Komentari

neazess.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing


  • sagittariusclassic

    ...nesvjesno, nagoni, refleksne radnje, urođene, stečene...:) paralela sa strojem te neće nikuda dovesti...:))))))))

    avatar

    02.10.2007. (23:20)    -   -   -   -  

  • borgman

    šmrc... moj Ego se Javlja... a gdje je Borgec ovdje? :-)))))

    avatar

    02.10.2007. (23:55)    -   -   -   -  

  • Irnan - NPZ

    Misliš li s tom predodređenošću na karmu ili nešto drugo? Jer, ako gledamo karmički, onda smo sami izabrali gdje, kada i kako ćemo se ponovo roditi...a ako to uzmemo za točno, onda smo izabrali i to da ćemo se roditi baš u ovom svijetu, gdje oko nas postoji niz faktora koji utječu na naše zdravlje i život, naizgled neovisno o našoj volji. U tom slučaju, moj komentar na Berixov post u kojem govorim o tome, kako zapravo velik broj ljudi obolijeva zbog kontaminiranost okoline u kojoj živimo potpada, zapravo, pod tu kategoriju; pa i genetika koju sam navela. Jer, birajući roditelje, automatski biramo i genetski kod. Međutim, radije raščlanujem te faktore, iz jednostavnog razloga, što velik dio ljudi ne priznaje karmu kao takvu niti njezin utjecaj.
    Hvala ti za interesantno razmišljanje na temu kojeg si mi ostavila. Moram priznati da mi se sviđa i da osobno mislim, kako je to jedno veoma zdravo i poželjno reagiranje.
    Pozdrav! :)

    avatar

    03.10.2007. (07:35)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Sagi: upravo suprotno. Mikrosvemir preslikaš u makrosvemir i najbliže si istini što možeš biti. A, ako ćemo iz religijske perspektive: "Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku". Čovjek stvori kompjuter na svoju sliku i priliku ;))).

    @Borgi: Oh, oh - pa to uopće ne treba napominjati. Borg je trajna inspiracija - to se uopće ne mijenja od posta do posta. Uostalom i sam si rekao da mislimo na istoj valnoj duljini ;)))).

    @NPZ: nisam uvjerena u karmu (ali ju niti ne negiram). Ono što mi nije logično u priči o karmi je što se uvijek nekako polazi od toga da trpimo kaznu za svoja djela. Ja ovaj život doživljavam kao školu, a osim nagrade i kazne postoji mnogo vrsta učenja. Vjerujem da smo tu tako da naučimo što već trebamo naučiti, što smo sami sebi zadali jer svaka jedinka doprinosi stanju cijelog Polja. Paradoks je u tome što vjerujem da trebamo naučiti samo postojati...no to je već sasvim druga tema koju još nisam razradila...možda jednom ;)).

    avatar

    03.10.2007. (09:54)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Borgi: sad kad razmislim imaš pravo - tvoj komentar kod Berixa je dobrim dijelom pokrenuo ovu temu, pa sam ispravila kobnu pogrešku i, nadam se, time bar malo zaliječila tvoj ozlijeđeni ego ;))))))))

    avatar

    03.10.2007. (10:00)    -   -   -   -  

  • O.K.

    zanimljivo si ovo napisala, ja baš ne znam pisati a ni objasniti stvari na ovako stručan način, no ugl.mislim da sudbinu krojimo, pišemo ili biramo sami, nitko drugi nije zaslužan za stvari koje nam se događaju od nas samih, isto tako moguće je predvidjeti svako svoju budućnost, jer put je koji smo mi sami isplanirali, samo ga moramo proći

    avatar

    03.10.2007. (12:44)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    Došao sam na tvoj blog reda radi, vidjeti ima li koji novi komentar i onda sam se šokirao - novi post!?!? A nije prošlo ni mjesec dana... Ako ovako nastaviš, razmazit ćeš nas... :-)
    Inače, ovo mi je najdraži (čitaj najzanimljiviji) tvoj post do sada i zahvalio bih se Borgmanu jer bez njega ne bi bilo ovog posta. Long live the Borgman! :-)
    Komentirati ću još, ali moram malo promisliti prije još jednog komentara, a za sada to trenutno nemam vremena jer me kapitalistički svijet pritišće i očekuje od mene da nešto i proizvodim za ono što me plaćaju. :-) :-) :-)

    avatar

    03.10.2007. (15:54)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    Prilično se slažem sa tobom (začudo :-), jedino što ja mislim da je Polje već savršeno takvo kakvo je (ili ne mislimo na isto Polje), mada bi mi ponekad bilo draže da vjerujem da se to Polje može dodatno usavršiti.
    Mislim da ono što piše Nova vizija će funkcionirati jedino ako u nečijem nesvjesnom stoji da će to funkcionirati. Naime, govoreći unutar tvojeg računalnog modela - mijenjanje nesvjesnog je jedino moguće ako imamo potrebne dozvole. Inače, imao sam duži komentar koji se je toliko odužio da se pretvorio u jedan budući post. :-) Kvragu, puno brže pišem postove nego što ih stignem objaviti. :)

    avatar

    04.10.2007. (09:24)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Marsijanka: drago mi je da se slažemo ;))

