Joj, nemaš pojma koliko volim čitati blogere poput tebe, a to je ona vrsta za koju, kao prvo, smatram da doista imaju što za reći, a, kao drugo, smatram da to što govore ima smisla više nego što imaju smisla rečenice većine ljudi. I znaš kad osjetiš s nekim misaonu podudarnost? E, tako ju ja osjetim kad čitam tebe :o) U vezi eutanazije razmišljam identično. Kada pokušavam zamisliti sebe, priključenu na aparate, kako živim poput biljke, za eutanaziju sam 100% jer ne želim ikada biti u takvom stanju, ne želim biti teret drugima, ne želim samo ležati i možda se iznutra užasno mučiti, a da nikome to ne mogu reći. Vjerujem da je osjećaj stravičan. S druge strane, zamišljam da mi se, recimo, razboli mama, da isto tako leži kao biljka i da je na meni i samo na meni odluka o eutanaziji. Kao što kažeš, bilo bi me strah, jako bi me bilo strah i sumnjam da bih donijela tu odluku. Nema, u mom slučaju, s tim veze baš crkva, više je to neki unutrašnji moral i zakon po kojem se ravnam, a koji bi me kočio u donošenju tako teške odluke. Nemam čak ni argumente protiv, a znam sve argumente za, samo znam da bih se nekako, nakon tog čina, kolikogod plemenit bio, osjećala užasno krivom. Ustvari, znam. Možda ti strahovi leže u tome da ću naići na (samo)osudu da mi je mama bila teret, pa da sam zato to učinila ili prizori iz onih filmova kada se osoba nakon 20g probudi iz kome ili ne znam... nemam baš neke argumente, osim neobjašnjive tjeskobe i straha. Ali znam jedno pravno rješenje (kakva bih ja to bila pravnica inače?) :o)) Naime, dozvolila bih eutanaziju, kao i pobačaj, pa neka ljudi koji nemaju toliko problema s tim, slobodno potpišu dozvolu eutanaziranja bliske osobe, a oni koji se boje, ne moraju.Dala bih ljudima izbor svakako, a ja... dotad ću intenzivnije promišljati o tom problemu i hvala ti što si me inspirativno potakla :o) I da, nemoj mijenjati nick Insane, baš dobro zvuči , nije nespretno i to si ti. Bolje da si insane, nego ordinary, kao većina drugih ;o)))
26.09.2007. (09:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah, ta smrtonosna bolest koja se zove - život. :) Kada ljudi jednom shvate da smrt nije kraj, nego početak, bit će lakše svima. Ako postoje bolnice koje pomažu - rađati, ne vidim razloga zašto ne bi bilo bolnica koje bi pomagale - umrijeti. Mi ipak nismo ovo tijelo, ovo vozilo naše duše, mi smo ipak veći od toga. Po dobrim starim zakonima fizike, energija je neuništiva, te samo mijenja svoje oblike. Pa tako i mi, kao projekcija te iste - životne energije, samo mijenjamo svoj oblik.
26.09.2007. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
divan post, baš mi se čini da smo jako slične jer skroz ti pratim tok misli:) potpisujem tvoj stav oko eutanazije u potpunosti-radi se o funkcionalnom životu koji nam jedini može biti svrha. sve ostalo je glupost. i što još reći-vidim da ti je na popisu knjiga camusov stranac. bez pretjerivanja, to je knjiga koja je najviše utjecala na moj život, iako kad to ovako kažem ZNAM da zvuči patetično. pisala sam i maturalnu radnju o njemu ("tragom camusova apsurda postojanja"). imale bismo mi o puno toga razgovarati :)
26.09.2007. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@kinky- drago mi je što sam te potakla na razmišljanje, to je ono što pokušavam postići, nadam se da će o tome početi razmišljati čak i oni koji inače razmišljanju nisu vični da ostanem insane? hmh, premišljam se još :)
@nacrtani- na taj sam način ednom mami pokušala objasniti zašto je teorija o paklu neizvediva. i nelogična. ali, kad se druga strana pozove na dogme, rasprava staje
@raymond-ma, patetika...vjerovala ili ne, to je knjiga koja je također i na mene imala ogroman utjecaj. i, kako to obično biva, baš taj dan kada je bila lektira, ja nisam mogla doći. a oni su zaključili da je on gamad :( eh, ljudi :)
26.09.2007. (17:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...u potpunosti djelim tvoje stavove, ali tko zna kako ću sutra razmišljati... sorry kaj me nema, ali rastrgnut između obveza i različitih mukotrpnih aktivnosti nemam baš vremena za pisanje bloga...
