Ovo čudno i opasno biće (jimi canus familiaris), odaziva se na gromoglasno i oštro "Đimi!!!". Ako ga oslovite tonom kojim zovete mačke ili papige neće vas svrstati u svoju moždanu datoteku prijatelja ili onih koje može podnositi i rastrgat će vam vrat, slomiti kičmu, probiti lubanju i posrkati mali mozak. Koliko su ove prijetnje istinite dokazuje i najveće groblje kućnih ljubimaca te domaćih životinja na području jugoistočne Europe. Riječ je o preko 1360 leševa krava, bikova, mačaka, kokoši, nojeva, štakora i veliki niz od 56 bjelouški. Vjerojatno se tu nalazi i poneko ljudsko truplo, ali to još nitko nije dokazao, iako su, otkad ova neman obitava u mojem dvorištu, nestala dva poštara i jedan mesar-kobasičar. Mnogih se večeri uz mačje i pseće druženje priča kako je Đimi d Slayer ubio psećeg boga u krvoločnom lutalici sabljasto-tigarskih očnjaka, dugodlakom vučjaku konspirativnog imena Srč,kilandrastrgaj. Legenda kruži. Prenosi se s kuje na štenad, s krave na telad, sa svinje na odojke. Svakom psetu koje prolazi mojom ulicom posijede dlake na hrptu i ispod trbuha, a rep se savije poput zmije čegrtuše. Ono što bi trebala biti zvečka jest smeđa tvar koja se obavezno pojavi kad se slučajni namjernik usere od straha. Međutim, rijetki su takvi nesretnici koji zalutaju na ove prostore. Samo prijeka potreba ih natjera da u najmračnije doba noći, šuljajući se poput uplašenog geparda koji se sprema za napad (uzmite u obzir samo šuljanje, a ne njegovu svrhu), nečujno poput duha, progmižu ulicom da se više nikad ne vrate. Posljedice takve ludosti i smjelosti su već drugog dana vidljive: povećani krvni tlak, dijeta, izbjegavanje stresnih situacija, a nerijetko, nakon par dana, slijedi pseći srčani udar ili moždani čak, i neizbježna smrt. Đimi d Slayer vezan je najčvršćim lancem napravljenim od legure molibdena, titana i švedskog čelika vrlo visoke kvalitete. Cijepljen je protiv bjesnoće, ultrabjesnoće, sifilisa, meningitisa, crnog prišta i vrbanca. Nije cijepljen protiv živčanosti i divljaštva. Uzaludno je trošiti cjepivo kad i potpuno omamljen, svojim oštrim zubima, poput motorke Stihl 80, brzinom od 54 ugriza po sekundi, pregrize kravu napola i još zaore beton i dio štalskog zida. Zaustavi se tek kad zagrize zemlju i par gujavica. Alergičan je na gliste. Ako ih zagrize, tri dana ima proljev i onda se svi sklanjamo u blindirani podrum čiji su zidovi debljine 120 cm, obloženi olovnim pločama debljine 35 cm. Đimi u proljevu oslobađa izotop U238 i, osim motorke u ustima, zrači poput jezgre reaktora. Njegovi su preci porijeklom iz Transilvanije i nisu, kao što biste pomislili, ili možda ne biste, bili kućni ljubimci strašnog grofa Vlada Dracule. On je bio Majka Tereza spram najnemilosrdnije, najopasnije, najružnije i najnekulturnije zvijeri u ljudskom obliku, grofa Dumitrua Burceaskua. Grof Burceasku – od milja ću ga zvati Dumitru – živio je u potleušici na brdu podno većeg brda, kojem se nitko ne usudi izgovoriti ime, a njegovo se imanje prostiralo čak do polovice brda pokraj, čijeg se imena također ne smijem ni sjetiti jer odmah dobijem napad ručnih tikova – evvvaoasdaf afadsodfadsfaf dsf dadfoi – nnnee moggu pissat ovvajj trenn... (nakon par trenutaka i kartice slonovskih sedativa) ...Iza te jezive potleušice nalazila se špilja ispred koje su poput spomenika nacionalnim herojima, ili možda zahrđanih školjki fiće i stojadina razbacanih po privremenom odlagalištu otpada – potoku - stajali kosturi medvjeda, vukova i pokojeg muflona. U njoj je živio Đimijev predak Karnivor d Čudovište – najzvjerskiji i najopasniji pas svih vremena, a možda i još prije. Dovoljno rečeno o Đimijevom pretku i njegovom gazdi grofu Dumitruu, jer me je strah pisati, a vani se mačke deru – pare se. Noć je i pun je mjesec. Brrrr! Što Đimi d Slayer jede? Za doručak veliku bačvu od dvjesto litara. Praznu. Zatim, dvije bačve od dvjesto litara. Pune. Sve to zasladi s osam ogromnih drvenih kutija. Polupraznih. O ručku se ne brinemo, jer on se bar jedanput dnevno oslobodi čvrstog lanca i ode u nepoznatom smjeru, dok iza njega ostaje i slijepcu vidljiv trag – porušene bandere, prokopan kanal, izgrižena infrastruktura, slijepac koje sve to vidi. Nakon par sati Đimi se vraća zadovoljan i sit, a iza njega ostaje i člankonošcima vidljiv trag – kosturi krava, konja, svinja, novog zadružnog traktora Styera i temelji neke novogradnje. Za večeru ništa ne jede, već meditira?! Leži, šapama pokriva glavu i svoje, kao u slona, velike kljove, ovaj očnjake, izbaci van. Za vrijeme meditacije muhe govnare čiste mu zube. Što Đimi radi u slobodno vrijeme, o čemu razmišlja, kakvi su mu planovi za budućnost, to nitko ne zna niti se ne usudi saznati. Svi se mi sustanari ponosimo njime i nadamo se da će poživjeti dugo kao i njegov prethodnik, strašni, najužasniji i najzvjerskiji džukac – Jimi Hendrix II.