    @Berix: da, znam da je strašno šokantno što sam tako brzo objavila novi post...ah, događa se...što ćeš...ja ne pišem postove tako brzo kao ti, ali budući da ih ti ne stigneš objaviti možda bismo trebali podijeliti resurse ;)))).

    Baš mi je drago da ti je ovo najdraži post, kojeg, naravno, bez našeg Borgmana ne bi bilo ;)). Iako, znaš tu nisam mogla pogriješiti - čovjek - kompjuter - Jedno - kako ti se ne bi svidjelo ;))))

    Što se savršenosti tiče, moja vizija: hm, što zapravo znači riječ "savršeno"? Mislim da je to još samo jedan ljudski pojam. Polje (naravno da pričamo o istome) jest. Je li to iz naše ljudske perspektive savršeno ili ne - ne znam - ne znam ni zašto bi moralo biti. Usavršavanje meni ovdje znači promjenu - zašto se Polje ne bi moglo mijenjati i "razvijati" baš kao i mi - odnosno zašto i to ne bi bio jedan od vidova njegova postojanja.
    S druge strane mijenjanje nesvjesnog nam omogućuje znanje. Baš kao i kod komjutera - ako znamo kako možemo sve mijenjati, ako ne znamo - ne možemo. Možda zato u velikom broju "duhovnih učenja" stoji - znanje je važno. Zapravo, ako se dobro sjećam obično sam nabasala na: "najvažniji su ljubav i znanje". Ja bih rekla: ljubav za motivaciju i znanje za mogućnost. To su dvije stavke koje su najvažnije i na mikrorazini - da bi bilo što što radimo ispalo "kvalitetno". Ah, zaglibila sam...po običaju... ;)))

    avatar

    04.10.2007. (11:02)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    @Nea: "Što se savršenosti tiče... "
    Ja mislim da si oko toga u pravu. :-)

    avatar

    04.10.2007. (18:43)    -   -   -   -  

  • prijateljica svjetlosti

    ... ja bih rekla da je najvažnija svijest... i dakako ljubav, ali u onom širem kontekstu u kojem znači isto što i svijest. Svijest, ljubav, znanje... sve je to usko povezano, a na nekom višem nivou to je isto. A sudbina ili misao-kao što kažeš - ono u što vjerujemo - to kreira našu stvarnost i zato baš mislimo da ono u što mi vjerujemo je istina, ali to je istina (samo) za nas, bar do trenutka dok(ako) i svi drugi ne povjeruju u to u što mi sami vjerujemo. Ljepota života je u tome da ga mi sami stvaramo i oblikujemo, na svoju sliku i priliku, i nisam još doživjela da netko pati, a da ni na jednoj razini svog postojanja to ne želi, bilo da namjerava nešto iz toga naučiti, bilo da samo želi biti žrtva (i opet možda nešto naučiti). Stvar je da je sve što mi zamislimo i stvorimo, bili aktivni ili pasivni u našem životu (i šire)-sve je apsolutno stvar naše slobodne volje (pa čak i samo njeno zauzdavanje).

    avatar

    05.10.2007. (00:40)    -   -   -   -  

  • Bego

    Kad sam bio mlad i nezreo postavio sam Učitelju pitanje. Tada nisam znao da pitati treba samo onda kad imaš što upitati, a razgovarati je primjerenije s ravnima sebi. Ipak, nije me otjerao, već mi je onako milostiv dao odgovor koji nisam ni tražio.
    "Učitelju", upitao sam, "ako je Bog savršen, zašto je Univerzum nesavršen? Zašto bi Netko tako savršen napravio ovako lošu kreaciju?"
    "Nije Bog napravio Univerzum", nasmiješio se Učitelj.
    "Nego tko ga je napravio?"
    "Ti. Ti si ga napravio. I stoga što si ti nesavršen, takav je i Univerzum."
    "Ali Učitelju, ja se ne sjećam da sam Ga napravio."
    "Eto vidiš koliko si nesavršen!"
    Učitelj se smijao poput djeteta i onako zbunjenog me potapšao po ramenu. Trebale su mi godine da shvatim što je htio reći. I nisam baš siguran da sam u potpunosti shvatio.