26.09.2007. (17:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga, ostavila si me bez teksta. Ja pripadam među one "sebične", koji bi se bojali ostati bez voljene osobe, ali ukoliko bi sami bili u toj situaciji, bi voljeli biti eutanizirani.
No, osobama koje se pokušavaju ubiti treba pomoći na sve moguće načine, a ne samo tako dase spriječi samoubojstvo i potom zaboravi na njih. Njima treba pomoći da se stvari u životima "srede".
Navela si u postu nekoliko prekrasnih rečenica u kojima se savršeno zrcali moje mišljenje:
"U svijetu gdje svi samo žele biti mlađi, gdje žele živjeti duže i gdje se toliko propagira vrijednost ljudskog života, zanemaruje se onaj dio ljudskog života koji nas čini ljudima i koji nas čini živima. Smrt."
"Koja je poanta života ako zapravo ne živiš?"
"Jer i najmanja mogućnost da će osoba koja leži i pati ustati i opet biti ona stara je dovoljan razlog da ideja o eutanaziji bude odbačena."
"Mi, ljudi, samo mi možemo biti humanisti."
Puna si aforizama. :) To te čini tako posebnom osobom. :)
* * *
Osmjeh :) ostavljam.
Kneginjica
27.09.2007. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
potakla si me na razmisljanje i moram priznati da je svaka tvoja napisana rijec tosna o slazem se sa njome iako mi ovo nije lako priznati ja sam mnogo puta razmisljala o samoubojstvu pa cak ni sada nije eliminiran kada sam pocela ici po sudovima popustila sam u skoli izgubila vecinu orijatelja pocela stjecati lose navike tj. bila sam zaroblkjena u paklu na zemlji pomisljala sam na ubojstvo i jednom pokusala ali strah u meni je uvjek prevladao u meni strah od boli strah od toga da necu uspjeti i da cu si samo pogorcati situaciju.....
27.09.2007. (19:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrlo zanimljiv post i definitivno potice na razmisljanje. mene pogotovo potice ovaj dio o eutanaziji jer sam ovih dana pocela pisati post o slicnom - eutanaziji tj. "uspavljivanju" (kako to lijepo zvuci) psa. njemu je fala bogu bolje ali post i dalje stoji tamo negdje - a ja razmisljam o tome svemu svakodnevno. lijepo receno da je nada ta koja nam ne dozvoljava da odustanemo od nasih voljenih. pogotovo ako nam oni nisu u stanju reci sto zele, da li smrt ili patnju i ostanak sa nama.
27.09.2007. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izložila si sve baš tako da se nema što dodati, a bome ni oduzeti. Slažem se s apsolutno svakom rečenicom koju si napisala. Ne znam bih li mogla nekom oduzeti život, pa čak ni da me kumi i moli, vjerovatno bi me kopkalo ono "a što ako...", mislim da bi to bilo sebično od mene, mislim da bih u tom slučaju priznala sebičnost i molila za oprost. Sebičnost bi bila mana na kojoj u takvom trenutku ne bih htjela poraditi. Bih li se mogla odlučiti prekinuti vlastiti život? Ni na to nemam odgovor. Uživam u životu, uživam u svojim bližnjima i nemogu zamisliti da ostanem bez njihove prisutnosti, a još manje mogu zamisliti da sudjelujem u tom gašenju. No, vjerujem da ima ljudi koji nisu toliko vezani za život (iz bilo kojeg razloga. Možda bih se i ja "odvezala" od života kad od tog života ne bih imala ništa osim beskrajnog ležanja i buljenja u jednu točku) i svakako bi im se trebao omogučiti izbor. Ajme, rečenice mi lete glavom i nemrem ih ulovit :) Fakat ne znam napisati to što želim. Eh, da, imam nešto za dodati - to je mogučnost zlouporabe. Prilikom donošenja zakona koji bi dopustio eutaniziju, stvarno bi trebalo dobro porazmisliti, u takvom zakonu nikako ne bi smjelo biti rupa i propusta, nikako. A mislim da mi, kao društvo, još uvjek nismo spremni donjet takav zakon.