23.09.2007. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jul Briner
Evo jos koja zanimljiva od mene. Ljudi svasta pisu.
Želje nogometaša pred zidom plača
Želim: završiti srednju školu shvatiti zašto nas nogometaše drže za glupane biti najbolji strijelac na konjščinskom malonogometnom turniru naučiti napamet cijelu hrvatsku himnu voziti brzi auto sa spojlerima i alufelgama besplatne karte za belu novi Play Station križaljku s što više «upiši slovo» gajbu pive nakon tekme tri zajednička tuširanja na dan mnogo menadžera na tribinama mnogo lijepih žena manekenska tena driblat ko Pele pucat ko Roberto da Coelho izda što više knjiga da nam vrate klipsere na trenirke da fudbalerka bude ponovno in da mi Ćiro bude kum da nam u poluvremenu puštaju cajke da me svaki put zabilježe kamere kad palcem pušem nos da nesmetano češkam jaja u živom zidu da me znade Thompson da mi se ne smiju kada u trenirci idem van da se na treningu igramo šuge, skrivača i trule kobile da mi na zidu stoje Franjo, Ante i Ceca da mi je Zlatko tata , a Igor mama
eto «zide», sve to želim, a najviše od svega da se ovi ljudi maknu kako bi se mogo popišat
23.09.2007. (21:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jul Briner
Glupa smrt Shit happens
Iako ova priča zvuči prije kao urbana legenda nego kao stvarni događaj, zbog njezine smo je bizarnosti (a i potencijalnog poučnog učinka) odlučili uvrstiti na ovaj popis. Osim toga, vjerodostojnosti u prilog ide činjenica da se ovaj događaj još dugo prepričavao po svjetskim medijima. Glavni su akteri Friedrich Riesfeldt, radnik u zoološkom vrtu u Paderbornu (Njemačka) i stanar spomenutog zoološkog vrta, slon Stephan. Radišni i savjesni Riesfeldt se odlučio pobrinuti za Stephana, točnije za njegovo stanje u zatvorenim crijevima. Tako ih je isprva pokušao otvoriti povećom količinom laksativa, međutim bez uspjeha. Uslijedila je porcija borovnica, smokava i šljiva, a kada ni to nije upalilo, nesretni se Friedrich dosjetio maslinovog ulja. To je, nažalost, upalilo. Kad su Stephanova crijeva iznenada proradila, Friedrich se u kratkom vremenu našao na zemlji, te se onesviješten od snažnog udarca glavom o kamen našao prekriven ogromnom količinom fekalija. U blizini nije bilo nikoga tko bi mu mogao pomoći, pa je tako, prekriven govnima, ležao barem sat vremena prije nego se ugušio, slikovito je pojasnio policijski detektiv Erik Dern.
23.09.2007. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fešn Guru
Di si Brineru, jebem ti sve! Jeba te, ispada na reportaži kao da me u Tomašici nije ni bilo, a ono glavni fotoreporter misli na sve, samo ne na sebe! Eto, upravo takvim skromnim ponašanjem smo mi šamani došli do ove planetarne slave!
