a joj....tužna priča jako..nemam riječi,stvarno neznam kaj bi rekla. al takav je život jebiga..ipak možda možete nekad završiti tu utakmicu...sada,na istoj toj livadi,barem neki od vas...
21.09.2007. (16:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... uvijek ostane još nešto što se mora obaviti prije... nešto što nekome zeliš reći ili nešto što si oduvijek želio napraviti, a nisi i onda se desi nešto tako ružno, poput rata ili smrti drage osobe, i svi odjednom toga postanu svjesni... da dođu bilo kada, neke stvari ostaju "zašto-baš-sada-i-zašto-baš-ovdje"... pozdrav...
21.09.2007. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A u predvečerje 16. 09. 91., ponedjeljak, nas je utrpalo u skloništa i držalo tamo prvih tjedan dana u komadu. Mogli smo čuti lokalni radio i oni koji su slučajno imali najnovije radio stanice mogli su slušat svih, barem 4-5 raznih policija, vojski...za vašu tekmu nismo čuli.
21.09.2007. (20:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znaš, sjetilo me ovo na jedan članak u novinama... ti ćeš znati... i nikada neću saznati tko me je izabrao... bilo je isto neko igralište i prekinuta utakmica... jesen u kojem su vukovarski krovovi već znali što nas čeka... :) samo da vidiš kako skoro pa napamet znam neke tvoje uradke... :))
21.09.2007. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eto, baš je rat kiklop. Ima Marinković pravo. Sve proždire. Sjetih se sad i ja posljednjeg dana mira u svom gradu. Bio je rođendan jedne prijateljice i društvo iz ulice na okupu. U osvit novog dana osvanuo je neki sasvim drugi svijet...
21.09.2007. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i mi smo igrali lopte:)..poznati mostarski turniri mahala,koja je to samo žestina bila,no ni toga više nema,.još se sastanemo mjesečno iza građevinske pa se valjamo po terenu misleći da igramo izvorni nogomet,.no i to je nešto:))
22.09.2007. (00:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A cuj, prozivis puno toga kaj nije fer, i onda jednog dana shvatis da svijet jednostavno nije fer i da se moras s tim pomiriti. I da mozda nije ok kaj si prozivio svo to crnilo, ali je ok kaj te ono napravilo osobom koja danas jesi. I na neki cudan nacin, to je ok. Bar dok iz toga izlazi nesto dobro. A kod tebe izlazi - bar nama koji te citamo. :)
22.09.2007. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne sjećam se previše rata. Rođena sam na početku pa mi je rano djetinjstvo poznato samo iz priča moje majke koja često stane usred priče i zaplače. Možda što u ovom trenu slušam Avanged Sevenfold: Seize the day uvećava tu neku tugu tvog posta. Često se sjetim osnovne škole: 1. i 2. razreda. Kao klinci još nitko u biti nije znao o čemu govori kada se ta tema spomenula, ali se sjećam koliko se osjećao jaz između nas i par učenika Srba po nacionalnosti. A tek 1. i 2. razred. Od moje best frendice tata je umro u ratu, mama je imala 21 godinu bez ijednog člana rodbine. Dan danas uhvatim ju u plaču.
22.09.2007. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gademz
medica it is. navecer na starom gradu :)
a u pola pet da si na tekmi!!
22.09.2007. (15:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
život je takav, čupav i dlakav... i svi smo barem jednom u životu flokiji. fascinanto je kako činjenica da život nije fer nikad ne prestaje boljet. nadam se da ćeš se uskoro kompjutorski 'osposobiti' ;)
22.09.2007. (16:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život nas iznenadi svakog tretnuka, i svakim trenutkom nam priušti nešto novo, nama nepoznato, neplanirano, strano... Nešto na što nismo spremni. Nije fer, dakako da nije. Ali valjda su takva pravila. Šaljem ti pozdrav
23.09.2007. (15:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
taj osjechaj.nekako previshe bolan.i kad postanesh svjestan da nekih nema...da je bilo toliko toga shto su htjeli napraviti. i onda se zamislish i pitash se hoches li ti uspjeti dovrshiti knjigu do kraja prije nego nas Smrt iznenadi...
23.09.2007. (15:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
često mi to padne na pamet... da ljudi ne bi smjeli otić dok nisu dovršili neke stvari. Ono, da nije moguće da ostavimo nešto nedovršeno na ovome svijetu. Kao nekakva jadna utjeha... a ne ispadne baš uvijek tako. Tj. čak se čini da je češće da ne ispadne tako... a mrflj
24.09.2007. (20:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pitam se može li itko biti dobar književnik/ca, pjesnik/inja i općenito vrhunci žongler pretakanja osjećaja u riječi bez duboko proživljenih iskustava...kod tebe isto životno iskustvo daje boju ili osvjetljenje svim drugim iskustvima...ne da je to loše :o)
25.09.2007. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
just one girl
a joj....tužna priča jako..nemam riječi,stvarno neznam kaj bi rekla.
al takav je život jebiga..ipak možda možete nekad završiti tu utakmicu...sada,na istoj toj livadi,barem neki od vas...
21.09.2007. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
liliu
strašno volim tvoje priče. kod ove mi se posebno sviđa posljednji odlomak.
i fino paše uz elliotta smitha.
21.09.2007. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...only your teddy bear...
...
uvijek ostane još nešto što se mora obaviti prije...
nešto što nekome zeliš reći ili nešto što si oduvijek
želio napraviti, a nisi i onda se desi nešto tako ružno,
poput rata ili smrti drage osobe, i svi odjednom toga
postanu svjesni... da dođu bilo kada, neke stvari ostaju
"zašto-baš-sada-i-zašto-baš-ovdje"...
pozdrav...