28.09.2007. (08:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ostavila sam ti komentar na post o sestrama,a sad ga ostavljam i ovdje... ne znam kako da odgovorim na ovu temu...
Lako je s onima koji znaju što napuštaju, onima koji nisu ovisni o drugima... ako se možeš ustati svako jutro, otići u školu/posao, smijati se, plakati, pričati,izlaziti,jesti... sretan si čovjek. a ako to ne vidiš,i ako želiš smrt,ubij se... ako ne vidiš izlaz,ubij se... ali što je s onima koji ne mogu odlučiti o tome? normalno da postoji nada da će se netko probuditi iz kome,ili da će se netko tko je bolestan do te mjere da se ne može brinuti sam za sebe ozdraviti,ali što ako ne ozdravi? najćešće je tako... ti ljudi polako čekaju smrt,a njihovi bližnji polako umiru s njima... i na kraju,kad umru, osim tuge ti isti bližnji doživjet će i neku vrstu olakšanja što je sve gotovo... i na kraju krivnja je ipak tu...
ne znam da li sam uspjela prenijeti ono što želim ovdje, poanta je da se slažem s tobom, ali nikad nisam bila u takvoj situaciji i ne znam kako bih reagirala... pozdrav
29.09.2007. (17:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš, već sam govorila o tome kako stvari koje želimo za sebe ponekad nisu najbolje za nas. Eutanazija. Stavimo vjeru i Crkvu na stranu. Idemo na drugi način. Zar ti se nikad nije dogodilo da si baš bila u nečemo i to jako jako jako istinski željela i onda se to dogodilo i da si shvatila da to možda nije bio najbolji izbor? Da nisi bila objektivna? To se meni tisuću i tisuću puta dogodilo i to se dogodi svakome tko je subjektivan. Kod eutanazije je stvar u tome kad se dogodi da nema više povratka natrag i zato je to veoma škakljivo pitanje i to je još jedan razlog zašto nikad ne bih mogla biti liječnica. U bilo kojem smislu (ovdje ciljam i u onom ginekološkom i abortus).
Ne znam dal sam zatucana ili dal želim biti zatucana ali jednostavno ne razumijem osobe koje su crne. Osobe koje se ne smiju, osobe koje žele zlo, osobe koje mrze sebe ili druge, osobe koje ne primaju pomoć. Ne razumijem što ima lijepog u svemu lošem i što ih privlači lošem. Pokušavam razumijeti ali jednostavno ne mogu.
''Smrt je dio života i kao takvu ju trebamo prihvatiti. I mi ćemo jednom umrijeti. I ja ću. A to želim učiniti dostojanstveno, svjesno i sa smiješkom.'' Ipak, ne želim da bilo tko odlučuje o mojoj smrti. Pa čak ni ja. Što bude - bit će. :) Možda ćemo ponekad imati mimoilaženja u svjetonazorima ali tome i je bit svega - u različitostima.
Čestitam ti na naslovnici neki dan. Bilo mi je drago vidjeti poznati dizajn na naslovnici :) A baš me dugo nije bilo na blogu, jel? :) Ajde, nasmiješi se!
