Vec dugo ne razmisljamo o nicemu od prije... O mirisu ustajalog podruma punog znoja preplasenih ljudi, sipanju zrnaca pijeska sa probusenih vreca... Izlaska van nakon sto je jucer sve bilo zadimljeno od eksplozija. I taj neobican svijet koji djeluje samo kao san. Probudis se i pitas da li je sve to samo san, samo jedan ruzan, neobican san. I pozelis vjerovati u ljude, pozelis da svi u tom trenutku se osmjehuju i odmahuju rukom. Pozelis nasmijana lica susjeda kako ispijaju kavicu na klupici dok se bezbrizno smiju... Pozelis...
30.09.2007. (19:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dok sam ovo čitala, znala sam kraj. znala sam dok me stezalo u grlu. i razmišljala sam cijelo vrijeme o tom trenutku kada je sve počelo. i ne mogu, koliko god se trudila, ne mogu se sjetiti naših posljednjih dana u miru. ne mogu se sjetiti ničega i to me često u životu rastuži. imam neke skice iz djetinjstva, ali mladost prije rata... nema... :((
01.10.2007. (08:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
01.10.2007. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erchamion
Svi kazu da nisu zapamtili zadnji trenutak mira... Ja bas jesam i stalno me proganja. Ko neka zamrznuta slika koja je zaroboljena. Bez pokreta i zvuka.
01.10.2007. (14:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:( Ostajem praznog uma za bilo kakav smisleniji komentar...
01.10.2007. (21:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Karlovčanka
Ustvari, kad je sve to počelo? Da li je to zaista bilo 4. listopada? Ili onaj vikend prije? Ili onaj prije njega? Ili godinu prije? Koji je to zadnji trenutak mira?
01.10.2007. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a onda (poslije tako savršeno ispričane priče:), kao da je jesen došla preko noći. Ne znam zašto ali ulice su bile prekrivene morima žutog lišća koje nitko nije čistio i koje je plesalo na zvuk sirene. upravo je to bilo najbolesnije, čini mi se. kad širokom cestom umjesto automobila teče rijeka lišća...
02.10.2007. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjecham se dana koji mi je promijenio zhivot iako bijah pet godina. i tog straha shto mi se uvukao po kozhu...a shto je prije bilo kao da je isparilo u tom trenutku. pricha je bash onako.a ja ne mogu ostaviti smisleniji komentar jer me zub i dalje boli...naime zubar ne radi do slijedeceg tjedna i ja moram chekat do utorka.osim ako ne zavezhem neshto oko zuba i vrata u mojoj sobi i zalupim vratima i tako.pozdrav
02.10.2007. (14:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tvoji mozaici me oduševljavaju. Dogodi mi se da tako razmišljam dok šetam ili vozim se tramvajem... Savršeno... :) Zadnji trenutak mira? Hmm... Bijah previše mala da bih se sjećala rata... možda je to i dobro u neku ruku... :-/
02.10.2007. (14:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimna
Sjedila sam u skolskoj klupi, bio je sat kemije, pisala sam ceduljicu curi iz suprotne smjene koja je tad sjedila na mom mjestu, i onda je pocelo tresti po Rakovcu, oko ekonomske (gdje sam bila na 2. katu...)... ne znam zasto, ali se nisam bojala, lijepo sam zavrsila porukicu i ostavila ispod stola kao da ce Sandra sutra doci i sjesti tu i naci je i dati mi novi ljubavni savjet (bila je 4. srednje, a ja 2)
02.10.2007. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimna - znaci, ista generacija, ista smjena, al druga skola ;)
Karlovcanka - u biti, vodi se da je pocelo 4.10. bio je jedan ograniceni napad 21.9. u noci, palo je par granata na Dreznik, Ilovac i kod sportske, kasno u noci, nije bilo zrtava, a nakon toga je opet bilo dva tjedan potpunog mira, a 4.10. je pocelo punom snagom.
02.10.2007. (17:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a ja se sjećam prve zračne uzbune..i zbunjenosti..i straha..a nakon nekog vremena ti jednostavno postane ravno..i srce više ne zakuca brže kad se začuju sirene..već više puta zahvalih mojoj selektivnoj amneziji zbog koje se danas ne sjećam svih ružnih stvari..
02.10.2007. (19:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erchamion Naewe
Vec dugo ne razmisljamo o nicemu od prije... O mirisu ustajalog podruma punog znoja preplasenih ljudi, sipanju zrnaca pijeska sa probusenih vreca... Izlaska van nakon sto je jucer sve bilo zadimljeno od eksplozija. I taj neobican svijet koji djeluje samo kao san. Probudis se i pitas da li je sve to samo san, samo jedan ruzan, neobican san. I pozelis vjerovati u ljude, pozelis da svi u tom trenutku se osmjehuju i odmahuju rukom. Pozelis nasmijana lica susjeda kako ispijaju kavicu na klupici dok se bezbrizno smiju... Pozelis...
30.09.2007. (19:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moooi
možda i nije bio pamtljiv. ili određen.
30.09.2007. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...only your teddy bear...
....
valjda...
30.09.2007. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Chicago Chick
ni ja. price su ti savrsene.