21.09.2007. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
A u predvečerje 16. 09. 91., ponedjeljak, nas je utrpalo u skloništa i držalo tamo prvih tjedan dana u komadu. Mogli smo čuti lokalni radio i oni koji su slučajno imali najnovije radio stanice mogli su slušat svih, barem 4-5 raznih policija, vojski...za vašu tekmu nismo čuli.
21.09.2007. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokretic
Stvarno nije fer....kao i puno toga drugog.....prekrasne su ti slikice u boxu!
21.09.2007. (20:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
provi
znaš, sjetilo me ovo na jedan članak u novinama... ti ćeš znati... i nikada neću saznati tko me je izabrao... bilo je isto neko igralište i prekinuta utakmica... jesen u kojem su vukovarski krovovi već znali što nas čeka... :) samo da vidiš kako skoro pa napamet znam neke tvoje uradke... :))
21.09.2007. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Eto, baš je rat kiklop. Ima Marinković pravo. Sve proždire. Sjetih se sad i ja posljednjeg dana mira u svom gradu. Bio je rođendan jedne prijateljice i društvo iz ulice na okupu. U osvit novog dana osvanuo je neki sasvim drugi svijet...
21.09.2007. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moooi
vidiš stvarno.
21.09.2007. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
death valley queen.
Jednostavno ne mogu pronaći riječi kako bi iskomentirala tvoje postove. Toliko su duboki i dirljivi, ne znam... Uvijek ostanem u šoku, bez riječi...
21.09.2007. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gugo
i mi smo igrali lopte:)..poznati mostarski turniri mahala,koja je to samo žestina bila,no ni toga više nema,.još se sastanemo mjesečno iza građevinske pa se valjamo po terenu misleći da igramo izvorni nogomet,.no i to je nešto:))
22.09.2007. (00:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
obična prolaznica
uvijek želimo da nam pažnju privuće nešto što volimo...i da jednostavno zaboravimo na sve oko nas...
22.09.2007. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakini
A cuj, prozivis puno toga kaj nije fer, i onda jednog dana shvatis da svijet jednostavno nije fer i da se moras s tim pomiriti. I da mozda nije ok kaj si prozivio svo to crnilo, ali je ok kaj te ono napravilo osobom koja danas jesi. I na neki cudan nacin, to je ok. Bar dok iz toga izlazi nesto dobro. A kod tebe izlazi - bar nama koji te citamo. :)
22.09.2007. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tears in heaven...
Ne sjećam se previše rata. Rođena sam na početku pa mi je rano djetinjstvo poznato samo iz priča moje majke koja često stane usred priče i zaplače.
Možda što u ovom trenu slušam Avanged Sevenfold: Seize the day uvećava tu neku tugu tvog posta.
Često se sjetim osnovne škole: 1. i 2. razreda. Kao klinci još nitko u biti nije znao o čemu govori kada se ta tema spomenula, ali se sjećam koliko se osjećao jaz između nas i par učenika Srba po nacionalnosti. A tek 1. i 2. razred.
Od moje best frendice tata je umro u ratu, mama je imala 21 godinu bez ijednog člana rodbine. Dan danas uhvatim ju u plaču.
22.09.2007. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gademz
medica it is.
navecer na starom gradu :)
a u pola pet da si na tekmi!!
22.09.2007. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
free
život je takav, čupav i dlakav... i svi smo barem jednom u životu flokiji. fascinanto je kako činjenica da život nije fer nikad ne prestaje boljet. nadam se da ćeš se uskoro kompjutorski 'osposobiti' ;)
22.09.2007. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Who
Život nas iznenadi svakog tretnuka, i svakim trenutkom nam priušti nešto novo, nama nepoznato, neplanirano, strano... Nešto na što nismo spremni.
Nije fer, dakako da nije. Ali valjda su takva pravila.
Šaljem ti pozdrav
23.09.2007. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oleandar
taj osjechaj.nekako previshe bolan.i kad postanesh svjestan da nekih nema...da je bilo toliko toga shto su htjeli napraviti. i onda se zamislish i pitash se hoches li ti uspjeti dovrshiti knjigu do kraja prije nego nas Smrt iznenadi...
23.09.2007. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erchamion Naewe
Ah ti kompovi... To je od previse navijanja, izgubio si finocu tipkanja, pa sve udaras po njemu kao da je bubanj na tekmi s Gademzima :)))
23.09.2007. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oblčc
kao kada si ušao u bakinu sobu, jutro nakon što je umrla, i pronašao nedovršenu knjigu koja je čitala.
tužno je svašta.
24.09.2007. (01:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
d
MOgli bi da se probamo organizovati da zavrsimo to drugo poluvreme... Ako se ne varam ti imas i imena ljudi koji su igrali!
24.09.2007. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
death valley queen.
Ma samo ti piši postove, lako za nas. ;)
24.09.2007. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maggie, a može i Lola
često mi to padne na pamet... da ljudi ne bi smjeli otić dok nisu dovršili neke stvari. Ono, da nije moguće da ostavimo nešto nedovršeno na ovome svijetu. Kao nekakva jadna utjeha... a ne ispadne baš uvijek tako. Tj. čak se čini da je češće da ne ispadne tako...
a mrflj
24.09.2007. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lux_sunshine
samo ću te kurtoazno pohvaliti...i kurtoazno najaviti da je poezija opet "in"...:))
24.09.2007. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
pitam se može li itko biti dobar književnik/ca, pjesnik/inja i općenito vrhunci žongler pretakanja osjećaja u riječi bez duboko proživljenih iskustava...kod tebe isto životno iskustvo daje boju ili osvjetljenje svim drugim iskustvima...ne da je to loše :o)
25.09.2007. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Random
A slika...odlična
25.09.2007. (19:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...