29.09.2007. (23:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e samo da kažem, zainteresirao me je tvoj post o sestrama. I ja imam polusestru živi u Makedoniji. Ni smo se čuli ni vidjeli nikad u životu, ima 24 godine, i kad smo ušli u kontakt prije godinu dana, bila sam oduševljena, bilo mi je toliko drago, majka me je savjetovala da ne brzam sa zaključcima i svime ostalim , ali nisam ju slušala. Ispričala sam joj sve, i to koliko cijeli život maštam da ću je upoznati jer uvijek sam htjela stariju ili mlađu sestru jer imam samo starijeg brata. I ok, nekoliko puta je odgovorila, svima sam govorila hvalila se kako imam sestru. NIkada nije bila polusestra uvijek je bila sestra. Zvala sam ju da dođe kod nas ili da ja dođem kod nje, nikada na to nije ništa odgovorila. I nakon nekog vremena cijeli onaj njen pristup se promijenio, više nisu bili dobri postovi počela je vrijeđa mene i brata govoreći kako smo mi krivi što ona nema oca. I mnogo toga što mi teško pada na srce. A ja sam mislila kako je mama ljubomorna, a vidi se da je imala pravo. E i ovakav post sam ja sličan napisala prije davno skroz naskroz se slažem s tobom...eto uživaj mi
30.09.2007. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, dirnula si u moju bolnu točku. Moj osobni stav i moja osobna želja jest da bih voljela imati mogućnost izbora, kada i ako dospijem u situaciju da trpim neizdržive muke, kada moj život više ne bude život i kada budem lišena sveg ljudskog dostojanstva koje pripada svakom živom biću. Ne vidim niti traga humanosti u tome da se čovjeka ostavlja da umire u neljudskim mukama, samo zato što je "ljudski život svetinja." Previše ljudi sam se nagledala, koji su priželjkivali smrt trpeći strašne bolove, a nisu si više mogli pomoći sami...previše...Mislim, da si nitko ne zasluži umirati u takvim mukama. Osim ako je to stvar njegove svjesne odluke. Poznavala sa jednu ženu koja je htjela izdržati do zadnjega, jer je imala cilj izvesti svoje dijete do kraja na životni put. I tu njenu želju poštujem. Ali poznajem i mnogo ljudi koji su molili milost u trenucima kada je postalo nesnosno i suviše bolno... Ako ništa drugo, rado bih imala mogućnost da biram. Pošto je nemam, nadam se da ću imati dovoljno snage i mudrosti pobrinuti se sama za sebe, ako bude potrebno. Još jedna žalosna tema na koju bi se dalo puno pisati, ali, nekako mi se ne da, jer znam da time nećemo ama baš ništa promijeniti.
Pozdrav!
03.10.2007. (09:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Joj, nemaš pojma koliko volim čitati blogere poput tebe, a to je ona vrsta za koju, kao prvo, smatram da doista imaju što za reći, a, kao drugo, smatram da to što govore ima smisla više nego što imaju smisla rečenice većine ljudi. I znaš kad osjetiš s nekim misaonu podudarnost? E, tako ju ja osjetim kad čitam tebe :o)
U vezi eutanazije razmišljam identično. Kada pokušavam zamisliti sebe, priključenu na aparate, kako živim poput biljke, za eutanaziju sam 100% jer ne želim ikada biti u takvom stanju, ne želim biti teret drugima, ne želim samo ležati i možda se iznutra užasno mučiti, a da nikome to ne mogu reći. Vjerujem da je osjećaj stravičan.
S druge strane, zamišljam da mi se, recimo, razboli mama, da isto tako leži kao biljka i da je na meni i samo na meni odluka o eutanaziji. Kao što kažeš, bilo bi me strah, jako bi me bilo strah i sumnjam da bih donijela tu odluku. Nema, u mom slučaju, s tim veze baš crkva, više je to neki unutrašnji moral i zakon po kojem se ravnam, a koji bi me kočio u donošenju tako teške odluke. Nemam čak ni argumente protiv, a znam sve argumente za, samo znam da bih se nekako, nakon tog čina, kolikogod plemenit bio, osjećala užasno krivom. Ustvari, znam. Možda ti strahovi leže u tome da ću naići na (samo)osudu da mi je mama bila teret, pa da sam zato to učinila ili prizori iz onih filmova kada se osoba nakon 20g probudi iz kome ili ne znam... nemam baš neke argumente, osim neobjašnjive tjeskobe i straha.
Ali znam jedno pravno rješenje (kakva bih ja to bila pravnica inače?) :o)) Naime, dozvolila bih eutanaziju, kao i pobačaj, pa neka ljudi koji nemaju toliko problema s tim, slobodno potpišu dozvolu eutanaziranja bliske osobe, a oni koji se boje, ne moraju.Dala bih ljudima izbor svakako, a ja... dotad ću intenzivnije promišljati o tom problemu i hvala ti što si me inspirativno potakla :o)
I da, nemoj mijenjati nick Insane, baš dobro zvuči , nije nespretno i to si ti. Bolje da si insane, nego ordinary, kao većina drugih ;o)))
26.09.2007. (09:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nacrtani
Ah, ta smrtonosna bolest koja se zove - život. :)
Kada ljudi jednom shvate da smrt nije kraj, nego početak, bit će lakše svima. Ako postoje bolnice koje pomažu - rađati, ne vidim razloga zašto ne bi bilo bolnica koje bi pomagale - umrijeti. Mi ipak nismo ovo tijelo, ovo vozilo naše duše, mi smo ipak veći od toga. Po dobrim starim zakonima fizike, energija je neuništiva, te samo mijenja svoje oblike. Pa tako i mi, kao projekcija te iste - životne energije, samo mijenjamo svoj oblik.
