodršcima i tako nije osobito stalo do šutljive mase nezadovoljnih građana koji se spotiču bauljajući (bespućima hrvatske zbiljnosti) hodnicima državnih službi u nadi da će ih baš danas, ovaj tjedan/mjesec/godinu snaći božanska milost i doći će u posjed dragocjenog komada papira....
Još užasnije od toga osjećam se kad u tom istom redu, među tim istim patnicima počne negodovanje zbog eventualnog pristupanja Evropskoj uniji i počne nabrajanje svega što su nam rekli da bi nam taj čin uništio - bravo, narode, naštrebali ste napamet pjesmicu koju nam naši vrli političari utuvili u glavu. I ništa bolje od tih hodnika niste ni zaslužili.
U nadi da će ovaj vaš post dobiti još koji nastavak, želim vam puno sreće i božanske milosti nadležnih službi!
04.10.2007. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek za
Ovih dana ste dobili odgovor, netko za čokoladu , netko za ciglicu kave a netko i za šuške!
15.12.2007. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...