Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • cveba

    ...na ovoj slici najvise govore..ruke.

    avatar

    22.09.2007. (09:47)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    Nego tko je ovaj kojemu je izbrisalo bulju? Kao Clementisu na početku Kunderine Knjige smijeha i zaborava. A ako je izbrisan Clementis, tko je onda od ovih Gottwald? I jest ga i izbrisalo, ostadoše samo dugmići....

    avatar

    22.09.2007. (10:00)    -   -   -   -  

  • crni pes s Cmroka

    Čitam između redaka ovog posta poprilično dobro poznat starohrvatski jal , a bogami ima tu i nečeg osobnog, ha Care?

    avatar

    22.09.2007. (10:31)    -   -   -   -  

  • babaroga300

    Svi ste vi neuspjeli otpaci socijalističke revolucije. Ponašate se kao klinci kojima su oteli najdražu igračku, sram vas bilo! Odrastite.

    avatar

    22.09.2007. (10:40)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..ako mislis na osobu do Zelme to mora da je Jovanka.

    avatar

    22.09.2007. (11:09)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    "... mala, mala , vrlo mala zemlja, mala zemlja postaje sve manja i manja."

    pretpostavljam da je rech o profesionalnoj deformaciji, Nemanja - ali ako ovako nastavish Hrvatska ceuskoro moci da stane na domino-kamen: "milosti, milosti- povika u svojoj poroznoj i ustajaloj chami uvrezena Domovina" /upravni govor/.

    prostorije,ovaj - odaje, donekle smushene redakcije "poleta", upravo su velelepne: mora da su im dodeljene od strane nekog ono i dsz. dok su se primerno vladali, barem. ili je ovo naprosto hrvatska scena fotoshootinga?

    upada u ochi da je prvi chovek s desna lishen glave: mora da je ovaj uredjivao rubriku "najnovija dostignuca praktichnog i nepatvorenog bratsva i jedinstva na prostorima esfeerjot", a onda jednom prilikom zaneo trudnu misao pri researchu novog metoda "kako uliti poverenje Drugom".

    drugo shto zapada za oko je to da na fotografiji nema nijedne explicitne zene. zagrob kao poprishte odluchnog socijalistichko-katolichkog intelektualnog terora nad zenskinjama?

    avatar

    22.09.2007. (13:49)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    razume se- mushkog.

    avatar

    22.09.2007. (13:50)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..slabo te pratim Igra, oli ne vidis onu malu koja nevino zuri direktno u objektiv ?
    ''And Suzanne holds the mirror...''

    avatar

    22.09.2007. (14:48)    -   -   -   -  

  • lolina

    dragi care
    čestitam na postu !
    postao si slobodan čovjek;)) be cool

    nečija moć je uvijek odraz trenutne nemoći ostalih pretendenata.velika gnjavaža

    fotka je jeziva .svi su mali bradavi i sićušni u tim stolicama ;))

    boook!

    p.s .od kad surfam ne kupujem novine , tak da kaj se mene tiče pavić ne postoji ;)))

    avatar

    22.09.2007. (14:51)    -   -   -   -  

  • cveba

    nego Igra, dugo vec cekamo, sta beshe s tobom, covece ?

    P.S. ispravka nekoreknog navoda..''while Suzanne holds..

    avatar

    22.09.2007. (15:11)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    zar sam vec postao onaj koji je bio, bejashe?
    too bad, milosh dead.

    prevideo sam zenskinje na fotografiji, mozda i sa namerom, i, iskreno govoreci, sve mi je jedno. neka se jebu kako znaju i umeju- svakom po zasluzi.

    vishe me interesuje bezglavi pesnik sa sastanka redakcije na fotografiji.

    ne znam ko je Suza shto drzi ogledalo dok svet neumitno propadajuci hita ka neoliberalnom prostakluku tuposti i monotoniji. (preporuchujem uzgred obradu Pekinshke Patke jedne stvari od Joy Divisiona: "Monotonija", ko je zeli, darivacu mu je)

    He who hath glory lost nor hath,
    Found any solu to fellow his,
    Among his foes in scorn and wrath,
    Holding to nacient nobleness,
    That high unconsortable one -
    His love is his companion.