23.09.2007. (22:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad Vrag Oće I Metla Opal
to sam i ja skuzio al sta ces jedino da te namonziram negdje
24.09.2007. (08:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jul Briner
Ovo čudno i opasno biće (jimi canus familiaris), odaziva se na gromoglasno i oštro "Đimi!!!". Ako ga oslovite tonom kojim zovete mačke ili papige neće vas svrstati u svoju moždanu datoteku prijatelja ili onih koje može podnositi i rastrgat će vam vrat, slomiti kičmu, probiti lubanju i posrkati mali mozak. Koliko su ove prijetnje istinite dokazuje i najveće groblje kućnih ljubimaca te domaćih životinja na području jugoistočne Europe. Riječ je o preko 1360 leševa krava, bikova, mačaka, kokoši, nojeva, štakora i veliki niz od 56 bjelouški. Vjerojatno se tu nalazi i poneko ljudsko truplo, ali to još nitko nije dokazao, iako su, otkad ova neman obitava u mojem dvorištu, nestala dva poštara i jedan mesar-kobasičar.
Mnogih se večeri uz mačje i pseće druženje priča kako je Đimi d Slayer ubio psećeg boga u krvoločnom lutalici sabljasto-tigarskih očnjaka, dugodlakom vučjaku konspirativnog imena Srč,kilandrastrgaj. Legenda kruži. Prenosi se s kuje na štenad, s krave na telad, sa svinje na odojke. Svakom psetu koje prolazi mojom ulicom posijede dlake na hrptu i ispod trbuha, a rep se savije poput zmije čegrtuše. Ono što bi trebala biti zvečka jest smeđa tvar koja se obavezno pojavi kad se slučajni namjernik usere od straha. Međutim, rijetki su takvi nesretnici koji zalutaju na ove prostore. Samo prijeka potreba ih natjera da u najmračnije doba noći, šuljajući se poput uplašenog geparda koji se sprema za napad (uzmite u obzir samo šuljanje, a ne njegovu svrhu), nečujno poput duha, progmižu ulicom da se više nikad ne vrate. Posljedice takve ludosti i smjelosti su već drugog dana vidljive: povećani krvni tlak, dijeta, izbjegavanje stresnih situacija, a nerijetko, nakon par dana, slijedi pseći srčani udar ili moždani čak, i neizbježna smrt.
Đimi d Slayer vezan je najčvršćim lancem napravljenim od legure molibdena, titana i švedskog čelika vrlo visoke kvalitete. Cijepljen je protiv bjesnoće, ultrabjesnoće, sifilisa, meningitisa, crnog prišta i vrbanca. Nije cijepljen protiv živčanosti i divljaštva. Uzaludno je trošiti cjepivo kad i potpuno omamljen, svojim oštrim zubima, poput motorke Stihl 80, brzinom od 54 ugriza po sekundi, pregrize kravu napola i još zaore beton i dio štalskog zida. Zaustavi se tek kad zagrize zemlju i par gujavica. Alergičan je na gliste. Ako ih zagrize, tri dana ima proljev i onda se svi sklanjamo u blindirani podrum čiji su zidovi debljine 120 cm, obloženi olovnim pločama debljine 35 cm. Đimi u proljevu oslobađa izotop U238 i, osim motorke u ustima, zrači poput jezgre reaktora.
Njegovi su preci porijeklom iz Transilvanije i nisu, kao što biste pomislili, ili možda ne biste, bili kućni ljubimci strašnog grofa Vlada Dracule. On je bio Majka Tereza spram najnemilosrdnije, najopasnije, najružnije i najnekulturnije zvijeri u ljudskom obliku, grofa Dumitrua Burceaskua. Grof Burceasku – od milja ću ga zvati Dumitru – živio je u potleušici na brdu podno većeg brda, kojem se nitko ne usudi izgovoriti ime, a njegovo se imanje prostiralo čak do polovice brda pokraj, čijeg se imena također ne smijem ni sjetiti jer odmah dobijem napad ručnih tikova – evvvaoasdaf afadsodfadsfaf dsf dadfoi – nnnee moggu pissat ovvajj trenn...
(nakon par trenutaka i kartice slonovskih sedativa)
...Iza te jezive potleušice nalazila se špilja ispred koje su poput spomenika nacionalnim herojima, ili možda zahrđanih školjki fiće i stojadina razbacanih po privremenom odlagalištu otpada – potoku - stajali kosturi medvjeda, vukova i pokojeg muflona. U njoj je živio Đimijev predak Karnivor d Čudovište – najzvjerskiji i najopasniji pas svih vremena, a možda i još prije.
Dovoljno rečeno o Đimijevom pretku i njegovom gazdi grofu Dumitruu, jer me je strah pisati, a vani se mačke deru – pare se. Noć je i pun je mjesec. Brrrr!
Što Đimi d Slayer jede?