26.09.2007. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
bravo...mudro, pametno,smisleno
26.09.2007. (15:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
raymond
divan post, baš mi se čini da smo jako slične jer skroz ti pratim tok misli:)
potpisujem tvoj stav oko eutanazije u potpunosti-radi se o funkcionalnom životu koji nam jedini može biti svrha. sve ostalo je glupost.
i što još reći-vidim da ti je na popisu knjiga camusov stranac. bez pretjerivanja, to je knjiga koja je najviše utjecala na moj život, iako kad to ovako kažem ZNAM da zvuči patetično. pisala sam i maturalnu radnju o njemu ("tragom camusova apsurda postojanja").
imale bismo mi o puno toga razgovarati :)
26.09.2007. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a bit insane
@kinky- drago mi je što sam te potakla na razmišljanje, to je ono što pokušavam postići, nadam se da će o tome početi razmišljati čak i oni koji inače razmišljanju nisu vični
da ostanem insane? hmh, premišljam se još :)
@nacrtani- na taj sam način ednom mami pokušala objasniti zašto je teorija o paklu neizvediva. i nelogična. ali, kad se druga strana pozove na dogme, rasprava staje
@raymond-ma, patetika...vjerovala ili ne, to je knjiga koja je također i na mene imala ogroman utjecaj. i, kako to obično biva, baš taj dan kada je bila lektira, ja nisam mogla doći. a oni su zaključili da je on gamad :(
eh, ljudi :)
26.09.2007. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eye from street
...u potpunosti djelim tvoje stavove, ali tko zna kako ću sutra razmišljati... sorry kaj me nema, ali rastrgnut između obveza i različitih mukotrpnih aktivnosti nemam baš vremena za pisanje bloga...
26.09.2007. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leah D.
slažem se i potpisujem tvoje riječi, a i da se ne slažem izmorena još jednim školskim danom nemam snage za proturječje.
Pozdrav ostavljam
26.09.2007. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dijete
Nemogu reći ništa osim- wow...
U potpunosti se slažem sa svime napisanim. Rijetko ostajem bez riječi, uvjek imam nešto za pridodati ali sada sam upravo to... bez riječi.
Čitam te.
26.09.2007. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nacrtani
@a bit insane: Znam kako je. No, prije ili kasnije i te dogme će završiti tamo gdje im je mjesto - među bajkama.
27.09.2007. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kneginjica
Draga, ostavila si me bez teksta. Ja pripadam među one "sebične", koji bi se bojali ostati bez voljene osobe, ali ukoliko bi sami bili u toj situaciji, bi voljeli biti eutanizirani.
No, osobama koje se pokušavaju ubiti treba pomoći na sve moguće načine, a ne samo tako dase spriječi samoubojstvo i potom zaboravi na njih. Njima treba pomoći da se stvari u životima "srede".
Navela si u postu nekoliko prekrasnih rečenica u kojima se savršeno zrcali moje mišljenje:
"U svijetu gdje svi samo žele biti mlađi, gdje žele živjeti duže i gdje se toliko propagira vrijednost ljudskog života, zanemaruje se onaj dio ljudskog života koji nas čini ljudima i koji nas čini živima. Smrt."
"Koja je poanta života ako zapravo ne živiš?"
"Jer i najmanja mogućnost da će osoba koja leži i pati ustati i opet biti ona stara je dovoljan razlog da ideja o eutanaziji bude odbačena."
"Mi, ljudi, samo mi možemo biti humanisti."
Puna si aforizama. :)
To te čini tako posebnom osobom. :)
* * *
Osmjeh :) ostavljam.