    (james joyce, XXI pevanje iz Chamber Music, zbirke koju cemo Baka i moja malenkost prevesti na staroslovenski, prigodno na ovaj dan, na vaseljeni)

    avatar

    22.09.2007. (16:08)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    likvidacija dva-tri tipfelera shto se grozni potkradoshe u mojoj nepromishljenosti.

    [I]
    He who hath glory lost nor hath,
    Found any soul to fellow his,
    Among his foes in scorn and wrath,
    Holding to ancient nobleness,
    That high unconsortable one -
    His love is his compani

    avatar

    22.09.2007. (16:11)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..Suza je od Cohena, pashe uz gornju sliku, plusquamperfect, nema veze.

    avatar

    22.09.2007. (16:12)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..Bako, ne daj mu da ti zezne prevod.

    avatar

    22.09.2007. (17:24)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Hvala bogu da si Igra i ti dopio na svijet.
    @Natječaj, čitaš između redaka, a cijeli je post napisan tako da uzastopno sugerira kako nema druge scene, nema ničega između, sve je u tekstu, redcima - sav duh je u slovu, pobogu! Ali, ako hoćeš izravnije, skrolaj nizvodno, do izvora Vaseljene: vidjet ćeš da nema ničeg osobnog, sve je striktno načelno, čak ne ni business, barem ne moj, pa onda ni jal: kao što vidiš znam čovjeka, i kunem ti se nije lako biti Pavić. Ja mislim da bi on i danas radije bio urednik neke fine likovne revije, za koju bi birao priloge s Edom. Mislim da Pavić tako zamišlja Raj, ako u njega vjeruje.

    avatar

    22.09.2007. (17:36)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Igra, ovaj tvoj nick staroslovjanski (stalim slovima) se kaže Srđa Zlopogleđa. Inače, opasan tip, urokljiva pogleda - u ovim ga je krajevima mogla otkloniti trava od uroka, lychinis viscaria, koja je osobito djelotvorna protiv urokljivih očiju.

    avatar

    22.09.2007. (18:16)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Inače, o Slovu sam napisao cijeli jedan NACRT ROMANA, za koji ti je sasvim jasno zašto je napisan kako je napisan.
    Svi danas papagajski ponavljau 'lost in translation', kao generacijama prije traduttore, traditore, no u prijevodu može biti ne samo izgubljeno, nego i nađeno. Recimo, en arhe ne ho logos smislenije je i bogatije slavjanski: Iskoni be Slovo!
    Sve tri riječi jedna su Riječ! - iskon, biti, Slovo. Iskon svega što jest, bit kao istina bitka, Slovo koje je njegova Slava! Genijalno, nije li, da slavenski prijevod Ivanovog proslova izražava otajstvo trojedinog boga na tako neponovljiv, jedinstven način!
    Slavenski je sveti jezik.
    P.S.
    O tome sam već pisao, evo ovako:
    "Početak je pak kraj, jasno, a kad je tako, onda to znači da je to Ženski roman, što je jako popularno, jer to je struktura ženskog užitka: tu je svaki kraj novi početak!
    Prve su reči romana: Iskoni be slovo!, jer, jasno, tu je svaka reč Reč: ona jedna, ista reč: Istina sama! Slovo je Slava! U tom je smislu to Pravo slavni roman! Jebiga. Shit happens.
    Evo početka:
    - Iskoni be slovo, promrmlja kir Kiril i počeše dupe.
    - Ša bre...upita Metodije, više Nemanja."
    23.12.2006. 22:52
    Zanimljivo je da sam o Ženskom romanu pisao par postova niže, nedavno, u onoj nadahnutoj analizi Magdine pjesme, u kojoj je Njetočka, iz čistog inata, inzistirala na lineranosti naracije

    avatar

    22.09.2007. (19:05)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    budimo za promenu par taktova osobni: mene , recimo, zanima kako ti, Nemanja- Car Vaseljenski, zamishljash Raj (osim shto u Njemu ima paradajza (rajchice) u izobilju) ?