30.09.2007. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
provi
dok sam ovo čitala, znala sam kraj. znala sam dok me stezalo u grlu. i razmišljala sam cijelo vrijeme o tom trenutku kada je sve počelo. i ne mogu, koliko god se trudila, ne mogu se sjetiti naših posljednjih dana u miru. ne mogu se sjetiti ničega i to me često u životu rastuži. imam neke skice iz djetinjstva, ali mladost prije rata... nema... :((
01.10.2007. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirko
nemam rijeci...
opet lijepo i tuzno
01.10.2007. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vivace1
Ni ja ga se nemogu sjetiti.
01.10.2007. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erchamion
Svi kazu da nisu zapamtili zadnji trenutak mira... Ja bas jesam i stalno me proganja. Ko neka zamrznuta slika koja je zaroboljena. Bez pokreta i zvuka.
01.10.2007. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ninochka
ne zapamtis, ali ga zauvijek nosis u sebi.
01.10.2007. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kanya
...uživam... damn, zbilja uživam...
čovjek si nemože pomoć- nakon tvog posta uvijek nekako bezbrižno lebdim barem pol sata.
damn
01.10.2007. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Sjećam se svake sekunde tog posljednjeg dana mira, odjeće klijenata, njihovih cigareta, mirisa, svih telefonskih poziva...svega.
01.10.2007. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
death valley queen.
:( Ostajem praznog uma za bilo kakav smisleniji komentar...
01.10.2007. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Karlovčanka
Ustvari, kad je sve to počelo? Da li je to zaista bilo 4. listopada? Ili onaj vikend prije? Ili onaj prije njega? Ili godinu prije? Koji je to zadnji trenutak mira?
01.10.2007. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wes c.addle
uvijek ga pogodiš u sridu..najžešća ti je baba kata...
02.10.2007. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lux_sunshine
a onda (poslije tako savršeno ispričane priče:), kao da je jesen došla preko noći. Ne znam zašto ali ulice su bile prekrivene morima žutog lišća koje nitko nije čistio i koje je plesalo na zvuk sirene. upravo je to bilo najbolesnije, čini mi se. kad širokom cestom umjesto automobila teče rijeka lišća...
02.10.2007. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oleandar
sjecham se dana koji mi je promijenio zhivot iako bijah pet godina. i tog straha shto mi se uvukao po kozhu...a shto je prije bilo kao da je isparilo u tom trenutku. pricha je bash onako.a ja ne mogu ostaviti smisleniji komentar jer me zub i dalje boli...naime zubar ne radi do slijedeceg tjedna i ja moram chekat do utorka.osim ako ne zavezhem neshto oko zuba i vrata u mojoj sobi i zalupim vratima i tako.pozdrav
02.10.2007. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The black butterfly
Nisam procitala post...Malo sam u zurbi...
No samo sam htjela ostaviti tek toliko jedan mali beznacajni i bezvezni trag da znas da sam bila tu...
02.10.2007. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Delerius
Tvoji mozaici me oduševljavaju. Dogodi mi se da tako razmišljam dok šetam ili vozim se tramvajem... Savršeno... :)
Zadnji trenutak mira? Hmm... Bijah previše mala da bih se sjećala rata... možda je to i dobro u neku ruku... :-/
02.10.2007. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimna
Sjedila sam u skolskoj klupi, bio je sat kemije, pisala sam ceduljicu curi iz suprotne smjene koja je tad sjedila na mom mjestu, i onda je pocelo tresti po Rakovcu, oko ekonomske (gdje sam bila na 2. katu...)... ne znam zasto, ali se nisam bojala, lijepo sam zavrsila porukicu i ostavila ispod stola kao da ce Sandra sutra doci i sjesti tu i naci je i dati mi novi ljubavni savjet (bila je 4. srednje, a ja 2)
02.10.2007. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čiovka
Zadnji trenutak mira...... ne znam..... ali ne mogu zaboravit da mi je dite prohodalo u skloništu!
02.10.2007. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catcher
anonimna - znaci, ista generacija, ista smjena, al druga skola ;)
Karlovcanka - u biti, vodi se da je pocelo 4.10. bio je jedan ograniceni napad 21.9. u noci, palo je par granata na Dreznik, Ilovac i kod sportske, kasno u noci, nije bilo zrtava, a nakon toga je opet bilo dva tjedan potpunog mira, a 4.10. je pocelo punom snagom.
02.10.2007. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mima
a ja se sjećam prve zračne uzbune..i zbunjenosti..i straha..a nakon nekog vremena ti jednostavno postane ravno..i srce više ne zakuca brže kad se začuju sirene..već više puta zahvalih mojoj selektivnoj amneziji zbog koje se danas ne sjećam svih ružnih stvari..
02.10.2007. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KARLOVAČKA ŠPICA: ŠUND PROZA
uvijek su mi draže tvoje love stories........
02.10.2007. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Ti o ratu, ja o ratovima. Bolne teme ovih dana, stari... Pozdravljam.
03.10.2007. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tallulah
uvijek ti o ratu...ne bi čitala inače takve posteve, ali tvoj način mi se sviđa jako...
inače, imam novi post, svrati kad ćeš imat vremena...pozzz
03.10.2007. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...