Kneginjica
27.09.2007. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Natalliya
potakla si me na razmisljanje i moram priznati da je svaka tvoja napisana rijec tosna o slazem se sa njome iako mi ovo nije lako priznati ja sam mnogo puta razmisljala o samoubojstvu pa cak ni sada nije eliminiran kada sam pocela ici po sudovima popustila sam u skoli izgubila vecinu orijatelja pocela stjecati lose navike tj. bila sam zaroblkjena u paklu na zemlji pomisljala sam na ubojstvo i jednom pokusala ali strah u meni je uvjek prevladao u meni strah od boli strah od toga da necu uspjeti i da cu si samo pogorcati situaciju.....
27.09.2007. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
vrlo zanimljiv post i definitivno potice na razmisljanje. mene pogotovo potice ovaj dio o eutanaziji jer sam ovih dana pocela pisati post o slicnom - eutanaziji tj. "uspavljivanju" (kako to lijepo zvuci) psa. njemu je fala bogu bolje ali post i dalje stoji tamo negdje - a ja razmisljam o tome svemu svakodnevno. lijepo receno da je nada ta koja nam ne dozvoljava da odustanemo od nasih voljenih. pogotovo ako nam oni nisu u stanju reci sto zele, da li smrt ili patnju i ostanak sa nama.
27.09.2007. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nessa C.
Izložila si sve baš tako da se nema što dodati, a bome ni oduzeti. Slažem se s apsolutno svakom rečenicom koju si napisala.
Ne znam bih li mogla nekom oduzeti život, pa čak ni da me kumi i moli, vjerovatno bi me kopkalo ono "a što ako...", mislim da bi to bilo sebično od mene, mislim da bih u tom slučaju priznala sebičnost i molila za oprost. Sebičnost bi bila mana na kojoj u takvom trenutku ne bih htjela poraditi.
Bih li se mogla odlučiti prekinuti vlastiti život? Ni na to nemam odgovor.
Uživam u životu, uživam u svojim bližnjima i nemogu zamisliti da ostanem bez njihove prisutnosti, a još manje mogu zamisliti da sudjelujem u tom gašenju.
No, vjerujem da ima ljudi koji nisu toliko vezani za život (iz bilo kojeg razloga. Možda bih se i ja "odvezala" od života kad od tog života ne bih imala ništa osim beskrajnog ležanja i buljenja u jednu točku) i svakako bi im se trebao omogučiti izbor.
Ajme, rečenice mi lete glavom i nemrem ih ulovit :)
Fakat ne znam napisati to što želim.
Eh, da, imam nešto za dodati - to je mogučnost zlouporabe. Prilikom donošenja zakona koji bi dopustio eutaniziju, stvarno bi trebalo dobro porazmisliti, u takvom zakonu nikako ne bi smjelo biti rupa i propusta, nikako. A mislim da mi, kao društvo, još uvjek nismo spremni donjet takav zakon.
28.09.2007. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alice Cullen
ostavila sam ti komentar na post o sestrama,a sad ga ostavljam i ovdje...
ne znam kako da odgovorim na ovu temu...
Lako je s onima koji znaju što napuštaju, onima koji nisu ovisni o drugima... ako se možeš ustati svako jutro, otići u školu/posao, smijati se, plakati, pričati,izlaziti,jesti... sretan si čovjek. a ako to ne vidiš,i ako želiš smrt,ubij se... ako ne vidiš izlaz,ubij se...
ali što je s onima koji ne mogu odlučiti o tome? normalno da postoji nada da će se netko probuditi iz kome,ili da će se netko tko je bolestan do te mjere da se ne može brinuti sam za sebe ozdraviti,ali što ako ne ozdravi? najćešće je tako... ti ljudi polako čekaju smrt,a njihovi bližnji polako umiru s njima... i na kraju,kad umru, osim tuge ti isti bližnji doživjet će i neku vrstu olakšanja što je sve gotovo... i na kraju krivnja je ipak tu...
ne znam da li sam uspjela prenijeti ono što želim ovdje, poanta je da se slažem s tobom, ali nikad nisam bila u takvoj situaciji i ne znam kako bih reagirala...
pozdrav
29.09.2007. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Abbey Road 603
Znaš, već sam govorila o tome kako stvari koje želimo za sebe ponekad nisu najbolje za nas. Eutanazija. Stavimo vjeru i Crkvu na stranu. Idemo na drugi način. Zar ti se nikad nije dogodilo da si baš bila u nečemo i to jako jako jako istinski željela i onda se to dogodilo i da si shvatila da to možda nije bio najbolji izbor? Da nisi bila objektivna? To se meni tisuću i tisuću puta dogodilo i to se dogodi svakome tko je subjektivan. Kod eutanazije je stvar u tome kad se dogodi da nema više povratka natrag i zato je to veoma škakljivo pitanje i to je još jedan razlog zašto nikad ne bih mogla biti liječnica. U bilo kojem smislu (ovdje ciljam i u onom ginekološkom i abortus).