    za Pavica pretpostavljamo, za Borgesa znamo: a ti ? reci nam - kako ti zamishljash Raj i kada cesh doci. da li cesh uopshte za sebe izabrati raj u kolokvijalnom, hriscanskom smislu, ili cesh se, pak, odluchiti za leva vrata paklenog vrta.

    moja predstava je vrlo slichna onoj Borgesovoj: bila je i pre nego shto sam se uopshte bavio njime iskonski, ako smem tako reci.

    i gde je uopshte Kizomir?!

    avatar

    22.09.2007. (20:24)    -   -   -   -  

  • cveba

    Kizzo drema.

    avatar

    22.09.2007. (21:03)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Igra, prije no što ti odgovorim na pitanje, pitat ću nešto ja tebe: na koju zamišljaj Raja misliš kad govoriš o Borgesovom Raju, budući da je on eksplicite na više mjesta govorio o tome da u postojanje pakla i raja ne vjeruje? U mjeri u kojoj je metafizika žanr fantastičke književnosti, Borges često pakao i raj poima kao izborno stanje, preuzevši tu misao od Swedenborga. Odatle u Trajanju pakla ona prispodoba (u snu) o paklu kao neutješnom bdijenju, tužnim vigilijama koje će vječno trajati. Sliku Raja zacijelo najljepše donosi u Coleridgeovom cvijetu - točnije, dokaz njegova postojanja, koji je istovjetan prastarom zalogu nebrojenih naraštaja ljubavnika. Cvijet kao zalog ljubavi, nemoguć cvijet koji bi duša kao dokaz Ljubavi probuđena donijela iz Raja, za Borgesa je savršen izmišljaj.
    Obično se citira jedna trivijalna Borgesova opaska o tome da je Raj zamišljao kao neku vrst biblioteke. Mislim da je to Borges kazao rezigniran suženim horizontom očekivanja njegovih imbecilnih čitatelja: što bi drugo za sljepog knjižničara bio Raj nego Babilonska biblioteka! Ta je slika jednaka holivudskoj ekranizaciji bilo koje biografije europsoga Umjetnika: Pariz, vergl, can-can, odbačeni ljubavni siže u ime nečeg višeg, a to više, to je Umjetnost - u pozadini Eiffelov toranj. Drugim riječima, kazati da je za Borgesa Raj Biblioteka, primitivni je kićeraj. Znajući tebe, znam da ti ni na kraj pameti nije palo tako oslikati Privat Tao, niti se oduševljavati takovrsnim konceptom Vječnih Lovišta, pa me zaista zanima ne samo to kako ti vidiš Raj, nego i to kako ga vidi, po tebi, Borges. U Deutches Requiemu ima jedno mjesto koje spominje izgubljene rajevi: ja možda nikad nisam bio sretan jer je poznato da su za nesreću neophodni izgubljeni rajevi, ili tako nekako. Da je jedini istinski Raj izgubljeni raj, mislio je Proust. Zanimljivo je kako se ovdje jedna germanska i jedna echte francuska teologija tako savršeno podudaraju.
    Ja o Raju nikada u životu nisam razmišljao niti sam ga zamišljao: zapravo, možda ja i nisam kršćanin! Izgleda da nisam. Ja sam, kad napoštenije razmislim, budist, i to zen-budist. Ako ikako zamišljam trenutak Prosvjetljenja, onda je to ova slika: sjedim na trijemu Ryoanjija i pijem čaj iz, recimo, Shiohi chawana. Pogledam u dno zdjelice, i, ti vrapca, to je to! Skužim. Sve. Mislim, ono, kuiš...U taj tren dolazi Lauren Caitlin Upton, i kaže: Dragi, idemo za Južnu Afriku! Tko je Lauren Caitlin Upton? E, moj Igra, nemaš ti pojma o Raju! Znaš kako ja zamišljam Raj? Sat vremena s Caitlin u krevetu, ali nakon ševe, ono, spikica uz pljugicu, i ustao bih iz kreveta kao Buddha Maitreya.
    Zapravo, ne izbjegavam odgovor: ne zamišljam Raj nikako, niti sam ga ikada ikako zamišljao. Uvijek sam zamišljao situaciju nirvane, satorija - prosvjetljenja. To su moje prve i posljednje religijske fanstazije. Zadovoljan?