    avatar

    06.10.2007. (10:22)    -   -   -   -  

  • greentea

    oj-joj-joj živote moj! ovo su sve pretjerano inspirativni postovi! za poludit!
    evo par kratkih opaski na neke detalje. moja točka gledišta, naravno.
    prije svega, razumijem što je pisac htjeo reći, ali moje ja se buni da ga se
    objašnjava tehničkim terminima! nećem! no..dobro..
    dakle, stekla sam dojam da je viša svijest ono što SVE zna, ništa ona
    nije zaboravila, naša svijest naprotiv misli da sve zna,( a pojma nema),
    dok podsvijest fino iz prikrajka uživa i tjera svoje tj. čini da povlačimo niz
    kojekakvih poteza a da pojma nemamo zašto! naša svijest je onaj dio
    nas koji nažalost vlada našom svakodnevnicom, ali nema baš neki
    naročito dobar kontakt sa višom sviješću, niti podsviješću. nažalost,
    tako je kod većine ljudi. ali, taj kontakt je moguć. i kad uspijemo
    naći način da dozvolimo višoj svijesti da djeluje kroz nas - tada imamo
    mogućnost osvjestiti odgovore na sva pitanja i postići sve što želimo.
    kažem "osvjestiti" odgovore, jer vezano uz ono polje u kojem smo svi i
    sve, pravo neznanje ne postoji, postoji samo naša nesvjesnost o nečemu.
    život nije proces učenja, život je proces osvješćivanja, sjećanja.
    -netko je spomenio da smo mi izabrali svoje roditelje...hm..hm...hm.!!!
    da, jesmo, ali....za veliku većinu nas to nije bio svjestan, namjeran izbor,
    već izbor po principu "slično privlači slično". znamo i da postoje one
    fine i jake karmičke veze između duša koje će često uvjetovati tko će nam
    biti roditelj, jer jednostavno nismo sve odnose dovršili i razrješili pa treba
    nastaviti htjeli mi to ili ne. potrebno je biti prilično visoko uznapredovala duša,
    u ovom prosecu osvješćivanja, da bi se stiglo do
    točke u kojoj se svjesno i namjerno bira svoje roditelje! pa,to su već
    gotovo sasvim prosvjetljene duše!
    -malo mi je čudna ideja doživljavanja karme kao kazne i nagrade. ja tako
    doživljavam kršćanski svjetonazor. karma je zakon uzroka i posljedice.
    nema kazne. ali, logično da posljedice bilo koje aktivnosti mora biti!
    pa, ako aktivnost nije usklađena sa svemirskim ili životnim principima,
    zakonima...kajgod...posljedica će biti neugodna. to će kršćanim nazvati
    kaznom. karma ne kažnjava. ona nam vraća ono što dajemo.
    - naša misao jeste stvaralačka! ali moja misao u ovom trenutku nije
    prva misao ikada! ona se nadovezuje na neizbrojiv broj misli neizbrojivo
    mnogo ljudi! sve naše misli zajedno imaju strahovitu snagu stvaranja!
    i sav kaos, strahote, rugobu, ljepotu i čaroliju života stvaramo upravo
    mi sami -početak je naša misao!
    jednom nastala misao ne nestaje u ništavilu. ona postoji u polju,
    makar mi toga bili sasvim nesvjesni. i naravno da nije lako da ja
    sada svojom jednom mišlju utječem na ono što su u prošlosti
    stvorili toliki umovi prije mene i što utječe na moju stvarnost! ali,
    odatle se počinje! od misli.
    ne vjerujem da je sudbina zapisana! ona je promjenjiva iz trena u tren
    i jedino je to zapisano! ali, iz naših dosadašnjih poteza i načina
    razmišljanja da se predvidjeti što ćemo pomisliti i učiniti slijedeće!
    za naše dobro, nadam se da ćemo biti u stanju uskro grdno
    iznenaditi svemir nekim nepredvidivim potezima....ali to je druga tema.
    - sto mu muka, ovdje se ne da napisati kratak komentar, sad bi mogla
    do sutra tipkati, a i ovo sam već skratila tolko da možda i nije
    baš razumljivo! ovo ti je "grozan" blog! strašno:)))))))))

    avatar

    11.11.2007. (19:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...