Ne znam dal sam zatucana ili dal želim biti zatucana ali jednostavno ne razumijem osobe koje su crne. Osobe koje se ne smiju, osobe koje žele zlo, osobe koje mrze sebe ili druge, osobe koje ne primaju pomoć. Ne razumijem što ima lijepog u svemu lošem i što ih privlači lošem. Pokušavam razumijeti ali jednostavno ne mogu.
''Smrt je dio života i kao takvu ju trebamo prihvatiti. I mi ćemo jednom umrijeti. I ja ću. A to želim učiniti dostojanstveno, svjesno i sa smiješkom.'' Ipak, ne želim da bilo tko odlučuje o mojoj smrti. Pa čak ni ja. Što bude - bit će. :) Možda ćemo ponekad imati mimoilaženja u svjetonazorima ali tome i je bit svega - u različitostima.
Čestitam ti na naslovnici neki dan. Bilo mi je drago vidjeti poznati dizajn na naslovnici :) A baš me dugo nije bilo na blogu, jel? :) Ajde, nasmiješi se!
29.09.2007. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kuzinjak
e samo da kažem, zainteresirao me je tvoj post o sestrama. I ja imam polusestru živi u Makedoniji. Ni smo se čuli ni vidjeli nikad u životu, ima 24 godine, i kad smo ušli u kontakt prije godinu dana, bila sam oduševljena, bilo mi je toliko drago, majka me je savjetovala da ne brzam sa zaključcima i svime ostalim , ali nisam ju slušala. Ispričala sam joj sve, i to koliko cijeli život maštam da ću je upoznati jer uvijek sam htjela stariju ili mlađu sestru jer imam samo starijeg brata. I ok, nekoliko puta je odgovorila, svima sam govorila hvalila se kako imam sestru. NIkada nije bila polusestra uvijek je bila sestra. Zvala sam ju da dođe kod nas ili da ja dođem kod nje, nikada na to nije ništa odgovorila.
I nakon nekog vremena cijeli onaj njen pristup se promijenio, više nisu bili dobri postovi počela je vrijeđa mene i brata govoreći kako smo mi krivi što ona nema oca. I mnogo toga što mi teško pada na srce. A ja sam mislila kako je mama ljubomorna, a vidi se da je imala pravo. E i ovakav post sam ja sličan napisala prije davno skroz naskroz se slažem s tobom...eto uživaj mi
30.09.2007. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irnan - NPZ
Eh, dirnula si u moju bolnu točku. Moj osobni stav i moja osobna želja jest da bih voljela imati mogućnost izbora, kada i ako dospijem u situaciju da trpim neizdržive muke, kada moj život više ne bude život i kada budem lišena sveg ljudskog dostojanstva koje pripada svakom živom biću. Ne vidim niti traga humanosti u tome da se čovjeka ostavlja da umire u neljudskim mukama, samo zato što je "ljudski život svetinja."
Previše ljudi sam se nagledala, koji su priželjkivali smrt trpeći strašne bolove, a nisu si više mogli pomoći sami...previše...Mislim, da si nitko ne zasluži umirati u takvim mukama. Osim ako je to stvar njegove svjesne odluke. Poznavala sa jednu ženu koja je htjela izdržati do zadnjega, jer je imala cilj izvesti svoje dijete do kraja na životni put. I tu njenu želju poštujem. Ali poznajem i mnogo ljudi koji su molili milost u trenucima kada je postalo nesnosno i suviše bolno...
Ako ništa drugo, rado bih imala mogućnost da biram. Pošto je nemam, nadam se da ću imati dovoljno snage i mudrosti pobrinuti se sama za sebe, ako bude potrebno.
Još jedna žalosna tema na koju bi se dalo puno pisati, ali, nekako mi se ne da, jer znam da time nećemo ama baš ništa promijeniti.
Pozdrav!
03.10.2007. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...