    avatar

    23.09.2007. (00:09)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    govorim upravo o metafori, alegoriji, za koju uostalom i ja mislim da banalno osveshtava stvarnost, u kojoj kaze da bi Raj za njega bio neometan i neprestan prilaz prvim magichnim slovima, koja su se onda jednog dana preko Gutenberga, koji je opet samo tehnichki zasluzan za izgradnju, naizgled beskrajne biblioteke, Galaksije, dospela do nas: ali, budemo oprezni, to je samo privid. napisano je tachno onoliko slova i rechi, koliko je to bilo moguce- pochesto i zaista suvishnih, i Gutenberg koji je za svoj izum bio placen sa dve-tri tone vina, mesa, odecom, i exkluzivnim pristupom vishim knezevskim krugovima... i gotovo je nebitan za svet knjige, koliko i ovaj zamishljaj Raja u poredjenju sa celokupnim Borgesovim delom.
    ali, ako govorimo o Borgesu kao choveku, vrlo je bitno da se shvati da je ovaj zamishljaj Raja metafora istine i neutoljive zudnje.

    za mene bi Raj takodje bio jedna naizgled beskrajna biblioteka: sveopshte istorije besshcasca, kao i ali toliko drugih, lepih stvari dostojnih obozavanja, i Da-Govorenja.

    avatar

    23.09.2007. (04:59)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    i, ako je preuzeo tu misao od Swedenborga, onda: da li kao izvesnost- poshto je to za S:-a bila chinjenica u koju se sopstvenim ochima uverio, predvodjen od strane andjela, prouchavajuci onostranost. ili ...?

    da li se doista moze tvrditi bilo shta u tudje ime?

    avatar

    23.09.2007. (05:06)    -   -   -   -  

  • gutanje laži

    A moćan jest... :-)

    avatar

    23.09.2007. (09:11)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Može, ali ne u tuđe, nego u svoje ime: recimo, mogao bih i ja kazati da je ovo neutješno bdijenje već Pakao, ili, sa Swedenborgom, da je pakao izborno stanje. Ali, nije to pitanje: pitanje je, na koje je Borges već dao odgovor, ujedno odgovor na tvoje pitanje o Swedenborgovoj osvjedočenosti u izvjesnost Neba i Pakla (uostalom, što misliš o ontološkom statusu Beckfordovog pakla, koji je, za Borgesa, ipak najuzvišenija predstava toga mjesta, jer 'Vathek' pakao ne predočava kao mjesto na kojem se događaju zle stvari, nego kao zlo mjesto; otkud to iskustvo, a o iskustvu govoriš, zar ne, Beckfordu?) - o tom sam pitanju i tom odgovoru, kao i o svim drugim srodnim pojavama, nažalost već pisao, i ti si to već čitao, i tako stalno iznova, u vječnost!:
    "(...)
    I, da završim, John Donne, kao što vidiš na Nemanjinom blogu, nije baš u mojoj nemilosti: ja mislim da je gdjegdje Donne tako dobar da je omjer njega i Shakespearea, koji je zaista pjevao cijelinom engleskog jezika, ponegdje kao odnos Pavarottija i Elia Piska. Dopusti da objasnim:
    Borges je na jednom mjestu obrazložio to ne samo svima nama, nego u ime svih nas. Riječ je upravo o Shakespeareau i prigodno renesansoj ideji "duše svijeta" (imaš je kod Frana Petrića u izobilju, jesno, u Grka u originalu). Jorge, koji je kao što vidiš meni neka vrst učitelj-je-rekao, veli da ako je riječ o pukoj konvenciji, onda to i nije bogznakakva pojezija; ali, ako autor izričući tu metaforu duboko vjeruje u tu svjetsku dušu, onda je riječ i o grandioznoj ideji i o velikoj poeziji. Pročitajmo ti i ja sada, dok niz nebo večer spušta se i pada, Donneovu spikicu o smrti smrti:
    One short sleep past, we wake eternally,
    And Death shall be no more ; Death, thou shalt die.
    Kužiš, stara moja!? Ako je čitaš kao GothLoli, onda i nije bogznakaj, i Manson je za Donnea u tom slučaju Baudelaire. Ali, ako na tren, barem na jedan jedini čas, u magnovenju, pomisliš da bi Donne, koji je pisac onog čuvenog Duela, zaista mogao pomisliti da bi mogli usmrtiti smrt i da joj može kazati: Death, thou shalt die!, onda je to nevjerojatno!
    Onda je taj frajer znao nešto što ja ne znam. Iako, evo, piše!     No, piše i E=mc na kvadrat, pa i ti i ja opću teoriju realtiviteta kužimo koliko i specijalnu, dakle nimalo!
    Hoću kazati, da se svi ne pogledaju u čudu koji mi je kurac, piše na tarabi i pička, pa nitko nije jeb'o!
    Je l' sad zaključak O.K.?
    Nemanja 07.01.2007. 21:53
    Zanimljivo, no ovaj sam argument već jednom ponovio: 20.06.2007.; postajem neitzscheanatz.

