Spremam se napisati vam nešto što me dugo.., ajdemo to tako reči, mući. ponudili ste mi da vam se javim na mail, ali ja sam prilično nevješta i ne mogu naći taj vaš mail, pa vam pišem na ovaj način. Radi se o vlč. Sucu. Pred dvije ili tri godine moja, sad već pokojna, prijateljica mi je predložila da pođemo na duhovnu... ne znam kako bih to nazvala, ali u svakom slučaju rekla je da vlč. Sudac drži neke vrste tečaja i da bi bilo dobro poči tamo. Ja već duže vrijeme imam potrebu za konteplativnom molitvom, uz vodstvo, ali vodstvo koje bi mi 'sjelo', jer sam zatvorena unutar svoje kože, plašim se mnoštva, zapravo ne osjećam se ugodno među puno ljudi koji na neki način padaju u trans i predaju se trenutnom stanju...vidim da sam zakomplicira i ne znam objasniti. U svakom slučaju prepadnem se velikog mnoštva 'bolesnih' koji dođu liječiti svoje frustracije, a mene zapravo zanima biti bliže nekim 'svetostima' nekim pojašnjenjima i molitvama na koje ne bi bila prisiljena. ... Ovo mi baš ne ide... Kako god moja pok. prijateljica, bila je operirala karcinom mame, bila je potrebna utjeha i odlučila sam poći s njom bez obzira na moje dvojbe. Pokušavala je doći do njega na razne načine. Znam da je držao tečajeve ili duhovne vježbe za borce domovinskog rata. Imala je tu nekog poznatog koji je obećao da će nas ubaciti , ali onda se vlč. Sudac razbolio, tako su nam rekli i neko vrijeme nije držao duhovne vježbe. I tao prošlo je neko vrijeme, ja sam lani u ovo doba otiša na jedan dosta daleki put. Neposredno prije mog puta potražila me na radnom mjestu. Trebala je moju uslugu. Usput mi se potužila da je psihički loše. Rekla sam joj kad se vratim moramo se naći..., imala sam uistinu gužvu...Kad sam se vratila saznala sam da se moja prijateljica ubila. Jasno je da sam se osjećala kriva. Imala je ona dosta prijatelja. Bila je vrlo fina i ispravna osoba. Vrlo osjetljiva. Preko svake mjere. Imala je u toj zadnjoj godini i karcinom štitnjaće i to je vrlo teško proživljavala. U svakom slučaju svi mi, njena obitelj- dobri i plemeniti ljudi i mi ostali njene prijatelice teško smo podnjeli taj njen čin. Još razmišljamo i međusobno prepriprićavamo njenu smrt i žalimo je, a i sebi predbacujemo kako nismo primjetili i pomogli joj. Ne znam zašto vam ovo pišem, možda zbog onog mog odgovora vama kod nekog posta... u svakom slučaju danas je takav dan, vi spominjete vlč. Suca a ja sam u velikim dilemama... n neki nači. Vjernik, a opet toliko toga zamjeram...čini mi se da su se izgubile vrijednosti krščanstva iz prvog stoljeća, a i vrijednosti kršćanstva i crke iz vremena komunizma.., kao da se crkva obukla u preširoke haće, kako mi kažemo. Kao da je nestao mali čovjek onaj mali čovjek radi kojeg je Isus doša. Možda ovo pišem na krivu adresu. Nadam se da ćete razumjeti.
02.10.2007. (16:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Spremam se napisati vam nešto što me dugo.., ajdemo to tako reči, mući. ponudili ste mi da vam se javim na mail, ali ja sam prilično nevješta i ne mogu naći taj vaš mail, pa vam pišem na ovaj način. Radi se o vlč. Sucu. Pred dvije ili tri godine moja, sad već pokojna, prijateljica mi je predložila da pođemo na duhovnu... ne znam kako bih to nazvala, ali u svakom slučaju rekla je da vlč. Sudac drži neke vrste tečaja i da bi bilo dobro poči tamo. Ja već duže vrijeme imam potrebu za konteplativnom molitvom, uz vodstvo, ali vodstvo koje bi mi 'sjelo', jer sam zatvorena unutar svoje kože, plašim se mnoštva, zapravo ne osjećam se ugodno među puno ljudi koji na neki način padaju u trans i predaju se trenutnom stanju...vidim da sam zakomplicira i ne znam objasniti. U svakom slučaju prepadnem se velikog mnoštva 'bolesnih' koji dođu liječiti svoje frustracije, a mene zapravo zanima biti bliže nekim 'svetostima' nekim pojašnjenjima i molitvama na koje ne bi bila prisiljena. ... Ovo mi baš ne ide...
Kako god moja pok. prijateljica, bila je operirala karcinom mame, bila je potrebna utjeha i odlučila sam poći s njom bez obzira na moje dvojbe. Pokušavala je doći do njega na razne načine. Znam da je držao tečajeve ili duhovne vježbe za borce domovinskog rata. Imala je tu nekog poznatog koji je obećao da će nas ubaciti , ali onda se vlč. Sudac razbolio, tako su nam rekli i neko vrijeme nije držao duhovne vježbe. I tao prošlo je neko vrijeme, ja sam lani u ovo doba otiša na jedan dosta daleki put. Neposredno prije mog puta potražila me na radnom mjestu. Trebala je moju uslugu. Usput mi se potužila da je psihički loše. Rekla sam joj kad se vratim moramo se naći..., imala sam uistinu gužvu...Kad sam se vratila saznala sam da se moja prijateljica ubila. Jasno je da sam se osjećala kriva. Imala je ona dosta prijatelja. Bila je vrlo fina i ispravna osoba. Vrlo osjetljiva. Preko svake mjere. Imala je u toj zadnjoj godini i karcinom štitnjaće i to je vrlo teško proživljavala. U svakom slučaju svi mi, njena obitelj- dobri i plemeniti ljudi i mi ostali njene prijatelice teško smo podnjeli taj njen čin. Još razmišljamo i međusobno prepriprićavamo njenu smrt i žalimo je, a i sebi predbacujemo kako nismo primjetili i pomogli joj.
Ne znam zašto vam ovo pišem, možda zbog onog mog odgovora vama kod nekog posta... u svakom slučaju danas je takav dan, vi spominjete vlč. Suca a ja sam u velikim dilemama... n neki nači. Vjernik, a opet toliko toga zamjeram...čini mi se da su se izgubile vrijednosti krščanstva iz prvog stoljeća, a i vrijednosti kršćanstva i crke iz vremena komunizma.., kao da se crkva obukla u preširoke haće, kako mi kažemo. Kao da je nestao mali čovjek onaj mali čovjek radi kojeg je Isus doša. Možda ovo pišem na krivu adresu. Nadam se da ćete razumjeti.
02.10.2007. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...