Za doručak veliku bačvu od dvjesto litara. Praznu. Zatim, dvije bačve od dvjesto litara. Pune.
Sve to zasladi s osam ogromnih drvenih kutija. Polupraznih.
O ručku se ne brinemo, jer on se bar jedanput dnevno oslobodi čvrstog lanca i ode u nepoznatom smjeru, dok iza njega ostaje i slijepcu vidljiv trag – porušene bandere, prokopan kanal, izgrižena infrastruktura, slijepac koje sve to vidi. Nakon par sati Đimi se vraća zadovoljan i sit, a iza njega ostaje i člankonošcima vidljiv trag – kosturi krava, konja, svinja, novog zadružnog traktora Styera i temelji neke novogradnje. Za večeru ništa ne jede, već meditira?! Leži, šapama pokriva glavu i svoje, kao u slona, velike kljove, ovaj očnjake, izbaci van. Za vrijeme meditacije muhe govnare čiste mu zube.
Što Đimi radi u slobodno vrijeme, o čemu razmišlja, kakvi su mu planovi za budućnost, to nitko ne zna niti se ne usudi saznati. Svi se mi sustanari ponosimo njime i nadamo se da će poživjeti dugo kao i njegov prethodnik, strašni, najužasniji i najzvjerskiji džukac – Jimi Hendrix II.
23.09.2007. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jul Briner
Evo jos koja zanimljiva od mene. Ljudi svasta pisu.
Želje nogometaša pred zidom plača
Želim:
završiti srednju školu
shvatiti zašto nas nogometaše drže za glupane
biti najbolji strijelac na konjščinskom malonogometnom turniru
naučiti napamet cijelu hrvatsku himnu
voziti brzi auto sa spojlerima i alufelgama
besplatne karte za belu
novi Play Station
križaljku s što više «upiši slovo»
gajbu pive nakon tekme
tri zajednička tuširanja na dan
mnogo menadžera na tribinama
mnogo lijepih žena manekenska tena
driblat ko Pele
pucat ko Roberto
da Coelho izda što više knjiga
da nam vrate klipsere na trenirke
da fudbalerka bude ponovno in
da mi Ćiro bude kum
da nam u poluvremenu puštaju cajke
da me svaki put zabilježe kamere kad palcem pušem nos
da nesmetano češkam jaja u živom zidu
da me znade Thompson
da mi se ne smiju kada u trenirci idem van
da se na treningu igramo šuge, skrivača i trule kobile
da mi na zidu stoje Franjo, Ante i Ceca
da mi je Zlatko tata , a Igor mama
eto «zide», sve to želim, a najviše od svega da se ovi ljudi maknu kako bi se mogo popišat
23.09.2007. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jul Briner
Glupa smrt
Shit happens
Iako ova priča zvuči prije kao urbana legenda nego kao stvarni događaj, zbog njezine smo je bizarnosti (a i potencijalnog poučnog učinka) odlučili uvrstiti na ovaj popis. Osim toga, vjerodostojnosti u prilog ide činjenica da se ovaj događaj još dugo prepričavao po svjetskim medijima. Glavni su akteri Friedrich Riesfeldt, radnik u zoološkom vrtu u Paderbornu (Njemačka) i stanar spomenutog zoološkog vrta, slon Stephan.
Radišni i savjesni Riesfeldt se odlučio pobrinuti za Stephana, točnije za njegovo stanje u zatvorenim crijevima. Tako ih je isprva pokušao otvoriti povećom količinom laksativa, međutim bez uspjeha. Uslijedila je porcija borovnica, smokava i šljiva, a kada ni to nije upalilo, nesretni se Friedrich dosjetio maslinovog ulja. To je, nažalost, upalilo. Kad su Stephanova crijeva iznenada proradila, Friedrich se u kratkom vremenu našao na zemlji, te se onesviješten od snažnog udarca glavom o kamen našao prekriven ogromnom količinom fekalija.
U blizini nije bilo nikoga tko bi mu mogao pomoći, pa je tako, prekriven govnima, ležao barem sat vremena prije nego se ugušio, slikovito je pojasnio policijski detektiv Erik Dern.
23.09.2007. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fešn Guru
Di si Brineru, jebem ti sve! Jeba te, ispada na reportaži kao da me u Tomašici nije ni bilo, a ono glavni fotoreporter misli na sve, samo ne na sebe! Eto, upravo takvim skromnim ponašanjem smo mi šamani došli do ove planetarne slave!
23.09.2007. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad Vrag Oće I Metla Opal
to sam i ja skuzio al sta ces jedino da te namonziram negdje
24.09.2007. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...