    Postoji još jedna zenimljivost - govorim o Borgesu - s paklom u vezi; na jednom mjestu govori o stanovitoj pukotini koja se otvara u zemlji, guta prokletnika i koja je Ušče Pakla; jedna domišljata, i što je tebi važnije iskusna melankolična duša, neke žene, mislim, domeće: svi se mi u trenucima sjete i beznađa naginjemo nad taj ponor! Ponor je u nama, ne van nas, želi se - i uspjeva - kazati.
    Ali, da ne lutaš, u bilješki o Leslieu D. Weatherheadu i njegovom djelu: After Dead, cijeloj posvećenoj ovoj neveseloj temi, Borges poentira: "Katolici (čitaj: argentinski katolici) vjeruju u zagrobni svijet, na zamijetio sam da se ne zanimaju za nj. Sa mnoj je obrnuto: zanima me, ali u nj ne vjerujem."
    Eto, to ti je to.
    Da, osim jednoga: Pakao u kojem ne bi bilo nikakvih neugodnih poticaja osim oih što priječe san, zamislio je koncem XIX. stoljeća Butler; no, taj je melankolični, ili zajedljivi inovator zamislio i Nebo u kojem bi sve bilo blago osujećeno, jer nitko ne može podnositi potpunu sreću. Iznašašće, originalnost je u distinkciji Raja i Sreće, kao što uočavaš. Spomen ovog monotonog Paradisa u istoj je bilješci (u hrvatskom izdanju Sabranih djela Rasprava, djela između 1923.- 1932.).

    avatar

    23.09.2007. (10:28)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    vrlo zanimljivo. mozda ne bi bilo zgorega napomenuti i to da argentinski katolici imaju (donekle) budistichko-induistichko-indijansku predstavu o zagrobnom zivotu, iako u vremenski najblizoj instanci nadgradjenu na solidnom katolichkim temelju, koji se dobro prima na siromashtvo, ochaj i bedu.
    uzmimo recimo bandoneon, argentinsku tango-harmoniku, koja je put iz evrope prevalila pochtekom 19. veka, odneta preko vode u okviru nemachke katolichke misije: u evropi je ova harmonika korishcena kao priruchne orgulje za pasivnije krajeve, uz chiju bi pratnju vernici skrusheno i gladnih zeludaca pevali svoje psalme. jednom u Buenos Aires pristigao, bandoneon je odmah nashao svrsishodnu namenu: u luchkom kvartu La Boca, koji je ujedno, naravno, i uporishte jednog od tri osnovna stuba katolichke veroispovesti- prostitucije. tu je el bandoneon postao izrazajnim sredstvom jednog mozda najautentichnijeg savremenog zvuka- muzike rodjene iz strasti, tristeze i onog tragichkog.

    avatar

    23.09.2007. (11:23)    -   -   -   -  

učitavam...